REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 104/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. S. d.o.o. u S., S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica J. M. K., odvjetnica u S., protiv tuženika A. d.o.o. S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik N. I., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž - 973/2019-2 od 25. rujna 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu broj Povrv - 288/2017-103 od 13. prosinca 2018., u sjednici održanoj 14. srpnja 2021.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž - 973/2019-2 od 25. rujna 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu broj Povrv - 288/2017-103 od 13. prosinca 2018.

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj osporava istaknute navode tuženika, s prijedlogom da ovaj sud donese rješenje kojim se odbacuje prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Postupajući sukladno odredbi 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4. Drugostupanjska odluka temelji se na razlozima da: „...tuženik (...) nije dokazao da je predmetna tražbina prestala prijebojem...“, te „...da se tuženik samo paušalno poziva na postojanje protutražbine prema tužitelju, ali ne navodi niti iznos (visinu) eventualne protutražbine, niti činjenično obrazlaže iz kojeg pravnog odnosa ona proizlazi....“. Shodno navedenom, pitanja koja u prijedlogu postavljaju tuženik i odnose se na „...pravo na kompenzabilnu protutužbu i prigovor radi prebijanja...“ se temelje na drukčijem činjeničnom i pravnom osnovu od onog na kojem se temelji drugostupanjska presuda, dok se dijelom odnose na ocjenu dokaza provedenih u postupku kod utvrđivanja relevantnih činjenica od strane nižestupanjskog suda, a kakva pitanja se ne mogu se cijeniti kao pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. Kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u svezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci.

6. Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan jer isti nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 14. srpnja 2021.

Predsjednik vijeća

Željko Šarić, v.r.