R. H. P.-148/16 O. S. U. S.

S.

U. I. M. E. R. E. P. U. B. L. I. K. E. H. R. V. A. T. S. K. E.

P. R. E. S. U. D. A.

O. sud u S. po sutkinji mr. sc. Z. T. kao sucu pojedincu u

pravnoj stvari tužitelja A. B. pok. G., O.: , iz D. V. 620, protiv tuženika E. osiguranje d.d., O.:, Z., U.

grada V. 282., koji je zastupan po punomoćnicima odvjetnicima odvjetničkog društva G. & partneri u Z., P. S., radi naknade štete, nakon

provedene glavne i javne rasprave zaključene u nazočnosti tužitelja i punomoćnika tuženika I. K., odvjetnika u odvjetničkom društvu G. & partneri, pisarnica

S. te proglašenja presude od 13. srpnja 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik na ime naknade imovinske štete isplatiti tužitelju novčani iznos od 4.984,91 sa zateznim kamatama koje teku od 5. studenog 2014. do isplate po stopi od 12% godišnje od 5. studenog 2014. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Za više zatraženo od dosuđenog u točki I. izreke presude, i to za iznos glavnice od 2.015,09 kn sa zateznim kamatama na taj iznos, kao i zatezne kamate na dosuđeni iznos od 4.984,91 kn za period od 24. lipnja 2013. do 4. studenog 2014, tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

III. Dužan je tuženik u roku 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak ovog postupka u iznosu od 3.000,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 10. ožujka 2016. podnio tužbu protiv tuženika, radi naknade štete. U tužbi se navodi da se 24. lipnja 2013. u K. kod bivše vojarne dogodila prometna nezgoda u kojoj da je oštećeno vozilo tužitelja marke „G. 3“, reg. ozn. I. 383-M. Navedenu nezgodu da je skrivio osiguranik tuženika koji da je tom prigodom upravljao vozilom marke „G. 2“, reg. ozn. I. 325-A. Na vozilu tužitelja da je nastalo niz oštećenja zbog čega da tužitelj trpi imovinsku štetu u iznosu od 7.000,00 kn. Tužbenim zahtjevom tužitelj traži isplatu iznosa od 7.000,00 kn sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je priznao pasivnu legitimaciju te osporio tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da osiguranik tuženika nije kriv za predmetnu prometnu nezgodu. Tuženik je ujedno osporio i visinu tužbenog zahtjeva.

3. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem izvida štete, zapisnika o očevidu M. R., P. S., P. I. klasa: 511-1227-04-01-N-1234/1235-2013 od 24. lipnja 2013. sa skicom, odštetnog zahtjeva od 4. studenog 2014., podataka o prometnoj nezgodi, dopisa od 5. rujna 2013., prekršajnog suda u S. P. P. -1896/13, saslušanjem svjedoka I. M.-B., P. M., saslušanjem tužitelja

A. B., čitanjem pisanog nalaza i mišljenja prometno-tehničkog vještačenja

N. K., dipl. ing., usmenim vještačenjem po vještaku N. K., dipl. ing.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. U postupku nije sporno pitanje pasivne legitimacije. Sve ostale činjenice odlučne za odluku u ovoj pravnoj stvari sporne su pa ih je potrebno raspraviti.

6. Sukladno odredbama čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a. i čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14), dalje ZPP, u svezi s odredbom čl. 117. st. 1. ZID ZPP (Narodne novine 70/19), prema kojima je u našem pravnom sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja, u postupku su izvedeni predloženi dokazi, te su utvrđene slijedeće činjenice.

