Broj: Jž-1283/2018
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Popović kao predsjednice vijeća, te Siniše Senjanovića i Kristine Gašparac Orlić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog I. A. Z., zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.) i dr., odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko – dalmatinske, I Policijske postaje, podnesenoj protiv presude Prekršajnog suda u Splitu broj 8. Pp J-759/18 od 21. ožujka 2018., u sjednici vijeća održanoj 13. srpnja 2021.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko – dalmatinske, I Policijske postaje i potvrđuje se pobijana presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Prekršajnog suda u Splitu broj 8. Pp J-759/18 od 21. ožujka 2018., okrivljeni I. A. Z. proglašen je krivim zbog počinjenja prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.323,00 kune (protuvrijednost 350 DEM), uz pogodnost plaćanja 2/3 kazne, dok je na ime troškova prekršajnog postupka dužan platiti paušalni iznos od 200,00 kuna.
2. Protiv te presude, pravodobnu žalbu podnio je tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava splitsko – dalmatinska, I Policijska postaja, zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava. Iako se u žalbi posebno ne navodi i zakonski osnov pobijanja presude zbog odluke o kazni, sadržajno i smisleno žalba je podnesena i po tom zakonskom osnovu.
3. Žalba je neosnovana.
4. Ovaj sud, sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), ispitivao je pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Suprotno žalbenim navodima, ovaj sud ne pronalazi povrede materijalnog prekršajnog prava na koje se žalbom ukazuje.
Unatoč opširnosti žalbe, kao i detaljnoj analizi pojma diskriminacije, žalitelju se ukazuje na valjano obrazloženje prvostupanjskog suda, te navođenje relevantnih Općih odredbi Zakona o suzbijanju diskriminacije, koje uz uvažavanje svega navedenog od strane prvostupanjskog suda, zaključno ukazuju na činjenicu da diskriminacije prema profesiji nema odnosno da pojedino zanimanje ne može biti objekt diskriminacije kao ranjiva skupina.
6. Razmotrivši povodom žalbe odluku o izrečenoj kazni za počinjeni prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, koju je prvostupanjski sud odredio u vrsti novčane kazne i u mjeri zakonom propisane gornje granice, unatoč prijedlogu tužitelja da se okrivljeniku za taj prekršaj izrekne kazna zatvora u trajanju od 15 dana, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljeniku izrekao odgovarajuću kaznu, pravilno utvrdivši sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu na vrstu i mjeru kazne, te je žalitelju izrekao kaznu primjerenu opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
Imajući u vidu životnu dob (mlađi punoljetnik), u cijelosti je bilo opravdano primijeniti blažu vrstu kazne, ali jednako tako, valjano su cijenjene i otegotne okolnosti (ranija kažnjavanost), kao i okolnosti počinjenja prekršaja i njegova ultimativna društvena neprihvatljivost, te je visina kazne određena u zakonskom maksimumu. Za očekivati je da će se ovako izrečenom kaznom, ostvariti, kako opća, tako i specijalna svrha kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona.
7. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 13. srpnja 2021.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak Medaković, v.r.
Renata Popović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.
