- 1 -              Poslovni broj: Usž-3672/23-2

Poslovni broj: Usž-3672/23-2

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda, Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Lidije Rostaš i Sanje Štefan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika – specijalista Srđana Papića, zapisničar, u upravnom sporu tužiteljice D. B. iz Z., koju zastupa E. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., kojeg zastupa S. T., dipl. iur., radi odgode duga, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1971/22-7 od 29. rujna 2023., na sjednici vijeća održanoj 29. veljače 2024.   

  p r e s u d i o   j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1971/22-7 od 29. rujna 2023.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.              Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenja rješenja tuženika, klasa: UP/II-415-05/21-01/117, urbroj: 513-04-22-2 od 27. svibnja 2022. kao i zahtjev za naknadom troškova upravnog spora.

2.              Protiv označene presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima – „Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16.,  29/17. i 110/21. - dalje: ZUS).

              Tužiteljica u žalbi ističe da je u tužbi istaknula i alternativni tužbeni zahtjev te predložila prvostupanjskom sudu donošenje presude na način da se ponište rješenja tuženika te se tužiteljica oslobodi plaćanja poreznog duga koji je njoj nametnut donošenjem rješenja, međutim, sud izrekom presude uopće nije odlučio o drugim postavljenim zahtjevima tužiteljice, a nije riješio niti obrazložio iz kojeg razloga ne usvaja alternativno postavljeni tužbeni zahtjev. Na taj način počinjena je bitna povreda odredaba sudskog postupka iz članka 66. stavka 2. ZUS-a. Pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje ogleda se u tome da sud pogrešno tvrdi da nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 140. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku, jer da tužiteljici izvršenjem pobijanog rješenja ne bi nastala teško popravljiva šteta i da nije ispunjena pretpostavka da se odgoda ne protivi javnom interesu. Iznos koji se potražuje od tužiteljice nije neznatan te je tužiteljici pričinio teško popravljivu imovinsku štetu s obzirom na to da zbog malih primanja jedva pokriva njezine egzistencijalne troškove. Pokretanjem ovršnog postupka protiv tužiteljice na temelju nepravomoćnog poreznog rješenja, predstavljalo bi za nju teško popravljivu štetu jer je iznos za tužiteljicu u odnosu na njezina primanja značajan što je prvostupanjski sud propustio utvrditi. Slijedom toga pogrešno je i primijenjeno materijalno pravo jer je sud utvrdio da ne postoje uvjeti za odgodu naplate duga. Obveza uplate po poreznom rješenju osnovano je ako je tužiteljica postupila protivno odredbama Zakona o trošarinama ili duhanskim propisima, a s obzirom da nezakonito postupanje tužiteljice nije utvrđeno u provedenom postupku, jasno je da bi tužiteljici izvršenjem rješenja nastala nepopravljiva šteta. Slijedom iznijetog predlaže usvojiti njezinu žalbu kao i tužbeni zahtjev na način da se poništi prvostupanjska presuda te da ovaj sud sam otkloni nedostatke i presudom riješi stvar uz naknadu troškova podnošenja žalbe.

3.              Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu (članak 71. stavak 3. ZUS-a.).

4.               Žalba nije osnovana.

5.              Suprotno tvrdnji tužiteljice, upravni sud je u tijeku spora pravilno primijenio odredbe ZUS-a, stoga nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka. Upravni sud nije počinio ni jednu postupovnu pogrešku do koje bi došlo zbog neprimjenjivanja ili pogrešnog primjenjivanja postupovnih pravila propisanih odredbama ZUS-a. U obrazloženju svoje presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama u skladu s pravilima propisanim odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a, radi čega je ovaj prigovor kao neosnovan valjalo odbiti. Što se tiče odlučivanja o postavljenom tužbenom zahtjevu tužiteljice, valja istači da je prvostupanjski sud odbio zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika, te je na taj način u cijelosti postupio po tužbenom zahtjevu. Dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na prijedlog tužiteljice da se njezina žalba protiv prvostupanjskog rješenja uvaži nije mogla biti predmet odlučivanja u upravnom sporu, pa bi, strogo formalno primjenjujući odredbe ZUS-a ovaj dio tužbenog zahtjeva trebalo kao nedozvoljen odbaciti, no činjenica što to prvostupanjski sud nije učinio, ne ukazuje na bitnu povredu odredaba postupka jer takvim postupanjem suda nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, radi čega je ovaj prigovor kao neosnovan valjalo odbiti.

6.              Prema ocjeni ovoga Suda prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe materijalnog prava te odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, uz obrazloženje s kojim je i ovaj Sud suglasan.

7.              Naime, prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog tužiteljice za odgodu izvršenja poreznog rješenja Područnog carinskog ureda Z. od 15. ožujka 2021. godine, kojim je tužiteljici kao trošarinskom dužniku utvrđen dug na ime trošarine na duhanske proizvode u ukupnom iznosu od 45.539,88 kn. Pravilno je sud utvrdio da tužiteljica nije ispunila uvjet propisan odredbom članka 140. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21.) da bi naplatom toga duga tužiteljici nastala teško popravljiva šteta o čemu je prvostupanjski sud dao valjano obrazloženje utemeljeno na navedenom zakonu kao i temeljem odredbi Zakona o trošarinama („Narodne novine“ 106/18. i 121/19.).

8.              Temeljem iznijetog pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice jer je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe materijalnog prava te stoga nisu ostvareni žalbeni navodi na koje ukazuje tužiteljica.

9.              Stoga, kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu, kao niti razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 73. stavak 1. ZUS-a) na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

10.              Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 79. stavak 4. ZUS-a s obzirom na činjenicu da je tužiteljica upravni spor izgubila u cijelosti.

U Zagrebu 29. veljače 2024.

       Predsjednica vijeća

                                                                                             Ljiljana Karlovčan-Đurović, v.r.