REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Poslovni broj: Povrv-2351/2018-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HRT, javna ustanova, Z., OIB:…, kojeg zastupa M. Č., odvjetnica iz Z., protiv tuženice D. Ž. iz S., OIB:…, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene dana 31. svibnja 2021. godine u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvane tuženice, dana 14. srpnja 2021. na ročištu za objavu odluke,
p r e s u d i o j e:
I - Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika M. P. br. Ovrv-4018/2018 od 15. lipnja 2018. kojim je naloženo ovršenici (sada tuženici) da ovrhovoditelju (sada tužitelju) u roku od 8 dana plati:
a)na ime glavnice iznos od 480,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku kako slijedi:
-na iznos od 80,00 kuna od 22. srpnja 2017. do isplate,
-na iznos od 80,00 kuna od 22. kolovoza 2017. do isplate,
-na iznos od 80,00 kuna od 22. rujna 2017. do isplate,
-na iznos od 80,00 kuna od 22. listopada 2017. do isplate,
-na iznos od 80,00 kuna od 22. studenog 2017. do isplate,
-na iznos od 80,00 kuna od 22. prosinca 2017. do isplate,
b)na ime troška iznos od 300,00 kuna sa zateznim kamatama od 15. lipnja 2018. do isplate,
te se odbija tužbeni zahtjev.
II – Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 725,00 kuna sa zateznim kamatama od 14. srpnja 2021. do isplate.
Obrazloženje
1.Dana 15. lipnja 2018. tužitelj je, kao ovrhovoditelj, javnom bilježniku M. P. protiv tuženice (tada ovršenice) podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate iznosa od 480,00 kuna. Spomenuti javni bilježnik je 15. lipnja 2018. donio rješenje o ovrsi br. Ovrv-4018/2018 kojim je prihvaćen prijedlog za ovrhu i odmjeren trošak u iznosu od 300,00 kuna, a povodom prigovora tuženice citirano rješenje o ovrsi je stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji te je po pravomoćnosti tog rješenja postupak nastavljen kao parnični postupak. Kako proizlazi iz tužiteljevih tvrdnji tijekom postupka, tužbeni zahtjev se činjenično temelji na tome da je tuženica vlasnik televizijskog prijamnika i obveznik plaćanja RTV pristojbe.
2.Tuženica (tad ovršenica) je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi (tj. odgovoru na tužbu) u bitnome navela: da tužitelj nije dokazao pravnu utemeljenost svoje tražbine; da osporava da bi izvod otvorenih stavaka predstavljao vjerodostojnu ispravu i snagu javne isprave; da je tužiteljeva interna dokumentacija podložna manipulaciji i njom se ne može dokazati osnovanost potraživanja; da su nastali i predvidivi troškovi postupka previsoko postavljeni.
3.U dokaznom postupku je izveden dokaz pregledom izvatka iz tužiteljevih ovjerovljenih poslovnih knjiga, izvatka iz evidencije obveznika plaćanja RTV pristojbe, saldokonti kartice.
3.1.Tužbeni zahtjev nije osnovan.
4.Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu RTV pristojbe za razdoblje od srpnja do prosinca 2017. godine.
5.Člankom 34. stavak 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji ("Narodne novine" broj 137/10, 76/12, 78/16, 46/17, 73/17, 94/18; dalje: ZHRT) propisano je da su vlasnici radijskih i televizijskih prijamnika na području Republike Hrvatske dužni HRT-u plaćati pristojbu, a prema članku 36. stavku 1. ZHRT-a obveza plaćanja pristojbe prestaje ako vlasnik odjavi prijamnik.
6.U postupku su utvrđene sljedeće činjenice:
Iz izvatka iz poslovnih knjiga proizlazi da tužitelj od tuženice za sporne mjesece potražuje iznos od 480,00 kuna tj. 80,00 kuna po mjesecu. Visinu pristojbe tuženica nije osporavala.
6.1.Tužitelj je tuženicu evidentirao u svojoj evidenciji kao obveznika plaćanja RTV pristojbe što je vidljivo iz izvatka iz evidencije obveznika plaćanja RTV pristojbe. Kao datum prijave u toj ispravi je naveden 1.5.1971.g.
6.2.Iz saldokonti kartice je vidljivo da tužitelj u svojim poslovnim knjigama evidentira dugovanja tuženice i za prethodna i za kasnija razdoblja (2007.-2020.) s tim da je uz neka dugovanja naznačeno da su naplaćena putem sudske ovrhe.
