Poslovni broj: 10 UsI-85/21-8
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Luciji Justić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja I. O., S., u. S. .. kbr. . . , protiv tuženika Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica kneza Mislava 11/3, radi sukoba interesa, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 2. srpnja 2021. u odsutnosti stranaka, 12. srpnja 2021.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja Odluke Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa Republike Hrvatske broj: 711-I-1786-P-198-18-20- 09-17 od 2. listopada 2020. i vraćanja predmeta na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Osporenim Odlukom tuženika broj: 711-I-1786-P-198-18-20-09-17 od 2. listopada 2020. pod točkom I. izreke dužnosnik I. O., ovdje tužitelj, obnašanjem dužnosti zamjenika općinskog načelnika O. S. te istodobnim obavljanjem poslova upravljanja u obrtu M., zajednički obrt za ugostiteljstvo i turizam, suvl.
I. O., S., koji je do 2016. obavljao djelatnost pod tvrtkom Z.T.O. O. S., u razdoblju od 24. svibnja 2013. do donošenja ove odluke, počinio je povredu članka 14. stavka 1. Zakona o sprječavanju sukoba interesa („Narodne novine" broj 26/11., 12/12., 126/12., 48/13., 57/15. i 98/19., dalje: ZSSI); točkom II. izreke stupanjem u poslovni odnos O. S. s obrtom iz točke I. izreke, u kojem dužnosnik kao jedan od dva suvlasnika ima više od 0,5% udjela u vlasništvu, nastalih sklapanjem ugovora o zakupu javne površine od 1. kolovoza 2013., ugovora o zakupu javne površine, Klasa: 940-01/15-01/33, Urbroj: 2198/15-01-15-1 od 1. kolovoza 2015., te ugovora o zakupu javne površine, Klasa: 363-01/17-01/66, Urbroj: 2198/1501-17-1 od 1. kolovoza 2017., došlo je do povrede članka 17. stavka 1. ZSSI-a; točkom III. izreke za povredu iz točke I. izreke, dužnosniku se izriče sankcija iz članka 42. stavka 1. podstavka 2. ZSSI-a, obustava isplate dijela neto mjesečne plaće u ukupnom iznosu od 2.000,00 kuna koja će trajati 4 mjeseca te će se izvršiti u 4 jednaka mjesečna obroka, svaki u pojedinačnom iznosu od 500,00 kuna; točkom IV. Upućuje se dužnosnik da razrješi nastalu situaciju istodobnog obnašanja dužnosti zamjenika načelnika O. S. i obavljanja poslova upravljanja u obrtu iz točke I. izreke, jer će u suprtonom Povjerenstvo odlučiti o pokretanju novog postupka zbog moguće povrede članka 14. stavla 1. ZSSI-a za razdoblje od dana donošenja ove odluke; točkom V. Izreke na temelju članka 17. stavka 5. ZSSI-a predmet će se dostaviti nadležnom državnom odvjetništvu na daljnje postupanje radi pokretanja postupka utvrđenja ništetnosti pravnih poslova pred nadležnim sudom nastalih sklapanjem ugovora O. S. s obrtom iz točke I. izreke i to ugovora o zakupu javne površine od 1. kolovoza 2013., ugovora o zakupu javne površine, Klasa:940-01/15-01/33, Urbroj: 2198/15-01-15-1 od 1. kolovoza 2015., te ugovora o zakupu javne površine, Klasa: 363-01/17-01/66, Urbroj: 2198/1501-17-1 od 1. kolovoza 2017.
