Poslovni broj: 5 UsIzs-87/18-26

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, te Zrinki Pivac, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja Z. P. iz R., J., J. …,

protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje Republike Hrvatske, Direkcija, Zagreb, Margaretska 3, radi priznavanja prava na naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti kao posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu, nakon javne rasprave zaključene 2. srpnja 2021. u prisutnosti generalne opunomoćenice tuženika G. B., generalna punomoć

pohranjena u Uredu predsjednice suda, te bez prisutnosti tužitelja, objavljene 12. srpnja 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje Republike Hrvatske, Direkcija, Klasa: UP/II-502-04/18-01/214, Urbroj: 338- 01-21-18-03 od 3. prosinca 2018.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Split, Područna služba Zadar, Klasa: UP/I 502-04/18-01/13, Urbroj: 338-13-14-18-06 od 17. rujna 2018.

III. Tužitelju Z. P. iz J., J. …, OIB: …, priznaje se

pravo na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu počevši od 1. veljače 2018. za vrijeme trajanja privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti: dg. Posttraumatski stresni poremećaj – šifra prema MKB: F43.1, kao neposredne posljedice sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu, na teret sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje Republike Hrvatske, Direkcija, Klasa: UP/II-502-04/18-01/214, Urbroj: 338-01-21-18- 03 od 3. prosinca 2018. odbijena je žalba Z. P., ovdje tužitelja, izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Područne službe Zadar, Klasa: UP/I-502-04/18-01/13, Urbroj: 338-13-14-18-06 od 17. rujna 2018., kojim tužitelju nije priznato pravo na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu kao posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad od 1. veljače 2018. (po MKB-10 šifri: F42.1 i F43.1).

2. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj pobija osporeno rješenje tuženika zbog netočno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, tužitelj ističe kako su ovlašteni vještaci medicinske struke donijeli nalaz, mišljenje i ocjenu kako se bolest F43.1 ne može priznati kao posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, slijedom čega mu se ne priznaje naknada plaće zbog bolovanja prema odredbi članka 55. stavak 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 80/13 i 137/13 i 137/13). Međutim, napominje kako je osnovno medicinsko pitanje geneza i nastanak PTSP-a, a nakon toga i trajnog poremećaja osobnosti, u dovoljnom intenzitetu da osiguranik nije sposoban za rad, te zaslužuje pravo iz Zakona o obaveznom zdravstvenom osiguranju koje mu pripada, pri čemu kako je esencijalno pitanje je li postoji bolest i onda kada pacijent ne traži liječničku pomoć. Smatra kako je u konkretnom riječ o odnosu pacijenta prema bolesti takvo da ne traži liječničku pomoć što po logici stvari ne isključuje postojanje bolesti kao takve. Napominje kako je kod njega utvrđeno postojanje komorbiditeta u dijagnozi F 62.0 trajna promjena osobnosti, a što bi nedvojbeno upućivalo na pogoršanje postojeće bolesti. Citira navode iz obrazloženja osporenog rješenja, odnosno nepriznavanja traženog prava, te ističe kako je u ovakvim upravnim stvarima prejudicijalni medicinski postupak isključivi i jedini važan element u postupanju na temelju kojeg se donosi konačno rješenje. Analizom nalaza, mišljenja i ocjene liječnika vještaka kako se ne nalaze bitne medicinske činjenice koje osporavaju veliku vjerojatnost izvornog uzroka bolesti, odnosno bolovanja, a mišljenje se zasniva na proizvoljnim projekcijama o uzroku bolesti. Mišljenja je kako vještaci mogu samo pretpostavljati kako je pravi uzrok psihičke bolesti zbog kojega je otvoreno bolovanje izvan okolnosti sudjelovanja u ratu, tim više što članovi povjerenstva kao liječnici specijalisti različitih struka medicine nisu, niti mogu biti kvalificirani u dovoljnoj mjeri za utvrđivanje psihičkih patologija, odnosno njihovu primarnu strukturu i dekompenzacije uzrokovane komorbiditetnim dijagnozama, poput F 62.0 trajnog poremećaja osobnosti. Smatra kako osoba bitno narušenog psihičkog zdravlja ne može na egzistencijalnu i maritalnu problematiku reagirati kao zdrava osoba, a koja okolnost kako je više nego razumljiva, međutim, vještacima HZZO-a kako očigledno nije prihvatljiva, ma koliko se manifestirala protivno medicinskoj znanosti i struci. Zaključno, tužitelj ističe kako se ovakvim načinom stručne obrade pacijenta, odnosno stranke u postupku, dovodi u pitanje dovoljno kvalitetan stručni pristup utvrđivanja materijalne istine. Tužbenim zahtjevom preciziranim na raspravi pred ovim sudom održanoj 23. ožujka 2021., predlaže da sud poništi osporeno rješenje tuženika Klasa: UP/II-502-04/18-01/214, Urbroj: 338-01-21-18-03 od 3. prosinca 2018., kao i rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Područne službe Zadar, Klasa: UP/I- 502-04/18-01/13, Urbroj: 338-13-14-18-06 od 17. rujna 2018., te meritorno odluči u ovoj upravnoj stvari, odnosno prizna mu traženo pravo.

