Poslovni broj: 79 Pn-2040/18-40

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Markotić, u pravnoj stvari tužiteljice K. H. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnica M. J. J., odvjetnica u Z., protiv tuženika Grada Z., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik T. D., odvjetnik u Z. uz sudjelovanje umješača C. osiguranja d.d. iz Z., OIB: …, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 14. lipnja 2021. u nazočnosti zamjenika punomoćnice tužiteljice J. S., odvjetnik, zamjenika punomoćnika I-tuženika P. F., odvjetničkog vježbenika i punomoćnika umješača D. K., dipl. iur., dana 12. srpnja 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Gradu Z., OIB: … isplatiti tužiteljici K. H. iz Z., OIB:…, na ime naknade neimovinske i imovinske štete iznos od 21.605,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. srpnja 2018. pa do isplate, određenim po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 8.820,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama određenim po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, tekućim od 12. srpnja 2021. pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 4.3.2017. pala na nogostupu prije tržnice Utrine nakon izlaska iz pothodnika jer je stala na oštećeni dio asfalta, uslijed čega joj se izvrnula noga te je pala. Tom je prilikom bila sa suprugom, ali joj on nije stigao pomoći jer je pala i našla se na leđima, a vrećice koje je nosila su se razletjele naokolo. Suprug joj je pomogao ustati i pridržavao ju je do dolaska do automobila koji je bio parkiran u Zapruđu. Javila se u Kliniku za traumatologiju gdje su joj dijagnosticirali ozljedu fractura spiralis malleoli leteralis cruris sin (spiralni prijelom maleola lisne kosti u lijevom gležnju), zadržali je na bolničkom liječenju te podvrgnuli operativnom zahvatu. Nakon izlaska iz bolnice provodila je fizikalnu terapiju, po otpustu na kućno liječenje morala je hodati uz pomoć pomagala bez opterećenja, a osim ograničenog pokreta i otečenosti lijevog gležnja, kao posljedica operativnog zahvata je zaostao i ožiljak koji ju naružuje. Uslijed zadobivenih ozljeda joj je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Za neimovinsku štetu prema kvalifikatornim okolnostima pretrpljenih fizičkih boli potražuje iznos od 12.000,00 kn, za pretrpljeni strah 10.000,00 kn, za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti 8.000,00 kn, za duševne boli zbog naruženosti 7.000,00 kn dok s naslova pretrpljene imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu potražuje iznos od 1.500,00 kn, ukupno 38.500,00 kn uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od podnošenja tužbe 23.7.2018. Ističe da je tuženik odgovoran za održavanje javnih površina na području Grada Z. sukladno odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu. Dužan je osigurati obavljanje komunalnih djelatnosti na održavanju gradskih javnih prometnih i pješačkih površina, odnosno osigurati sigurno kretanje pješacima u Gradu Z., tj. svim naseljima na području grada. Kako je uzrok pada i ozljeđivanja tužiteljice asfaltna površina nogostupa na vrlo frekventnom mjestu kojim se kreće veliki broj ljudi zbog blizine pothodnika i tržnice, postoji odgovornost I- tuženika za naknadu štete zbog propusta u održavanju navedene javne površine jer nije sanirao oštećenje i omogućio nesmetano i sigurno kretanje pješacima. Stoga predlaže da sud u cijelosti usvoji njen tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška. Uz tužbu prilaže fotografiju mjesta pada (list 5 – 6 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 7 – 17, 30 – 32 spisa) te svoju i izjavu svog supruga V. H., (list 18 spisa).

