REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 52 Pž-1025/2020-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Crnokrak, predsjednika vijeća, Raoula Dubravca, suca izvjestitelja i Ane Cvitković, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MTG d.o.o. Cestica, Malo Gradišće 16a, OIB 79061330069, kojeg zastupa punomoćnik Franjo Šebijan, odvjetniku iz Varaždina, protiv tuženika ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB 23057039320, kojeg zastupaju punomoćnice - odvjetnice iz Odvjetničkog društva Maćešić i Partneri iz Rijeke, radi uspostave ranijeg stanja odnosno naknade štete, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-527/2017-26 od 13. prosinca 2019., u sjednici vijeća održanoj 12. srpnja 2021.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-527/2017-26 od 13. prosinca 2019. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom tuženik je dužan uspostaviti stanje koje je bilo prije nastanka štete na način da tužitelju vrati u vlasništvo nekretninu upisanu u zk.ul. 1131, poduložak 5, k.č. 2765 k.o. Matulji te izdati tabularnu ispravu valjanu za uknjižbu prava vlasništva koju će u protivnosti zamijeniti presuda (točka I. izreke) i tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 107.500,00 kn (točka II. izreke).

2. Protiv te presude tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode i predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba je osnovana.

5. Pobijanu presudu ovaj je drugostupanjski sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst i 25/13), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer je zbog pogrešnog pravnog shvaćanja prvostupanjski sud propustio pravilno i potpuno utvrditi odlučne činjenice i u obrazloženju dati jasne i valjane razloge o tome, te se zbog toga ne može utvrditi pravilnost primjene odredbi čl. 58. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08; dalje: OZ) i čl. 1111. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 78/15; dalje: ZOO) koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o tužiteljevom zahtjevu za uspostavu stanja kakvo je bilo prije nastanka štete na način da mu vrati u vlasništvo nekretninu nad kojom je provedena ovrha radi namirenja tuženikove tražbine i tužitelju izda valjanu tabularnu ispravu koju će u protivnosti zamijeniti pobijana presuda.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev da mu tuženik vrati vlasništvo nekretnine na koju je upravljen tužbeni zahtjev na koji bi se način uspostavilo stanje kakvo je bilo prije pokretanja ovršnog postupka radi namirenja tuženikove tražbine i da mu u tu svrhu izda valjanu tabularnu ispravu. Iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je tuženik pokrenuo ovršni postupak na temelju ovršne isprave te je nadležni sud donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-438/2011 od 4. srpnja 2011. i u ovršnom postupku nekretnina je prodana tuženiku na javnoj dražbi 26. svibnja 2013. i doneseno rješenje o dosudi. Klauzula ovršnosti na ovršnoj ispravi – Ugovoru o okvirnom zaduženju pravomoćno je ukinuta 23. veljače 2016. Sud u razlozima obrazloženja navodi da je uvidom u isprave u spisu zaključio da je tuženik dužan uspostaviti stanje kakvo je bilo prije pokretanja ovršnog postupka jer je to uvijek moguće i da u konkretnoj situaciji valja odlučiti primjenom odredbe čl. 58. st. 1. OZ-a jer je ovršna isprava ukinuta. Slijedom toga, sud zaključuje da je otpala osnova pa je tuženik dužan prema odredbi čl. 1111. st. 3. ZOO-a vratiti nekretninu koja je predmet postupka.

8. Obrazloženje pobijane presude je nejasno, nerazumljivo i protivno ispravama koje se nalaze u spisu i sadržaj i značaj kojih prvostupanjski sud nije analizirao i ocijenio u skladu s materijalnim pravom koje bi trebalo primijeniti odlučujući o zahtjevu. Između ostalog prvostupanjski je sud pribavio spis ovršnog predmeta koji je započeo pod oznakom poslovni broj Ovr-438/11 i vodio se kod Općinskog suda u Opatiji (sadašnja oznaka poslovni broj Ovr-5390/15). Na ročištu održanom 29. listopada 2019. na kojem je zaključena glavna rasprava prvostupanjski sud je donio rješenje da se vrši uvid u navedeni spis, ali je nejasno što je sud utvrdio uvidom u spis. O tome što se događalo u navedenom ovršnom predmetu moguće je djelomično razabrati uvidom u podneske i odluke u tom spisu, ali se čini da to nije dovoljno, a u svakom slučaju iz isprava koje se nalaze za sada ne proizlazi pravilnost pravnog shvaćanja prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

9. Ono što se može zaključiti uvidom u isprave spisa ovršnog predmeta upućuje da je tuženikov dužnik treća osoba Dedico d.o.o. Rijeka s kojom pravnom osobom je tuženik imao sklopljen kredit i u zemljišnim knjigama gdje se nalazi nekretnina koja je predmet postupka upisano založno pravo radi osiguranja novčane tražbine. Tužitelj je nekretninu kupio od tuženikovog dužnika s kojim je imao poslovni odnos i u kojem je nastalo potraživanje prema dužniku te je isplata cijene obavljena na način da je izjavljen prijeboj međusobnih tražbina. Te tvrdnje je iznio i tužitelj u prigovoru protiv rješenja o ovrsi (list 36.-38. spisa) navodeći da žalbu podnosi zbog žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 46. st. 1. t. 7., 9., 10. OZ-a, ali nije naveo da isprava na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi predstavlja ovršnu ispravu. Tek kad je nakon provedene dražbe doneseno rješenje o dosudi 17. svibnja 2013. koje je postalo pravomoćno 22. rujna 2014. (list 41.-44. spisa), čini se da se tužitelj aktivirao u ovršnom postupku i podnio prijedlog za ukidanje potvrde ovršnosti kojeg je nadležni sud 28. srpnja 2014. odbio, a drugostupanjski sud prihvatio i preinačio odluku kojom je odbijen zahtjev za ukidanje potvrde ovršnosti (list 53. -54. spisa). Prvostupanjski sud, iako je izvršio uvid u spis ovršnog predmeta, nije kronološki i sadržajno naveo što se događalo u tom spisu pa se ne može ispitati kad je tužitelj podnio prijedlog za ukidanje potvrde ovršnosti na ovršnu ispravu.