3. U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako je pobijano rješenje donijeto u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku, a sukladno važećim zakonskim propisima. Poziva se na navode iznijete u obrazloženju osporenog rješenja, citira mjerodavne odredbe Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i nalaz, mišljenje i ocjenu liječničkog povjerenstva Direkcije od 26. studenog 2018. Navodi kako se u konkretnom slučaju bolest pod dijagnozom F43.1 i F41.2, kao i privremena nesposobnost za rad tužitelja od 1. veljače 2018. ne može priznati kao neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, jer su psihičke tegobe tužitelja posljedica bolesti iz spektra Mješovito-anksioznog poremećaja (šifra prema MKB-u: F41.2), bez tipičnih kliničkih poremećaja PTSP-a. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

4. U sporu je održana rasprava 27. ožujka 2019., 29. listopada 2020., 23. ožujka 2021. i 2. srpnja 2021. kada je i zaključena, čime je strankama dana mogućnost da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje ZUS) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnima za rješavanje ove upravne stvari.

5. Na raspravi održanoj 27. ožujka 2019. sud je prihvatio prijedlog tužitelja da se u sporu izvede dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku, specijalisti psihijatru, kojem se dokazu usprotivila generalna opunomoćenica tuženika, a na okolnosti uzročno posljedične veze dijagnoze prema MKB-10: F. 43.1 i F41.2 i sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu.

6. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu, te u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za psihijatriju prim.mr.sc. Č. L., dr.med. od 15. veljače 2021., te dopunu nalaza i mišljenja (očitovanje na podnesak tuženika od 25. svibnja 2021.).

7. Na temelju provedenih dokaza tijekom upravnog postupka, kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS-a, sud je ocijenio kako je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

8. Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, pri čemu je među strankama sporno utvrđeno činjenično stanje, te s tim u vezi i primjena materijalnog prava. Naime, tužitelj u bitnom prigovara utvrđenju tuženika kako se bolest dijagnoze šifre prema MKB-10: F43.1, te s tim u vezi i privremena nesposobnost za rad tužitelja počevši od 1. veljače 2018., ne mogu priznati kao neposredna posljedica sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu.

9. Iz dokumentacije priložene u spisu predmeta proizlazi kako je upravni postupak pokrenut zahtjevom tužitelja za priznavanje prava na naknadu plaće u 100%-tom iznosu od utvrđene osnovice za naknadu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti po dg. prema MKB-10: F43.1 (prema uputnici izabrane liječnice MKB-10: F42.1 i F43.1 susp.), počevši od 1. veljače 2018., koji je pred prvostupanjskim tijelom zaprimljen 19. travnja 2018.

10. Prema odredbi članka 38. stavka 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju pod privremenom se nesposobnošću iz stavka 1. toga članka, za vrijeme koje osiguraniku pripada pravo na naknadu plaće u smislu Zakona, smatra odsutnost s rada zbog bolesti ili ozljede, odnosno drugih okolnosti utvrđenih člankom 39. Zakona zbog kojih je osiguranik spriječen izvršavati svoju obvezu rada u skladu s ugovorom o radu, drugim ugovorom ili aktom.

11. Odredbom članka 39. točka 9. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano je kako pravo na naknadu plaće pripada osiguraniku u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, odnosno drugih okolnosti utvrđenih ovim Zakonom, ako je privremeno nesposoban za rad zbog rane, ozljede ili bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.

12. Odredbom članka 55. stavka 2. točke 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano je da naknada plaće iznosi 100% od osnovice za naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti zbog rane, ozljede ili bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.

13. Odredbom članka 127. stavak 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano je kako u postupcima o pravima iz obveznoga zdravstvenog osiguranja sudjeluju liječnička povjerenstva Zavoda, koja prema stavku 2. te odredbe provode stručno-medicinsko vještačenje o pravu osigurane osobe iz obveznoga zdravstvenog osiguranja te donose odluku u obliku nalaza, mišljenja i ocjene.

14. Sastav liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (u daljnjem tekstu: Zavod), njihove ovlasti, obveze i način rada te izgled i sadržaj tiskanice nalaza, mišljenja i ocjene koju u okviru svojih ovlasti izdaju liječnička povjerenstva Zavoda, uređen je u skladu s odredbom članka 127. stavak 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju Pravilnikom o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje („Narodne novine“, broj 8/15, 17/15, 104/17 i 34/18, dalje Pravilnik).

