P-704/2020

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužiteljice M. K., O., iz A., R. I., koju zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u S., protiv tužene S. K. B., O., iz O., koju

zastupa punomoćnik M. L., odvjetnik u O., radi predaje u suposjed,

nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1. lipnja 2021 u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice B. P., odvjetnika u S. i punomoćnika tužene, na ročištu radi objave 13. srpnja 2021.

p r e s u d i o  j e

I Dužna je tužena S. K. B. (OIB), u roku od

15 dana i pod prijetnjom ovrhe, predati tužiteljici M. K. (OIB)

u suposjed i sukorištenje nekretninu označenu kao čest. zgr. 333, dio nekretnine oznake kat. čest. 36421/5, dio nekretnine oznake kat. čest. 3642/1 i dio nekretnine oznake kat. čest.zgr. 176/2, sve položeno u K.O. T., a koje nekretnine su na skici 2 vještaka Z. B. od 19. studenog 2020. označene kao objekt 1

označen brojkama 1-2-3-15-14-1 površine 56 m2, objekt 2 označen brojkama 7-8-98- 10-11-7 površine 22 m2, objekt 3 označen brojkama 15-16-6-7-11-10-12-13-14-15 površine 26 m2, objekt 4 označen brojkama 3-4-5-6-16-15-3 površine 33 m2 i objekt 5 površine 14 m2 (skica je sastavni dio ove presude) i to predati u suposjed i sukorištenje svih prostorija u predmetnim nekretninama s ključevima ulaznih vrata pa je dužna tužena dopustiti tužiteljici i trpjeti te omogućiti joj suposjed i sukorištenje označenih nekretnina, jer je u protivnom tužiteljica ovlaštena sama i samostalno, a o trošku tužene, izmijeniti bravu i ključeve na ulaznim vratima navedenih nekretnina te stupiti u njihov suposjed i sukorištenje.

II Nalaže se tuženoj u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 69.467,80 kn sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena.

Obrazloženje

1. Dana 27. listopada 2014. tužiteljica je ustala protiv tužene tužbom pod poslovnim brojem Pst-1171/2014 radi predaje u suposjed nekretnine oznake čest. zgr. 333 K.O. T., a u naravi obiteljske kuće anagrafske oznake D. G.,

R. Navodi kako su stranke sestre i uz brata i još jednu

sestru suvlasnice za po ¼ dijela predmetne nekretnine temeljem rješenja o nasljeđivanju nakon smrti oca S. K.. Dodaje kako nasljednici nisu

proveli diobu ove nekretnine te da tužena ne dozvoljava tužiteljici ulazak u spornu nekretninu i odbija joj predati njezin suposjed.

2. U svom odgovoru od 17. rujna 2015. tužena potvrđuje suvlasništvo stranaka, a osporava da bi tužiteljici branila ulazak u predmetnu nekretninu te dodaje kako je u naslijeđenu kuću uložila znatna materijalna sredstva i podmirila troškove legalizacije objekta čemu tužiteljica nije pridonijela, stoga drži kako nije dužna udovoljiti tužbenom zahtjevu dok joj se ti troškovi ne naknade.

3. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom posjedovnog lista br. 29 U. za katastar S., I. O. od 6. kolovoza 2010., rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Omišu br. O-61/01 od 13. kolovoza 2001., dopisa Ispostave za katastar nekretnina Omiš od 8. kolovoza i 29. rujna 2014. uz rješenje od

11. srpnja 2014., zahtjeva za izdavanje rješenja o izvedenom stanju od 27. lipnja 2012., presude zbog ogluhe br. P-5315/10 od 6. svibnja 2011., saslušanjem svjedokinja Z. M. i J. P. te tužiteljice kao parnične stranke.

4. Presudom broj Pst-1171/2014 od 23. listopada 2017. prihvaćen je tužbeni zahtjev u cijelosti, a tuženoj naloženo naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 27.376,30 kn s pripadajućom zateznom kamatom.

