REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 2645/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. B. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika D. R. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik I. S., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 3650/2018-6 od 10. studenog 2020. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5024/16- 145 od 12. travnja 2018., u sjednici održanoj 13. srpnja 2021.,

r i j e š i o  j e :

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3650/2018-6 od 10. studenog 2020. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5024/16-145 od 12. travnja 2018.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da u prijedlogu za dopuštenje revizije nije određeno naznačeno pravno pitanje. Naime revident navodi da je pravno pitanje "priznanje zastarjelog duga". Već iz ovako navedenog sadržaja postavljeno pitanja očigledno je da predlagatelj nije određeno naznačio pravno pitanje zbog kojeg je podnio prijedlog za dopuštenje revizije.

2.1. Naime, da bi neko pravno pitanje bilo određeno naznačeno, potrebno je da bude individualizirano do te mjere da ne ostavlja nikakve dvojbe o kojem je pravnom pitanju riječ, a revizijski sud nije ovlašten sam prepoznati ili ispitivati nazire li se možda u navodima predlagatelja neko važno pitanje i kako ono zapravo glasi.

3. Da bi se postavljenom pitanju predlagatelja i mogao pridati značaj određeno postavljenog pravnog pitanja, još uvijek prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije nije dopušten.

4. Naime, revident se kao razlog važnosti postavljenog pitanja poziva na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 967/2017-2 od 5. studenog 2019. u kojem je izraženo shvaćanje "da priznanje duga kojim se zastarijevanje prekida mora biti takvo da se na siguran način očituje dužnikova volja da dug zaista priznaje", na presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 1209/2015-2 od 29. listopada 2019. u kojoj je predmet spora zahtjev za isplatu naknade za deposediranu nekretninu, a ne za naknadu štete, pa sud ocjenjuje da se ne primjenjuju zastarni rokovi od tri godine, te je ocijenjeno da "osim što priznanje duga mora biti izričito i određeno (a ono što je kao takvo dano "samo za" navedeni iznos), zaključuju da se "plaćanje jednog dijela duga ne smatra i priznanjem ostalog dijela duga" i (time) da i priznanje jednog dijela obveze ne znači i priznanje drugog dijela. Kao razlog važnosti postavljenog pitanja revident se poziva još i na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž 5429/03 od 6. travnja 2006. u kojoj je izraženo shvaćanje "da priznanje zastarjele obveze mora biti jasno i određeno (clare et distincte) te bezuvjetno, tako da se na nedvojben način očituje dužnikova volja da dug priznaje – tuženikov u navod u podnesku kojim osporava osnovu tražbine, te napominje da je dio tražbine već platio ne predstavlja volju dužnika da priznaje i preostali neplaćeni dio po ugovoru o asignaciji".

5. Ovako postavljeno pravno pitanje ne može biti važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer se po svojoj prirodi i samoj logici stvari odnosi na primjenu materijalnog prava u okolnostima svakog konkretnog slučaja, a to isključuje mogućnost uspoređivanje pravnog shvaćanja iz pobijane odluke i onih shvaćanja na kojima su utemeljene odluke na koje se revident poziva.

6. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 387. st. 5. ZPP riješeno kao u izreci.

Zagreb, 13. srpnja 2021.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.