15. U prvostupanjskom upravnom postupku, u skladu s odredbama Pravilnika provedeno je stručno-medicinsko vještačenje od strane liječničkog povjerenstva Regionalnog ureda Split, koje je donijelo Nalaz, mišljenje i ocjenu Klasa: 502-04/18- 01/13 od 5. rujna 2018., koje u mišljenju u bitnom ističe kako se tužitelj psihijatru javlja poradi psihičkih tegoba sa odmakom od 24 godine, te se radi o diskontinuiranom tijeku liječenja. Nadalje se navodi kako je tužitelj bio ranjavan 1993. u topničkom napadu, kada je zadobio površinsku ozljedu vlasišta, od čega kako mu je možda zaostalo strano metalno tijelo u koži čela (u radiološkom nalazu craniuma iz 1993. isto se ne dijagnosticira), a izvađeno je tek 2. srpnja 2018. Tužitelj kako nema priznati status HRVI, jer nikada nije bio na vještačenju u centru za vještačenje, u kliničkoj slici kako dominira mješoviti anksiozni-depresivni poremećaj (F41,2), kao i suspektni posttraumatski stresni poremećaj (temeljem koje se ne može donijeti valjano mišljenje i ocjena), a od 14. travnja 2018. se u nalazu psihijatra dijagnosticira i trajna promjena ličnosti poslije doživljene katastrofe (dg. F62.0). Ocjena je liječničkog povjerenstva kako nije osnovan zahtjev tužitelja za priznavanjem naknade plaće u 100% iznosu za PNR od 1. veljače 2018., kao posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu pod dg. F42.1 i F43.1.