5. Županijski sud u Zadru svojim je rješenjem broj 7 Gž-21/2018 od 5. veljače 2020. ukinuo označenu prvostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovno raspravljanje i odlučivanje nakon čega je spis zaveden pod novim poslovnim brojem

6. Pored već nabrojenih, sud je u daljnjem tijeku postupka izveo dokaz očevidom održanim na licu mjesta 25. lipnja 2020. uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju Z. B. te pregledom njegovog nalaza od 3. rujna 2020. s prilozima i dopune vještva od 20. studenog 2020. s prilozima, saslušanjem svjedoka Z. B., A. i V. R., M. i S. B., M. S. i

R. B. te tužene kao parnične stranke.

7. Podneskom od 14. prosinca 2020. tužiteljica je konačno postavila tužbeni zahtjev na način koji je sadržajno praktički istovjetan izreci ove presude, a tužena se tome usprotivila držeći kako se radi o nedopuštenoj preinaci tužbe. Međutim, predmet tužbe od 27. listopada 2014. i zahtjeva iz gore označenog podneska je isti i radi se o predaji u suposjed stare obiteljske kuće s okućnicom i pripadnostima, a točne katastarske oznake tih nekretnina identificirane su po sudskom vještaku za geodeziju koji je utvrdio kako je predmet spora položen na čest. zgr. 333, ali i na dijelovima drugih nekretnina oznake čest. zgr. 176/2 te čest. zem. 3642/5 i 3642/1, nakon čega je tužiteljica i uskladila svoj zahtjev. Dakle, ne radi se o preinaci tužbe, stoga sud nije smatrao potrebnim odlučiti o prigovoru tužene, a ako izneseno i nije točno, preinaku tužbe valjalo je, zbog svrsishodnosti i konačnog rješavanja imovinsko-pravnih odnosa stranaka, dopustiti u skladu s odredbom iz čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku („NN“ 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) po kojoj je to moguće do zaključenja glavne rasprave, ako stranka bez svoje krivnje nije mogla preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka.

8. Punomoćnici stranaka popisali su parnični trošak.

9. Tužbeni zahtjev je osnovan.

10. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi ima li tužiteljica valjanu pravnu osnovu zahtijevati od tužene predaju suposjeda nekretnina koje su predmet ovog spora.

11. Odredbom iz čl. 38. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („NN“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 dalje ZV) propisano je kako svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika i ako nije što drugo određeno. Odredba iz čl. 42. st. 1. propisuje kako svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari. Odredbom iz čl. 46. propisano je kako svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva te ima pravo postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari.

12. Pregledom rješenja O. za nekretnine S., I. O. od 11.

srpnja 2014. i rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Omišu br. O-61/01 od 13. kolovoza 2001., razvidno je kako su tužiteljica i tužena sunasljednice pok. S.

K. i upisane suposjednice ovdje sporne nekretnine oznake čest. zgr. 333

K.O. T., svaka za po ¼ dijela, dok su u preostalim dijelovima kao sunasljednici i suposjednici upisani njihov brat A. K. i sestra Z. M..

13. Pregledom prijepisa posjedovnog lista broj 29 U. za katastar S.,

I. O. od 6. kolovoza 2010. razvidno je kako je S. K. upisani posjednik niza nekretnina u K. T., među kojima i onih oznake čest. zgr. 176/2 i 333.

14. Prilikom očevida održanog na licu mjesta 25. lipnja 2020. zamjenik punomoćnika tužiteljice pokazao je sucu i sudskom vještaku za geodeziju predmet spora, a u naravi staru kuću kamene gradnje s pripadajućom okućnicom u T., zaseok K. do koje se pristupa javnom asfaltnom cestom. Ova

