Republika Hrvatska
Općinski sud u Virovitici
V. T. M. …
Poslovni broj: 5 Povrv-83/2021-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Virovitici po sutkinji Anneliese Janeš-Mihoković, a po prijedlogu sudskog savjetnika Arsena Vaneka, u parničnom predmetu tužitelja B. K. d.o.o., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz OD Z. i dr., d.o.o. iz O., protiv tuženika P. B. iz V., zastupanog po punomoćniku K. S. odvjetniku iz V., radi ispunjenja dužne činidbe, nakon provedene i zaključene glavne javne rasprave 7. srpnja 2021., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, i punomoćnika tuženika, primjenom čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., dalje ZPP-a), 14. srpnja 2021.,
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika od 27. lipnja 2019., u dijelu gdje se nalaže tuženiku P. B.,da tužitelju B. K. d.o.o., isplati iznos od 974,44 kn i to na ime glavnice iznos od 686,52 kn zajedno sa zateznim kamatama primjenom prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena određene čl. 29 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05-29/18 dalje ZOO-a) tekućom od 11.06.2019., do isplate, i na ime zatezne kamate iznos od 287,92 kn sve to u roku od 8 dana.
II. Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog od 27. lipnja 2019., u dijelu gdje se nalaže tuženiku da tužitelju isplati nastale troškove ovrhe u iznosu od 350,25 kn, kao i predvidive troškove ovrhe u iznosu od 537,50 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedene iznose od dana donošenja rješenja o ovrsi odnos od njegove pravomoćnosti do isplate kao ne osnovan.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu 625,00 kn u roku od 8 dana.
IV. U razlici od zatraženog (1.025,25 kn) do dosuđenog iznosa ( 625,00 kn) odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška kao ne osnovan.
Obrazloženje
1. Protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika koje je pobliže označeno kao izreci ove presude od toč. I i II iste kojim je radi naplate novčanog potraživanja tužitelja određena ovrha općenito na imovini tuženika ( ovršenika) u zakonskom roku prigovor je izjavio ovršenik .
2. Pravomoćnim rješenjem ovog suda od 25. rujna 2019., stavljeno je pobijano rješenje o ovrsi javnog bilježnika izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, te su ukinute sve radnje provedene u postupku, a postupak je dalje nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
3. Tijekom daljnjeg postupka koji je proveden po odredbama čl. 457-467 ZPP-a koji normira provedbu postupka u sporovima male vrijednosti sud je izveo dokaz uvidom u pobijano rješenje o ovrsi javnog bilježnika (1-2), izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja (3), prigovor ovršenika protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika (7), rješenje ovog suda (10-11), podnesak tužitelja (12-87), rješenje ŽS K. (103-106) podnesak tuženika (107-109) , podnesak tužitelja (112-114) kao i cjelokupnu dokumentaciju koja prileži u spisu.
4. Slobodnom ocjenom svih izvedenih i dostupnih dokaza koji su ocjenjeni kako u njihovoj samostalnosti tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti po čl.8 ZPP-a zaključak je suda da je tužbeni zahtjev osnovan.
5. Između stranaka u ovom predmetu obzirom na navode tužene koji su izneseni kako u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, tako i u tijeku daljnjeg postupka sporne su činjenice koje se odnose na aktivnu legitimaciju tužitelja kao vjerovnika i ovlaštenika utužene tražbine, sporna je osnova iznosa utuženog potraživanja obzirom na izneseni prigovor zastare tužene strane, kao i visina iznosa utužene tražbine.
6. Prigovor promašene aktivne legitimacije tuženika nije osnovan iz razloga što je tužitelj dokazao da je prijenos predmetne utužene tražbine na njega kao novog vjerovnika izvršen na osnovu sklopljenog Ugovor o ustupu tražbine (78-82) kao javno ovjerovljene privatne isprave predmet koje ugovora o ustupu tražbine predstavlja i utužena tražbina, zbog čega je došlo do promjene sudionika iz postojećeg obvezno pravnog odnosa na kojem se temelji utužena tražbina ( ugovor o limitiranom tekućem računu list 16,17 ) na vjerovničkoj strani i to na način da se umjesto bivšeg vjerovnika banke d.d. iz navedenog ugovornog odnosa ustupitelja tražbine sada kao novi vjerovnik i ovlaštenika pojavljuje tužitelj iz navedenog ugovornog odnosa stjecatelj tražbine.
