REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 118/2021-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Ratka Šćekića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika V. A. zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 4. u vezi stavka 1. Krivičnog zakonika Republike Srbije, odlučujući o žalbi izručenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku od 7. lipnja 2021. broj Kv-II-77/2021 (Kir-161/2021), u sjednici održanoj 14. srpnja 2021.,

r i j e š i o  j e :

Odbija se kao neosnovana žalba izručenika V. A..

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku od 7. lipnja 2021. broj Kv-II- 77/2021 (Kir-161/2021), pod točkom I utvrđeno je da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje Republici Srbiji izručenika V. A. radi izvršenja kazne zatvora u trajanju od 10 (deset) godina zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 4. u vezi stavka 1. Krivičnog zakonika Republike Srbije na temelju pravomoćne presude Višeg suda u Beogradu broj K-PO1 81/2013 od 6. studenog 2013., a kojom je isti osuđen na kaznu zatvora u trajanju deset godina. Pod točkom II određeno je da se izručenik ne može progoniti, kazniti i biti izručen trećoj državi zbog kaznenog djela počinjenog prije izručenja, a za koje djelo nije odobreno izručenje. Također je navedeno da osuđenik ne može biti ograničen u njegovim osobnim pravima iz razloga koji je nastao u svezi sa izručenjem, niti može biti izveden pred izvanredni sud.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio izručenik V. A. putem braniteljice, odvjetnice V. B., s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske „ukine pritvor izručeniku".

I Kž 118/2021-4

3. Spis je, sukladno članku 495. u vezi članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Žalitelj navodi da je u međuvremenu obnovljen kazneni postupak u kojem mu je izrečena kazna zatvora, a radi koje je pobijanim rješenjem odlučeno o udovoljenju zakonskim pretpostavkama za izručenje, kao i da taj postupak nije pravomoćno okončan, o čemu će obitelj izručenika dostaviti sudu podatke u kratkom roku. Međutim, suprotno ovakvim tvrdnjama žalitelja, iz presude Višeg suda u Beogradu broj K-PO1 81/2013 od 6. studenog 2013. te presude Apelacionog suda u Beogradu od 13. listopada 2014. broj Kž1 Po1 1/14, kao i iz sadržaja molbe za izručenje, nema sumnje da se u ovom konkretnom slučaju radi o pravomoćnoj odluci pa je stoga potpuno neosnovan žalbeni navod o nepravomoćnosti navedene odluke. Stoga, imajući u vidu sve utvrđene činjenice koje proizlaze iz pobijanog rješenja, te činjenicu da u spisu predmeta ne postoji relevantna dokumentacija iz koje bi proizlazilo da je dozvoljena obnova postupka, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da su u konkretnom slučaju ostvarene zakonske pretpostavke za izručenje izručenika iz članka 34. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“, broj 178/04. - dalje: ZOMPO), da ne postoje zapreke za izručenje propisane člankom 35. ZOMPO te da su, na temelju članka 56. ZOMPO-a, u potpunosti ostvarene zakonske pretpostavke za izručenje izručenika V. A. Republici Srbiji radi izvršenja kazne zatvora.

6. Daljnjim, vrlo opširnim žalbenim navodima, dodatno se osporava bojazan od bijega izručenika u slučaju njegovog puštanja na slobodu i nužnost primjene ekstradicijskog pritvora. Ističe se potreba ukidanja pritvora "iz izrazito humanitarnih i socijalnih razloga" te zbog obiteljskih okolnosti te se istovremeno predlaže oduzimanje putne isprave kako

bi se na taj način spriječila opasnost napuštanja teritorija Republike Hrvatske, pri čemu se također navodi da ne postoji bojazan od utjecaja na dokaze ili opasnost od ometanja kaznenog postupka te se potom predlaže primjena jedne ili više mjera opreza iz članka 98. stavka 2. ZKP/08.

7. Dakle, imajući u vidu navedeno evidentno je da se većim dijelom izjavljene žalbe osporavaju okolnosti koje mogu biti relevantne za pitanje lišenja slobode izručenika i ekstradicijski pritvor, iako to uopće nije bio predmet odlučivanja pobijanim rješenjem. Pri tome valja napomenuti žalitelju da je o tim okolnostima u ovom kaznenom predmetu već pravomoćno odlučeno rješenjima broj Kir-161/2021-3 od 22. travnja 2021. i Kv II-57/2021-9 od 26. travnja 2021.

8. Slijedom svega iznesenog, žalba izručenika nije osnovana.

9. Ispitivanjem pobijanog rješenja nisu pronađene povrede zakona iz članka 494. stavka 4. ZKP/08., na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

I Kž 118/2021-4

10. Stoga je trebalo, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., žalbu izručenika odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 14. srpnja 2021.

Predsjednica vijeća:

Vesna Vrbetić, v.r.