2. U tužbi kojom pobija zakonitost osporene Odluke tuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i jer je iz utvrđenog činjeničnog stanja izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja, te je pogrešno primjenjeno materijalno pravo, tužitelj je prije svega istanuo kako je tek iz obrazloženja osporene Odluke uspio odgonetnuti da su protiv njega pokrenuta dva postupka za dvije različite povrede ZSSI- a, pa da je stoga tuženik trebao donijeti i dvije odluke umjesto samo jedne, ovdje pobijane, odnosno barem odluku o spajanju dva postupka u jedan, a ne da do okončanja postupka nije siguran za što ga se točno tereti. Zbog navedenog, da se je i obratio tuženiku podneskom od 1. prosinca 2020. u kojem je naveo da je 16. travnja 2020. i 26. svibnja 2020. u elektronski sandučić zaprimio odluku od 12. rujna 2019. broj 711-I-627-P-198/20-07-17, a koja Odluka je po sadržaju identična s odlukom tuženika od 30. svibnja 2018. broj 711-I-821-P-198/18-02-17, te zatražio pojašnjenje, tim više jer je na internet stranici utvrdio kako je donošenje odluke u predmetnu P- 198/18 uvršteno u dnevni red 100. sjednice tuženika zakazane za dan 2. listopada 2020. Iz obrazloženja osporene odluke proizlazi kako je tuženik protiv njega pokrenuo postupak radi povrede iz članka 14. stavka 1. ZSSI i zatražio od njega očitovanje o razlozima pokretanja, a nakon dostave njegovog očitovanja na temelju istoga pokrenuo protiv njega i drugi postupak radi povrede članka 17. stavka 1. ZSSI-a. Istaknuo je i to da je na dužnost zamjenika načelnika O. S. izabran kao suvlasnik ugostiteljskog obrta i da nije ničim prevario birače koji su glasali za njega na izborima, da je obrt kojeg je suvlasnik, uz plaću njegove supruge, sredstvo kojim prehranjuje svoju obitelj, a što točno zakon podrazumijeva pod pojomom upravljanja da mu nije ni nakon dostave pobijane odluke jasno. Nadalje, da je tuženik u osporenoj odluci priznao kako on nije ujtecao na nastanak poslovnog odnosa između obrta kojeg je suvlasnik i
O. S., te je istaknuo i da za povredu članka 17. stavka 1. ZSSI-a nije predviđena mogućnost sankcije, međutim da ga to nije spriječilo da odluči kao pod točkom V. izreke Odluke. Također da je on tijekom postupka u svom očitovanju vezano uz prvu povredu, kao i u podnesku od 1. prosinca 2020. jasno naveo kako svoju dužnost obavlja volonterski, te za obavljanje dužnosti ne prima nikakvu naknadu, međutim da mu je tuženik izrekao novčanu kaznu i to obustavom isplate dijela mjesečne neto plaće,
te smatra kako se tu radi o previdu činjeničnog stanja. Naveo je da je molio da ga se kazni opomenom i to bez javne objave u medijima, ne iz razloga da bi nešto izbjegao, već da je već vođenje ovog postupka i opomena za sukob interesa primjerena okolnostima ovog slučaja. Slijedom navedenog, predlaže da se donese presuda kojom se poništava osporena Odluka tuženika i predmet vraća na ponovni postupak, te da se obveže tuženika na naknadu troškova upravnog spora.
3. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da u cijelosti osporava osnovanost tužbe i tužbenih navoda. U pogledu tužiteljevih navoda o pokretanju postupka donošenjem dvije odluke o pokretanju zbog čega je prema njegovu stavu trebalo donijeti i dvije odluke kojima se utvrđuje povreda ZSSI-a navodi da je prvo na 12. sjednici održanoj 30. svibnja 2018. odlukom broj 711-I-821-P-198/18-02-17 pokrenuo postupak za odlučivanje o sukobu interesa protiv tužitelja, , zbog moguće povrede članka 14. stavka 1. ZSSI-a, koja proizlazi iz istovremenog obnašanja navedene dužnosti i obavljanja poslova upravljanja u obrtu M.. Navedena odluka da je dostavljena tužitelju 13. veljače 2019. s pozivom na očitovanje na razlog pokretanja postupka, a na koju se tužitelj očitovao pisanim putem. Nakon donošenja te odluke tuženik da je od O. S. zatražio očitovanje s dokumentacijom na okolnosti postojanja poslovnog odnosa između O. S. i navedenog obrta u suvlasništvu
tužitelja, te da se u istoj odluci na 2. str. obrazloženja određuje da je potrebno utvrditi je li poslovni subjekt u suvlasništvu tužitelja u razdoblju od 2013. do danas stupao u poslovni odnos s Op. S. kao i da će potrebne podatke o tome zatražiti od O. S.. O. S. da je dostavila očitovanje s traženom dokumentacijom iz kojeg je proizlazilo postojanje takvog odnosa u razdoblju u kojem tužitelj obnaša dužnost zamjenika općinskog načelnika. Slijedom navedenog, kako je tuženik već prilikom donošenja odluke o pokretanju postupka zbog moguće povrede čl. 14. stavka 1. ZSSI utvrdilo da će biti zatraženi podaci o postajanju poslovnog odnosa u odnosu na eventualno pokretanje postupka zbog moguće povrede članka 17. stavka 1. ZSSI-a pa stoga tužiteljevo očitovanje nije moglo biti osnova za pokretanje postupka po toj zakonskoj osnovi. Tuženik da je nakon zaprimljenog očitovanja O. S. na 62.
