REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž HOK 1/2021-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice Vijeća, dr. sc. Marina Mrčele i Melite Božičević- Grbić te odvjetnika s liste koju je utvrdila Hrvatska odvjetnička komora (dalje: HOK) Lovre Kovačića i Ranka Tomaševića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u disciplinskom predmetu protiv disciplinski okrivljenog D. G., brisanog odvjetnika iz Z. iz Imenika odvjetnika HOK-a, zbog teže povrede dužnosti i ugleda odvjetništva iz članka 96. točke 2. Statuta Hrvatske odvjetničke komore („Narodne novine“ broj 115/13., 64/18. i 67/19.

– dalje: Statut HOK-13.), odlučujući o prizivu disciplinski okrivljenog D. G. podnesenom protiv presude Višeg disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore od 10. ožujka 2021. broj VDS-61/2020., u sjednici održanoj 12. srpnja 2021., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice disciplinskog okrivljenika D. G.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se kao neosnovan priziv disciplinskog okrivljenika D. G., brisanog odvjetnika iz Z. iz Imenika odvjetnika HOK-a te se potvrđuje presuda Višeg disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore od 10. ožujka 2021. broj VDS- 61/2020.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Višeg disciplinskog suda HOK-a od 10. ožujka 2021. broj VDS-61/2020. odbijena je žalba disciplinski okrivljenog D. G., brisanog odvjetnika iz Z. iz Imenika odvjetnika HOK-a te je potvrđena presuda Disciplinskog suda HOK-a od 14. listopada 2020. broj DS-129/19.

2. Presudom Disciplinskog suda HOK-a od 14. listopada 2020. broj DS-129/19. disciplinski okrivljeni D. G. proglašen je krivim zbog počinjenja teže povrede dužnosti i ugleda odvjetništva iz članka 96. točke 2. Statuta HOK-13. Na temelju članka 72. stavka 1. točke 5. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“ broj 9/94., 117/08., 50/09., 75/09. i 18/11. – dalje: ZO) disciplinskom okrivljeniku je izrečena disciplinska

I Kž HOK 1/2021-15

mjera trajnog gubitka prava na obavljanje odvjetništva. Na temelju članka 122. Statuta HOK-13. disciplinski okrivljenik je obvezan snositi troškove disciplinskog postupka 200,00 kuna, što predstavlja protuvrijednost 20 bodova Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. – dalje: Tarifa), koje je dužan platiti u roku 15 dana od pravomoćnosti presude u korist žiro računa HOK-a broj IBAN …, poziv na broj: ...

3. Protiv navedene presude Višeg disciplinskog suda HOK-a od 10. ožujka 2021. broj VDS-61/2020. priziv je podnio disciplinski okrivljeni D. G. osobno ,,iz svih razloga predviđenih zakonom“ bez prijedloga u kojem smislu postupiti s pobijanom odlukom. Predložio je da ga se pozove na sjednicu vijeća.

4. U skladu s odredbom članka 475. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 76. ZO-a, o sjednici vijeća obaviješten je disciplinski okrivljeni D. G., koji je sjednici i prisustvovao.

5. Priziv nije osnovan.

6. Prije obrazloženja razloga odbijanja priziva potrebno je dati razloge za postupovne odluke Vijeća na javnoj sjednici. Riječ je o dva zahtjeva za izuzeće koje je disciplinski okrivljenik podnio na javnoj sjednici. Oba su zahtjeva odbačena jer su podnesena suprotno načinu predviđenom u zakonu.

6.1. Naime, predsjednica Vijeća je otvorila zasjedanje te upitala disciplinskog okrivljenika ima li primjedbe na sastav Vijeća. Disciplinski je okrivljenik odgovorio da nema. Potom je predsjednica Vijeća proglasila da javna sjednica započinje te je pozvala disciplinskog okrivljenika da iznese priziv. Tada je disciplinski okrivljenik Vijeću predao pisani zahtjev za izuzeće predstavnika HOK-a. Zakonska je odredba jasna i zahtjev za izuzeće „suca višeg suda može se staviti ... najkasnije do početka sjednice tog suda“ (članak 34. stavak 3. ZKP/08. koji se smisleno primjenjuje u ovome postupku na temelju članka 76. ZO-a). Vijeće je zahtjev za izuzeće odbacilo jer je stavljen nakon što je javna sjednica započela.

6.2. Nakon što je predsjednica Vijeća objavila odluku disciplinskom okrivljeniku, disciplinski okrivljenik je stavio novi „zahtjev za izuzeće sudaca“. S obzirom da je i taj zahtjev stavljen nakon što je javna sjednica započela, Vijeće ga je odbacilo iz istih razloga kao i prethodni zahtjev (v. pod 6.1.).

