Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 24 Gž-276/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Nadi Krnjak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. V., OIB:… iz B., zastupane po punomoćniku M. B., odvjetniku u O., protiv tuženice P. b. Z. d.d., OIB:… sa sjedištem u Z., zastupane po odvjetnicima Odvjetničkog društva L. & p., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj: 62 P- 2226/2019-28 od 25. siječnja 2021., dana 13. srpnja 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženice odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj: 62 P-2226/2019-28 od 25. siječnja 2021. u pobijanim toč. I/ i II/ izreke.

II. U nepobijenoj toč. III/ izreke navedena prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u toč. I/ izreke tuženici je naloženo da tužiteljici u roku 15 dana isplati iznos od 35.939,77 kn sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose tekućim od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa navedenog u izreci presude do isplate. U toč. II/ tuženici je naloženo da tužiteljici plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 9.500,00 kn sa zateznim kamatama od 25. siječnja 2021. do isplate, u roku 15 dana, dok je pod toč. III/ izreke tužiteljica odbijena sa zahtjevom za naknadu troška postupka iznad dosuđenih 9.500,00 kn.

2. Navedenu presudu u toč. I/ i II/ izreke pravodobno uloženom žalbom pobija tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da se presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev ili podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženice nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za isplatu novčanog iznosa kojeg je tužiteljica isplatila tuženici temeljem ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF iz Ugovora o kreditu broj 9010590257 od 14. lipnja 2005., a odluku o osnovanosti zahtjeva sud temelji na slijedećim činjeničnim utvrđenjima:

-da je između parničnih stranaka 14. lipnja 2005. sklopljen Ugovor o kreditu 9010590257 osnovom kojeg je tuženica tužiteljica odobrila i isplatila kredit u u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 35.273,95 CHF , na rok od 120 mjeseci, uz početnu kamatu od 5,15% godišnje, koja je promjenjiva sukladno odluci o kamatnim stopama tuženice,

-da je kredit u cijelosti otplaćen,

-da je prema nalazu knjigovodstveno financijske vještakinje D. V. tužiteljica tuženici po osnovi povišenih kamatnih stopa i tečajne razlike platila 35.939,77 kn više u odnosu na prvotno ugovorene uvjete kredita,

-da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđene u tom dijelu presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014.utvrđeno da je tuženica u razdoblju od 10.rujna 2003. do 31. prosinca 2008. a koja povreda traje i dalje povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je koristila nepoštenu, ništetnu, ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze primjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te da je i presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim je utvrđeno da su banke pa između ostalih i tuženica povrijedile kolektivne interese i prava potrošača kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci informirale potrošače o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje,

-da tužiteljica koja se kao potrošač pozvala na učinke pravomoćnih presuda iz kolektivne tužbe nije bila dužna postaviti i deklaratorni zahtjev na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli obzirom da presude iz postupka kolektivne zaštite imaju obvezujući učinak na sve individualne parnice u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača i čl. 502.c ZPP zbog čega nije bilo potrebno provoditi dokaze na okolnost ništetnosti ugovornih odredbi,

-da je tužbom za zaštitu kolektivnih interesa potrošača podnesenom 4. travnja 2012. prekinuta zastara u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 dalje - ZOO) koja je ponovno u odnosu na zahtjev za isplatu po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi počela ponovno teći 13. lipnja 2014, a u odnosu na valutnu klauzulu 14. lipnja 2018. pa imajući u vidu da je tužba u ovoj parnici podnijeta 11. lipnja 2019. tražbina tužiteljice niti u jednom dijelu nije zastarjela, jer se na konkretnu tražbinu obzirom se radi o stjecanju bez osnove primjenjuje opći zastarni rok od pet godina iz čl. 225.ZOO.

6. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski je sud primjenom čl. 323.ZOO koji regulira posljedice ništetnosti obvezao tuženicu da tužiteljici isplati preplaćeni iznos sa kamatom tekućom od dana izvršene uplate

7. Tuženica u žalbi osporava stajalište prvostupanjskog suda o učincima pravomoćnih presuda iz kolektivne tužbe u bitnome navodeći da se utvrđenja iz presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. Pž-7129/13 i Pž-6632/17 ne mogu odnositi na predmetni Ugovor o kreditu, budući da isti više nije na snazi jer je u cijelosti prestao isplatom kredita. Ističe da je sklopljeni ugovor o kreditu odraz stvarne volje ugovornih strana, da su tužiteljici sve odredbe ugovora bile jasne dokaz čemu je da tijekom razdoblja otplate kredita nije tražila dodatna pojašnjenja glede promjene kamatne stope koja se mijenjala zbog promjene tržišnih uvjeta pa je tijekom postupka i predlagala da se provede financijsko vještačenje radi utvrđenja kolika bi bila kamatna stopa obzirom na objektivne kriterije koji su utjecali na kretanje parametara uslijed kojih je došlo do povećanja kamatnih stopa u periodu otplate kredita. U odnosu na valutnu klauzulu navodi da je ista izričito dopuštena odredbom čl. 22. ZOO. Ustraje u prigovoru zastare smatrajući da podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača ne utječe na prekid zastare jer to nije propisano niti jednim mjerodavnim pozitivnim propisom. Zaključno navodi da je pobijana presuda zbog nedostatka razloga o odlučnim činjenicama opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2.toč.11. ZPP.