16. Tijekom žalbenog postupka, a sukladno odredbi članka 19. stavak 2. Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje zatraženo je stručno medicinsko mišljenje liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda, koje u svom nalazu, mišljenju i ocjeni Klasa: UP/II-502- 04/18-01/214, Urbroj: 338-01-53-18-02 od 26. studenog 2018., u mišljenju navodi kako je iz priložene medicinske dokumentacije vidljivo kako je tužitelj bio sudionik Domovinskog rata u sastavu MORH-a od 6. svibnja do 26. kolovoza 1993. godine, te u pričuvnom sastavu MUP-a od 14. listopada 1994. do 30. lipnja 1996. godine, gdje je ostao do 10. siječnja 1997. Uvidom u priloženi ratni put kako je vidljivo da tužitelj nema niti jednog specifičnog traumatskog događaja izuzetne jačine, lakše je ranjen 15. lipnja 1993. tijekom službenog zadatka od eksplozije granate, te je bio van postrojbe sedam dana (VLC capitis). Imao zaostali geler subkutano frontalno, te je isti uklonjen 2018., jer je trebao učiniti MR mozga u sklopu neurološke obrade krize svijesti. Po ranjavanju je zatražena psihološka obrada, koju je učinio 15. srpnja 1993. u Psihijatrijskoj bolnici Ugljan, kada psiholog stavlja dijagnostičku impresiju PTSP-a. Iz nalaza psihologijske obrade verificiraju se elementi PTSP-a praćeni anksioznim i depresivnim afektivnim smetnjama koje rezultiraju padom psihosocijalne adaptabilnosti. Vidljivo da među primijenjenim testovima nije izveden niti jedan visoko specifični test za PTSP. Nakon 22 godine od sudjelovanja u Domovinskom ratu, tužitelj se javlja psihijatru 14. prosinca 2017., koji navodi da je početkom godine bio kod psihijatra zbog dozvole za nošenje oružja, jer radi kao zaštitar. Navedeno je i da je unatrag mjesec i pol imao tri krize svijesti zbog čega je krenula obrada. MR-om su mu nađene kronične vaskularne lezije i preporučena obrada za sekundarnu prevenciju cerebrovaskularnih bolesti. Za prethodno nađeni geler, psihijatar misli da je situacija koja je pobudila sjećanja na ratna zbivanja. Tužitelj ima nesanice, ima sina s posebnim potrebama što ga opterećuje, psihomotorno je tenzioniran, i utvrđuje da je u sadržaju isključivo aktualna problematika Postavljena dijagnoza Anksiozno-depresivni sindrom te suspektan PTSP. Mjesec dana kasnije tužitelj je učinio novu psihološku obradu (18. siječnja 2018.), koja je provedena testovima među kojima ponovno nije bilo niti MMPI-201 niti visoko specifičnog testa za PTSP, CAPS (strukturirani klinički intervju), a niti su učinjeni testovi valorizirani. Psiholog daje opisni dojam dobiven anamnestički, ne obrazlaže učinjene testove. Psihijatar potom 12. ožujka 2018. stavlja dijagnozu Trajnih promjena osobnosti nakon stanja po PTSP-u. Terapija ostaje ista (Halea ili Zoloft a 50 mg 2,0,0 i Normabel u količini od 10 mg). Potom se nastavljaju kontrolni psihijatrijski pregledi svakih mjesec dana. Psihijatar korigira terapiju 11. lipnja 2018. (Zoloft a 50mg 2,0.0; Calixta a 15mg uvečer i Normabel a10mg uvečer). U nalazima po psihijatru u kliničkoj slici dominira simptomatologija anksiozno-depresivnog poremećaja, nema tipičnih manifestacija PTSP-a, izuzev sjećanja na ružna ratna zbivanja, za koje nije taksativno navedeno koja konkretno, te kakva (bitne okolnosti kod dijagnostike PTSP-a). Iz priloženog ratnog puta ne evidentira se niti jedan traumatski događaj vezan uz Domovinski rat. Ozljeda glave gelerom bila je lagana ozljeda i tužitelj se nakon tjednih dana vratio u postrojbu bez posljedica. Nadalje, tužitelj je dugogodišnji zaštitar, osoba koja je morala prolaziti provjeru psihomotontskih sposobnosti. Priloženi psihijatrijski nalazi ukazuju na sliku anksiozno depresivnog poremećaja. Iako je tužitelju postavljena dijagnoza PTSP-a, kako se potrebno osvrnuti na službenu i obligirajuću Međunarodnu klasifikacija bolesti (MKB-10/Klasifikacija mentalnih poremećaja i poremećaja ponašanja. Klinički opisi i dijagnostičke smjernice, Deseta revizija, objavila Svjetska zdravstvena organizacija 1992. pod naslovom „The ICD-10, Classification of Mental and Behavioral Disorders“ Tenth Revision“) iz koje je vidljivo kako se dijagnoza PTSP F 43.1 u odgođenoj formi (6 mjeseci i više nakon traumatičnog doživljaja) može postaviti tek kao „vjerojatna“ ako postoje dva uvjeta: tipične kliničke manifestacije tog poremećaja i nepostojanje alternativnog psihijatrijskog poremećaja Kod tužitelja se u konkretnom slučaju radi o Mješovitom anksioznom i depresivnom poremećaju, a izostaju tipične kliničke manifestacije PTSP-a. Dakle, pri dijagnosticiranju PTSP-a kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu u odgođenoj formi nisu uvažavane obligirajuće dijagnostičke smjernice, dok iz priložene medicinske dokumentacije proizlazi kako su tegobe tužitelja za vrijeme privremene nesposobnosti za rad primarno iz kruga dijagnosticiranog Anksiozno depresivnog poremećaja (Miješana anksioznost i depresivni poremećaji) F 41.2 koji ne pripada skupini poremećaja uzrokovanih ekstremno teškim stresom, kako je to slučaj kod PTSP-a (koji ne zadovoljava dijagnostičke kriterije). Mješoviti anksiozni i depresivni poremećaj dg.F41.2 je obilježen pojavom anksioznosti depresivnosti, pri čemu niti jedna simptomatika ne prevladava pa nisu zadovoljeni kriteriji za postavljanje dijagnoze samostalnog anksioznog ili depresivnog poremećaja. Simptomi su mješavina anksioznog stanja i depresivnog raspoloženja no još uvijek nedovoljnog intenziteta ili prevladavanja da bi ih smatrali čistim anksioznim ili čistim depresivnim stanjem, a u MKB-u i literaturi općenito su svrstani u grupu stanja pod imenom neurotskih (blažih psihičkih) poremećaja, a ne reaktivnih stanja. Stoga se dg. F41.2 ne može dovesti u vezu s ratnim zbivanjima niti sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Etiološki se poremećaj može objasniti biološkim teorijama (nasljedne predispozicije, biokemijske, patoanatomske hipoteze), psihodinamskim hipotezama te kognitivno bihevioralnim tumačenjima nastanka bolesti. Kod tužitelja je prisutna osobita ranjivost neurotskog tipa uz hipersenzitivnost strukture ličnosti što se ne može dovesti u vezu sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu, jer se radi o endogenim čimbenicima uzroka poremećaja. Postavljenu dijagnozu Trajne promjene ličnosti nakon katastrofalnog doživljaja F 62.0 kako neće niti komentirati, jer nema niti anamnestičkog podatka o katastrofalnom doživljaju (isti je trebao biti uzrokom PTSP- u). Slijedom navedenog, Liječničko povjerenstvo Direkcije utvrđuje kako nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje prava po predmetnom zahtjevu tužitelja.

17. U ocijeni Liječničko povjerenstvo II Direkcije Zavoda nakon uvida u priloženu dokumentaciju, utvrđuje kako se dg. PTSP F43.1, Miješana anksioznost i depresivni poremećaj F41.2, kao i privremena nesposobnost za rad od 1. veljače 2018. ne mogu uzročno-posljedično povezati sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu. Kod tužitelja kako se radi o primarno neurotskom poremećaju koji je posljedica aktualne egzistencijalne problematike ili se isti veže za frustracije iz djetinjstva i rane adolescencije odnosno tegobe su primarno iz kruga Anksiozno-depresivnog poremećaja koji kao klinički entitet ne pripada skupini reakcija na teški stres i ne može se dovesti u uzročno-posljedičnu vezu sa događajima od prije 24 godine, odnosno sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Niti dijagnoza PTSP nakon više od dvadeset godina od završetka Domovinskog rata se ne može povezati sa sudjelovanjem tužitelja u ratu, jer se PTSP u odgođenoj formi javlja ako postoje dva uvjeta: tipične kliničke manifestacije tog poremećaja i nepostojanje alternativnog psihijatrijskog poremećaja, a kod tužitelja se radi o Mješovitom anksioznom i depresijskom poremećaju bez tipičnih kliničkih simptoma poremećaja PTSP- a. Psihologijskom obradom sam poremećaj nije objektiviziran validnim testovima za PTSP (MMPI-201 niti visoko specifični test za PTSP, strukturirani klinički intervju CAPS).