kuća sastoji se od prizemlja i kata s krovištem od eternitnih ploča, a u nju se može pristupiti kroz dvoja vrata s istočne strane te jedna s južne, a ove etaže međusobno su povezane pristupom kroz jedna od vrata s istočne strane. Sjeveroistočno od ove kuće nadovezuje se objekt s ograđenom terasom natkrivenom metalnom nadstrešnicom, a istočno od njega je nova prizemnica natkrivena armirano- betonskom pločom uz čiju je istočnu fasadu kameno- betonsko stubište kojim se pristupa na njezinu terasu. Južno od ove prizemnice kamenom je popločana terasa i kameno- betonsko stubište kojim se pristupa na južnu stranu parcele, a ono je dijelom omeđeno starim kamenim suhozidom i vrtom, a dijelom ogradom od kovanog željeza. Okućnica predmetne kuće i pomoćnih joj objekata omeđena je sa sjeverne i zapadne strane starim kamenim suhozidom, sa istočne strane dijelom asfaltnom cestom, a dijelom ogradom od metalnih stupova i žice, dok južnu među predstavlja stari kameni suhozid koji se lomi na ovdje nesporni objekt susjeda i proteže prema zapadu duž zemljanog puta. Pored svega, kao predmet spora pokazana je stara kamena kućica položena uz sjevernu fasadu stare kuće, koja se zatiče dijelom natkrivena crijepom, a dijelom eternitnim pločama i pored nje objekt koji se sastoji od prizemlja, kata i potkrovlja natkrivenog novim crijepom. Konačno, kao predmet spora pokazan je i bazen položen u istočnom dijelu parcele do kojeg se pristupa kameno- betonskim stubištem, a sjeverno i zapadno od njega do granice pokazanog posjeda površina je pod šumom i grmljem.

15. Sudski vještak za geodeziju Z. B. u svom je nalazu od 3. rujna 2020. i dopuni tog vještva od 24. studenog 2020. identificirao pokazane nekretnine utvrdivši kako se radi o dvije cjeline, od kojih prva položena uz zemljani put kroz zaselak predstavlja sklop objekata koji se sastoji od dvije stare kuće povezane dogradnjom, pomoćnog objekta, štale, bazena i pripadajućeg zemljišta, a identificirao ih je kao čest. zgr. 333, dio čest. zgr. 176/2 te kao dio čest. zem. 3642/1 i 3642/5. Druga cjelina položena je južno uz zemljani put, a u naravi je rekonstruirana štala položena na dijelu čest. zgr. 176/2 i dijelu čest. zem 3642/1. Na skici lica mjesta vještak je sve pokazane objekte prikazao i označio, a na njegovo mišljenje stranke nisu iskazale primjedbe koje bi dovele u sumnju vještakovu stručnost i objektivnost, radi čega se ono prihvaća u cijelosti.

16. Tužiteljica tvrdi kako se predmetna kuća nakon smrti njezinog oca S.

K. 2001. koristila sukladno potrebama i mogućnostima njegovih nasljednika,

odnosno kao suposjed te kako oni nisu nikada razgovarali o diobi naslijeđene suvlasničke zajednice. Spominje kako do 2004. ili 2005. tužena nije imala riješeno stambeno pitanje, stoga joj je iskazala suglasnost da sa suprugom preseli u predmetnu kuću i da izvede radove na njezinom uređenju, u čemu je i sama sudjelovala s oko 6000 – 7000 eura koje je tuženoj dijelom dala na ruke, a dijelom uplatila preko žiro-računa, podmirujući pored toga i utrošenu struju. Dodaje kako joj je suposjed oduzet 2008. kada ju je tužena obavijestila o namjeri iznajmljivanja predmetne nekretnine i s tim u vezi pozvala ukloniti sve stvari, a nakon svega promijenila bravu na vratima kuće.

17. Uzimajući u obzir rješenje o nasljeđivanju broj O-61/01 od 13. kolovoza 2001., nedvojbeno je kako su parnične stranke naslijedile očevu imovinu s bratom A. K. i sestrom Z. M. na istovjetne dijelove, odnosno svaka za

po ¼ dijela, stoga je jasno kako je tužiteljica aktivno legitimirana u ovoj parnici postavljati prema tuženoj zahtjev radi uvođenja u suposjed nekretnine koja je u suvlasništvu stranaka, uz napomenu kako tužena i nije posebno prigovorila navodima iz tužbe kako je isključiva posjednica nekretnina koje su predmet spora.