2. Tuženik u cijelosti osporava osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva, visinu tužbenog zahtjeva te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Opreza radi osporava uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja i nastalih ozljeda. Ističe kako u tužbi nisu jasno obrazložene okolnosti nastanka štetnog događaja niti je jasno navedeno kako je i gdje točno došlo do navodnog pada, a upravo je tužiteljica dužna dokazati kako okolnosti koje su dovele do nastanka štetnog događaja tako i uzročno posljedičnu vezu između štetne radnje i štete, odnosno sve elemente štete kao pretpostavku za eventualnu odgovornost na strani tuženika. Tužiteljica nejasno navodi kako je do navodnog pada došlo jer je stala na oštećeni dio asfalta uslijed čega joj se noga izvrnula te je pala, dok je istovremeno koračala s punim vrećicama u rukama, a koje su mogle dovesti do gubitka ravnoteže tužiteljice radi težine istih i njene nepažnje. Iz medicinske dokumentacije ne proizlazi jasno povezanost ozljeda koje tužiteljica navodi da su nastale navodnim padom. Osim toga, postoji mogućnost da su neke od ozljeda nastale prije ili nakon spornog štetnog događaja. U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka pasivne legitimacije tuženik ističe kako tužiteljica nije dostavila dokaz da se opisani štetni događaj dogodio upravo na lokaciji za održavanje koje je isključivo nadležan tuženik. Visina tužbenog zahtjeva je previsoko postavljena uzimajući u obzir sudsku praksu i Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda RH. Osporava tijek zakonskih zateznih kamata jer iste mogu teći tek od presuđenja pa do isplate. U vrijeme nastanka štetnog događaja je s Croatia osiguranjem d.d. imao sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti prema trećim osobama, a koja polica obuhvaća i eventualnu tuženikovu odgovornost prema trećim osobama pa stoga predlaže navedeno društvo obavijestiti o ovom postupku te ga pozvati da kao umješač sudjeluje u postupku na strani tuženika.

3. Sud je otpočetoj parnici obavijestio C. osiguranje d.d. te je isto prijavilo miješanje u ovoj pravnoj stvari na strani tuženika jer tuženik kod C. osiguranja d.d. ima zaključenu policu osiguranja od javne odgovornosti broj:078700001650 koje je sudjelovanje sud prihvatio. Umješač se pridružio navodima i prigovorima tuženika te napomenuo da je tužiteljici dana 21.1.2019. izvršio isplatu iznosa od 16.020,00 kn u svezi predmetnog štetnog događaja. Opreza radi, predlaže odbiti tužiteljicu s postavljenim tužbenim zahtjevom.

4. Tužiteljica je potvrdila primitak isplaćenog iznosa od 16.020,00 kn pa na pripremnom ročištu održanom 8.4.2019. potražuje preostali utuženi iznos od 22.480,00 kn uvećano za zatezne kamate tekuće od podnošenja tužbe do isplate.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete i imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege zbog ozljeda koje je zadobila prilikom pada na oštećeni dio asfalta na nogostupu prije tržnice Utrine, nakon izlaska iz pothodnika. Nesporan je nastanak štetnog događaja. Sporno je mjesto štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika, uzročno posljedična veza između štetnog događaja i zadobivenih ozljeda, je li tužiteljica uslijed nepažnje i sama pridonijela spornom padu, je li tužiteljica prije ili nakon štetnog događaja imala istih ili sličnih ozljeda te je li težina ozljeda takva da opravdava utuženu visinu štete koju u ovom postupku tužiteljica potražuje.

6. Bitne činjenice potrebne za donošenje odluke sud je utvrdio čitanjem medicinske dokumentacije dostavljene uz tužbu, medicinske potvrde (list 64 spisa), nalaza i mišljenja sudskog vještaka prof. dr. sc. B. Š. ( list 68 – 70 spisa) i pisane dopune nalaza i mišljenja (list 85 – 86 spisa), saslušao je svjedoka V. H. (list 98 – 99 spisa) i tužiteljicu (list 96 – 97 spisa). Cijeneći provedene dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 u daljnjem tekstu: ZPP-a), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