18. Na temelju citiranog nalaza, mišljenja i ocjene tuženik je odbio žalbu tužitelja, te potvrdio odbijajuće prvostupanjsko rješenje.

19. U upravnom sporu, na prijedlog tužitelja, je provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za psihijatriju prim.mr.sc. Č. L., dr.med., koji je ovom sudu 25. veljače 2021. dostavio nalaz i mišljenje.

20. U nalazu i mišljenju imenovani sudski vještak se poziva na:

- medicinsku dokumentaciju priloženu u spisu upravnog tijela: nalaz i mišljenje psihologa Psihijatrijske bolnice Ugljan od 15. srpnja 1993. (dijagnostička impresija: PTSP), nalaze Psihijatrijske ambulante Opće bolnice Zadar od 22. studenog i 14. prosinca 2017., 15. siječnja, 12. ožujka, 12. travnja, 12. listopada, 15. studenoga i 12. prosinca 2018. (dg. F62.0, St.post F43.1), nalaz psihijatra iz PB Ugljan od 29. svibnja 2018. (kao dijagnoza se navodi F43.1, F62.0, F41.2 i F51.5), nalaz i mišljenje psihijatrijske bolnice Ugljan od 18. siječnja 2017. i 13. prosinca 2018. (uputna dijagnoza F43.1 chr., F62.0), otpusno pismo PB Ugljan, boravak u Dnevnoj bolnici od 28. siječnja do 4. ožujka 2019. (dg. F60.0 Trajne promjene ličnosti nakon katastrofalnih doživljaja nakon F43.1 chr.), nalaz Odjela za radiologiju, DJ za magnetsku rezonancu Opće bolnice Zadar od 20. srpnja 2018., nalaz neurološke ambulante Opće bolnice Zadar od 2. kolovoza 2018 (dg. I67, ostale cerebrovaskularne bolesti),

- medicinsku dokumentaciju koju je tužitelj priložio na pregledu 11. veljače 2021.: otpusno pismo Dnevne bolnice od 4. ožujka 2019. (dg. F62.0, nakon PTSP), nalaze Psihijatrijske ambulante Opće bolnice Zadar od 4. listopada 2019., 5. studenog 2020., 15. prosinca 2020. s dijagnozom F62.0 i F43.1, otpusno pisamo OB Zadar gdje je liječen od 10. do 15. rujna 2020. zbog slabosti udova i otežanog govora (dg. CVI), liječen je na fizikalnoj od 25. rujna do 1. listopada 2020., nalaz dr. M. M. od 10. veljače 2021., spec. medicine rada koji kao dijagnoze navodi: F62.0, PTSP 43.1, G40 (epilepsija) I69 (posljedice cerebrovaskularne bolesti), nalaz obiteljskog liječnika od 18. siječnja 2021. s dijagnozama F62.0, F06.3 (organski afektivni poremećaji, a pojavljuju se kao posljedica organskog poremećaja).

Nadalje iznosi osobnu anamnezu tužitelja, iz koje u bitnom proizlazi kako je tužitelj bio sudionik Domovinskog rata kroz gotovo čitav period njegovog trajanja, kako je učestvovao u svim većim akcijama (Zadar, Komarevo, Lipik), te je doživio brojna traumatska i životno ugrožavajuća iskustva (pogibije i ranjavanja suboraca, bliske borbe, neposrednu i neprestanu izloženost granatiranju, pri čemu je 1992. ranjen u nogu, a u lipnju 1993. je lakše ranjen krhotinama granata u području tjemenog dijela, a geler je operativnim zahvatom izvađen 2018.). Nakon izlaska iz HV kako se zapošljava u zaštitarskoj firmi, a od srpnja 2020. se nalazi na Zavodu za zapošljavanje s mjesečnim primanjima od 1.600,00 kuna.