6.3. Treba navesti da je disciplinski okrivljenik već prije i to 4. lipnja 2021. podnio zahtjev za izuzeće troje sudaca (V. V., M. M. i Ž. D.). Taj je zahtjev odbijen rješenjem predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-43/2021. od 23. lipnja 2021. jer je utemeljen na paušalnim i neargumentiranim tvrdnjama o navodnoj pristranosti sudaca. Izuzeće je naime traženo jer suci sudjeluju u suđenju u drugim predmetima protiv disciplinskog okrivljenika. To nije osnovani razlog za izuzeće jer nezadovoljstvo disciplinskog okrivljenika odlukama donesenim u drugim sudskim postupcima u kojima sudjeluju isti suci ne može biti razlog za izuzeće. Osim toga, u

I Kž HOK 1/2021-15

navedenom je rješenju obrazloženo da u zahtjevu za izuzeće nisu navedene neke druge okolnosti niti dokazi koji bi upućivali na to u čemu bi se sastojala pristranost sudaca čije se izuzeće traži.

7. Disciplinski okrivljenik je prije održavanja sjednice vijeća na kojoj se odlučivalo o osnovanosti njegovog priziva podnio i pisani zahtjev za traženjem mišljenja Europskog suda o tome je li sastav sudskog vijeća u kojem sudjeluju predstavnici protustranke u skladu s člankom 47. točkom 2. Povelje temeljnih prava Europske unije i vladavinom prava iz članka 2. Ugovora o Europskoj uniji. Međutim, u skladu s praksom Suda Europske unije (presuda Cilfit) sud protiv čijih odluka nema pravnog lijeka u nacionalnom pravu nije dužan podnijeti zahtjev za donošenje prethodne odluke ako je, pored ostalih razloga, ista odredba Zajednice već bila predmetom tumačenja Suda, a o tome je ovdje riječ. Naime, u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4184/2010. od 8. travnja 2014. i broj U-III-1714/2019. od 12. prosinca 2019. već je zauzeto stanovište da sudjelovanje odvjetnika imenovanih od strane HOK-a u suđenju u postupku u povodu prigovora protiv rješenja nadležnih tijela HOK-a kojima je odvjetniku obustavljeno obavljanje odvjetništva ne znači da su u tom postupku sudjelovale osobe koje nemaju svojstvo suca odnosno nisu za to ovlaštene. Takvo sudjelovanje, naime, samo po sebi ne dovodi u pitanje nezavisnost i objektivnost suda.

8. Disciplinski okrivljenik u prizivu ističe da se disciplinski postupak ne može završiti ako okrivljenik ne dođe na prvo i jedino ročište i još se ispriča, pri čemu da je njegov izostanak s rasprave pred disciplinskim sudom bio opravdan. Tvrdi, naime, da je pokušao ostvariti kontakt s liječnicom opće prakse telefonski, a potom i pisanim putem, o čemu je kao dokaze svom prizivu priložio dopise od 11. i 31. prosinca 2020., 11., 21. i 28. siječnja 2021. i 2. veljače 2021. te dopis ministra zdravstva od 28. siječnja 2021.

8.1. U odnosu na istaknute navode prije svega treba navesti da iz povratnice koja prileži spisu na listu 29 proizlazi da je disciplinski okrivljenik uredno primio poziv za raspravu pred disciplinskim sudom HOK-a određenu za 14. listopada 2020. Jedan dan prije održavanja rasprave, 13. listopada 2020., na disciplinskom sudu HOK-a zaprimljen je podnesak disciplinskog okrivljenika u kojemu je navedeno da on ne može doći na raspravu "iz zdravstvenih razloga/imam temperaturu". Ta tvrdnja nije potkrijepljena liječničkom dokumentacijom, niti je bolnički dokumentirana. Budući da je disciplinski okrivljeni D. G. bio uredno pozvan na raspravu, a na koju nije došao, nego je u spomenutom podnesku iznio tek puku, ničim potkrijepljenu tvrdnju, a nije zatražio ni odgodu rasprave, disciplinski sud HOK-a je postupio pravilno i na zakonu osnovano kada je tu raspravu proveo u njegovoj odsutnosti.

8.2. Što se tiče dopisa na koje se disciplinski okrivljenik poziva u svome prizivu kao na dokaze svog obraćanja liječnici opće prakse, za istaknuti je da su isti iz razdoblja koje je uslijedilo gotovo dva mjeseca nakon što je održana rasprava pred disciplinskim sudom HOK-a. Osim toga, iz sadržaja tih dopisa ne proizlazi da su isti u bilo kakvoj vezi sa zdravstvenim stanjem disciplinskog okrivljenika na koje se on poziva kao na razlog svog izostanka s rasprave pred disciplinskim sudom HOK-a od 14. listopada 2020.