sjednici održanoj 12. rujna 2019. odlukom broj 711-I-627-P-198-18/20-07-17 pokrenuo postupak za odlučivanje o sukobu interesa protiv tužitelja zbog moguće povrede članka 17. stavka 1. ZSSI-a, koja proizlazi iz stupanja u poslovni odnos O. S. sa
Z.T.O. O., te obrtom M. zajednički obrt za ugostiteljstvo i turizam, sklapanjem ugovora o zakupu javne površine od 1. kolovoza 2013., 1. kolovoza 2015. i 1. kolovoza 2017., a u kojem tužitelj kao jedan od dva suvlasnika ima više od 0,5% udjela u vlasništvu). Navedena odluka da je prema podacima spisa predmeta dostavljena tužitelju s pozivom na očitovanje u odnosu na razloge pokretanja postupka, a na koju se tužitelj nije očitovao u ostavljenom roku, a izvršenim uvidom u dostavnicu utvrđeno je da mu je ista uredno dostavljena 10. rujna 2020. Iz navedenog da proizlazi da je tuženik jednom odlukom pokrenuti postupak protiv tužitelja zbog moguće povrede po dvije pravne osnove, ali u trenutku odlučivanja o pokretanju postupka zbog moguće povrede odredbe članka 14. stavka 1. ZSSI-a nije raspolagao informacijama o navedenom poslovnom odnosu, te nakon što je o toj okolnosti prikupio podatke je donio odluku o pokretanju (njegovu proširenju) zbog moguće povrede odredbe čl. 17. stavka 1. ZSSI-a. Nadalje, da u pogledu ostvarivanja tužiteljevih prava ne postoji razlika je li donesena jedna ili dvije odluke, jer su mu obje odluke bile dostavljene i pozvan je da se o istima očituje. Obzirom na navedeno, da su bile ispunjene zakonske pretpostavke da odluči u okviru jednog predmeta jer se radi o međusobno povezanim okolnostima koje se odnose na istog dužnosnika i upućuju na moguću povredu dviju odredbi istog Zakona. Nadalje, tuženik da je 2. prosinca 2020. i 7. prosinca 2020. zaprimio podneske tužitelja istovjetnog sadržaja, dakle dva mjeseca nakon donošenja pobijane odluke, te navode iz istog nije mogao uzeti u obzir s obzirom da su isti dostavljeni nakon održavanja sjednice na kojoj se odlučivalo o povredi. U odnosu na tužbene navode koji se odnose na utvrđenje povrede ZSSI-a tužitelj ničime nije osporio pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja niti da bi se došlo do pogrešne primjene materijalnog prava. Potom tuženik citira i poziva se na odredbu članka 28.stavka 1. i 2. Zakona o obrtu, te odredbe članka 4. stavka 3. i 4., članka 14. stavka
1. i članka 17. stavka 1. ZSSI-a, te navodi da je sukladno navedenim zakonskim odredbama obrt poslovni subjekt iz članka 4. stavka 3. ZSSI-a, te obzirom da odredbe
ZSSI-a obvezuju dužnosnike u obnašanju dužnosti od dana stupanja na dužnost,
tužitelj na temelju odredbe članka 14. stavka 1. ZSSI-a beziznimno tijekom obavljanja dužnosti ne smije obavljati poslove upravljanja obrtom u njegovom suvlasništvu, već je obavljanje tih poslova dužan prenijeti na drugog suvlasnika ili poslovođu neovisno o tome obnaša li javnu dužnost volonterski, bez zasnivanja radnog odnosa ili profesionalno te je li osnovao obrt prije ili nakon stupanja na dužnost. Tuženik da je utvrdio da tužitelj tijekom cijelog razdoblja obnašanja dužnosti upisan u obrtni registar kao vlasnik obrta, tužitelj da nije dostavio dokaz da bi poslove upravljanja prenio na poslovođu sukladno Zakonu o obrtu, niti je u tužbi osporio ovu okolnost. Stupanjem na dužnost tužitelj da je bio dužan razriješiti ovu situaciju istodobnog upravljanja poslovnim subjektom, a kako to nije učinio jer je istodobno s obnašanjem dužnosti zamjenika općinskog načelnika O. S. upravljao predmetnim obrtom, da je
