Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: 3 Gž-7/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Mariji Vetmi, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja G. osiguranje d.d. iz Z., OIB: …, kojeg kao punomoćnik zastupa B. Đ., odvjetnik u Z., protiv tuženika I. G., rođenog 14. srpnja 1988., iz Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici B. R. i T. K., odvjetnici u S., radi novčane tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalne služba u Imotskom, broj 2 Pn-49/2019-12 od 26. studenog 2020., 14. srpnja 2021.

p r e s u d i o  j e

Žalba se djelomično uvažuje, a djelomično odbija kao neosnovana pa se presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalne služba u Imotskom, broj 2 Pn-49/2019-12 od 26. studenog 2020. u pobijanom dijelu točke I. i točki II. izreke:

a) potvrđuje u pobijanom dijelu točke I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i to u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju glavnicu u svoti od 8.174,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na svotu od 3.024,00 kn od 23. prosinca 2010. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14 % godišnje, a od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12 % godišnje, a od 1. kolovoza 2015. do dana plaćanja po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena;

– na svotu od 5.150,00 kn od 5. travnja 2011. do 30 lipnja 2011. po stopi od 14 % godišnje, a od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12 % godišnje, a od 1. kolovoza 2015. do dana plaćanja po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena;

b) preinačuje:

- u preostalom pobijanom dijelu točke I. izreke kojim je prihvaćen zahtjev i u tom dijelu (kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju 2.538,00 kn sa zateznim kamatama od 24. veljače 2011. do dana plaćanja, te u dijelu kojim stopa zateznih kamata nakon 1. kolovoza 2015. nije usklađena s odredbom članka 29 Zakona o obveznim odnosima) tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan,

- u točki II. izreke tako da točka II. izreke glasi:

“Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju u roku od 15 dana parnične troškove u svoti od 12.425,00 kn."

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"I Nalaže se tuženiku G. I., iz Z., rođ. …, OIB: …, da tužitelju G. osiguranje d.d., OIB: …, u roku od 15 dana isplati iznos u visini od 10.712,00 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom do 30.06.2011.godine, po stopi zatezne kamate od 14% godišnje, a od 01.07.2011.godine do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi HNB-e koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5% poena i to:

- na iznos od 3.024,00 kuna od 23.12.2010.godine do isplate,

- na iznos od 5.550,00 kuna od 05.04.2011.godine do isplate,

- na iznos od 2.538,00 kuna od 24.02.2011.godine do isplate, dok se sa viškom zatraženog iznosa od 1.346,00 kuna tužitelj odbija.

II Dužan je tuženik nadoknaditi tužitelju na ime parničnih troškova iznos od 24.025,00 kuna u roku 15 dana."

2. Protiv navedene presude pravovremenu, dopuštenu i potpunu žalbu izjavio je tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev preko iznosa od 3.200,00 kn, te tužitelju naložiti plaćanje troškova postupka ili pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev da mu tuženik plati svotu od 12.058,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koji je iznos tužitelj platio trećim osobama - oštećenicima zbog štetnog događaja od 24. listopada 2010. nastalim krivnjom tuženika kao njegovog osiguranika. U ovom stadiju postupka sporna je tražbina u svoti od 10.712,00 kn sa zateznim kamatama koje na svotu od 3.024,00 kn teku od 23. prosinca 2010. do dana plaćanja, a na svotu od 5.550,00 kn od 5. travnja 2011. do dana plaćanja i na svotu od 2.538,00 kn od 4. veljače 2011. do dana plaćanja.

6. Prvostupanjski je sud utvrdio, i pravilnost tog utvrđenja se i ne dovodi u sumnju žalbenim navodima, da su stranke u ugovornom odnosu osiguranja i to obveznog osiguranja u prometu, te da je tužitelj platio oštećenicima R. B. iznosu od 4.370,00 kn 22. prosinca 2010., L. L. iznos od 5.150,00 kn od 4. travnja 2011., a da je tužitelj platio vještaku građevinske struke N. K. iznos od 2.583,00 kn na ime izrađenog stručnog mišljenja o oštećenjima i primjerenoj sanaciji ograde u vlasništvu oštećenog L. L..