7. Po ocjeni suda navedeni ugovor (78-82) ima pravni značaj Ugovora o cesiji (čl. 80 st. 1 Zakona o obveznim odnosima NN 35/05-29/18 dalje ZOO-a) , a činjenično se u toč. 8 podneska tužitelja (list 13) uz dostavu materijalnih dokaza dodatno obrazlaže način na koji je došlo do statusnih promjena prednika tužitelja i to na način da je došlo prvo do pripajanja banke d.d., banke d.d., a potom i do promjene naziva tvrtke navedenog trgovačkog društva pod kojim ista sudjeluje u pravnom prometu sada kao banka, sve dokazano priloženim ispravama (60-84) .
8. Sud nespornim utvrđuje činjenicu da je od strane tužitelja raskinut ugovor o tekućem računu dana 26.06.2014., zbog ne ispunjena ugovorom preuzetih obveza od strane tuženika ( čl. 7 ugovora , list 16 spisa) i to na način da je tužitelj dopis kojim tuženika obavještava o navedenoj činjenici ( čl. 366 ZOO-a) dostavio na njegovu poznatu adresi (24-25), zbog čega se ima smatrati utvrđenom okolnost da je činjenicom raskida ugovora tužitelj učinio postojeći dug prema stanju tekućeg računa po osnovi negativnog salda u cijelosti dospjelim, što znači da je i zastara u smislu odredbe čl. 361 st. 1 ZOO-a počela teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik ima pravo zahtijevati ispunjenje obveze, dakle 27.06.2014., a kako je podnošenjem prijedloga za ovrhu u ured javnog bilježnika dana 27.06.2019., kao radnje koje je usmjerena na pokušaj naplate tražbine došlo do prekida zastare po čl. 241 ZOO-a u okviru zadnjeg dana tijeka općeg zastarnog roka od 5 godina iz čl. 225 ZOO-a, prigovor zastare ukazuje se kao ne osnovan.
9. Stoga sud ne prihvaća argumentaciju tuženika oko načina računanja zastare u konkretnom slučaju kao ne utemeljenu budući je u suprotnosti i sa stavom suske prakse na koju se tužitelj poziva ( Odluka ŽS V. , list 85-86), ali i sa stavom VSRH iskazanoj u odluci od 14.11.1991., na koju se ovaj sud poziva.
10. U odnosu na iznos visine utužene tražbine koji problematizira tuženik u postupku,a po ocjeni suda spornim čini samo dio utuženog iznosa od 300,00 kn koji se potražuje na ime tokena, a koji iznos tužitelj potražuje u opisnoj situaciji iz razloga jer je došlo do raskida ugovora o tekućem računu po zahtjevu banke kao prednika tužitelja a koji iznos utužene i obračunate visine ima temelj u Odluci o naknadama za uslugu banke d.d., (list 41-59 spisa) , po utvrđenju suda treba reći da nije sporno da je tuženik koristio ( odnosno imao mogućnost koristiti ) uslugu H. net paketa što je vidljivo iz zaračunate naknade od 10,00 kn mjesečno koja visina naknade je utvrđena također Odlukom o naknadama za usluge i zaračunata prema izvatku iz prometa računa (26-30) a imala se obračunati sukladno čl. 3 ostalih uvjeta Ugovora o limitiranom tekućem računu ( poleđina list 17 spisa) kao i temeljem čl. 17 Općih uvjeta prednika tužitelja ( list, 20) .
11. Polazeći od tako utvrđene činjenice u tome slučaju kao korisnik usluge poslovanja tužitelja (Direktno bankarstvo) u cilju konzumiranja navedene usluge tuženik je ostvarivao pravo i na korištenje tokena kao uređaja koji mu je omogućio pristup ineternet bankarstvu, a kao osnovni korisnik dakle vlasnik Limitiranog tekućeg računa u slučaju da nastupe razlozi koji dovode do raskida ugovora, ostvaruje pravo zadržati token, ali ostaje u ugovornoj obvezi platiti naknadu zadržane koristi na ime vrijednosti samog uređaja (tokena) u iznosu od 300,00 kn .
12. Raskidom ugovora dolazi do prestanka pravne osnove odnosno konkretnog obveznopravnog odnosa (Ugovor o limitiranom tekućem računu) pa što je po toj osnovi koja je kasnije otpala stečeno ima se vratiti sve po institutu stjecanja bez osnove ( čl. 1111-1120 ZOO-a).
13. U ovom slučaju radi se o tome da je token kao imovina tužitelja prilikom sklapanja Ugovora o limitiranom tekućem računu u cilju da se tuženiku omogući korištenje usluga internet bankarstva prešao u imovinu tuženika, pa kako je raskidom toga Ugovora pravna osnova kasnije otpala tuženik je kao stjecatelj dužan vratiti ono što je temeljem takve osnove primio odnosno ako to nije moguće u obvezi je naknaditi vrijednost ostvarene koristi sve po čl. 1111 st. 1 i st. 3 ZOO-a.