počinio povredu članka 14. stavka 1. ZSSI-a. Nadalje, da ukoliko je tužitelj bio u dvojbi u pogledu primjene odredbi ZSSI-a ili nije sa sigurnošću znao što znače pojedini pojmovi definirani člankom 4. ZSSI-a, mogao je i bio je dužan zatražiti mišljenje tuženika, sukladno članku 6. ZSSI-a, što je propustio učiniti, imajući u vidu da su dužnosnici stupanjem na dužnost obvezni upoznati se sa sadržajem odredbi ZSSI-a
koji propisuje obaveze, zabrane i ograničenja koje ga obvezuju u obnašanju javne dužnosti. U odnosu na povredu odredbe članka 17. stavka 1. ZSSI-a, koja je utvrđena uvidom u očitovanje i dokumentaciju O. S., navedenom odredbom također da
je beziznimno zabranjeno stupanje u poslovni odnos poslovnog subjekta u kojem dužnosnik ima 0,5% ili više djela u vlasništvu s tijelom javne vlasti u kojem dužnosnik obnaša dužnost za vrijeme obnašanja dužnosti. Za nastanak takvog poslovnog odnosa, člankom 17. stavkom 5. ZSSI-a propisano je da se predmet dostavlja nadležnom državnom odvjetništvu radi utvrđenja ništetnosti pravnih poslova, što je tuženik utvrdio pod točkom V. izreke pobijane odluke. Zakonodavac je propisao apsolutnu zabranu, neovisno o doprinosu dužnosnika nastanku takvog poslovnog odnosa, a u slučaju da je tužitelj o tome osobno odlučivao ili poduzimao radnje u obnašanju javne dužnosti zamjenika općinskog načelnika, moglo bi se raditi o povredi članka 7. ZSSI-a koja propisuje zabranjena djelovanja dužnosnika, pri čemu se ističe kako tužitelj nije osporio postojanje takvog poslovnog odnosa. U odnosu na tužbeni navod koji se iznosi na predloženu sankciju opomene od strane tužitelja, tuženik naglašava da prema okolnostima svakog konkretnog slučaja, rukovodeći se težinom povrede i nastalim posljedicama, odmjerava sankciju koju smatra primjerenom. Tuženik sankciju izriče rukovodeći se tim kriterijima, a ne okolnošću prima li dužnosnik plaću ili volontersku naknadu te je unutar zakonski određenog raspona našao da je u ovome slučaju primjerena sankcije obustave isplate mjesečne neto plaće u ukupnom iznosu od 2.000,00 kn, iz razloga navedenih u obrazloženju pobijane odluke. Tuženik da ne bi mogao izreći sankciju obustave mjesečne neto plaće dužnosnika ako se prihvatilo stajalište tužitelja da se ista izriče samo ako dužnosnik ostvaruje volontersku naknadu ili plaće, jer bi to značilo da je izricanje te sankcije povezano s prihodima, a ne s njegovom odgovornošću i posljedicama protupravnog djelovanja. Osim toga, dužnosnici za vrijeme obavljanja javne dužnosti mogu promijeniti način njezina obnašanja te započeti profesionalno obnašati dužnost i za to primati plaću u odnosu na prethodno volontersko obnašanje dužnosti i obratno, a mogu i tijekom obnašanja dužnosti započeti primati, odnosno prestati primati volontersku naknadu.
Tuženik stoga smatra da je primjenom postupovnih odredbi pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i na isto pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo te je u predmetnoj odluci, na temelju prikupljenih podataka i dokumentacije, ispravno utvrdio da je tužitelj počini povredu članka 14. stavka 1. te članka 17. stavka 1. ZSSI-a, slijedom čega je tuženikova odluka u cijelosti zakonita. Slijedom navedenog, predlaže da sud donese presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
4. U sporu je održana rasprava 2. srpnja 2021., a čime je strankama, kao i dostavom podnesaka, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju nisu pristupili uredno pozvani tužitelj i tuženik, pa je ista u skladu s odredbom članka 39. stavka 2. u svezi članka 37. stavka 3. ZUS-a održana u odsutnosti stranaka.
5. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora, te je pregledao cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.
6. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.
7. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a ovaj sud drži kako tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporene Odluke tuženika.
9. Iz podataka spisa predmeta, kao i obrazloženja osporene Odluke je razvidno kako slijedi:
- da tužitelj obnaša dužnost zamjenika općinskog načelnika O. S. u mandatima 2013. do 2017., te od 2017. do 2021., te da je na istu dužnost stupio 24. svibnja 2013.;
- da navedenu dužnost obavlja volonterski, bez zasnovanog radnog odnosa i bez primanja volonterske naknade;
- da tužitelj istodobno s obnašanjem dužnosti zamjenika općinskog načelnika O. S. obavlja poslove upravljanja u obrtu M., zajednički obrt za ugostiteljstvo i turizam suvl. tužitelja i to u razdoblju od 24. svibnja 2013. do dana donošenja osporavane Odluke;
- da je prema podacima obrtnog registra pod matičnim brojem obrta ……… upisan poslovni subjekt obrt M., zajednički obrt za ugostiteljstvo i turizam suvl. tužitelja, da je od 2009. upisan pristup ortaka na temelju ugovora o otrakluku, pri čemu od tada nisu upisane promjene u obrtnom registru u pogledu izvršavanja ortačkog ugovora, te da je dana 3. veljače 2016. upisana promjena naziva tvrtke navedenog obrta (do tada djelatnost obavljao pod nazivom Z.T.O. „O.“ S.);
- da je 1. kolovoza 2013. između O. S. i Z.T.O. „O.“ sklopljen ugovor o zakupu javne površine na temelju javnog natječaja za davanje u zakup dest lokacija javne površine za pružanje ugostiteljskih usluga na rok od dvije godine;
- da je 1. kolovoza 2015. između O. S. i Z.T.O. „O.“ sklopljen ugovor o zakupu javne površine na rok od dvije godine na temelju odredbe članka 23. Odluke o raspolaganju i upravljanju nekretninama u vlasništvu O. S. od 10. prosinca 2014.;
- da je 1. kolovoza 2017. između O. S. i „M.“, zajednički obrt za ugostiteljstvo i turizam sklopljen ugovor o zakupu javne površine na rok od dvije godine na temelju odredbe članka 23. Odluke o raspolaganju i upravljanju nekretninama u vlasništvu O. S. od 10. prosinca 2014.
10. Među strankama navedene činjenice nisu sporne, već je sporna primjena prava odnosno zakonitost osporavane odluke tuženika u cijelosti.
11. Člankom 3. stavak 1. točkom 39. ZSSI-a propisano je da su dužnosnici u smislu ovog Zakona, između ostalih, i zamjenici općinskih načelnika.
12. Člankom 4. stavkom 4. ZSSI-a propisano je da su poslovni subjekti u smislu ovog Zakona trgovačka društva, ustanove i druge pravne osobe te drugi subjekti poslovnih odnosa kao što su trgovci pojedinci, obrtnici i nositelji samostalnih djelatnosti te nositelji i članovi drugih poslovnih subjekata osnovanih na temelju zakona.
13. Odredbom članka 14. stavak 1. ZSSI-a propisano je da dužnosnici ne mogu obavljati poslove upravljanja u poslovnim subjektima.
14. Prema odredbi članka 17. stavka 1. ZSSI-a poslovni subjekt u kojem dužnosnik ima 0,5% ili više udjela u vlasništvu (kapitalu trgovačkog društva) ne može stupiti u poslovni odnos s tijelom javne vlasti u kojem dužnosnik obnaša dužnost niti smije biti član zajednice ponuditelja ili podisporučitelj u tom poslovnom odnosu, dok je stavkom 5. istog članka propisano da su pravni poslovi koji su sklopljeni protivno odredbama stavka 1. i 2. ovog članka ništetni, te da će Povjerenstvo bez odgađanja dostaviti predmet nadležnom državnom odvjetništvu na daljnje postupanje radi utvrđenja ništetnosti pravnog posla.
15. Nadalje, odredbom članka 28. stavka 1. i 2. Zakona o obrtu („Narodne novine“ broj 143/13, 41/10 i 127/19) propisano je da obrtnik može obrt voditi sam ili putem poslovđe koji mora biti u radnom odnosu i ispunjavati uvjete propisane u navedenom zakonu, koji će obrt voditi u i ime i za račun obrtnika.