7. Prometnu nezgodu skrivio je tuženik pod utjecajem alkohola (1,01 g/kg) upravljajući vozilom registarske oznake …, koji je u vrijeme nastanka nezgode bio osiguran kod tužitelja policom osiguranja broj 321021219244 za razdoblje od 17. srpnja 2010. do 17. srpnja 2011. Navedene činjenice između stranaka nisu bile sporne, ali je sporno je li osnovan regresni tužiteljev zahtjev prema tuženiku.

8. Regresni zahtjev prema tuženiku, kao svom osiguraniku, tužitelj temelji na gubitku prava osiguranika iz osiguranja iz članka 3. Općih uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti (preslika kojeg prileži na stranicama 11 do 13 spisa), a koji su stupili na snagu i primjenjuju se od 1. siječnja 2008., a koji su bili na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o obveznom osiguranju i sastavni su dio tog ugovora prema navodima tužitelja. Ovom odredbom je, temeljem odredbe članak 24. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/2005) ugovoreno da osiguranik gubi prava iz osiguranja ako je u vrijeme prometne nezgode, vozač osiguranog vozila bio pod utjecajem alkohola ili pod utjecajem opojnih droga, te psihoaktivnih lijekova ili drugih psihoaktivnih tvari iz članka 24. stavak 1. točka 4. Zakona:

- ako se analizom krvi ili drugom metodom mjerenja količine alkohola u organizmu vozača utvrdi da je udio alkohola u krvi iznosi 05 g/kg i više (0 5 ‰ i više);

- ako se vozač nakon prometne nezgode odbije podvrći ispitivanju alkoholiziranosti ili utjecaja opojnih droga te drugih opojnih sredstava.

8.1. Dakle, ugovornom odredbom članka 3. stavak 1. točka 2. Općih uvjeta, ugovoren je gubitak prava iz osiguranja u slučaju utvrđene alkoholiziranosti vozača veće od 05 ‰, a tuženiku je utvrđena količina alkohola u organizmu udjelom od 1,01 g/kg. 9. Prvostupanjski je sud primjenom članka 14. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje u tekstu: ZOOP) kojim je određeno da društvo za osiguranje koje je naknadilo štetu oštećenoj osobi ili platilo osigurani iznos, a na temelju tog Zakona nije bio u obvezi, ima pravo na naknadu od osobe koja je odgovorna za štetu i to isplaćenog iznosa štete, kamata i troškova.

10. Tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud propustio uzeti u obzir činjenicu da je tuženik u podnesku od 3. travnja 2020. priznao i osnovu i visinu zahtjeva do iznosa od 3.200,00 kn, a koja činjenica je relevantna za odluku o parničnim troškovima. Žalitelj ukazuje i da je sud zbog očigledne omaške naložio platiti zatezne kamate na iznos od 5.550,00 kn umjesto 5.150,00 kn. Žalitelj također navodi da je sud nepotrebno određivao novo vještačenje što je generiralo i većim troškom jer je mogao vještaku D. V., čije je vještačenje objektivno izrađeno, dati novi nalog na način da se očituje bi li i u kojem opsegu dodatna dokumentacija utjecala na visinu štete. Žalitelj u žalbi osporava nalaz i mišljenje vještaka Ž. J., a posebno ukazuje na niz kontradiktornosti koje vještak nije otklonio ni u iskazu 28. rujna 2020.

10.1. Također žalitelj ističe da za svotu od 2.583,00 kn koju je tužitelj isplatio vještaku N. K. za izrađeni privatni nalaz i mišljenje nikako ne može biti regresno odgovoran, a da je tužitelj u regresnom zahtjevu od 13. svibnja 2011. zatražio samo naplatu onog iznosa koji su isplaćeni oštećenicima L. L. i R. B.. Žalitelj osporava i početak tijeka zateznih kamata, a u odnosu na troškove postupka ističe da je propušteno utvrditi omjer uspjeha stranaka u sporu i sukladno tome dosuditi parnične troškove.

11. Na žalbu nije odgovoreno.

12. Žalba je djelomično osnovana.