7. Čitanjem prekršajnog spisa P. suda u S. 4. P. P. -3426/18, sud je utvrdio:

- da je u prekršajnom postupku presudom 2-P-1896/13 od 24. studenog 2014. tužitelj proglašen krivim što je dana 24. lipnja 2013. godine oko 20,20 sati u mjestu K. kod vojarne prouzrokovao prometnu nesreću sa materijalnom štetom na način da je upravljao s osobnim vozilom marke G. registarskih oznaka I. 383M, a kretao D.-60 iz smjera K. u smjeru G. desnom prometnom trakom

(istok zapad), te dolaskom do skretanja za groblje sv. L. (zapadni ulaz) vozilom je poduzeo radnju skretanja u ulijevo, a da se prethodno nije uvjerio da navedenu radnju može obaviti na siguran način ne ometajući druge sudionike u prometu odnosno P. M. koji je upravljao osobnim vozilom marke G. reg. oznaka

I. 325-A. krećući se u istom smjeru koji je također po dolasku na opisani dio ceste vozilom poduzeo radnju pretjecanja vozila ispred sebe odnosno vozilo G. s kojim je upravljao A. B., a da se također nije uvjerio u sigurno izvođenje navedene radnje bez opasnosti po ostale sudionike u prometu, uslijed čega je u jednome trenutku došlo do sraza između bočnog lijevog djela vozila s kojim je upravljao A.

B. i prednjeg desnog djela vozila s kojim je upravljao P. M.,

čime je A. B. počinio prekršaj iz čl. 43. st. 2. Z. o sigurnosti prometa na cestama kažnjiv po čl. 43. st. 3. Z. o sigurnosti prometa na

cestama, uz primjenu čl. 293. st. 1. istog zakona,

slijedom čega mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 600,00 kn.

Međutim, kako parnični sud nije vezan odlukom u prekršajnom postupku sud je izveo dokaze saslušanjem tužitelja, naprijed navedenih svjedoka koji su bili sudionici i očevici predmetne prometne nezgode i prometno-tehničkim vještačenjem po vještaku N. K., dipl. ing. te na temelju tako izvedenih dokaza utvrdio:

- da na mjestu prometne nesreće od vertikalne signalizacije postoji prometni znak ograničenja brzine od 40 km/h, dvostruki zavoj ili više uzastopnih zavoja od kojih je prvi nadesno, a ograničenje brzine je 50 km/h,

- da se u lijevoj prometnoj traci nalaze tragovi kočenja, desni udaljen 1,30 m od središnje crte prema jugu, tragovi kočenja nakon 2,50 m se lome ulijevo,

- da se mjesto prometne nezgode nalazi se na kolniku ceste D. 60 u mjestu

K.,

- da se neposredno prije naleta osobno vozilo „V. G. 3“ reg. oznake i broja

I. 383 M. kretalo kao prvo vozilo u koloni iza kojega se nalazilo osobno vozilo „A.

A.“, a iza osobnog vozila „A. A.“ kretalo se osobno vozilo „V. G. 2“ reg. oznake i borja I. 325 A,

- da je neposredno prije sraza osobno vozilo „V. G. 3“ poduzelo radnju skretanja u lijevo izvan južnog ruba kolnika pri brzini skretanja od oko 15 km/h ili 4,15 m/s.

- da na udaljenosti od oko 22,02 metra prije mjesta naleta na južnom prometnom traku i pri brzini od 70,05 km/h ili 19,32 m/s vozač osobnog vozila „V. G. 2“ reg. oznake i broja I. 325 A. u fazi pretjecanja poduzeo intenzivno kočenje i otklon volana u lijevo,

- da se u istom trenutku kada je vozač osobnog vozila „V. G. 2“ poduzeo intenzivno kočenje i otklon volana u lijevo, osobno vozilo „V. G. 3“ svojim prednjim lijevim dijelom nalazilo položeno uz središnju crtu u potpunosti na južnom prometnom traku,

- da je do sraza između prednjeg više desnog dijela osobnog vozila „V. G.

2“ reg. oznake i broja I. 325 A. i bočnog lijevog dijela, i to prostora prednjih lijevih vrata i prednjeg lijevog blatobrana osobnog vozila „V. G. 3“ reg. oznake i broja I. 383 M. došlo na udaljenosti od oko 12,4 metra od fiksne i početne točke mjerenja u pravcu zapada i oko 1,8 metara od središnje crte u pravcu juga, a kada su uzdužne osi zatvarale kut od oko 30° pa je sam nalet definiran kao kutni,

- da je vozač osobnog vozila „V. G. 3“ neposredno prije ulaska u fazu skretanja u lijevo, okretanjem preko lijevog ramena i pogledom u lijevi retrovizor jasno mogao uočiti osobno vozilo „V. G. 2“ u fazi pretjecanja kolone vozila, istog propustiti i na taj način nalet bi se izbjegao,