7. Mjesto štetnog događaja je fotografirano te je na priloženoj fotografiji jasno vidljiva rupa u asfaltu koja se nalazi prije ulaska/izlaska iz pothodnika. Tužiteljica u svom iskazu, na okolnost mjesta i načina pada opisuje da se predmetnog dana sa suprugom vraćala s tržnice Utrina, nosila je vrećice. Kada su izašli iz pothodnika pala je na rupu na asfaltu. Tu rupu ranije nije primijetila, a na plac Utrine odlazi redovito subotom ili nedjeljom. Sjeća se da je predmetnog dana vrijeme bilo oblačno, kroz pothodnik je prolazilo dosta ljudi. Hodala je u tenisicama, ni na koji način nije mogla vidjeti rupu koja se nalazila u ulegnuću u asfaltu. Sada tu rupu prati te zna da su je prvo zatrpali, no opet je ulegla pa su je početkom 2021. konačno asfaltirali u razini ostalog asfalta. Navedeno potvrđuje suprug tužiteljice, svjedok V. H. koji dodaje i da nije zamijetio rupu kada su išli na plac jer im ta rupa i nije bila na putu, bila se s druge strane. Da su je vidjeli žena ne bi stala u nju. Hodao je malo iza nje, samo se odjednom srušila. Sjeća se da tog dana nije padala kiša, nije bilo vode u rupi. Nedavno je cijeli taj dio asfaltiran i napravljena je biciklistička staza. Sud prihvaća opisane iskaze kao iskrene i suglasne. Priložena fotografija (list 5 spisa) potkrjepljuje navode tužiteljice i svjedoka da je rupa bila u asfaltu i da je nisu, krećući se okruženi i drugim ljudima, mogli vidjeti što je životno i uvjerljivo jer stanje asfalta oko sporne rupe ne ukazuje na kakva oštećenja, posebno ne toliko udubljenje. Da se radilo o znatnom oštećenju ukazuje i činjenica da je sporna rupa u konačnici asfaltirana kako bi se udubljenje poravnalo sa okolnim asfaltom, koju okolnost tuženik nije osporio, a zbog čega je i odustao od provođenja očevida na licu mjesta. Sud u cijelosti isključuje prigovor tuženika da je na sporni pad mogla utjecati okolnost da je tužiteljica, vraćajući se s tržnice, koračala s punim vrećicama u rukama pa je izgubila ravnotežu i pala jer iz opisanih iskaza to niti ne proizlazi, dok je sa sigurnošću utvrđeno, neovisno o eventualnom opterećenju tužiteljice, da rupu prije izlaska iz pothodnika, uz primijenjenu dužnu pažnju i uobičajeni oprez prosječnog pješaka prilikom hoda, nije mogla opaziti. Dakle, u postupanju tužiteljice sud nije utvrdio nikakvih propusta koji bi pridonijeli, kako nastanku, tako i posljedicama koje je pretrpjela uslijed predmetnog pada. Neosnovan je i istaknuti prigovor nedostatka pasivne legitimacije tuženika. To stoga što Zakon o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine broj 26/03,82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09 i 49/11, dalje ZKG) u čl. 3. propisuje da komunalnu djelatnost predstavlja i održavanje javnih površina, pod čime se naročito podrazumijeva održavanje javnih zelenih površina, pješačkih staza, pješačkih zona, otvorenih odvodnih kanala, trgova, parkova, dječjih igrališta i javnih prometnih površina, osim javnih cesta. Prema čl. 2. Odluke o komunalnom redu (Službeni glasnik Grada Z. br. 4/08, 5/08, 8/09, 17/09, 17/10, 5/11, 8/11 i 5/12), donesene na temelju čl. 16. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine broj 26/03,82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09 i 49/11, dalje ZKG) u javne površine spadaju javnoprometne površine poput javnih cesta, nerazvrstanih cesta, trgova, mostova, podvožnjaka, nadvožnjaka, pothodnika, nathodnika, pješačkih prolaza, tunela, parkirališta, javnih garaža, pločnika, nogostupa, pješačkih i biciklističkih staza, stajališta javnog gradskog prijevoza i sl. Prema čl. 4. ZKG-a obavljanje komunalne djelatnosti je u djelokrugu jedinica lokalne samouprave. Kako se nezgoda tužiteljice dogodila na javnoj površini – nogostupu, to je za održavanje istog nadležan tuženik kao jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

8. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na neimovinsku štetu i opseg potrebe za tuđom pomoći i njegom, sud je pregledao medicinsku dokumentaciju te je odredio provođenje medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. B. Š. Pročitana je i medicinska potvrda liječnice opće prakse tužiteljice dr. med. N. D. koja nakon uvida u zdravstveni karton tužiteljice potvrđuje da tužiteljica prije štetnog događaja od 4.3.2017. nije imala bilo kakvih prijeloma niti sličnih ozljeda. Sudskom vještaku je dano u zadatak da na temelju medicinske dokumentacije koja prileži spisu i osobnog pregleda tužiteljice, očitovati se na okolnost postojanja, trajanja i intenziteta fizičkih boli i straha, postojanja i stupnja smanjenja životne aktivnosti tužiteljice, je li tužiteljici i u kojem opsegu bila potrebna pomoć i njega druge osobe, je li kod tužiteljice nastupilo naruženje i u kojem stupnju, a sve s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, vezano za posljedice tjelesnih ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju 4. 3. 2017.

9. U svom nalazu i mišljenju od dana 30.7.2019. medicinski vještak prof. dr. sc. B. Š. utvrđuje da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila spiralni prijelom maleola lisne kosti u lijevom gležnju tipa Weber B što znači da je bila oštećena i prednja sindesmoza koja daje stabilnost zglobnoj viljušci. Liječena je operativno, osteosintezom prijeloma maleola lisne kosti pločicom i vijcima i transfiksacijom zglobne viljuške jednima vijkom. Nakon nešto više od 2,5 mjeseca odstranjen je transfiksacijski vijak, a po zarastanju prijeloma, u svibnju 2018. i pločica s vijcima. Provela je fizikalnu terapiju. Zbog zadobivenih ozljeda je kod tužiteljice došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja. Po završetku liječenja su kod tužiteljice zaostali povremeni bolovi u lijevom gležnju kod hoda po neravnom terenu, pri duljem hodu, otežano hoda u cipela s visokom petom i otežano trči. Izražena je i manja slabost lijeve noge zbog manje hipotrofije mišića potkoljenice. Dorzalna fleksija u gležnju je ograničena u manjem stupnju, ostale kretnje su urednog opsega. Navedene trajne posljedice uzrok su smanjenja životne aktivnosti od 7% uslijed čega trpi i odgovarajuće duševne boli. Zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja (tri operacije) trpjela je fizičke bolove jakog intenziteta 4 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, manjeg intenziteta 3 mjeseca kumulativno. Zaostali kronični bolovi manjeg intenziteta i povremenog karaktera ulaze u trajne posljedice. Tužiteljica je trpjela primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja. Za vrijeme duljeg liječenja postojao je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja, strah pred operativne zahvate) jačeg intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju 7 dana, manjeg intenziteta 5 tjedana kumulativno. Postoperativni ožiljak iznad maleola lisne kosti duljine 8 cm, širine 1-2 mm oko kojeg je mrljasta hiperpigmentacija kože predstavlja naruženje manjeg stupnja. Tuđa pomoć u opsegu 3 sata dnevno joj je bila potrebna tijekom 5 tjedana (hod sa štakama), u opsegu 2 sata dnevno 5 tjedana, za obavljanje težih kućanskih poslova, nabavu pripremu hrane i sl.

10. Tužiteljica nije imala prigovora na nalaz i mišljenje vještaka. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka te danim ocjenama smanjenja životne aktivnosti, boli, straha i naruženja te potrebi za tuđom pomoći i njegom navodeći da su utvrđenja vještaka suprotna dostavljenoj liječničkoj dokumentaciji. Ističe i da vještak nije jasno obrazložio navodno postojanje uzročno-posljedične veze između u tužbi opisane dinamike štetnog događaja sa spiralni prijelom maleola lisne kosti u lijevom gležnju tipa Weber B. U odnosu na utvrđeno smanjenje životne aktivnosti u omjeru od 7 % nije navedeno je li došlo i do degenerativnih promjena uzimajući u obzir dob tužiteljice.