16. Ponajprije, u odnosu na prigovor tužitelja u pogledu pokretanja dvaju postupka tuženika i potrebi donošenja dvije odluke umjesto jedne, ovdje osporene Odluke tuženika, te u svezi s tim prigovora u pogledu tužiteljevih prava na sudjelovanje u postupku i iznošenje relevantnih činjenica, za navesti je da iste ovaj sud ne nalazi osnovanim iz razloga kako slijedi.
17. Naime, iz podataka spisa predmeta, kao i obrazloženja osporene Odluke tuženika je razvidno da je tuženik na 12. sjednici održanoj 30. svibnja 2018. odlukom broj 711-I-821-P-198/18-02-17 pokrenuo postupak za odlučivanje o sukobu interesa protiv tužitelja, zamjenika općinskog načelnika O. S., zbog moguće povrede članka 14. stavka 1. ZSSI-a, (koja proizlazi iz istodobnog obnašanja navedene dužnosti i obavljanja poslova upravljanja u obrtu M.) a koja odluka je dostavljena tužitelju 13. veljače 2019. i na koju odluku se tužitelj očitovao u otvorenom roku dana 1. ožujka 2019. Nadalje, razvidno je da je tuženik na 62. sjednici održanoj 12. rujna 2019. odlukom broj 711-I-627-P-198-18/20-07-17 pokrenuo postupak za odlučivanje o sukobu interesa protiv tužitelja zbog moguće povrede članka 17. stavka 1. ZSSI-a (koja proizlazi iz stupanja u poslovni odnos O. S. sa Z.T.O. O., te obrtom M.
zajednički obrt za ugostiteljstvo i turizam, sklapanjem ugovora o zakupu javne površine od 1. kolvoza 2013., 1. kolovoza 2015. i 1. kolovoza 2017., a u kojem tužitelj kao jedan od dva suvlasnika ima više od 0,5% udjela u vlasništvu), a koja odluka je prema podacima spisa dostavljenu tužitelju na očitovanje (10. rujna 2020.), ali se na istu u ostavljenom roku nije očitovao. Slijedom navedenog, ne stoji prigovor tužitelja da mu ovakvim postupanjem tuženika nije omogućeno sudjelovanje u postupku i iznošenje pravno relevantnih činjenica, obzirom da su mu obje odluke tuženika o pokretanju postupka s pozivom na očitovanje uredno dostavljene, a koju činjenicu tužitelj niti ne spori.
18. Po ocjeni ovog suda, za odlučivanje o povredi povodom postupaka pokrenutih gore navedenim odlukama tuženika u okviru jednog predmeta su ispunjene zakonske pretpostavke s obzirom da se radi o međusobno povezanim okolnostima (odnose se na istog dužnosnika i upućuju na moguću povredu dviju odredbi istog Zakona, odnose se na obavljane poslova upravljanja u obrtu „M.“ odnosno na poslovni odnos između tog obrta i O. S.), a kako to pravilno u svezi navedenog tužbenog prigovora navodi i tuženik u odgovoru na tužbu.
19. Nadalje, obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe, po ocijeni ovog suda, pravilna je i zakonita osporena
Odluka tuženika, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.
20. Naime, kako je iz podataka spisa predmeta razvidno, a što među strankama u konačnici nije niti sporno, da je tužitelj, kao dužnosnik odnosno zamjenik općinskog načelnika O. S. kroz cijelo vrijeme obnašanja dužnosti upisan u obrtni registar kao vlasnik obrta, kao i da nije dostavio dokaz da bi poslove upravljanja prenio na poslovođu sukladno Zakonu o obrtu, a obzirom da obrt u smislu gore citirane odredbe članka 4. stavka 4. ZSSI-a predstavlja poslovni subjekt, to je pravilno tuženik utvrdio da je tužitelj počinio povredu članka 14. stavka 1. ZSSI-a kojom je propisano da dužnosnici ne mogu obavljati poslove upravljanja u poslovnim subjektima.
