Republika Hrvatska
Općinski sud u Zlataru
Stalna služba u Klanjcu
Klanjec, Trg mira 1
Poslovni broj 22 Povrv-113/2020.-18.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Klanjcu, po sucu Karolini Balen, u pravnoj stvari tužitelja G. d.o.o. u stečaju, K., OIB: …, zastupa po stečajnoj upraviteljici B. M. iz Z. koju zastupa punomoćnik G. B., odvjetnik u Z., protiv tuženice V. B. iz K., D. Š., OIB: …, koju zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik u Z., radi isplate, nakon dana 14. rujna 2021. zaključene javne glavne rasprave u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja N. B. H., odvjetničke vježbenice u Z. i punomoćnika tuženice, 12. srpnja 2021.
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika V. P. iz Z. poslovni broj Ovrv- 332/2020 od 13. ožujka 2020. u dijelu u kojem je naloženo ovršenici platiti ovrhovoditelju u roku od 8 dana iznos od 32.613,62 kn.
II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika V. P. iz Z. poslovni broj Ovrv- 332/2020 od 13. ožujka 2020. u dijelu u kojem je naloženo ovršenici u roku od 8 dana platiti zakonsku zateznu kamatu na iznos od 32.613,62 kn tekuću od 17. studenoga 2018. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i u tom se dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan, a ukida se i u odluci u kojoj je naloženo ovršeniku naknaditi troškove postupka u iznosu od 2.170,17 kn sa zakonskom zateznom kamatom kao i predvidive troškove postupka u iznosu od 1.012,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom na nastale troškove od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate, a na predvidivi trošak od dana pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi pa do isplate.
III. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 10.087,11 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. srpnja 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
Tužitelj je u tužbi, ranije prijedlogu za ovrhu, naveo da mu tuženica duguje iznos od 32.613,62 kn sa zakonskim zateznim kamatama.
Tuženica je u odgovoru na tužbu, ranije prigovoru protiv rješenja o ovrsi, navela da osporava osnov i visinu tražbine tužitelja te da iz priložene dokumentacije nije u mogućnosti utvrditi da bi tuženica bila nešto dužna niti način utvrđenja visine duga, a opreza radi istaknula je prigovor zastare predmetne tražbine.
Povodom prigovora tuženika sud je stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha te je postupak nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga u smislu čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, u daljnjem tekstu: OZ).
Podneskom od 13. svibnja 2020. tužitelj je naveo da se predmetna tražbina odnosi na ugovorenu pozajmicu jer su stranke 27. lipnja 2012. zaključili ugovor o kratkoročnoj pozajmici, predmet kojega je pozajmica u iznosu od 340.000,00 kn. Stranke su 27. lipnja 2013. i 27. lipnja 2014. zaključile anekse ugovora o kratkoročnoj pozajmici. Tuženica je djelomično podmirila svoje dugovanje, a posljednju uplatu izvršila je 16. studenoga 2018. te je osporio prigovor zastare. Podnošenjem prigovora i vođenjem postupka tuženica odugovlači ispunjenje svoje obveze prema tužitelju. Zamolbom od 8. studenoga 2016. i 30. studenoga 2016. tuženica je tražila odgodu izvršenja svoje ugovorne obveze. Smatra da se tuženica ogriješila o načelo iz čl. 4. Zakona o obveznim odnosima prema kojem su se sudionici obveznog odnosa dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja, postupati s povjerenjem, međusobno se izvještavati o stanju pravnog odnosa i polagati račune, uvažavati interese obiju ugovornih strana, razvijati suradnju i suzdržavati se od proturječnog ponašanja. Svojim djelomičnim uplatama tuženika je priznala osnov i visinu tražbine tužitelja, kao i zamolbama za odgodama plaćanja. Precizirao je tužbeni zahtjev na način pobliže naveden u izreci.
Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u dokumentaciju na listu br. 40-78 spisa, saslušao tuženicu te proveo financijsko vještačenje na okolnost visine tužbenog zahtjeva po stalnoj sudskoj vještakinji I. R. iz V..
Grafološko vještačenje je bio nepotreban dokaz, budući da je tuženica na ročištu 28. rujna 2020. priznala svoj potpis na dopisima od 8. studenoga i 30. studenoga 2016. te na povratnici od 8. srpnja 2019. te je izvođenje tog dokaza sud odbio.
Prigovor zastare nije osnovan. Prema posljednjem aneksu ugovora o kratkoročnoj pozajmici ugovorne strane su suglasno utvrdile rok otplate pozajmice s danom 27. lipnja 2015., a od tada pa do podnošenja prijedloga (10. ožujka 2020.) nije protekao opći zastarni rok od pet godina po čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 s izmjenama i dopunama, u daljnjem tekstu: ZOO). Osim toga, priznanje duga kojim se zastarijevanje prekida, neovisno je li učinjeno na izravan (čl. 240. st. 1. ZOO-a) ili neizravan način (čl. 240. st. 2. ZOO-a) mora uvijek biti takvo da se njime na nedvojbeni način manifestira dužnikova volja da dug zaista i priznaje - odnosno mora biti jasno, određeno i bezuvjetno. U konkretnom slučaju, tuženica je od tužitelja tražila odgodu plaćanja predmetnog duga odnosno odgodu roka otplate, čemu je tužitelj i udovoljio po sadržaju aneksa ugovora koji se nalaze u spisu. Čak je i naknadnim zamolbama za odobrenje odgođenog plaćanja u ratama u studenom 2016. tuženica izričito navodi da se cijeli iznos dugovanja odnosi na kamatu, čiju visinu ni tom prilikom nije osporila.