18. Tužena na odlučne činjenice u svom iskazu navodi suprotno od tužiteljice jer spominje kako su joj sestre i brat dali suglasnost za izvođenje radova uz riječi "slobodno gradi, to je tvoje", a pored toga spominje i tužiteljičin dolazak iz G. u

T. kada je vidjela novo stanje nekretnina komentirajući to riječima "kako ste ovo divno uredili, ja tebi i R. ovo nikada ne bih uzela niti bi se u ovo dirala, ovo je vaše, a ja ću sebi izgraditi svoju kuću". Dakle, tužena ističe kako su joj ostali nasljednici S. K. pa tako i tužiteljica, prepustili svoje naslijeđene suvlasničke dijelove stare kuće s pripadajućom okućnicom i pomoćnim objektima, tako da je sve radove izvodila na nekretninama koje su prethodno postale njezino isključivo vlasništvo. U svakom slučaju, smatra kako ima pravo odbiti predaju stvari njezinoj suvlasnici jer ima pravo na posjed, odnosno pravo koje je ovlašćuje na faktičku vlast na nekretninama, stoga je u smislu odredbe iz članka 7. stavka 1. ZPP trebala dostaviti dokaze na tu okolnost. Naime, uzimajući u obzir odredbu iz članka 156. stavka 1. ZV, pravo vlasništva ne može se steći dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem zgrada ili prostorija u suvlasničkim zgradama, kao i njihovom prigradnjom, ugradnjom ili ulaganjem u njih, osim ako što drugo nije odredio vlasnik te nekretnine. Ovome valja dodati kako adaptacija predstavlja prilagođavanje postojećeg objekta za izmijenjenu ili novu funkciju i njome se ne mijenja njegova supstanca, dok se dogradnjom i nadogradnjom supstanca objekta povećava, ali u obje situacije pravilo je kako se na takav način ne može steći pravo vlasništva. Izuzetak je vezan za savjesnost graditelja i postojanje posebnog dijela zgrade kao rezultata obavljenih građevinskih radova.

19. Slijedom iznijetog, prije svega valja navesti kako je predmet tužbenog zahtjeva naslijeđena nekretnina S. K., odnosno stara kuća s

pripadajućim zemljištem i pomoćnim objektima, a sud je prilikom očevida pa i na temelju nalaza sudskog vještaka za geodeziju, utvrdio kako su te nekretnine u naravi stari adaptirani, dograđeni i nadograđeni objekti s pripadajućom okućnicom koja služi za njihovo korištenje, a ne predstavljaju posebnu nekretninu, odnosno samostalne zgrade, kao rezultat radova tužene. Nadalje, valjalo je cijeniti kako tužena nije dostavila ugovor, sporazum, potvrdu ili kakvu izjavu, odnosno bilo kakav pisani trag koji bi nedvojbeno upućivao na zaključak da se tužiteljica odrekla svog suvlasničkog dijela u njezinu korist ili joj ga na kakav drugi način prepustila u isključivo vlasništvo. Također, nema traga pisanom ugovoru ili suglasnosti koju bi tužena pribavila od tužiteljice prije ili u tijeku izvođenja radova, niti spisu prileži građevinska dozvola koja je za njihovo izvođenje pribavljena od nadležnog upravnog organa.

Ovome valja dodati kako ishođenje suvlasničke suglasnosti i građevinske dozvole upućuje na potrebu pisanog oblika ugovora, a posebno zbog prirode postojećih i mogućnosti novonastalih odnosa između suvlasnika zbog njihovih suprotnih interesa, jer vlasnik može zahtijevati zaštitu postojećeg dobra, a korisnik ga prilagoditi svojim potrebama poboljšanjem uvjeta stanovanja, međutim i usmeni ugovor može proizvoditi očekivane pravne učinke između njegovih sudionika. Uzimajući u obzir izneseno stanje u spisu, a kako su stavovi i navodi stranaka potpuno različiti i međusobno oprečni, u ovom slučaju valjalo je cijeniti ostalu dokaznu građu.

