Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž-1020/2021-2

Split, Gundulićeva 29a

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Andrei Boras-Ivanišević, kao sutkinji pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja pod 1. M. K. iz P., OIB: ... i tužiteljice pod 2. M. K. M. iz P., OIB: ..., protiv tuženika pod 1. Ive K. iz S., OIB: ..., tužene pod 2. V. U. iz S., OIB: ..., tužene pod 3. M. P. iz S., OIB: ..., tužene pod 4. L. T.

– B. iz S., OIB: ..., tužene pod 5. S. M. iz S., OIB: ... i tužene pod 6. L. Č. iz S., OIB: ..., svi zastupani po punomoćniku M. M., odvjetniku u S., odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinski sud u Splitu od 3. veljače 2021. pod poslovnim brojem: P- 109/21-2, dana 12. srpnja 2021.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužitelja te se preinačava rješenje Općinski sud u Splitu od 3. veljače 2021. pod poslovnim brojem: P- 109/21-2 i rješava:

"Odbacuje se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška od 22. prosinca 2020. kao nepravovremen“.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem obvezani su tužitelji pod 1. M. K. O.: ... i pod 2. M. K. M. O.: ..., u roku od 15 dana naknaditi tuženicima pod 1. I. K., OIB: ..., pod 2. V. U., OIB: ..., pod 3. M. P., OIB: ..., pod 4. L. T. – B., OIB: ..., pod 5. S. M., OIB: ... i pod 6. L. Č., OIB: ..., trošak ovog postupka u iznosu od 316.403,10 kuna.

2. Protiv prvostupanjskog rješenja žale se tužitelji iz svih razloga koje predviđa odredba iz čl. 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 143/13, 89/14, dalje: ZPP) s prijedlogom da se isto preinači shodno navodima žalbe na način da svaka stranka snosi svoj trošak postupka .

3. Žalba je osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio razvidno je: - da na ročište za glavnu raspravu zakazano za dan 3. prosinca 2020. nije pristupio nitko od stranaka radi čega je sud prvog stupnja rješenjem utvrdio povlačenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, pozivom na odredbu članka 295. stavak 2. ZPP-a,

- da je prvostupanjski sud izradio pisani otpravak rješenja kojim se tužba smatra povučenom i da su to rješenje tuženici zaprimili prema primci dostavnici 15. srpnja 2020.,

- da su tuženici podneskom od 22. prosinca 2020. postavio zahtjev za naknadu parničnog troška.

5. Na temelju takvog stanja u spisu prvostupanjski je sud, smatrajući da je zahtjev tuženika pravovremen, donio pobijano rješenje kojim je naložio tužiteljima da tuženicima naknade parnični trošak.

6. Pravo na naknadu troškova postupka u slučaju povlačenja tužbe regulirano je odredbom iz čl. 158. st. 1. ZPP-a. Navedenom odredbom propisano je da je tužitelj koji povuče tužbu dužan protivnoj stranci nadoknaditi parnične troškove.

7. Međutim,odredbom iz čl. 168. st. 8. ZPP-a, određeno je da se u slučaju ako povlačenje tužbe nije objavljeno na raspravi, zahtjev za naknadu troškova može staviti u roku od 15 dana nakon što se primi obavijest o povlačenju, pri čemu odredba članka 164. stavka 3. propisuje da je stranka zahtjev za naknadu troškova postupka dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima, a ako je riječ o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja, stranka je dužna ovaj zahtjev unijeti u prijedlog o kojem sud treba odlučiti.

8. U konkretnom slučaju, povlačenje tužbe utvrđeno je na ročištu za glavnu raspravu 3. prosinca 2020. , u uvjetima primjene odredbe članka 295. stavak 2. ZPP- a, pa okolnost kada je predmetna odluka dostavljena tuženicima nije pravno odlučna za dužnost stranke na podnošenje zahtijeva za naknadu troškova postupka. Naime, činjenice, uz koje odredba članka 295. stavka 2. ZPP-a veže presumirano povlačenje tužbe, nastale su na ročištu na kojem je doneseno rješenje o povlačenju tužbe. Utoliko se zahtjev za naknadu parničnih troškova, podnesen nakon zaprimanja pisanog otpravka citiranog rješenja, pravilnom primjenom odredbe članka 164. stavak 8. i stavka 3. ZPP-a, ukazuje nepravovremenim.

9. Naime, spomenuta situacija iz članka 164. stavak 3. ZPP-a ne odnosi se samo na donošenje odluke nakon raspravljanja, već i isto tako i kod presumiranog povlačenja tužbe na ročištu, na kojem je ujedno doneseno rješenje o povlačenju. Stoga, kako su u konkretnoj situaciji tuženici postavili zahtjev za naknadu troškova postupka 22. prosinca 2020., dakle nakon održanog ročišta na kojem je doneseno rješenje o povlačenju tužbe, to je isti valjalo odbaciti kao nepravovremen jer su tuženici prekludirani u svom pravu zahtijevati naknadu troškova postupka u ovoj pravnoj stvari.

10. Zbog navedenog, pozivom na odredbu iz čl. 380. toč. 3. ZPP-a, trebalo je uvažiti žalbu tužiteljice i riješiti kao u izreci.

U Splitu 12. srpnja 2021.

Sutkinja:

Andrea Boras Ivanišević, v. r.