- 1 -              III Kr 22/2024-3

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 22/2024-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog V. F. V. zbog kaznenog djela iz čl. 247. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak i 101/17.; dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Osijeku od 27. travnja 2023. broj K-631/2020-93 i presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 5. listopada 2023. Kž-239/2023-4, u sjednici vijeća održanoj 29. veljače 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Utvrđuje se da je zahtjev osuđenog V. F. V. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osnovan, ukida se presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 5. listopada 2023. broj Kž-239/2023-4 i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Osijeku od 27. travnja 2023. broj K-631/2020-93, potvrđena presudom Županijskog suda u Bjelovaru od 5. listopada 2023. Kž-239/2023-4, V. F. V. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 247. st. 2. KZ/11. te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od  dvije godine i četiri mjeseca. Primjenom čl. 57. st. 1. i 2. KZ/11. izrečena mu je djelomična uvjetna osuda na način da će se izvršiti dio kazne zatvora u trajanju od jedne godine, dok se preostali dio kazne zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca neće izvršiti ako V. F. V. u razdoblju od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

 

1.1. Na temelju čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11. naloženo je V. F. V. da u roku od šest mjeseci isplati oštećenici Z. Č. iznos od 11.198,49 eura/84.375,00 kuna , uz upozorenja iz čl. 58. st. 5. KZ/11. u vezi s čl. 57. st. 6. KZ/11.

 

2. Osuđenik je po svoj braniteljici A. P. Š., odvjetnici iz N., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude iz razloga u čl. 517. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17.,  126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22.;  dalje: ZKP/08.), s prijedlogom da se pravomoćna presuda preinači na način da se osuđenik oslobodi optužbe ili da se optužba odbije, odnosno da mu se izrekne blaža kazna, a podredno da se presuda u cijelosti ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku. Ujedno je predloženo da se u smislu čl. 518. st. 5. ZKP/08. odgodi izvršenje pravomoćne presude.

 

3. Na temelju čl. 518. st. 4. ZKP/08., Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske je odgovorio na zahtjev osuđenika, smatrajući da je isti neosnovan. Odgovor državnog odvjetnika dostavljen je na znanje osuđeniku i njegovoj braniteljici.

 

4. Zahtjev je osnovan.

 

5. Osnovano osuđenik smatra da je u pobijanoj presudi Županijskog suda u Bjelovaru od 5. listopada 2023. Kž-239/2023-4 ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08. koja je utjecala na presudu jer je drugostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke propustio ocijeniti pojedine navode njegove žalbe protiv prvostupanjske presude, čime je postupljeno suprotno odredbi čl. 487. st. 1. ZKP/08.

 

5.1. Osuđenik u zahtjevu, najprije, navodi da su u obrazloženju drugostupanjske presude izostali razlozi u odnosu na žalbom istaknute bitne povrede odredaba kaznenog postupka. Pritom, doduše, pogrešno smatra da  drugostupanjski sud, time što je ocijenio da pojedini navodi koji su u žalbi označeni kao bitne postupovne povrede iz čl. 468. st. 1. toč. 11. i st. 3. ZKP/08. zapravo ukazuju na osuđenikovo nezadovoljstvo činjeničnim utvrđenjima u prvostupanjskoj presudi, nije odgovorio na njegove žalbene navode u odnosu na spomenute bitne povrede odredaba kaznenog postupka. Naime, drugostupanjski sud, kada odlučuje o žalbi protiv prvostupanjske presude, ima ovlast ocjenjivati pod koju se žalbenu osnovu mogu i trebaju podvesti pojedini žalbeni navodi  i tada, na tako pravilno označene žalbene navode, odgovoriti u svojoj odluci. Tako je postupio i Županijski sud u Bjelovaru ocijenivši da osuđenik, kroz bitne povrede odredaba kaznenog postupa iz čl. 468. st. 1. toč. 11. i st. 3. ZKP/08., zapravo pobija pravilnost činjeničnih utvrđenja te je, nakon što je ispitao pobijanu prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti, u smislu čl. 476. st. 1. ZKP/08. i utvrdio da u presudi nisu počinjene povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, dao dostatne, jasne i u svemu prihvatljive argumente u odnosu na osuđenikove žalbene navode kojim je pobijao činjenična utvrđenja.

 

5.2. No, nasuprot tome, drugostupanjski je sud u potpunosti propustio dati razloge u odnosu na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08. koju je osuđenik također istaknuo i obrazložio u svojoj žalbi. Naime, smatrajući da je u prvostupanjskoj presudi ostvarena navedena bitna postupovna povreda, osuđenik je istaknuo da mu je prvostupanjski sud povrijedio pravo obrane  i time teško povrijedio pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Ovo stoga jer da je na raspravi od 16. studenog 2022., na koju on opravdano nije pristupio zbog zdravstvenih problema, ispitan svjedok optužbe D. I., čime je njemu uskraćeno pravo na konfrontaciju sa tim svjedokom. Zbog toga smatra da je došlo do povrede čl. 6. st. 1. toč. d) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 2/10.; dalje: Konvencija). Međutim, u odnosu na taj žalbeni navod, neovisno o tome je li osnovan ili ne, drugostupanjski se sud uopće nije očitovao. Čak štoviše, prema obrazloženju drugostupanjske presude proizlazi da ti žalbeni razlozi uopće nisu percipirani, barem kako je suditi prema reprodukciji sadržaja  žalbe (toč. 6, obrazloženja)

 

5.3. Na takav je način drugostupanjski sud propustio postupiti u skladu s odredbom čl. 487. st. 1. ZKP/08. jer nije odgovorio na relevantan žalbeni prigovor, na što se s pravom upire u zahtjevu.