20. Na okolnost izvođenja radova, njihovih nositelja i investitora govorili su svjedoci A. i V. R., M. i S. B. i M. S.. Iz njihovih

iskaza proizlazi kako su izvodili pojedine građevinske i zanatske radove na imanju obitelji K., kako su ih za to angažirali i svojim novcem platili tužena i suprug

R. B., koji je osim toga neke radove izvođačima podmirio vlastitim radom na njihovim nekretninama. Svjedoci nemaju saznanja o problemima ili sukobima u vrijeme izvođenja predmetnih radova, a tvrde kako su od tužene čuli kako se oni izvode uz znanje i suglasnost tužiteljice. Sud cijeni njihove iskaze i poklanja im vjeru kada spominju tuženu i supruga kao investitore i ne dvoji kako su ti radovi izvedeni u njihovom interesu i za njihove potrebe i to u normalnom ozračju, međutim nitko od njih nema neposredna saznanja o odlučnim činjenicama, a to su razgovori i eventualni usmeni ugovor između parničnih stranaka o raspolaganju nekretninama i ulaganju, već svoje iskaze temelje prvenstveno na kazivanjima tužene. Tako svjedoci B. i A. R. govore isključivo o izvedenim radovima, a zaključke temelje na kazivanjima tužene i supruga, međutim nemaju neposrednih saznanja o međusobnim odnosima i dogovorima stranaka i ostalih članova obitelji K.. Svjedok S.

potvrđuje kako je tužiteljica znala za radove i nije im se protivila, a ostala saznanja temelji na razgovorima s tuženom od koje je nakon poremećenih odnosa čuo kako je tužiteljica trebala na dijelu zemljišta K. graditi svoju novu kuću. Svjedok

V. R. sjeća se kako je tužiteljica bila jednom prilikom na licu mjesta u tijeku izvođenja radova i iskazivala odobravanje, međutim ni ovaj svjedok nije čuo da bi zbog tih radova tužiteljica prepustila tuženoj suvlasnički dio, niti ima neposrednih saznanja o nekim drugim bitnim detaljima. Saznanja svjedokinje P. ne odstupaju od prethodno nabrojenih, a i ona je iskaz temeljila na razgovorima s tuženom, međutim o suglasnosti tužiteljice može samo pretpostavljati, jer joj ni tužena nije o tome govorila detaljno. Svjedokinja Z. B. tvrdi kako je bila u društvu tužiteljice kada je jasno dala do znanja da je predmetne nekretnine ne zanimaju jer namjerava izgraditi novu kuću na susjednom prostoru u vlasništvu K. i kako je tom prigodom držala u ruci nacrt budućeg objekta, a spominje da je bila na licu mjesta tjedan dana kasnije kada je bager koji je angažirala tužiteljica, započeo s radovima na iskopu temelja nove kuće, međutim o tako iskazanom interesu tužiteljice govori samo njezin sin, suprug tužene R. B., kada navodi kako je tužiteljica to iskazivala u niz navrata. Tvrdnje svjedokinje o radovima na novoj kući nemaju nikakvog uporišta u ostalim dokazima niti je sud te iskope ili njihove tragove vidio prilikom očevida. O tome tužena govori u svom iskazu kada spominje kako je tužiteljica angažirala bager V. R., ali ovaj svjedok u svom iskazu o tome nije niti dao naslutiti, niti ga je na tu okolnost ispitivala tužena preko svog punomoćnika. Zbog iznesenog, ali i činjenice da su svjedoci B. bliska rodbina tužene (svekrva i suprug), sud smatra kako su njihovi iskazi makar u naznačenim dijelovima subjektivni, jer imaju interesa za ishodom spora i uspjehom tužene, stoga im se ne poklanja vjera kao vjerodostojnim.

