REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2764/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. Z., G., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici M. L., odvjetnici u D., protiv tuženika H. l. s., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva K. i p. j.t.d., Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1052/2019-2 od 24. ožujka 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici poslovni broj Pn-148/2017-74 od 21. svibnja 2019., u sjednici održanoj 13. srpnja 2021.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1052/2019-2 od 24. ožujka 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici poslovni broj Pn- 148/2017-74 od 21. svibnja 2019., uz tvrdnju da pravna shvaćanja drugostupanjskog suda iznesena u predmetnoj presudi odstupaju od pravnih shvaćanja drugih županijskih sudova, zbog čega bi tu praksu trebalo ujednačiti.
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Prijedlog je nedopušten.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 79/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno postavljena četiri pravna pitanja, za koja predlagatelj smatra da su važna u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP-a, i to:
„1. Odnosi li se članak 50. st. 1. Zakona o cestama (Narodne novine 84/11) isključivo na oštećenika kao osobu koja je pretrpjela štetu na javnoj cesti zbog naleta na divljač i pravnu osobu koja upravlja javnom cestom ili se članak 50. st. 1. i 2. Zakona o cestama odnosi i na lovoovlaštenika te veći broj potencijano odgovornih osoba koje imaju odgovarati po osnovi krivnje (npr. vozače i dr.)?
2. Prosuđuje li se pitanje odgovornosti za štetu lovoovlaštenika prema članku 50. st. 1. Zakona o cestama (Narodne novine 84/11) tj. odgovara li lovoovlaštenik za štetu po osnovi krivnje?
3. Da li primjena čl. 50. st. 1. i 2. Zakona o cestama, u odnosu nalovoovlaštenika (po načelu lex specialis derogat legi generali) derogira primjenu odredaba Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO), u izvanugovornim obveznim odnosima prouzročenja štete nastale naletom vozila na divljač?
4. Ima li oštećenik koji je sam popravio vozilo pravo na naknadu štete kao da vozilo nije ni popravio te ima li oštećenik koji je sam popravio vozilo pravo na naknadu štete u iznosu većem od iznosa troškova popravka vozila?“
5. U odnosu na postavljena pitanja izneseni su razlozi njihove važnosti, pozivom na odluke Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću poslovni broj Gž- 441/2019., te Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4328/17-3 od 27. kolovoza 2019. (u odnosu na prva tri pitanja), a u odnosu na četvrto pitanje pozivom na odluku Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-791/17 od 29. siječnja 2018., odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-3237/1999 od 8. siječnja 2003., Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-925/2016 od 7. travnja2017., Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-561/06 od 28. veljače 2007. i Rev-1181/87.
5.1. Prema ocjeni ovoga suda prva tri pitanja nisu pitanja od kojeg zavisi odluka u ovoj pravnoj stvari, niti su važna pitanja za pravilnost primjene materijalnog prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni jer je pravno shvaćanje izneseno u pobijanoj odluci u skladu s pravnim shvaćanjima ovoga suda iznesenim u odlukama broj Rev- 2902/2016-2 od 28. kolovoza 2019. Rev-2286/2015-2 od 12. prosinca 2018. i dr.
5.2. Ni posljednje pitanje vezano za pravo na naknadu štete za popravak vozila nije važno jer polazi od pogrešne pretpostavke da je vozilo popravljeno, dakle od činjenice koja u provedenom postupku nije utvrđena, te se to pitanje svodi na osporavanje činjeničnog stanja utvrđenog po nižestupanjskim sudovima, što u ovom postupku nije dopušteno.
6. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 13. srpnja 2021.
Predsjednica vijeća:
Viktorija Lovrić, v.r.