 

6. U zahtjevu se, nadalje, tvrdi i da drugostupanjski sud nije sveobuhvatno odgovorio na žalbeni osnov zbog odluke o kazni jer, osim jedne olakotne okolnosti (osuđenikove ranije neosuđivanost), nije cijenio druge, u njegovoj žalbi istaknute olakotne okolnosti, koje bi, po osuđenikovom stavu, utjecale na odluku o kazni.

 

7. U navedenom je osuđenik također u pravu.

 

7.1. Premda prvostupanjski sud osuđenikovo priznanje počinjenja kaznenog djela nije uzeo kao olakotnu okolnost, drugostupanjski sud se na ovu okolnost uopće nije osvrnuo, iako je ona ponovno istaknuta u žalbi. Jednaka je situacija i s isticanjem  osuđenikove „po život opasne mukotrpne neizlječive bolesti“ (H. bolest o kojoj u spisu predmeta postoji liječnička dokumentacija) te okolnosti da je nakon donošenja prvostupanjske presude započeo s isplatom duga oštećenici, o čemu je uz žalbu dostavio i dokaze,  kako to proizlazi iz podataka iz jedinstvenog informacijskog sustava za upravljanje sudskim predmetima (eSPIS) za predmet Općinskog suda u Osijeku broj K-631/2020.

 

7.2. Međutim, drugostupanjski sud je, odgovarajući na osuđenikove žalbene navode, propustio navesti, kako okolnosti kojima se prvostupanjski sud rukovodio prilikom odlučivanja o visini i vrsti kazne, tako i ocijeniti olakotne okolnosti koje je osuđenik u žalbi istaknuo. Na takav se način stječe dojam da razlozi žalbe nisu ozbiljno razmotreni jer je u obrazloženju drugostupanjske presude u cijelosti izostala ocjena u žalbi istaknutih olakotnih okolnosti koje su mogle  biti od značaja za odmjeravanje kazne (priznanje djela, narušeno zdravstveno stanje te okolnost vraćanja duga).

 

7.3. Stoga je u pravu osuđenik kada u zahtjevu smatra da su u drugostupanjskoj presudi izostali odgovori na pojedine relevantne žalbene navode i to, kako u odnosu na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl.468. st. 2. ZKP/08, tako i u odnosu na odluku o kazni. Naime, izostanak konkretnih odgovora i jasnog stava žalbenog vijeća o (ne)osnovanosti žalbenih navoda ostavlja dojam da razlozi žalbe nisu ozbiljno razmotreni. Iako drugostupanjski sud nije dužan cijeniti baš svaki pojedini navod žalbe, već samo one koji su važni za odluku, žalitelj mora biti uvjeren da su njegovi žalbeni navodi  temeljito razmotreni, a da su za to dani razlozi razboriti i uvjerljivi tako da, ne samo kod žalitelja, već i kod svake druge osobe, stvore utisak o sveobuhvatnoj ocjeni spornih pitanja. Samo takva ocjena žalbenih navoda u skladu je sa zakonskom obvezom suda iz čl. 487. st. 1. ZKP/08. te ne kompromitira zaključak o djelotvornosti pravnog lijeka.

 

7.4. Slijedom toga, drugostupanjski sud je povrijedio postupovne odredbe u žalbenom postupku koje su mogle utjecati na presudu, čime je ostvarena povreda iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08. koju osnovano osuđenik ističe u svom zahtjevu. Stoga je, na temelju čl. 519. u vezi s čl. 513. st. 1. ZKP/08., trebalo ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, čime je ujedno prestala egzistirati pravomoćnost i izvršnost pobijane presude pa je prijedlog zahtjeva za odgodu izvršenja kazne bespredmetan.

 

8. U ostatku zahtjeva osuđenik tvrdi i da mu je sud „…teško povrijedio pravo na pravično suđenje u smislu teške povrede presumpcije nevinosti sadržane u čl. 3.st.1 ZKP-a…“ jer da na njegovoj strani nije postojala prijevarna namjera, na koji način sadržajno, zapravo, pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. No, zbog te se osnove, u skladu s odredbama čl. 515. ZKP/08. i čl. 517. st. 1. ZKP/08. ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnijeti. Naime, dopustiti preispitivanje činjeničnih utvrđenja u okviru ovog izvanrednog pravnog lijeka značilo bi dopustiti trećestupanjsko odlučivanje mimo zakonom dopuštenih uvjeta. Stoga u tom dijelu osuđenikovi navodi u zahtjevu nisu osnovani.

 

9. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 29. veljače 2024.

 

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

              Ranko Marijan, v.r.