14. Stoga se i sa pozivom na odredbe čl. 1111 ZOO-a po ocjeni suda prigovor tuženika u dijelu gdje se osporava tražbina tužitelja koje se odnosi na naknadnu iznosa od 300,00kn na ime postignute koristi od zadržanog tokena koji tuženik ostvaruje po sudu ocjenjuje kao ne osnovan.
15. Zbog iznesenih razloga ocjena je suda da tuženik nije sa uspjehom osporio visinu iznosa utužene tražbine, koja je dokazana izvodom iz prometa po tekućem računu tuženika od strane tužitelja (26-30) kao i da je sam obračun izvršen sukladno čl. 3 Općih uvjeta Ugovor o limitiranom tekućem računu ( list 17) i čl. 17 Općih uvjeta prednika tužitelja ( list 20).
16. Bez osnove su po ocjeni suda i navodi tuženika kojima se prigovora formalnoj urednosti i valjanosti same vjerodostojne isprave na osnovu koje je tužitelj kao ovrhovoditelj pokrenuo postupak ovrhe podnošenjem prijedloga za ovrhu u ured javnog bilježnika jer je po sudu utvrđeno da izvadak iz poslovnih knjiga kao vjerodostojna isprava sadrži u svojoj zakonskoj formi sve ono što Ovršni zakon ( NN 112/12- 130/2020 dalje OZ-a) u tome smislu propisuje u čl. 31.
17. Stoga u zaključnoj ocjeni obzirom na razloge koje je naveo u prilog utvrđenja odlučnih činjenica ocjena je suda da je tužitelj dokazao osnovanosti i visinu svoje tražbine i to da ista ima osnovu u Ugovoru o tekućem limitiranom računu, da je predmetni ugovor jednostranom izjavom banke po čl 8 ugovora raskinut dana 26.06.2014., da je činjenicom raskida na naplatu dospio u cijelosti iznos nepodmirene tražbine, kao i da je visina novčanog iznosa koji je tuženi u obvezi vratit tužitelju sa naslova posljedice raskida (stjecanja bez osnove) dokazan da je obračunati u skladu sa odredbom čl. 3 Općih uvjeta ugovora o limitiranom tekućem računu i čl. 17 Općih uvjeta prednika tužitelja za poslovanje sa građanima, te da sa uspjehom nije osporen od strane tuženika zbog čega je platni nalog valjalo održati u cijelosti na snazi te temeljem čl. 451/3 ZPP-a odlučiti kao u izreci presude.
18. U odnosu na trošak ovrhe treba reći da je sukladno zaključku VSRH od 2. lipnja 2017., trošak javnobilježničkog postupka ne ulazi u parnični trošak te u odnosu na isti sud ne održava na snazi platni nalog sadržan u javnobilježničkom rješenju o ovrsi, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske odluke.
19. Polazeći od navedenog utvrđenja VSRH koje je iskazano u citiranom zaključku platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi trebalo je ukinuti u odnosu na troškove ovrhe i to kako one predvidive tako i one stvarno nastale sve zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, jer se o osnovanosti istih ima odlučiti presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga zajedno sa ostalom troškovima nastalim i u tijeku parničnog postupka, zbog čega je odlučeno kao pod toč. II izreke presude.
20. Stoga kako vrijednost predmeta spora ne prelazi 1.000,00kn to je po Tbr 7/8 Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika ( NN 142/12-107/15 dalje OT-a) tužitelju je dosuđena jednokratna nagrada za cjelokupni postupak u iznosu od 50 bodova ili 500,00 kn što sa obračunati iznosom Pdv-a od 25% čini iznos od 625,00 kn koji je dosuđen toč. III izreke presude sve temeljem čl. 154/1 ZPP-a, dok kao osnovan nije priznat trošak u razlici od zatraženog do dosuđenog iznosa zbog čega je odlučeno kao pod toč. IV izreke presude.
U Virovitici 14. srpnja 2021
Sutkinja
Anneliese Janeš-Mihoković
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u dva primjerka putem ovog suda u roku 15 dana od dana primitka pismenog prijepisa ove presude.
Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 osim povrede iz čl. 354 st. 2 toč. 3 i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Dostaviti:
1. Za tužitelja - O. D. Z. i dr. iz O.
2. Za tuženika - odvjetniku iz V.