13. Nije sporno da je tužitelj platio oštećenicima i to R. B. svotu od 4.370,00 kn 22. prosinca 2010., a L. L. 5.150,00 kn 4. travnja 2011.

14. Prvostupanjski je sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka, te rezultata cjelokupne procesne građe pravilno utvrdio da je tužitelj osnovano platio R. B. 3.024,00 kn, a L. L. 5.150,00 kn, za oštećenja prouzročena na njihovoj imovini u prometnoj nesreći u kojoj je tuženik upravljajući vozilom pod utjecajem alkohola u koncentraciji od 1,01 g/kg, izmjereno alkometrom marke "Drager", iz smjera R. prema Z. i zbog nedržanja strane kretanja, desnom bočnom stranom udario u betonski zid koji je u vlasništvu L. L., te u rasvjetni stup, nakon čega se odbio i prednjim dijelom vozila udario u kuću koja je u vlasništvu N. B. od kojeg udarca se odbijaju krhotine koje oštećuju metalnu kovanu ogradu i prozorsko staklo na kući koja je u vlasništvu R. B. kojom prilikom mu je u radionu u kojoj drži alat uletio stup visine 1 m, širine 20 cm i oštetio prozor i okvir prozora, aparat za varenje, bušilicu i drveni radni stol, koja šteta prema nalazu vještaka J. bez kvarova i popravaka aparata za varenje, nove drvene stolice i popravka oštećene bušilice iznosi 2.170,00 kn, a ukupnu štetu na imovini oštećenika R. B. sud utvrđuje i visini od 3.024,00 kn. Ovaj sud prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da je do te svote svakako oštećenom R. B. nastala šteta i da je opravdano naloženo tuženiku platiti tužitelju tu štetu sa kamatama koje teku od sljedećeg dana od dana kada je šteta plaćena. Također je pravilno sud utvrdio štetu koja je nastala L. L. u svoti od 5.150,00 kn koju štetu je privatno angažirani vještak K. utvrdio u svoti od 6.550,00 kn, a tužitelj ju je platio u svoti od 5.150,00 kn. Također je pravilno sud dosudio i zatezne kamate na svotu od 5.150,00 kn od sljedećeg dana od dana kada je tužitelj štetu nadoknadio L. L.. Pogrešno je prvostupanjski sud izrekom pobijane presude naložio plaćanje zateznih kamata na svotu od 5.550,00 kn umjesto 5.150,00 kn, a pogrešno je i prihvatio kao regresni zahtjev plaćanje troškova vještačenja koje je tužitelj imao angažirajući vještaka radi utvrđenja visine štete jednog od oštećenika i koji procjenu očito nije prihvatio jer je platio manje od procijenjene svote. Pravilno žalitelj ukazuje da tužitelj nije dokazao osnovu za navedeni zahtjev, a tužitelj je mogao kroz institut osiguranja dokaza eventualno ostvarivati naknadu tih troškova kao parničnih troškova (troškovi osiguranja dokaza) ali taj postupak nije pokrenuo.

15. Pogrešna je i odluka o stopi zateznih kamata koje teku nakon 1. kolovoza 2015.

16. Stoga je u pobijanom dijelu točke I. izreke djelomično valjalo prihvatiti tuženikovu žalbu, a djelomično je odbiti kao neosnovanu, pa je odlučeno kao u točki a) i b) izreke ove drugostupanjske presude temeljem odredbe članka 368. stavak 1. i 373. točka 3. ZPP-a.

17. Pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo na štetu tuženika u odluci o parničnim troškovima.

17.1. Za odluku o troškovima mjerodavne je odredba članka 154. ZPP-a.

17.2. Tužiteljev uspjehu u sporu je 68%, a tuženikov 32%, pa tužitelju pripada naknada troškova za zastupanje u svoti od 6.525,00 kn (36% od 18.125,00 kn), 5.000,00 kn troškova vještačenja i 900,00 kn troškova pristojbe za tužbu i presudu tj. ukupno 12.425,00 kn, radi čega je preinačena i odluka o parničnim troškovima iz točke II. izreke temeljem odredbe članka 166. ZPP-a.

Dubrovnik, 14. srpnja 2021.

Sutkinja

Marija Vetma