I Kž HOK 1/2021-15

9. Disciplinski okrivljenik u prizivu nadalje ističe da u pobijanoj odluci nije navedeno pred kime je povrijeđen ugled odvjetništva, pred koliko osoba i koliko puta.

9.1. Takvi su navodi, međutim, potpuno neosnovani te nisu ni od kakvog utjecaja na pravilnost pobijane odluke jer da se povreda ugleda odvjetništva ne odnosi na konkretnu osobu/osobe, nego je riječ o nedostojnosti disciplinski okrivljenog za daljnje obavljanje odvjetništva u odnosu prema svima. Isto vrijedi i za navode priziva da je do pravomoćne kaznene presude došlo krivnjom HOK-a budući da mu je od 2003. obustavljeno obavljanje odvjetničke djelatnosti, zbog čega da nije mogao raditi, zarađivati niti uzdržavati sebe i druge.

10. Podnositelj priziva nadalje ističe da jedan jedini dokaz koji je on predložio nije izveden. Riječ je o prijedlogu iz njegovog podneska od 12. listopada 2020. da se ispita osoba koja je HOK-u dostavila pravomoćnu kaznenu presudu na okolnost u kojem je kontekstu dobila tu presudu, kao i da se dostavi dopis kojim je HOK-u dostavljena ta presuda.

10.1. Protivno navedenom, disciplinski sud HOK-a pravilno je odlučio da je taj dokazni prijedlog nevažan jer kontekst u kojemu je disciplinski tužitelj HOK-a saznao za postojanje pravomoćne presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kzm- 16/2012 od 1. prosinca 2014. nije od utjecaja za donošenje odluke u ovom postupku. Osim toga, a to potvrđuje i sam disciplinski okrivljenik u svom prizivu, u podnesku u kojemu je istaknut taj dokazni prijedlog ta osoba nije ni određena niti je odrediva.

11. U prizivu se nadalje ističe da u pobijanoj odluci nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama odnosno da nije navedeno zašto disciplinski sud smatra da disciplinski okrivljenik može plaćati uzdržavanje, a prema odlukama HOK-a ne smije raditi i stoga ne može zarađivati te plaćati uzdržavanje. Također da nisu navedene olakotne i otežavajuće okolnosti.

11.1. Prije svega, Disciplinski sud HOK-a u svojoj odluci nije niti bio dužan navesti zašto smatra da disciplinski okrivljenik može plaćati uzdržavanje jer to niti nije odlučna činjenica u ovom disciplinskom postupku. Ono što je ovdje odlučno jest to da je disciplinski okrivljenik D. G. počinjenjem kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., i 144/12.; dalje: KZ/11.), za koje je proglašen krivim pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kzm-16/2012 od 1. prosinca 2014., doveo u pitanje svoju dostojnost za daljnje obavljanje odvjetništva u smislu ostvarenja teže povrede dužnosti i ugleda odvjetništva iz članka 96. točke 2. Statuta HOK-13. U odnosu na tu odlučnu činjenicu Disciplinski sud HOK-a je u obrazloženju svoje odluke dao jasne, dostatne i valjane razloge. To je potvrdio i Viši disciplinski sud HOK-a u svojoj presudi od 10. ožujka 2021. broj VDS-61/2020., navevši da nisu nađene apsolutno bitne povrede postupka na koje taj sud pazi po službenoj dužnosti.

12. U obrazloženju presude Disciplinskog suda HOK-a od 14. listopada 2020. broj DS-129/19. valjano je obrazložena i odluka o kazni. Okolnost da u toj presudi nisu navedene olakotne, nego samo otegotne okolnosti očito znači da taj sud olakotnih

I Kž HOK 1/2021-15

okolnosti na strani disciplinskog okrivljenika nije niti našao pa ih zato nije naveo. Jednako tako, odluka o kazni odnosno disciplinskoj mjeri valjano je obrazložena i u presudi Višeg disciplinskog suda HOK-a od 10. ožujka 2021. broj VDS-61/2020.

12.1. Prema tome, u pobijanoj odluci nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju ponovno upire disciplinski okrivljenik svojim prethodno iznesenim tvrdnjama iz priziva.