11. Sudski vještak se, po prihvaćenom prijedlogu tuženika, pisano očitovao na iznesene prigovore. U svom očitovanju od dana ističe da do utvrđenog prijeloma može doći kod dinamike štetnog događaja opisanog u tužbi. Trajne posljedice u isključivo posljedice zadobivene ozljede, a ne degenerativnih promjena kojih tužiteljica nema. Kod ocjene smanjenja životne aktivnosti, uz analizu dostavljene medicinske dokumentacije i pregleda tužiteljice, vodio se je svojim stručnim znanjem stečenim tijekom dugogodišnjeg liječenja takvih i sličnih ozljeda. Kao orijentacijski kriteriji korištene su i Orijentacijske medicinske tablice izdane od Hrvatskog društva za medicinska vještačenja Hrvatskog liječničkog zbora. Okolnost da je tužiteljica opterećivala nogu više od preporuke nije imalo utjecaja na zaostale trajne posljedice jer zbog opterećenja noge nije došlo do pomaka ulomaka. Ocjena pretrpljenih bolova, straha i potrebe za tuđom pomoći dana je u skladu s težinom zadobivene ozljede, medicinske dokumentacije i pregleda tužiteljice. U nalazu i mišljenju opisani ožiljak predstavlja naruženje manjeg stupnja povremeno vidljivo trećim osobama i zbog postojanja istog tužiteljica trpi odgovarajuće duševne boli. Stoga u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja. Nakon opisanog očitovanja, tuženik nije imao daljnjih pitanja niti prigovora. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka jer je jasan i detaljno obrazložen te u cijelosti odgovara na postavljeni zadatak.

12. Tužiteljica je podneskom od 9.9.2019. precizirala tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka. Na ime neimovinske štete za pretrpljene fizičke bolove potražuje iznos od 12.000,00 kn, za pretrpljeni strah 10.000,00 kn, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 8.000,00 kn, za duševne boli zbog naruženja 5.000,00 kn te za tuđu pomoć i njegu 2.625,00 kn (175 h x 15,00 kn), ukupno 37.625,00 kn, uvećano za zakonsku zateznu kamatu od podnošenja tužbe do isplate i naknadu prouzročenog parničnog troška.

13. Pravni temelj za potraživanje tužiteljice je povreda prava osobnosti kao neimovinska šteta te imovinska šteta s naslova tuđe pomoći i njege, sukladno čl. 1046. ZOO-a. Temeljem čl. 19. ZOO-a tužiteljica ima pravo neposredno od tuženika zahtijevati isplatu pravične novčane naknade za naprijed opisanu i pretrpljenu neimovinsku štetu u skladu s kriterijima, mjerilima odnosno kvalifikatornim okolnostima propisanim čl. 1100. ZOO-a. U slučaju kumulacije više međusobno povezanih oblika povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, kao što je ovdje slučaj, sud će dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade potrebno je procijeniti koji bi iznos pravične novčane naknade pripao tužiteljici da je svaki od utuženih kriterija samostalan osnov za dosudu novčane satisfakcije zbog povreda prava osobnosti pri čemu je sud dužan voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (čl. 1100. st. 2 ZOO-a).