Saslušana u svrhu dokazivanja tuženica V. B. je iskazala da je do 2015. godine bila zaposlenica tužitelja te je 2015. s G. d.o.o. napravila prijeboj na iznos od 105.000,00 kn. O tome ima dokumente koji to potvrđuju. Razišli su se sa stanjem duga od 61.097,93 kn te je takvu obavijest na taj iznos dobila od tužitelja 17. siječnja 2017. Ona je 2017. i 2018. platila taj iznos i to sljedećim uplatama:
- 24. ožujka 2017. – 30.000,00 kn,
- 5. travnja 2018. – 18.397,93 kn,
- 26. rujna 2018. – 2.000,00 kn,
- 15. studenoga 2018. – 10.700,00 kn, što ukupno daje iznos od 61.097,93 kn i o tome ima dokaze, a smatra da je greška tužitelja što navedene uplate nije proknjižio.
Financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji za računovodstvo i financije I. R. utvrđeno je da s danom 16. studenoga 2018. tražbina tužitelja prema tuženici po kratkoročnoj pozajmici iznosi 33.373,36 kn bez obračunate zakonske zatezne kamate i to uzevši u obzir sve učinjene uplate od strane tuženice i anekse ugovora o kratkoročnoj pozajmici.
Kako je isti iznos viši od iznosa obuhvaćenog predmetnim platnim nalogom, sud nije mogao odlučivati izvan tog iznosa.
Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje, kao stručno, detaljno i objektivno, a tuženica nije imala daljnjih prijedloga vezanih uz nalaz i mišljenje vještaka.
Iz nalaza i mišljenja financijske vještakinje utvrđeno je da se iznos od 33.373,36 kn odnosi na obračunatu ugovorenu kamatu na pozajmicu od 4% godišnje i to za razdoblje od 27. lipnja 2012. do 27. lipnja 2015.
Na iznos ugovorene kamate u apsolutnom iznosu zatražena je i zakonska zatezna kamata.
Zatezna kamata pripada vjerovniku od dana dospijeća (zakašnjenja dužnika) do isplate, dok ugovorna kamata u pravilu pripada vjerovniku od dana sklapanja ugovora pa do dospijeća ugovorne obveze, a obveza plaćanja ugovorne kamate nastaje samo ako dužnik takvu obvezu prihvati pravnim poslom (ugovorom). Predmetnim pravnim poslom prihvaćena je obveza plaćanja ugovorne kamate.
Ugovorne i zatezne kamate se ne mogu kumulirati te na uglavničenu ugovornu kamatu ne teče zatezna kamata (čl. 27. st. 1. ZOO-a) te je u tom dijelu ukinut platni nalog iz rješenja o ovrsi i tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
Slijedom navedenog, temeljem čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, u daljnjem tekstu ZPP-a) sud je odlučio kao u izreci.
Tužitelju pripada parnični trošak u cijelosti u skladu s čl. 154. st. 1. ZPP-a prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Odbijeni dio zahtjeva odnosi se samo na zakonsku zateznu kamatu, a ne i na uglavničeni iznos. Kako je rješenjem suda u ovom predmetu stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, to se o cjelokupnim troškovima ovog postupka za koji se ima smatrati da je započeo podnošenjem zahtjeva za izdavanjem platnog naloga sukladno čl. 164. st. 4. ZPP-a odlučuje tek u presudi kojim se završava postupak pred sudom te ni zatezna kamata na pravilno odmjereni trošak javnog bilježnika ne može teći prije donošenja odluke o tim troškovima. Zbog toga je valjalo prethodno ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i u pogledu troškova postupka.
Sud je potrebnim za vođenje postupka tužitelju priznao trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 845,17 kn uključujući i PDV, sukladno čl. 6. Pravilniku o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj 8/11, 114/12 dalje: Pravilnik). Tužitelju pripada trošak sastava prijedloga za ovrhu (tbr. 11/1 – 100 bodova), trošak zastupanja na ročištima 24. kolovoza 2020., 28. rujna 2020., 1. veljače 2021. i 14. lipnja 2021. (tbr. 9/1-100 bodova), kao i trošak sastava podneska od 13. svibnja 2020. (tbr. 8/1-100 bodova) odnosno ukupno 600 bodova ili 6.000,00 kn koji iznos valja uvećati za pripadajući PDV od 25% sukladno Tbr. 42. Tarife, što ukupno daje iznos od 7.500,00 kn. Isto tako tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 670,00 kn na temelju Tar. br. 2. Tarife sudskih pristojbi kao i trošak provedenog financijskog vještačenja u iznosu od 1.071,94 kn. Slijedom svega navedenoga, ukupni trošak iznosi 10.087,11 kn (9.241,94 kn parnični trošak te 845,17 kn javnobilježnička nagrada).
Zatraženi materijalni trošak tužitelj nije dokazao u visini, kao ni trošak cestarine, naknade iz tbr. 46. st. 3. i izbivanja iz pisarnice, dok trošak vezan za pravomoćnost i ovršnost rješenja o ovrsi, prosljeđivanja na provedbu i trošak otpravka, nije ni nastao jer je tuženica izjavila prigovor protiv rješenja o ovrsi.
Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Klanjcu 12. srpnja 2021.
Sudac
Karolina Balen
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu, pismeno u tri primjerka. Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.
Dostaviti:
1. Odvj. G. B., Z., uz rješenje o pristojbi na presudu u iznosu od 670,00 kn
2. Odvj. D. K., Zagreb
3. eOglasna ploča suda