13. Disciplinski okrivljenik nije u pravu niti kada u prizivu ističe da je povrijeđena zabrana dvostrukog kažnjavanja jer da je kažnjen u kaznenom postupku pa da ne može za isto biti kažnjen u disciplinskom postupku. Naime, a kao što je već prethodno navedeno, on je u pravomoćno okončanom kaznenom postupku proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavka 2. KZ/11. U disciplinskom je postupku proglašen krivim zbog teže povrede dužnosti i ugleda odvjetništva iz članka 96. točke 2. Statuta HOK-13., koja se očituje u tome što je počinjenjem prethodno navedenog kaznenog djela doveo u pitanje svoju dostojnost za daljnje obavljanje odvjetništva. U tom smislu postoji povezanost između pravomoćno utvrđene kaznene odgovornosti za postupanje koje je materijalnim kaznenim pravom propisano kao kazneno djelo i disciplinske odgovornosti zbog činjenice tog prethodnog utvrđenja postojanja kaznene odgovornosti za kazneno djelo koje osobu čini nedostojnom obavljanja odvjetničke dužnosti. Međutim, između kaznenog i disciplinskog djela podnositelja priziva nema takvog identiteta norme pa da bi se moglo govoriti o povredi zabrane dvostrukog kažnjavanja.

14. Nije osnovana niti tvrdnja priziva da je "došlo do zastare". Naime, sukladno odredbi članka 79. stavka 1. ZO-a, zastara pokretanja i vođenja disciplinskog postupka za teže povrede dužnosti i ugleda odvjetništva nastupa nakon četiri godine od izvršene povrede, a sukladno odredbi članka 79. stavka 4. ZO-a u svakom slučaju kada protekne dvostruko vremena određenog stavkom 1. istoga članka, dakle, nakon proteka osam godina od izvršene povrede. Kao što je već navedeno, disciplinski okrivljenik D. G. je proglašen krivim zbog teže povrede dužnosti i ugleda odvjetništva iz članka 96. točke 2. Statuta HOK-13. jer je počinio kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavka 2. KZ/11. kojim je doveo u pitanje svoju dostojnost za daljnje obavljanje odvjetništva. Imajući na umu da je ta povreda u smislu odredbe članka 79. stavka 1. ZO-a počinjena u razdoblju od kolovoza 2009. do 17. studenog 2013. (a taj se dan uzima kao kraj razdoblja u kojemu je izvršena povreda), nema govora o tome da je u konkretnom slučaju nastupila zastara iz članka 79. ZO-a.

15. Disciplinski okrivljenik nije u pravu niti kada, očito upirući na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 2. ZKP/08., u svom prizivu ističe da Lj. J.-P. nije mogla biti predsjednica vijeća Višeg disciplinskog suda HOK-a jer je prije toga sudjelovala u radu Upravnog odbora HOK-a koji je odlučivao o žalbama disciplinskog okrivljenika vezano uz obustave obavljanja odvjetničke djelatnosti.

15.1. Naime, nijednom odredbom Statuta HOK-a nije propisano da o disciplinskoj odgovornosti okrivljenika ne smije odlučivati odvjetnik koji je vezano uz pojedini

I Kž HOK 1/2021-15

disciplinski postupak sudjelovao u radu Izvršnog ili Upravnog odbora HOK-a u kojem se odlučivalo o obustavi obavljanja odvjetništva upravo zbog pokretanja tog disciplinskog postupka. Uostalom, u postupcima koji se vode pred navedenim tijelima Komore ne odlučuje se niti se zauzima stav o odgovornosti disciplinskih okrivljenika, čime bi se eventualno mogla dovesti u pitanje nepristranost tih odvjetnika prilikom njihovog sudjelovanja u radu disciplinskog suda. Prema tome, nema zapreke da član Izvršnog ili Upravnog odbora HOK-a koji je odlučivao o obustavi obavljanja odvjetništva sudjeluje u donošenju odluke o disciplinskoj odgovornosti kao predsjednik ili kao član vijeća disciplinskog suda.

16. Disciplinski okrivljenik prizivom osporava pravilnost pobijane odluke i u dijelu kojim je obvezan na naknadu troškova disciplinskog postupka. Tvrdi, naime, da je ta odluka nepravedna jer da on 18 godina nema primanja zbog odluka HOK-a.

16.1. U odnosu na istaknuto treba navesti da se disciplinski okrivljenik može naknadno u cijelosti ili djelomično osloboditi dužnosti naknade troškova u smislu članka 148. stavka 6. ZKP/08. Ovo ako se tijekom naplate troškova disciplinskog postupka doista utvrdi da bi disciplinski okrivljenik i plaćanjem troškova postupka, na koji iznos je obvezan pobijanom presudom, ugrozio svoju egzistenciju ili egzistenciju osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati.

17. Budući da pravilnost i zakonitost pobijane presude nisu s uspjehom dovedene u pitanje navodima priziva disciplinski okrivljenog D. G. te da ni ispitivanjem pobijane presude u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. točkama 1. i 2. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila ostvarena neka od povreda zakona na čije postojanje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 12. srpnja 2021.

Predsjednica vijeća:

Vesna Vrbetić, v.r.