14. Tužiteljica potražuje naknadu za pretrpljenu neimovinsku i imovinsku štetu u ukupnom iznosu od 37.625,00 kn koji zahtjev sud ocjenjuje osnovanim u cijelosti. Kako nije sporno da je tužiteljica od umješača kao osiguratelja tuženika na ime naknade neimovinske i imovinske štete proizašle iz predmetnog štetnog događaja već zaprimila iznos od 16.020,00 kn, to dosuđeni iznos valja umanjiti za nespornu isplatu te dosuditi tužiteljici daljnji iznos od 21.605,00 kn. Cijenjeni su pri tom rezultati provedenog medicinskog vještačenja koje je potvrdilo uzročno posljedičnu vezu između pada i zadobivene ozljede spiralnog prijeloma maleola lisne kosti u lijevom gležnju tipa Weber B, utvrđeno smanjenje životne aktivnosti tužiteljice, trajanje i jačinu boli, straha te naruženje. Cijenjen je i iskaz tužiteljice koja opisuje da ju je nakon pada suprug odvezao u traumatološku bolnicu. Tamo su je pregledali i odmah odredili operaciju koja je izvršena iste večeri. U bolnici je bila od subote do petka, izašla sa vijcima i pločicom u nozi. Vijke su izvadili nakon 6 tjedana, ponovno su joj rezali i šivali ozlijeđenu nogu. Dobila je štake za kretanje, sve joj je bilo izuzetno teško, ništa nisam mogla bez tuđe pomoći. Za tuširanje je morala kupiti i posebnu stolicu jer nije smjela močiti nogu. Nakon godinu dana su joj izvadili i pločicu, ponovno je prošla isti postupak rezanja, šivanja i ostanka u bolnici. Potom je prošla fizikalnu terapiju koja je trajala 5 i pol mjeseci. Na terapije ju je vozio suprug koji joj je i inače u svemu pomagao, kao i kći studentica koja živi s njima. Unatoč terapijama bolovi su bili česti i jaki, stalno je pila analgetike. Nakon operacije zaostao ožiljak na nozi, jako osjećam promjene vremena, noga joj trne, kao da ju nema. Uz naprijed navedeno, sud je uzeo u obzir da je tužiteljica rođena 1959., da prije štetnog događaja nije imala nikakvih prijeloma niti sličnih ozljeda, da je provela dugotrajno liječenje, da je bila podvrgnuta operativnim zahvatima, da je provela fizikalnu terapiju, da se je pri kretanju tijekom pet tjedana morala koristiti štakama, a što je sve u njoj prouzročilo kako strah zbog operativnih zahvata, tako i zbog ishoda liječenja nakon kojeg su zaostale i naprijed utvrđene trajne posljedice te naruženje, kao i te da su zaostale subjektivne smetnje u vidu povremenih bolova u lijevom gležnju. Kod naknade imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege, sud je prihvatio zatraženi iznos cijene sata nestručno pružene pomoći u od 15,00 kn. Zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos određena je od dana podnošenja tužbe 23.7.2018., temeljem čl. 1103. ZOO-a.

15. Odluka o troška je donesena temeljem čl. 154 st. 2 ZPP-a i čl. 155 ZPP-a, sukladno vrijednosti predmeta spora i konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužiteljica je u 100% uspjela u pogledu osnove i visine zahtjeva. Troškovi koji su tužiteljici bili potrebni za svrhovito vođenje postupka odnose se na sastav tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7.t.1) i podnesaka od 9.9.2019. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8.t.1). Nije prihvaćen zatraženi trošak sastava podneska od 7.5.2019. kojim obavještava sud o uplati predujma za medicinsko vještačenje jer nije nužan budući sud navedenu okolnost provjerava i sam, kao niti podneska od 15.6.2019. jer isti ne prileži spisu. Priznat je trošak zastupanja na ročištima održanim 8.4.2019., 30.3.2021. i 14.6.2021. u iznosu od po 100 bodova za svako (Tbr. 9.t.1). Nije priznat zatraženi trošak pristupa ročištu za objavu presude jer nije nužan budući se presuda istog dana objavljuje na e oglasnoj ploči suda o čemu su stranke uredno obaviještene na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava. Uz vrijednost jednog boda od 10,00 kn i 25 % PDV-a od 1.250,00 kn priznati trošak iznosi 6.250,00 kn. Navedenom trošku treba dodati plaćeni trošak provedenog medicinskog vještačenja u ukupnom iznosu od 1.100,00 kn te trošak sudskih pristojbi na tužbu (735,00 kn) i presudu (735,00 kn) kn pa ukupno priznati parnični trošak tužiteljice iznosi 8.820,00 kn, zajedno sa zateznom kamatom dosuđenom temeljem čl. 29 st. 2 i st. 8 ZOO-a,-a po stopi koja se određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, tekućom od dana 12. srpnja 2021. pa do isplate, u roku od 15 dana.

U Zagrebu 12. srpnja 2021.

Sutkinja

Ivana Markotić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

Pun tužiteljice

Pun tuženika

Umješaču