- da bi se na udaljenosti od oko 22,02 metra, a gdje se nalazilo osobno vozilo „V. G. 2“ kada je vozač poduzeo intenzivno kočenje i otklon volana u lijevo, uz poduzimanje intenzivnog kočenja i uz prosječno usporenje od 7 m/s² osobno vozilo „V. G. 2“ reg. oznake i broja I. 325 A. do mjesta naleta zaustavilo da se gibalo s brzinom od oko 42,8 km/h ili 11,86 m/s ili s bilo kojom brzinom manjom od navedene,

- da se s obzirom na položaj osobnog vozila „V. G. 2“ u trenutku kada je vozač istog vozila poduzeo intenzivno kočenje vremenski gledano 1,12 sekundi prije naleta, osobno vozilo „V. G. 3“ nalazilo još uvijek u potpunosti položeno na sjevernom prometnom traku, pa je samim time osobno vozilo „V. G. 2“ zauzelo prednost gibanja suprotnim prometnim trakom u fazi pretjecanja kolone vozila ispred sebe u odnosu na početak skretanja osobnog vozila „V. G. 3“.

8. Nalazu i mišljenju vještaka N. kralja, dipl. ing. prigovorio je tužitelj.

9. Očitujući se na primjedbe tužitelja vještak je pojasnio da je ključ dinamike predmetne prometne nezgode zauzimanje suprotnog tj. južnog prometnog traka navedene dionice od strane sudionika ove prometne nezgode. S obzirom da se radilo o pretjecanju kolone vozila vozilo G. 2 zauzelo je prednost gibanja prometnim trakom u odnosu na početak skretanja osobnog vozila G. 3. Na sve to ukazuju tragovi kočenja osobnog vozila Golf 2 na kolničkoj površini.

Time je vještak uspješno otklonio prigovore tužitelja. Sud nalaz i mišljenje vještaka K. prihvaća kao objektivan, logičan, uvjerljiv, dovoljno obrazložen i izrađen po pravilima struke.

10. U odnosu na "Pismenu izjavu na vještačenje" A. K., dipl. ing. od 11. veljače 2021. za navesti je slijedeće.

Ta isprava nema značenje i dokaznu snagu nalaza i mišljenja sudskog vještaka. Značaj nalaza i mišljenja sudskog vještaka ima samo nalaz i mišljenje onog vještaka kojeg je u tom svojstvu odredio sud, a ne i nalaz i mišljenje osobe koju je angažirala neka od stranaka. Sud može u dokazne svrhe koristi tu ispravu, ali s dokaznom snagom koja je jednaka ostalim dokazima priloženim uz tužbu, dakle ne sa značajem nalaza i mišljenja sudskog vještaka.

U konkretnom slučaju "Pismena izjava na vještačenje" A. K., dipl. ing. od 11. veljače 2021. ima značenje stručne isprave putem koje tužitelj prigovora nalazu i mišljenju vještaka N. K., dipl. ing. Međutim, ta isprava Ne dovodi u pitanje nalaz i mišljenje vještaka K.. Naime, cjelokupna isprava i prigovori na provedeno vještačenje u toj ispravi temelje se na postavci da je situacijski plan izrađen od strane prometne policije krivotvoren odnosno da pokazuje krivo činjenično stanje.

Međutim, skica mjesta nezgode, koja je sastavni dio zapisnika o očevidu M.

R., P. S., P. I. klasa: 511-1227-04-01-N-1234/1235-2013 od 24. lipnja 2013. javna je isprava koju je P. policija sastavila u obavljanju svoje dužnosti.

Odredbom čl. 230. st. 1. ZPP-a propisano je da je isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje.

Odredbom čl. 230. st.3. ZPP-a propisano je da je dopušteno dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena.

