Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-1299/23-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Ljiljane Karlovčan-Đurović predsjednice vijeća, Lidije Rostaš i Sanje Štefan, članica vijeća, uz višeg sudskog savjetnika – specijalistu Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja T. Ž., P., protiv tuženog Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, Z., kojeg zastupa A. N. mag. iur., radi obnove postupka za priznavanje prava na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1151/22-7 od 8. veljače 2023., na sjednici vijeća održanoj 29. veljače 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1151/22-7 od 8. veljače 2023.
Obrazloženje
1. Označenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/II-102-05/22-01/62, URBROJ: 344-222/4-22-07 od 22. rujna 2022. kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja H. z. z. z., Područnog ureda P., KLASA: UP/I-102-05/01-01/1030, URBROJ: 2168-27-09/17-18-17 od 10. kolovoza 2018. Tim rješenjem je po službenoj dužnosti obnovljen postupak utvrđenja prava na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti tužitelja, poništeno rješenje od 16. studenoga 2016. kojim je utvrđeno da tužitelj kao nezaposlena osoba ima pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti te je odbijen zahtjev tužitelja od 21. rujna 2016. za novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti.
2. Označenu presudu pobija žalbom tužitelj, ne navodeći određene žalbene razloge propisane odredbom članka 66. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje u tekstu: ZUS).
3. Tužitelj u žalbi navodi da nikada nije smatrao da ne mora i da neće vratiti primljenu novčanu naknadu, ali i dalje smatra da je njegova obveza dospjela kada je primio novčane zaostatke od plaće u cijelosti, a ne prije nekoliko godina kada je još potraživao istu putem redovnih sudova. Tvrdi da prije nije mogao ispuniti svoju obvezu jer nije imao s čim platiti, a da ga sud pogrešno smatra strankom koja je htjela izbjeći obvezu. Dalje navodi da je prvostupanjsko tijelo trebalo utvrditi činjenicu da nije dobio novčana sredstva od poslodavca punih šest godina i da mu je poslodavac tek u rujnu 2022. konačno namirio dugovanje. Navodi da se obratio prvostupanjskom tijelu radi sklapanja sporazuma o obročnom plaćanju predmetnog duga na način kako ga je i dobivao jer ima manju plaću i već prvostupanjskom tijelu obročno uplaćuje jedan dug u istom iznosu koji je prije nastao. Navodi da predmetnom žalbom želi upoznati s kakvim problemima se susreću građani u svakodnevnom životu. Stoga predlaže poništiti pobijanu presudu ili ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu ostaje kod navoda odgovora na tužbu te ističe da se navodi u žalbi odnose prvenstveno na predmet obveze povrata nepripadno primljene novčane naknade o kojem je odlučeno presudom Upravnog suda u Rijeci poslovni broj: UsI-919/22-6 od 20. prosinca 2022. Kako tužitelj nije iznio navode koji se odnose na osporavano rješenje o obnovi postupka, tuženik ostaje pri navodima iz rješenja i predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
5. Žalba je neosnovana.
6. Po ocjeni ovog suda, nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka jer je prvostupanjski upravni sud pravilno primijenio odredbe ZUS-a.
7. Iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke.
8. Tako je utvrđeno da je rješenjem od 16. studenoga 2016. utvrđeno da tužitelj kao nezaposlena osoba ima pravo na novčanu naknadu od 390 dana od 31. kolovoza 2016. do 24. rujna 2017. Međutim, naknadno je utvrđeno da je tužitelj sudskom presudom vraćen na posao kod poslodavca G. I. n. d. o. o. P. s danom 31. kolovozom 2016., tako da u vrijeme podnošenja zahtjeva za novčanu naknadu tužitelj nije imao status nezaposlene osobe.
9. Kako se radi o činjenici koja je postojala u vrijeme vođenja postupka za utvrđivanje prava na novčanu naknadu tužitelju, a koja činjenica nije bila poznata u vrijeme priznavanja prava tužitelju, to su se stekli uvjeti za pokretanje obnove postupka po službenoj dužnosti primjenom odredbe članka 123. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09., 110/21., dalje: ZUP). Naime, prema navedenoj zakonskoj odredbi obnova postupka se može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti ako se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku.
10. S obzirom na sve navedeno, pravilno je rješenje tuženika kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja o obnovi upravnog postupka, ocijenjeno zakonitim i odbijen tužbeni zahtjev kojim je tužitelj osporavao zakonitost istog, a kako je to sve pravilno ocijenio i prvostupanjski sud.
11. Za napomenuti je da tužitelj žalbenim navodima ne osporava zakonitost rješenja o obnovi postupka, već osporava odluku kojom mu je naloženo vraćanje nepripadno isplaćene naknade, a koja odluka nije predmet ovog upravnog spora.
13. S obzirom na sve navedeno, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.
U Zagrebu, 29. veljače 2024.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Karlovčan-Đurović, dipl. iur. v.r.