21. Nasuprot tome, sestra parničnih stranaka Z. M. u potpunosti potvrđuje navode tužiteljice, dodajući kako njihov brat živi u K., tužiteljica u I.,

ona u S., dok je tužena prije useljenja u spornu kuću 2005./06. živjela u podstanarskom stanu u O., stoga tužiteljica nije imala ništa protiv da tužena na ovaj način riješi svoj smještaj. Također potvrđuje kako je suposjed stranaka trajao do 2008. kada je tužena u njezinoj nazočnosti zatražila od tužiteljice uklanjanje odječe i obuće te nakon toga samovoljno promijenila bravu na vratima kuće, od kada je u samostalnom i isključivom posjedu objekta. Pored svega navodi kako je i ona dala tuženoj suglasnost za privremenim smještajem, ali ne i pravo na isključivi posjed, a u odnosu na ulaganja spominje kako se na kući izvodio niz građevinskih i zanatskih radova koje su parnične stranke zajednički financirale. Sud iskaz ove svjedokinje drži uvjerljivim i vjerodostojnim, ali i značajnim za donošenje odluke, jer je za razliku od ostalih svjedoka, kao sestra stranaka bila u redovitom kontaktu s tužiteljicom i tuženom, stoga je morala ili mogla znati o odlučnim okolnostima, kako oko posjedovanja sporne kuće, tako i o radovima na njezinom uređenju, pogotovo iz razloga što ju je i sama koristila u skladu sa svojim potrebama. Osim toga, tužena do zaključenja raspravljanja nije dostavila niti jedan dokaz kojim bi osporila svjedokinjine tvrdnje ili ih kako dovela u sumnju, tek iznosi pretpostavke i uvjerenje kako je svjedokinja utjecala na stav tužiteljice, ali ne prilaže dokaze da bi Z. M. iznosila neistinu ili imala motiv zbog kojeg bi bila pristrana u odnosu na koju od stranaka.

22. Cijeneći ovako utvrđeno činjenično stanje, sud smatra kako tužena nije dokazala pravo na posjed temeljem kojeg bi odbila zahtjev za uvođenjem tužiteljice u suposjed nekretnina. Naime, nema dvojbe kako je uz supruga izvela niz radova na naslijeđenim nekretninama radi njihove adaptacije, dogradnje i nadogradnje, kako su ti radovi bili zahtjevni, dugotrajni i financijski značajni te barem u svom dijelu izvedeni uz znanje i suglasnost tužiteljice. Međutim, ta činjenica ulaganja rada i sredstava ne može sama po sebi biti razlog za stjecanje isključivog prava vlasništva na nekretnini na kojoj se ulaganja izvode i to iz već ranije navedenih razloga koje propisuje odredba iz članka 156. st. 1. ZV. Dakle, nisu u potpunosti utvrđene sve okolnosti koje su prethodile radovima, niti je u tome sasvim jasna uloga tužiteljice, odnosno je li njihovo izvođenje odobrila kao suinvestitor (makar u manjem obujmu), jer je svakako imala interes za funkcionalnom nekretninom koja bi predstavljala primjeren smještaj prilikom njezinih boravaka u RH ili je odobrenje dala kako bi i tuženoj i njezinoj obitelji pomogla u svrhu trajnijeg rješavanja njihovog stambenog pitanja, što bi također bilo sasvim logično i životno, jer su B. do tada nesporno bili podstanari. Također nije dokazano u kojoj je mjeri tužiteljica odobrila radove, a posebno da bi na jasan i nedvojben način otuđila svoj suvlasnički dio u korist tužene i tako joj omogućila izvođenje radova na nekretninama na kojima bi u tom slučaju prestala njezina suvlasnička ovlaštenja pa tako i pravo na suposjed, posebno u situaciji kada tužiteljica u R. H. nema druge adekvatne nekretnine.