8. Suprotno žalbenim navodima ovaj sud utvrdio je da pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se navodno ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost, naprotiv, ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja, slijedom čega nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-odluka US RH, 84/08, 96/08-odluka US RH, 123/08-ispravak, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - odluka US RH, 70/19 – dalje: ZPP), a niti bilo koja druga bitna povreda na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

9. U konkretnom slučaju irelevantno je što je Ugovor o kreditu u cijelosti prestao isplatom, a to iz razloga što je tužiteljica upravo zbog ništetnosti odredbi tog ugovora koje se odnose na promjenjivost ugovorene kamate i valutnu klauzulu u CHF preplatila iznos kredita, pa kako se radi o stjecanju bez pravne osnove to nije odlučno da li je predmetni Ugovor o kreditu još uvijek na snazi ili nije, jer tužiteljica kao potrošač u slučaju utvrđenja ništetnosti pojedinih odredbi tog ugovora ima pravo na povrat preplaćenih iznosa kredita jer je po utvrđenju ništetnosti tih odredbi otpala osnova po kojoj su ti iznosi plaćeni (čl. 1111. st. 3. ZOO-a), time da je nepošteni stjecatelj od dana stjecanja dužan platiti i zatezne kamate (čl. 1115. ZOO-a).

10. Na žalbene navode kojima se osporava stajalište prvostupanjskog suda o učincima pravomoćnih presuda iz kolektivne tužbe na pojedinačne parnice potrošača potrebno je ukazati da je odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, 110/15 i 14/19) koji je na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, U smislu tih zakonskih odredbi, ali i odredbe čl. 502.c ZPP treba zaključiti da je sud u povodu restitucijskih zahtjeva potrošača vezan odlukom suda u parnici za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koja utvrđuje da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da takva odluka ima direktni učinak zbog čega se u pojedinačnim postupcima potrošači mogu pozivati na utvrđenja iz pravomoćne presude po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. Stoga, obzirom da je pravomoćnim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu na koje se pozvao prvostupanjski sud utvrđeno da su banke, a među njima i tuženica, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o promjenjivosti redovne kamate i nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana to sud nije bio dužan na okolnost ništetnosti ugovornih odredbi provoditi posebne dokaze neovisno o tome što se u postupku kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na apstraktnoj i općenitoj razini, a takvo pravno stajalište izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.

11. Također je prvostupanjski sud pravilno otklonio prigovor zastare zaključivši da pokretanje parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO koja ponovno teče od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u postupku po kolektivnoj tužbi pa je ocjena prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare identična pravnom stajalištu u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2245/2017.

12. Člankom čl. 323. st. 1. ZOO propisano je da je u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj ugovornoj strani sve ono što je primila na temelju ništetnog ugovora, a ako to nije moguće, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, a zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe smatra se zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO. Kako je provedenim vještačenjem utvrđeno da je tužiteljica temeljem ništetnih odredbi ugovora o promjenjivosti kamatne stope i tečajne razlike preplatila iznos od 35.939,77 kn više u odnosu na prvotno ugovorene uvjete kredita prvostupanjski je sud pravilnom primjenom materijalnog prava obvezao tuženicu isplatiti utuženi iznos sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose koja teče od dana izvršenih uplata odbivši osnovano prijedlog tuženice za dopunsko vještačenje koje nije relevantno za predmet spora.

13. Zaključno, kako su žalbeni navodi kojima tuženica osporava pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude neosnovani, bez uporišta u stanju spisa i bez uporišta u odlukama sudova u postupku kolektivne zaštite interesa potrošača i jer je i odluka o troškovima koju tuženica pobija tek za slučaj uspjeha sa žalbom u glavnoj stvari donijeta pravilnom primjenom čl. 154.st.1. u svezi sa čl. 155. ZPP valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanim točkama I/ i II/ izreke, dok u nepobijenoj toč. III/ izreke ista ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu , 13. srpnja 2021.

Sutkinja

Nada Krnjak v.r.