U konkretnom slučaju tužitelj nije pružio nikakav konkretan dokaz na okolnost svoje tvrdnje da je skica mjesta nezgode koju je sastavila nadležna policijska postaja u okviru obavljanja svoje djelatnosti krivotvorena odnosno da ne odražava stvarno činjenično stanje. Time tužitelj nije dokazao tu svoju tvrdnju, a što je dužan sukladno pravilu o teretu dokaza. Sukladno pravilu o teretu dokaza (čl. 7. st.1., čl. 219. st. 1., čl. 220. st. 2. i čl. 221. A ZPP-a) kad stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava kojima nedvojbeno dokazuje svoju tvrdnju, sud treba uzeti da nije istinita takva tvrdnja stranke (svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazano – idem est non esse aut non probari).

S obzirom da nije dokazana tvrdnja tužitelja da je dokumentacija prometne policije sastavljan u povodu predmetne nezgode krivotvorena, onda i sama isprava naslovljena kao „Pismena izjava na vještačenje“ A. K., dipl. ing. od 11. veljače 2021., po logici stvari, ne može dovoditi u pitanje provedeno vještačenje, jer polazi od pogrešne pretpostavke da je skica mjesta nezgode sastavljena od strane policije krivotvorena odnosno da ne odražava stvarno činjenično stanje.

11. Za istaknuti je i to da je nalaz i mišljenje vještaka N. K., dipl. ing. u cijelosti u suglasnosti s nalazom i mišljenjem vještaka V. U., dipl. ing. koji je dao nalaz i mišljenje u prekršajnom postupku koji se vodio povodom predmetne nezgode pred P. sudom u S. pod posl. br. 4. P. P.-3426/18.

Iz nalaza i mišljenja vještaka U. proizlazi:

- da na mjestu prometne nesreće od vertikalne signalizacije postoji prometni znak ograničenja brzine od 40 km/h, dvostruki zavoj ili više uzastopnih zavoja od kojih je prvi nadesno, a ograničenje brzine je 50 km/h,

- da je na mjestu nezgode neisprekidana crta, a isprekidana je na mjestu skretanja u zapani ulaz groblja S.. L.,

- da se predmetna prometna nesreća, prema podacima u spisu i materijalnim tragovima, dogodila se na način da se od smjera istoka prema zapadu cestom D-60

kroz mjesto K. kretao osobni automobil „V.-G. I.“. U. istom smjeru

kretao se osobni automobil „V.-G.“,

- da je na dijelu gdje počinje pravac i gdje je središnja neisprekidana crta, istočno od zapadnog ulaza na groblje S.. L. vozač osobnog automobila „V.-

G. počeo s pretjecanjem automobila „V.-G. I.“,

- da kad je automobil „V.-G. I.“ bio na lijevoj prometnoj traci u fazi pretjecanja da je vozač automobila „V.-G. I.“ vršio skretanje ulijevo. K. takvog kretanja i skretanja automobil „V.-G. I.“ je ulašao u putanju kretanja automobila

„V.-G. I.“,

- da kad je vozač automobila „V.-G. I.“ vidio da mu ulazi automobil „V.-

G. I.“ u putanju kretanja da je on istovremeno reagirao na volan i kočnicu gdje je skrenuo automobil ulijevo i poduzeo intenzivno koćenje,

- da je i pored takvog reagiranja došlo do sraza na način da je automobil „V.- G. I.“ udario prednjim desnim dijelom u lijevu bočnu stranu automobila „V.-

G. I.“,

- da gledano u vremenu i prostoru vozač automobila „V.-G. I.“ počeo je pretjecanje automobila „V.-G. I.“ gdje je središnja neisprekidana crta na kolniku, ali je na taj način ostvario prednost zauzimanja lijeve prometne trake prije nego što je automobil „V.-G. I.“ počeo sa skretanjem ulijevo,

- da je mjesto sraza na lijevoj prometnoj traci, a isto je na oko 2,50 m od početka desnog traga kočenja,

- da se osobni automobil „V.-G. I.“ pred nesreću i skretanje ulijevo gibao brzinom oko 15 km/h, a ista brzina je i u mjestu sraza,

- da se osobni automobil „V.-G. I.“ pred nesreću gibao brzinom oko 70 km/h, a mjestu sraza imao je naletnu brzinu oko 67 km/h,

- da od trenutka kada vozač automobila „V.-G. I.“ reagira na kočnicu, u automobil bi se zaustavio do mjesta sraza da se gibao brzinom oko 42,8 km/h ili bilo kojom manjom od ove.