21. U nalazu i mišljenju imenovani stalni sudski vještak navodi kako se Posttraumatski stresni poremećaj javlja kao zakašnjeli ili produženi odgovor na stresni događaj ili situaciju (bilo kratkog ili dugo djelovanja), izuzetno ugrožavajuće ili katastrofalne prirode, koji će vjerojatno u gotovo svakog uzrokovati pervazivni stres, mada postoje uvijek i predisponirajući čimbenici kao što su crte ličnosti, a ako taj poremećaj ima kronični tijek kroz određeno razdoblje dolazi do trajnih promjena ličnosti. U priloženoj dokumentaciji koja se nalazi u spisu kako je vidljivo da se zbog smetnji na psihičkom planu, a koje se mogu dovesti u uzročno-posljedičnu vezu s učešćem u Domovinskom ratu, kao dijagnoza (1993.) navodi PTSP F 43.1. Neliječeni PTSP kako može spontano i proći, ali prema medicinskoj dokumentaciji PTSP je kod tužitelja doveo do trajnih promjena ličnosti (TPO) F 62.0. Trajna promjena ličnosti se očituje kroz nefleksibilna i maladaptivna obilježja koja dovode do poremećaja na svim razinama funkcioniranja (interpersonalnog, socijalnog i radnog), a temeljna obilježja su: neprijateljsko ili nepovjerljivo postavljanje prema svijetu, socijalno povlačenje, osjećaj praznina i beznađa, kronični doživljaj prijetećeg sloma (kao da postoji stalna ugroženost) i otuđenost. U početku bolesti ove smetnje kako oboljeli pokušava neutralizirati ulaganjem pojačanih napora uz pomoć terapijske podrške, ali s protekom vremena kapaciteti su sve manji i kod ulaganja dodatnih osobnih napora sve teže neutraliziraju utjecaj smetnji, tako da njegovo osobno i socijalno funkcioniranje protekom vremena postaje sve više kompromitirano. Ispitanik (tužitelj) trajno osjeća tegobe u odnosu na osobno i socijalno funkcioniranje, ali taj utjecaj ipak manje ili više uspješno neutralizira ulaganjem pojačanih napora što je s obzirom na trajnost ovih promjena značajno smanjilo adaptivne kapacitete ispitanika (tužitelja) i pored stalnog psihijatrijskog liječenja. Vještak dalje navodi da, kao što je to navedeno u medicinskoj dokumentaciji, a i temeljem osobnog pregleda tužitelja, se može kazati kako su smetnje na psihičkom planu zbog kojih su dijagnosticirane 1993. dovele do značajnih redukcija na planu emocionalnog i socijalnog funkcioniranja, jer tužitelj već godinama mora stalno ulagati dodatne napore da bi održao (po svemu sudeći) nisku razinu funkcioniranja. Trajne promjene osobnosti su poremećaj čija su glavna obilježja po neprijateljskom i nepovjerljivom stavu prema svijetu, osjećaju praznine I beznađa, povlačenu od društva, s osjećajem trajne otuđenosti i ugroženosti. Kod ovakvih osoba je oštećen svakodnevni život, a radna sposobnost je i kod prilagođenih aktivnosti jako reducirana ili više ne postoji. Došlo je do jasnih promjena ličnosti sa smetnjama afekta, nagona, kritičnosti i ukupnog emocionalnog i socijalnog funkcioniranja. Zaključak vještaka je kako se prema podacima sadržanim u sudskom spisu o tužiteljevom psihijatrijskom liječenju, a i temeljem osobnog pregleda, može kazati kako je i pored psihijatrijskog liječenja (koje je i dalje u tijeku) došlo do značajnih smanjenja emocionalnih kapaciteta, a što se odražava sve težim funkcioniranjem. Ove smetnje kako su trajne, prognostički nepovoljne, a opisane smetnje PTSP F43.1 i TPO F62. su u uzročno-posljedičnoj vezi s učešćem u Domovinskom ratu.

22. Predmetni nalaz i mišljenje dostavljen je tužitelju i tuženiku na očitovanje.

23. Podneskom od 19. ožujka 2021. tuženik je dostavio očitovanje Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 10. ožujka 2021., u kojem se Povjerenstvo ističe kako u cijelosti ne prihvaća paušalan i stručno medicinski neargumentiran stav vještaka. Zadatak vještaka kako je bio očitovati se jesu li dijagnoze F43.1 i F41.2 neposredna posljedica sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu, pri čemu u nalazu i mišljenju vještaka nema niti riječi o dg. F41.2, dok istodobno vještak neargumentirano u nalazu zaključuje o dijagnozi F62.0 trajne promjene ličnosti nakon katastrofalnog doživljaja, o čemu ga sud nije pitao i nije mu dao zadatak u tom dijelu, tj. u svezi te dijagnoze. Nadalje, a u pogledu dijagnoze F43.1 PTSP kako vještak zaključuje da je ista kod tužitelja posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, međutim, kako pri tome ne daje nikakvo argumentirano stručno medicinsko obrazloženje za svoj stav, već se poglavito i jedino poziva na svoj autoritet specijaliste psihijatrije i navodu (ne)stručnost članova povjerenstva tuženika, koji nisu psihijatri. Stoga, liječničko povjerenstvo Direkcije ističe kako je mišljenja da je u ovom sporu jedino bitno da vještak stručno medicinski i nadasve argumentirano razjasni sudu okolnosti koje su meritum spora, tj. da odgovori na postavljena pitanja, redom kako slijedi:

1. priznaje li vještak MKB 10 klasifikaciju kao obvezničke smjernice u psihijatrijskoj strukturi?