23. Slijedom iznijetog, tužiteljica je u smislu odredbe iz čl. 166. st. 1. ZV dokazala status predmnijevane suvlasnice nekretnina koje su predmet parnice, što znači da je ovlaštenik suvlasničkih prava u pogledu cijele stvari i ima pravo na suposjed, kako to propisuje odredba iz čl. 42. st. 1. ZV. Nasuprot tome, tužena nije učinila spornim da je isključiva posjednica kuće, odnosno da onemogućava tužiteljicu u njezinom suposjedovanju, a nije dokazala da ima pravo na posjed kojim bi odbila zahtjev protivne stranke. Što se tiče njezinog prigovora o već presuđenoj stvari, valja navesti kako izreka presude zbog ogluhe br. P-5315/10 od 6. svibnja 2011. koju prilaže spisu, nije istovjetna predmetnom tužbenom zahtjevu jer ne sadrži oznaku katastarske čestice nekretnine, a pored toga, zahtijeva se predaja u posjed sukladno alikvotnom, odnosno suvlasničkom dijelu, dok se ovom tužbom traži predaja suposjeda točno označenih dijelova nekretnina, pri čemu valja dodati kako je predmet spora ne samo predaja suposjeda kuće, već i pripadajuće okućnice, stoga se prigovor drži proizvoljnim i neutemeljenim.

24. Na temelju iznesenih utvrđenja jasno je kako predmetna tužba ima valjano činjenično i zakonsko uporište, pri čemu je svakako valjalo uzeti u obzir kako tužiteljica ne potražuje predaju suposjeda nekretnina koje nakon radova tužene predstavljaju novi, posebni i samostalni dio nekretnine (poput bazena s uređenim okolišem i infrastukturom), već nekretnina koje su bile predmet adaptacije, dogradnje i nadogradnje i nisu poseban novonastali dio, a koje je sudski vještak za geodeziju prikazao na skici lica mjesta i označio kao objekte (pod 1-5), radi čega je tužbeni zahtjev postavljen na predaju suposjeda tako označenih nekretnina valjalo prihvatiti u cijelosti, kako je i odlučeno u točki I izreke presude.

25. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi iz članka 154. stavka 1. ZPP. Uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 201.000,00 kn tužiteljici je valjalo priznati trošak sastava tužbe od 27. listopada 2014. te četiri obrazložena podneska od 12. listopada 2015., 8. studenog 2017., 14. prosinca 2020., i 8. siječnja 2021., kao i zastupanja na ročištima održanim 27. listopada 2015., 16. ožujka, 31. svibnja i 19. rujna 2017., 16. i 25. lipnja te 4. studenog 2020., 20. siječnja, 24. veljače, 29. travnja i 1. lipnja 2021., u iznosu od 2.500,00 kn za svaku označenu radnju, sve sukladno Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1, Tbr. 9. toč. 1. te Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12 dalje OT). Također joj je priznat trošak zastupanja na ročištima održanim 24. veljače, 4. travnja, 17. svibnja i 8. studenog 2016. u iznosu od 1.250,00 kn za svako (Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 50. OT), kao i zastupanja na ročištu održanom 21. rujna 2015. u iznosu od 625, 00 kn ( Tbr. 9. toč. 5. OT) te trošak sastava podnesaka od 4. studenog 2020., 21.

siječnja i 3. svibnja 2021. u iznosu od 625,00 kn za svako ( Tbr. 8. toč. 3 i Tbr. 50 OT), dok se u više zatraženom dijelu njezin zahtjev ne drži osnovanim i nužnim. Dakle, priznat joj je trošak zastupanja u iznosu od 47.500,00 kn koji je valjalo uvećati za 25% PDV, trošak očevida i vještačenja u iznosu od 5.372,80 kn (372,80+5.000,00) te trošak sudske pristojbe tužbe i ove odluke u iznosu od 4.720,00 kn (2.360,00 kn+2.360,00 kn), dok će joj više uplaćeni, a neutrošeni iznos za vještačenje biti vraćen po ovom sudu.

26. Slijedom iznijetog, tuženoj je valjalo naložiti naknadu tužiteljičinog parničnog troška u iznosu od 69.467,80 kn i pored toga zatezne kamate koja na označeni iznos teče od dana donošenja presude do isplate na način propisan odredbom iz čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/13), kako je i odlučeno u točki II izreke ove presude.

S., 13. srpnja 2021.

S U D A C

Branko Malenica

PRAVNA POUKA Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

-pun. tužiteljice

-pun. tuženika