REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1848/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. M., OIB: ..., iz Z., kojeg zastupa punomoćnik S. Č., odvjetnik u V., protiv tuženika A. o. d.d., OIB: ..., Z., kojeg zastupa punomoćnica S. T., odvjetnica u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-466/2017-2 od 9. travnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 529/16-10 od 26. siječnja 2017. u pobijanom dijelu, u sjednici održanoj 13. srpnja 2021.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim zahtijeva od tuženika isplatu iznosa od 520.918,72 kn sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 216.870,32 kn od 24. srpnja 2007., a na iznos od 304.048,40 kn od 28. srpnja 2007. do isplate (st. I. izreke), te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 6.250,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 26. siječnja 2017. do isplate (st. II. izreke), dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška po osnovi plaćanja sudske pristojbe na tužbu i presudu, kao neosnovan (st. III. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu (st. I. izreke), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka (st. II. izreke).
3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 385. st. 1. toč. 1. ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP) u kojoj predlaže revizijskom sudu ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno preinačiti pobijanu presudu. Potražuje trošak revizije.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija nije osnovana.
6. Ovaj sud postupajući u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u reviziji tužitelj ukazuje. To iz razloga što pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, niti proturječi sama sebi ili razlozima presude, razlozi presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i sadržaja isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku.
8. Nadalje, nije učinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 7. i čl. 219. ZPP (sadržajno čl. 220. i čl. 375. st. 1. ZPP), jer je prvostupanjski sud imao ovlast izvršiti uvid u javni registar (u konkretnom slučaju registar Trgovačkog suda u Zagrebu za društvo T. t. d.o.o.).
8.1. Prema odredbi čl. 220. st. 1. i 2. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke i sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Nižestupanjski sudovi su postupajući u skladu sa navedenim odredbama proveli dokaze koje su ocijenili važnim za donošenje odluke u konkretnom predmetu, pri čemu su utvrdili sve činjenice odlučne za ovaj spor.
8.2. Nadalje, drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude ocijenio žalbene navode relevantne za odluku u sporu i označio razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti, pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP na koju revident sadržajno ukazuje u reviziji.
9. Prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP protiv drugostupanjske presude se ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa revizijski razlozi tužitelja kojima osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, kao nedopušteni nisu cijenjeni.
10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 520.918,72 kn koju temelji na dvije pravne osnove – odgovornosti tuženika iz ugovora o osiguranju i izvanugovornoj odgovornosti tuženika za štetu.
11. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije aktivno legitimiran potraživati naknadu štete od tuženika po osnovi ugovora o osiguranju jer nije ni ugovaratelj osiguranja, a niti osiguranik, nego je to zasebno pravna osoba koja je imala svoju pravnu osobnost, a čiji pravni slijednik nije tuženik. Ujedno, zaključuje da tužitelj nije aktivno legitimiran niti potraživati naknadu štete od tuženika po osnovi izvanugovorne odgovornosti, odnosno koju temelji na šteti koju je društvo pretrpjelo zbog krađe 6000 pari cipela, budući je takva šteta, isto tako, šteta društva T. t. d.o.o. koje ima zasebnu pravnu osobnost od osobe tužitelja koji je bio imatelj udjela, te da tužitelj ne ostvaruje u odnosu na društvo T. t. d.o.o. nikakva prava na temelju kojih bi bio u ovoj pravnoj stvari aktivno legitimiran za potraživanja toga društva, slijedom čega odbija tužbeni zahtjev.
12. I prema ocjeni drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao fizičke osobe za naknadu štete iz osiguranog slučaja, budući tužitelj kao fizička osoba nije ovlašten potraživati štetu po toj osnovi jer nije stranka iz ugovora o osiguranju, bez obzira što je bio jedini osnivač društva T. t. d.o.o., a niti eventualno pravo tužitelja proizlazi iz odredbe čl. 945. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), jer se u konkretnom slučaju nije radilo o obveznom osiguranju od odgovornosti i odštetnom zahtjevu treće osobe iz tim osiguranjem osiguranog slučaja.
13. Ne postoji stoga ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
14. Prema odredbi čl. 396.a st. 1. i 2. ZPP, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, revizijski sud se može, umjesto posebnog obrazloženja, pozvati na razloge iz prvostupanjske odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda, u kojem slučaju je dužan uz svoju presudu na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.
15. Kako ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge iznesene u presudi Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-466/2017-2 od 9. travnja 2018. glede navoda revizije upućuje se revident na razloge iznesene u navedenoj drugostupanjskoj presudi sukladno odredbi čl. 396.a st. 1. ZPP.
16. Stoga je valjalo reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP u vezi s odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP, te će se na internetskim stranicama ovog suda pored ove odluke objaviti drugostupanjska odluka u smislu odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP.
Zagreb, 13. srpnja 2021.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