2. može li se kod tužitelja po MKB 10 klasifikaciji govoriti o odgođenom ratnom PTSP-u s obzirom na to da je navodno djelovanje navodnog stresa prošlo više od 20 godina?

3. postoji li kod tužitelja alternativni psihički poremećaj opisan u MKB 10 klasifikaciji kao nešto što isključuje dijagnozu odgođenog ratnog PTSP-a i koji je to poremećaj?

4. koji točno stresogeni čimbenik navodni uzrok navodnog odgođenog ratnog PTSP-a kod tužitelja?

5. postoje li kod tužitelja alternativni neratni stresogeni čimbenici aktualni u vrijeme korištenja bolovanja i koji su to?

6. postoji li kod tužitelja tipična klinička slika odgođenog ratnog PTSP-a, a gdje su simptomi po vrsti, intenzitetu i trajanju davali osnov za postaviti dijagnozu PTSP-a uopće? Koji kriteriji moraju biti zadovoljeni da bi se kod neke osobe mogla postaviti dijagnoza PTSP-a?

7. da li su kod tužitelja provedeni odgovarajući psihološki testovi visoko specifični za PTSP, a u sklopu psihologijskog testiranja?

8. može li osoba koja boluje od PTSP-a, bilo koje vrste i uzroka raditi kao zaštitar? 9. kakav je to psihički poremećaj F41.2 Mješoviti anksiozni i depresivni poremećaj, što ga uzrokuje, da li tužitelj boluje od istog i što je uzrok tog poremećaja kod tužitelja?

10. što je po mišljenju vještaka dominantni i stvarni uzrok predmetne privremene nesposobnosti za rad tužitelja?

Ukoliko vještak nije u mogućnosti stručno i argumentirano razjasniti predmetnu problematiku liječničko povjerenstvo Direkcije je predložilo odbiti nalaz i mišljenje odbiti kao nepotpun i nestručan, te provesti vještačenje po drugom vještaku psihijatru.

24. Na raspravi održanoj 23. ožujka 2021. tužitelj je istaknuo kako je u cijelosti suglasan s nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka, iz kojeg proizlazi kako je njegova tužba osnovana. Stoga je predložio da sud poništiti osporeno rješenje tuženika, kao i prvostupanjsko rješenje, te meritorno odluči u ovoj upravnoj stvari.

25. Generalna opunomoćenica tuženika je predložila da sud od imenovanog sudskog vještaka zatraži dopunu nalaza i mišljenja na istaknute prigovore tuženika u podnesku od 18. ožujka 2021., koji prijedlog je sud prihvatio, te je raspravnim rješenjem riješeno kako će se na iznesene prigovore tuženika zatražiti dopuna vještačenja.

26. Dana 25. svibnja 2021. imenovani sudski vještak prim.mr.sc.Č. L.,

dr.med. je u spis dostavio dopunu vještva, odnosno očitovanje na podnesak tuženika, u kojem je odgovorio slijedeće:

1. MKB-10 klasifikacija je jedina i obligatorna smjernica u psihijatrijskoj struci;

2. kod tužitelja se može govoriti o odgođenom ratnom PTSP-u iako je prošlo više od 20 godina, jer se takve osobe obično javljaju na liječenje s odgodom, misleći kako „to će proći“, a kod odlaska u psihijatra se obično takve smetnje opisuju kao anksiozno depresivni poremećaj F41.2;

3. prema navodima iz spisa i osobnog pregleda tužitelja ne nalazi se „alternativni psihički poremećaj“;

4. ne mora biti sam „jedan čimbenik", a sve ovisi o izloženosti stresnim događanjima i od premorbidne ličnosti, njenog načina reagiranja i sl.;

5. vještačenje je fokusirano, kao što je traženo na povezanosti ratnih okolnosti i kasnije razvijenog PTSP-a i utvrđena je uzročno-posljedična veza;

6. kriteriji koji moraju biti zadovoljeni da bi se kod neke osobe mogla postaviti dijagnoza PTSP-a kako pišu u MKB-10, te su ujedno opisani u nalazu i mišljenju;

7. nije bilo potrebe za provedbu psihološkog vještačenja jer je to obavljeno tijekom prethodnih liječenja, kada su i utvrđene dijagnoze i provedeno je liječenje: otpusno pismo iz Dnevne bolnice od 4. ožujka 2019. s dg. F62.0 (nakon PTSP- a); nalazi Psihijatrijske ambulante Opće bolnice Zadar od 4. listopada 2019., 5. studenoga 2020., 15. prosinca 2020 s dijagnozom: F62.0 i F 43.1; nalaz dr. Mate Mustaća od 10. veljače 2021 spec. medicine rada koji kao dijagnoze navodi: F62.0 (trajne promjene osobine op.vještaka)., PTSP F 43.1., G 40 (epilepsija) I 69 posljedice cerebrovskularne bolesti;