10. Prema odredbi čl. 21. t. 4. OZ-a ovršna isprava je ovršna javnobilježnička odluka i ovršna javnobilježnička isprava, a prema odredbi čl. 25. OZ-a javnobilježnička isprava je ovršna ako je postala ovršna po posebnim pravilima koja uređuju ovršnost takve isprave. Ovršna isprava podobna je za ovrhu prema odredbi čl. 26. OZ-a, a prema odredbi čl. 33. OZ-a potvrdu o ovršnosti za izdavanje koje nisu bili ispunjeni zakonom propisani uvjeti ukinut će na prijedlog sud, a tako je bilo u ovršnom predmetu. Prema odredbi čl. 54. st. 1. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“ broj: 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09 i 120/16; dalje: ZJB) javnobilježnički akt je ovršna isprava ako je u njemu utvrđena određena obveza na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi i ako sadrži izjavu obvezanika o tome da se na temelju tog akta može radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospjelosti obveze, neposredno provesti prisilna ovrha. Ovršnost javnobilježničkog akta može se pobijati prema odredbama Ovršnog zakona, a sud će obustaviti ovrhu i kad utvrdi da pri sastavljanju ili otpravljanju javnobilježničkog akta nisu poštivani uvjeti koji moraju biti ispunjeni da bi taj akt dobio snagu javne isprave ili postavo ovršan. Iz spisa ne proizlazi da je ovršni postupak obustavljen odnosno da je sud koji provodi ovršni postupak odlučio o tome s obzirom na to da je ukinuta potvrda ovršnosti. Naprotiv, sud je tužitelja uputio pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom 21. rujna 2017. (list 78.-79. spisa) koju je parnicu tužitelj pravomoćno izgubio jer je odbijen njegov tužbeni zahtjev. Postavlja se isto tako pitanje je li ovršni sud na neki drugi način kvalificirao žalbu tužitelja kao ovršenika protiv rješenja o ovrsi odnosno njegov prijedlog za ukidanje potvrde ovršnosti u smislu neke druge zakonske odredbe čl. 46. st. 1. i st. 5. OZ-a na koje zakonske razloge pazi po službenoj dužnosti.

11. Kad je prvostupanjski sud o zahtjevu za vraćanje stečenog bez osnove na utvrđeno činjenično stanje prema odredbi čl. 58. st. 1. OZ-a i čl. 1111. st. 3. ZOO-a odlučio je pogrešnom primjenom materijalnog prava. Prema odredbi čl. 58. st. 1. OZ nakon što je ovrha već provedena ovršenik može u istom ovršnom postupku zatražiti od suda da naloži ovrhovoditelju vraćanje onog što je ovrhom dobio ako je ovršna isprava pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan snage ili je na drugi način utvrđeno da je bez učinka. Iz spisa ne proizlazi da je sud utvrdio navedene pretpostavke već je činjenicu ukidanja potvrde ovršnosti identificirao s ukidanjem ovršne isprave. Ovršna isprava prema sadržaju spisa nije ukinuta niti preinačena, poništena ili stavljena izvan snage ili je na drugi način utvrđeno da je bez učinka. Ovrha na nekretnini provodi se zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom. Postupak ovrhe smatra se dovršenim provedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava, a dovršenje ovrhe provedbom posljednje ovršne radnje sud će utvrditi rješenjem. Namirenje vjerovnika je, prema tome, posljednja faza ovršnog postupka kojeg je pokrenuo tuženik, ali je nepoznato je li ovrha dovršena jer to sud nije utvrdio uvidom u spis ovršnog predmeta. Osim toga, nejasno je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda o zaštiti prava kupca prema odredbi čl. 102. OZ-a koji jasno propisuje učinak pravomoćnosti rješenja o dosudi nekretnine. Navedena bi zakonska odredba s obzirom na pravomoćnost rješenja o dosudi bila u protivnosti s prihvaćenim tužbenim zahtjevom u dijelu koji se odnosi na uspostavu stanja prije nastanka štete, a prvostupanjski sud svoje pravno shvaćanje nije u dovoljnoj mjeri razumljivo obrazložio. Nejasno je i nerazumljivo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda o prihvaćanju dijela zahtjeva za izdavanje tabularne isprave jer nedostaju razlozi prihvaćanja tog zahtjeva. Osnova prema kojoj ovlaštenik može zahtijevati izdavanje tabularne isprave nalazi se u obveznopravnom odnosu. S obzirom na tužbene navode i nedostatak obrazloženja kako u činjeničnom dijelu tako i u nedostatku odredaba materijalnog prava odluku u tom dijelu nije moguće ispitati.

12. Osnovano tuženik ukazuje na nedostatke pobijane presude koji upućuju na ostvarene žalbene razloge.

13. Slijedom navedenog, valjalo je prvostupanjsku presudu ukinuti prema čl. 369. st. 1. ZPP-a i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje. U nastavku postupka sud će raspraviti sva sporna pitanja na koja je upozoreno, a nakon provedenog postupka donijeti novu na zakonu osnovanu odluku te u obrazloženju navesti propisano čl. 338. st. 4. ZPP-a, a odlučiti će i o troškovima cjelokupnog postupka.

Zagreb, 12. srpnja 2021.

Predsjednik vijeća

Jagoda Crnokrak