6.3.Ovdje treba ocijeniti pravnu prirodu i dokaznu snagu izvatka iz tužiteljeve evidencije pretplatnika. Po shvaćanju ovog suda, tužitelj je trebao dostaviti tuženičinu prijavu prijamnika od 1.5.1971. i time potvrditi sadržaj izvatka iz evidencije pretplatnika koju ispravu, uzgred rečeno, sastavlja i izdaje sam tužitelj koji je stranka i zainteresiran je za ishod ove parnice. Ne može se od tuženice zahtijevati da dokazuje negativne činjenice, tj. da tuženica dokaže da nije televizijski prijamnik prijavila 1.5.1971. (kad je, inače, prema podacima iz sustava eSpis, tuženica imala 9 godina pa i ovo upućuje na nevjerodostojnost sadržaja) jer takve činjenice ni tuženica ni bilo koja druga osoba, objektivno gledano, ne može dokazati. Načelo reus excipiendo fit actor se ne može primijeniti u ovom slučaju već se to načelo primjenjuje u situaciji kad tuženik ističe neki prigovor koji u sebi sadrži neku pozitivnu činjenicu (npr. prigovor da je obveza prestala ispunjenjem ili kompenzacijom ili prigovor da je odjavio prijamnik).
Inače, izvadak iz tužiteljeve evidencije pretplatnika se ne može smatrati javnom ispravom. Naime, da bi se neka isprava smatrala javnom ispravom potrebno je da je, prema čl. 230. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, dalje: ZPP), izdana u propisanom obliku. Nijedan propis ne određuje oblik izvatka iz tužiteljeve evidencije pretplatnika. S druge strane, oblik drugih javnih isprava koje izdaju državna tijela je detaljno propisan podzakonskim aktima (npr. Pravilnik o obrascima državnih matica, registru, izvacima i potvrdama koji se izdaju na temelju državnih matica – "Narodne novine" broj 105/93; Pravilnik o vozačkim dozvolama – "Narodne novine" broj 155/08).
No, treba reći i ovo. U sve evidencije koje vode državna tijela i pravne osobe s javnim ovlastima, upisi se vrše na temelju odgovarajućih isprava. Tako se npr. u maticu rođenih činjenica rođenja upisuje po usmenoj ili pismenoj prijavi ili na temelju odluke nadležnog tijela državne uprave s tim da i o usmenoj prijavi matičar sastavlja zapisnik (toč.16.1. Naputka za provedbu Zakona o državnim maticama – "Narodne novine" broj 107/93). Nadalje, u zemljišne knjige se upisi vrše na temelju privatnih isprava, sudskih odluka itd. Upisi vlasništva motornih vozila pri nadležnim policijskim upravama se također vrše na temelju ugovora, sudskih odluka i sličnih isprava. Jedino tužitelj smatra da on ne treba dostaviti ispravu temeljem koje je u njegovu evidenciju izvršen upis vlasništva prijamnika. Kad bi se sadržaj izvatka iz tužiteljeve evidencije pretplatnika bezrezervno prihvatio, to bi onda značilo da tužitelj u svoje evidencije može upisati doslovno što ga je god volja znajući da će mu ta isprava poslužiti za dobivanje parnice i, na koncu, ostvarivanje prihoda.
6.4.Nadalje, treba reći da izvadak iz tužiteljeve evidencije pretplatnika nema ni značaj upravnog akta. Naime, upravnim aktom se odlučuje o pravima i obvezama pojedinih subjekata (vidi o tome – Borković: Upravno pravo, 1997., str.326). Tim izvatkom nije odlučeno ni o čemu. Također, jedna od bitnih značajki upravnih akata jest i to da se oni dostavljaju osobama o čijim pravima i obvezama je odlučeno, a sve to kako bi se oživotvorilo u čl. 18. Ustava proklamirano načelo da se jamči pravo na žalbu protiv pojedinačnih pravnih akata donesenih u postupku prvog stupnja pred drugim ovlaštenim tijelom. Nema dokaza da je taj izvadak dostavljen tuženici i da sadrži nekakvu uputu o pravnom lijeku. Dakle, nije ispunjena nijedna pretpostavka da bi se izvadak iz tužiteljeve evidencije pretplatnika mogao smatrati upravnim aktom.
6.5.Stoga, ovaj sud drži da sam izvadak iz tužiteljeve evidencije pretplatnika, bez odgovarajuće prijave prijamnika, nije dovoljan dokaz činjenice da je tuženica u utuženom razdoblju bila vlasnik televizijskog prijamnika. Odnosno, ovaj sud zaključuje da tužitelj nije dokazao da je tuženica u utuženom razdoblju bila vlasnik televizijskog prijamnika. To što je možda za neka ranija razdoblja tuženica plaćala tužitelju, ne znači automatski da je tuženica pasivno legitimirana i da je u utuženom razdoblju bila vlasnik televizijskog prijamnika.
6.6.Slijedom toga, nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 34. st. 1. ZHRT-a za obvezivanje tuženice da plati pristojbu u iznosu od 480,00 kuna pa je valjalo odbiti tužbeni zahtjev i temeljem čl. 451. st. 3. ZPP ukinuti platni nalog iz rješenja o ovrsi u pogledu glavnice i troška određenog rješenjem o ovrsi u iznosu 300,00 kuna.
7.Osim spomenutog troška, tužitelj je zatražio i daljnjih 750,00 kuna na ime troška nastalog tijekom parničnog postupka. Budući da tužitelj nije uspio u sporu, taj trošak mora snositi sam (čl.152. u vezi s čl.154.st.1.ZPP) pa je odlučeno kao pod točkom II. U Splitu, 14.srpnja 2021.
S U D A C
Joso Puljić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.