12. S. izvedenih dokaza i utvrđenih činjenica nedvojbeno proizlazi da je:

- vozač vozila „G. 2“ radnju pretjecanja kolone vozila započeo na dijelu ceste gdje je središnja neisprekidana crta (puna uzdužna crta), što znači na dijelu ceste gdje je zabranjeno pretjecanje,

- da se sam sraz dogodio na dijelu ceste gdje je isprekidana crata za ulazak u u mjesno groblje, ali je radnja obilaženja započeta na punoj liniji, dakle na mjestu gdje je to zabranjeno,

- da na mjestu prometne nesreće od vertikalne signalizacije postoji prometni znak ograničenja brzine od 40 km/h, dvostruki zavoj ili više uzastopnih zavoja od kojih je prvi nadesno, a ograničenje brzine je 50 km/h,

- da je vozač vozila „G. 2“ na mjestu gdje je dopuštena brzina 50 km/h,

vozilo brzinom od 70 km/h te mu je naletna brzina bila 67 km/h, a da je vozio dopuštenom brzinom od 42,8 km/h ili manjom od trenutka kad je poduzeo intenzivno kočenje zaustavio bi se do mjesta nezgode.

13. Time je vozač vozila „G. 2“ prekršio odredbu čl. 66. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine 67/08, 48/10, 74/11), dalje: ZSPC,

kao tad važećeg materijalnog prava, koja propisuje da vozač ne smije pretjecati i obilaziti kad time, s obzirom na karakteristike ceste i postojeće okolnosti na cesti i u prometu ili s obzirom na tehnička svojstva vozila kojim upravlja, ugrožava druge sudionike u prometu.

Prema Pravilniku o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama (Narodne novine 33/05), kao tada važećeg materijalnog prava, pune uzdužne crte označavaju zabranu prelaska vozila preko te crte ili zabranu kretanja vozila po toj crti, dok isprekidane crte označavaju prestanak zabrane prelaska vozila preko te crte ili zabranu kretanja vozila po toj crti.

Nadalje, osiguranik tuženika je prekršio i odredbu čl. 51. st. 1. ZSPC-a koja propisuje da je vozač je dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku.

Također je prekršio i odredbu čl. 53. st. 1. ZSPC-a koja propisuje da se na cesti u naselju vozač ne smije vozilom kretati brzinom većom od 50 km na sat, odnosno brzinom većom od brzine dopuštene postavljenim prometnim znakom za cijelo naselje ili njegov dio.

14. Dakle, da osiguranik tuženika nije započeo radnju pretjecanja kolone vozila na mjestu gdje je to zabranjeno punom linijom do predmetne nezgode uopće ne bi došlo.

Nadalje, da je osiguranik tuženika usprkos radnji obilaženja kolone vozila na mjestu obilježenom punom linijom vozio dopuštenom brzinom zaustavio bi se do mjesta sraza čime ne bi došlo do prometne nezgode.

15. S druge pak strane, tužitelj je prekršio odredbu čl. 43. st. 1. i 2. ZSPC-a koja propisuje da vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (uključiti se u promet, prestrojiti, odnosno mijenjati prometnu traku, pretjecati, obilaziti, zaustavljati se, skretati udesno ili ulijevo, okretati se polukružno, voziti unatrag i sl.) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu. Prije započinjanja radnji iz stavka 1. ovoga članka, vozač je dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja.

Naime, tužitelj je radnju skretanja u lijevo započeo kad je vozilo „G. 2“ već započelo radnju obilaženja kolone vozila i zauzelo južni prometni trak čime je „G. 2“ dobio prednost za kretanje južnim kolničkim trakom. Tužitelj je predmetnu nezgodu mogao spriječiti pogledom u retrovizor i preko lijevog ramena čime bi uočio vozilo „G. 2“ koje je bilo u radnji pretjecanja i u južnom prometnom traku.

16. Odredbom čl. 1072. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), dalje ZOO, propisano je da kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj. Ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje.

17. Slijedom navedenog sud smatra da su tužitelj i osiguranik tuženika krivi za predmetnu prometnu nezgodu, svaki po 50%, a sukladno odredbi čl. 1072. st. 2. ZOO.