21. Isto tako, iz podatka spisa predmeta i to poglavito iz očitovanja O. S.
i priložene dokumentacije, je razvidno da je O. S. s obrtom M., zajednički obrt za ugostiteljstvo i turizam, suvl. I. O., S., koji je do 2016. obavljao djelatnost pod tvrtkom Z.T.O. O. S., a u kojem dužnosnik (tužitelj) kao jedan od dva suvlasnika ima više od 0,5% udjela u vlasništvu, sklopila ugovora o zakupu javne površine od 1. kolovoza 2013., ugovor o zakupu javne površine, Klasa:940-01/15- 01/33, Urbroj: 2198/15-01-15-1 od 1. kolovoza 2015., te ugovora o zakupu javne površine, Klasa: 363-01/17-01/66, Urbroj: 2198/1501-17-1 od 1. kolovoza 2017., dakle, u vrijeme kada tužitelj obnaša dužnost zamjenika općinskog načelnika O. S., a koje činjenice tužitelj također ne spori, to je pravilno tuženik utvrdio da je stupanjem u navedene poslovne odnose došlo do povrede članka 17. stavka 1. ZSSI-a.
22. Pri tome, nisu od utjecaja na drugačiju odluku niti nesporna utvrđenja da tužitelj nije utjecao na nastanak tih poslovnih odnosa ili da bi potpisao odluku ispred O. S., kao niti da bi imao ulogu u postupku donošenja odluke Općinskog vijeća
O. S. jer je citiranom odredbom članka 17. stavka 1. ZSSI-a propisano beziznimno da je zabranjeno stupanje u poslovni odnos poslovnog subjekta u kojem dužnosnik ima 0,5% ili više udjela u vlasništvu s tijelom javne vlasti u kojem dužnosnik obnaša dužnost. Dakle, samo stupanje u poslovni odnos poslovnog subjekta u kojem dužnosnik ima više od 0,5% udjela u vlaništvu predstavlja povredu odredbe članka 17. stavka 1. ZSSI-a, a kako to pravilno zaključuje i tuženik.
23. Na temelju naprijed utvrđenih činjenica, uz primjenu citiranih odredbe ZSSI- a tuženik je osporavanom odlukom, po ocjeni ovoga suda, pravilno utvrdio da je tužitelj počinio povredu odredbe članka 14. stavak 1. ZSSI-a te je izrekao sankciju u zakonskim okvirima iz članka 42. i članka 44. ZSSI-a, te za istu dao valjano obrazloženje. Isto tako je pravilno točkom IV. izreke uputio tužitelja da razriješi nastalu situaciju istodobnog obnašanja dužnosti zamjenika načelnika O. S. i obavljanja poslova upravljanja u obrtu iz točke I. izreke, jer će u suprotnom Povjerenstvo odlučiti o pokretanju novog postupka zbog moguće povrede članka 14. stavka 1. ZSSI-a za razdoblje od dana donošenja ove odluke.
24. Također, po ocjeni ovog suda, na temelju naprijed utvrđenih činjenica, pravilno je tuženik utvrdio da je tužitelj počinio povredu članka 17. stavka 1. ZSSI-a, te je pravilno točkom V. izreke odlučeno da će se na temelju odredbe članka 17. stava 5.
ZSSI-a predmet dostaviti nadležnom državnom odvjetništvu na daljnje postupanje radi pokretanja postupka utvrđenja ništetnosti pravnih poslova pred nadležnim sudom.
25. Slijedom svega prethodno navedenog, osporenom Odlukom tuženika, uz obrazloženje koje istom dano, a posebno kod činjenice da je sva dokumentacija na temelju koje je sud odlučivao već ocijenjena tijekom prethodnog upravnog postupka, te da nije bilo dokaza koje je tuženik propustio ocijeniti, ovaj sud smatra da je osporena Odluka pravilna i zakonita. Po ocjeni ovog suda, u upravnom postupku koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar.
26. Stoga, po ocijeni ovog suda osporena Odluka tuženika je zakonita, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.
27.Također nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
28. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno odlučiti kao izreci presude.
29. Odluka o trošku je izostala jer iako je tužitelj trošak zatražio isti nije popisao. U Splitu 12. srpnja 2021.
S U T K I NJ A
Danijela Čipčić Buzov
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba
se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).
DNA:
1. Tužitelju, uz zapisnik o objavi,
2. Tuženiku, uz zapisnik o objavi i spis upravnog tijela po pravomoćnosti 3. U spis.
RJ./ I. Pozvati tužitelja na uplatu sudske pristojbe po pravomoćnosti (Vps je neprocjenjiv).
II. Spis u kalendar 30 dana.