8. sposobnost osobe koja boluje od PTSP-a bilo koje vrste i uzroka za obavljanje posla zaštitara kako je stvar procjene specijalista medicine rada. Međutim, kako s psihijatrijske točke gledanja smatra kako zaštitarski posao nije posao primjeren osobi sa smetnjama iz kruga PTSP-a;

9. psihički poremećaj F41.2 Mješoviti anksiozni i depresivni poremećaj je opisan u MKB-10, pri čemu navedene smetnje uvijek idu u sklopu smetnju opisanih i kod PTSP-a;

10.kod tužitelja dominantni i stvarni uzrok predmetne privremene radne nesposobnosti za rad su smetnje iz kruga PTSP-a.

27. Očitovanju stalnog sudskog vještaka prigovorila je generalna opunomoćenica tuženika na raspravi održanoj pred ovim sudom 2. srpnja 2021., kao neutemeljenom, te je istaknula kako je u konkretnom slučaju pravilna ocjena liječničkog povjerenstva Direkcije kako tužiteljeva bolest dijagnoza F43.1 i F41.2, a zbog kojih je tužitelj bio privremeno nesposoban za rad, nije posljedica sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu.

28. U pogledu ocjene je li bolest kod tužitelja F43.1 (PTSP), te s tim u vezi i privremena nesposobnost za rad tužitelja počevši od 1. veljače 2018. posljedica sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu, ovaj sud vjeruje nalazu i mišljenju prim. mr. sc. Č. L., dr.med., stalnom sudskom vještaku za psihijatriju, kao vjerodostojnom i objektivnom dokazu, koji je sačinjen po pravilima medicinske struke i znanosti, te sukladno najvišim medicinskim dostignućima, s obzirom da je osoba, kojoj je povjereno vještačenje, vještak uže specijalnosti, i njegovo je vještvo u dostatnoj mjeri u suglasju sa raspoloživom medicinskom dokumentacijom koja je priložena uz tužbu i priložena je spisu upravnog tijela, te je podrobno i detaljno obrazloženo. Naime, sudski vještak je, prema stajalištu ovog suda, daleko stručniji od specijalista obiteljske medicine da iz priložene medicinske dokumentacije, pa tako i pregleda i razgovora sa tužiteljem jasno utvrdi kako se u konkretnoj situaciji radi o smetnjama iz kruga PTSP- a, radi čega navedeno vještvo ovaj sud drži dostatnim dokazom na kojem može utemeljiti odluku.

29. Iz pisanog nalaza i mišljenja prim.mr.sc. Č. L., dr.med., stalnog sudskog vještaka za psihijatriju, kao i dopune istog, jasno i nedvojbeno proizlazi kako su dominanti i stvarni uzrok privremene nesposobnosti za rad tužitelja počevši od 1. veljače 2018. smetnje zbog bolesti dg. PTSP-a (F.43.1), za koju je utvrđena uzročno- posljedična veza sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu.

30. Slijedom navedenog, kako osporeno rješenje tuženika, kao i prvostupanjsko rješenje nisu zakonita, sud je pozivom na odredbu članka 58. stavka 1. ZUS-a poništio osporeno rješenje tuženika Klasa: UP/II-502-04/18-01/214, Urbroj: 338-01-21-18-03 od 3. prosinca 2018. i rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područne službe Zadar, Klasa: UP/I-502-04/18-01/13, Urbroj: 338-13-14-18-06 od 17. rujna 2018., pri čemu sud nije vratio predmet prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, već je ovom presudom tužitelju priznao pravo na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu za vrijeme korištenja privremene nesposobnosti počevši od 1. veljače 2018. pod šifrom prema MKB-u: F 43.1 kao neposrednu posljedicu sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu, na teret sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, te na taj način dovršio upravni postupak. Ako pozitivno rješenje u ovoj vrsti upravne stvari, po ustaljenoj praksi tuženika, pored priznavanja prava sadržava druga prateća i razrađujuća utvrđenja, prvostupanjsko tijelo donijet će o tome, u izvršenju ove presude, odgovarajuće rješenje, ne preispitujući ponovno meritum stvari, o kojem je odlučeno ovom presudom. Stoga je presuđeno kao pod točkama I. do III. izreke presude.

U Splitu, 12. srpnja 2021.

S U T K I NJ A

Anđela Becka

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. (članak 66. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (članak 70. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).

DNA:

1. Z. P. iz R., J. …

2. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje Republike Hrvatske, Direkcija, Zagreb, Margaretska 3

3. u spis

Rj.

1. Vrijednost predmeta spora je neprocjenjiva.

2. Tužitelj je oslobođen od plaćanja sudske pristojbe u skladu s odredbom članka 11. stavak 1. točka 16. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18).

3. Spis tuženiku vratiti po pravomoćnosti presude. 4.

Kalendar 30 dana.