18. Nadalje je potrebno raspraviti visinu štete.

19. Iz provedenog vještačenja po vještaku N. K., dipl. ing. sud je utvrdio da je popravak vozila nije ekonomski opravdan. Šteta na vozilu tužitelja je totalna u ukupnom iznosu od 9.969,83 kn.

S obzirom da je tužitelj kriv za predmetnu nezgodu u omjeru 50%, procijenjeni iznos nenovčane imovinske štete potrebno je umanjiti za 50%, što iznosi 4.984,91 kn. Do tog iznosa tužbeni zahtjev je osnovan, dok je za više zatražen iznos 2.015,09

kn tužbeni zahtjev neosnovan, pa ga je u tom dijelu sud odbio.

20. U konkretnom slučaju tužitelj nije predložio račun da je popravio predmetno vozilo te time imao novčanu imovinsku štetu na koju zatezne kamate teku od dana učinjenog novčanog izdatka. Stoga se u konkretnom slučaju tužitelju priznaje pravo nenovčanu imovinsku štetu.

Sukladno odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO nenovčana materijalna štete dosuđuje se prema cijenama u vrijeme presuđenja, a zatezne kamate teku od presuđenja do isplate.

Međutim, odredbom čl. 12. st .1. ZOOP, kao tad važećeg materijalnog prava, propisano je da je odgovorni osiguratelj dužan u slučaju neimovinske štete najkasnije u roku od 30 dana, a u slučaju imovinske štete najkasnije u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva oštećenoj osobi dostaviti: a) obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporni, odnosno b) utemeljeni odgovor, ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporni. Stavkom 4. istog članka propisano je da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz stavka 1. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

21. Odredba čl. 12. ZOOUP je lex specialis u odnosu na odredbe čl. 1089. i čl. 29. st. 1. ZOO koje su lex generalis. (Jednak pravni stav zauzima i Županijski sud u Splitu na sjednici građanskog odjela od 11. prosinca 2013.).

22. Kao što je naprijed navedeno predmetni trošak popravka vozila predstavlja nenovčanu imovinsku štetu koja, sukladno odredbi čl. 12. ZOOUP, kao lex specialis u odnosu na odredbu čl. 1089. ZOO-a, kao lex generalis, dospijeva u trenutku podnošenja pisanog zahtjeva za naknadom štete u mirnom postupku, odnosno od podnošenja tužbe.

Stoga sukladno odredbama čl. 12. st. 1. i 4. ZOOUP u svezi sa čl. 112. st. 2. ZPP-a, zatezne kamate na dosuđenu naknadu neimovinske štete teku od slijedećeg dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate.

U konkretnom slučaju odštetni zahtjev podnesen je 4. studenog 2014. (str. 10. spisa). Zbog navedenog neosnovan je tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se traže zatezne kamate od prometne nezgode (24. lipnja 2013.) do podnošenja odštetnog zahtjeva (4. studenog 2014.) pa ga je sud u tom dijelu odbio kao neosnovanog.

Stopa zateznih kamata određena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. i 8. ZOO i Odlukama o diskontnoj (eskontnoj) stopi HNB-a (Narodne novine 83/13, 1/14, 80/14, 1/15) te Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine 85/15, 140/15, 60/16, 64/17, 1721).

23. Slijedom svega naprijed navedenog sud je odlučio kao u točki I. i II. izreke presude.

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP i 155. ZPP-a. Tužitelj je u postupku uspio sa 60%(osnov 50% i visina 71%), dok je tuženik uspio sa 40%.Tužitelj je imao samo trošak vještačenja koji je nužan trošak za vođenje postupka pa mu je sud taj trošak dosudio u cijelosti, što iznosi 3.000,00 kn. Na dosuđeni iznos troška priznate su zatezne kamate od presuđenja do isplate. Stopa zateznih kamata temelji se na Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine 85/15, 140/15, 60/16, 64/17, 1/21).

Zbog navedenog sud je odlučio kao u točki III. izreke presude.

U S. 13. srpnja 2021.

S. M.. sc. Z.

T.v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka presude (čl. 335. st. 11. ZPP-a).

DNA: tužitelju

punom. tuženika

u spis