Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 48 Gž R-1107/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Dubravki Burcar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice J. Š. iz B., OIB…, zastupane po punomoćnicima Odvjetničkog društva M. i J. j.t.d., odvjetnicima iz O., protiv tuženika O. b. B., B., OIB…, zastupane po punomoćnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda Z. G., T. F.-G. i H. M., odvjetnicima iz B. i umješača na strani tuženika Republike Hrvatske, OIB…, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u B., Građansko-upravnom odjelu (P-DO-118/2018) kao umješača na strani tuženika, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pr-90/2018-55 od 25. siječnja 2021., dana 12. srpnja 2021.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pr-90/2018-55 od 25. siječnja 2021.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici na ime razlike bruto plaće iznos od 37.925,33 kn sa razdoblje od prosinca 2013. do travnja 2018., sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa plaće, osim kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu od 37.925,33 kn (stavak I. izreke).
Naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 12.000,00 kn (stavak II. izreke).
2. Protiv presude žalbu je izjavio tuženik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se presudu preinači i odbije tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Žalba nije osnovana.
4. U pobijanoj presudi, kao ni u postupku koji je prethodio, prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka opisane u odredbi čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - dalje: ZPP), na koje ovaj sud na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni povreda toč. 11. čl. 354. st. 2. ZPP-a na koju tuženik žalbom upire jer su razlozi pobijane presude jasni, neproturječni i pravilni.
5. Prvostupanjskom je presudom utvrđeno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu inženjera medicinske radiologije, te da joj je rad bio organiziran tako da je učestalo radila prekovremeno, a da joj je tuženik u utuženom razdoblju isplatio umanjene plaće na način:
- da od 16. prosinca 2013. do travnja 2018. tužiteljici nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada iako je tužiteljica i u prekovremenom radu radio u otežanim uvjetima, a na koji bi tužiteljica imala pravo sukladno odredbi članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine, broj 143/2013. - dalje KU/13), a od 1. ožujka 2018. temeljem čl. 55. KU/18 (Narodne novine, broj: 29/2018.);
- da u tom razdoblju tužiteljici nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužiteljica i u prekovremenom radu radila kao m. s., a na koji bi tužiteljica imala pravo na temelju odredbe članka 59. KU/13 i čl. 59.a Dodatka I Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine, broj: 96/2015. - dalje: Dodatak I KU), a za razdoblje od 1. ožujka 2018. temeljem čl. 58. KU/18;
- dodatak na staž u zdravstvu na koji ima pravo temeljem čl. 60. KU;
- te prilikom obračuna naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora nije joj obračunavao (uzeo u obzir) razlike plaće koje su predmet ovog tužbenog zahtjeva, čime je povrijeđeno pravo tužiteljice iz odredbe čl. 36. st. 2. KU/13 i čl. 59. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine, broj: 141/2012. - dalje: TKU).
6. Sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo ocijenivši da tužiteljica, kada joj kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama gore navedenih odredaba zajedno s dodatkom za prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodataka po naprijed navedenim osnovama.
7. Prema odredbi čl. 91. st. 2. Zakona o radu (Narodne novine, broj: 93/2014. - dalje: ZR) pod plaćom se podrazumijeva osnovna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad. Prema odredbi čl. 94. ZR-a radnik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad i otežane uvjete rada, što znači da se plaća koja podrazumijeva sve dodatke i davanja koja poslodavac isplaćuje, uvećava za prekovremeni rad, odnosno za ostale predviđene osnove.
8. Suprotno žalbenim navodima, obračun utuženih dodataka nije izvršen protivno kolektivnom ugovoru niti zaključcima zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora jer je obračun dodataka koji su predmet ovog spora izvršeni na osnovnu plaću (bez prethodno obračunatih drugih dodataka) i dosuđeni samo za razdoblje prekovremenog rada koje je utvrđeno temeljem evidencije samog tuženika.
9. Osim toga je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 9. prosinca 2019. zauzeto pravno shvaćanje: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine, broj: 143/2013. i 96/2015. - dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."
10. Odluka o trošku je pravilna i zakonita, kako po osnovu tako i visini (čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. st. 1. ZPP-a), a sud je za svoju odluku dao jasne i valjane razloge.
11. Sud je naime priznao naknadu temeljem Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014. - dalje: Tarifa) samo za dva podneska (očitovanje na odgovor na tužbu i očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka), dok je za sve ostale podneske priznao naknadu temeljem Tbr. 8. toč. 3. Tarife, a tuženik u žalbi niti za jedan od navedenih podnesaka ne konkretizira zbog čega ne bi bili potrebni.
12. Također, sud je pravilno dosudio naknadu za zastupanje na dva pripremna ročišta, jednom ročištu za glavnu raspravu (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), jer se na istima raspravljalo o glavnoj stvari, pa suprotno neargumentiranim navodima žalbe nije bilo mjesta primjeni Tbr. 9. toč. 2. Tarife.
13. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a).
U Zagrebu 12. srpnja 2021.
Sudac:
Dubravka Burcar, v.r.
