Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 78 Gž R-857/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sucu tog suda Jadranki Matić, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice R. L. iz Z., …, OIB: …, koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., …, protiv tuženika Klinike za dječije bolesti Z., Z., …, OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-3557/19-25 od 5. ožujka 2021., dana 12. srpnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Klinike za dječije bolesti Z., Z., … kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-3557/19- 25 od 5. ožujka 2021. u izreci pod točkom I. te u dijelu izreke pod točkom II. za iznos od 3.718,74 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

II. Preinačava se presuda Pr-3557/19-25 od 5. ožujka 2021. u dijelu pod točkom II. izreke kojim je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova panričnog postupka prihvaćen preko iznosa od 3.718,74 kn te se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničog postupka u iznosu od 78,13 kn s pripadajućim zateznim kamtama tekućim od 5. ožujka 2021. do isplate kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužiteljici 2.352,38 kn bruto sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose od ukupno navedenog iznosa glavnice kako je pobliže određeno u izreci te presude, izuzev zateznih kamatama na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenom iznosu glavnice (točka I. izreke) i naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 3.796,87 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. ožujka 2021. do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žali se tuženik pozivajući se na žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u skladu s navodima žalbe ili da ju ukine i da predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovni postupak.

3. Žalba je djelomično neosnovana.

4. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud prvoga stupnja pošao je od slijedečih činjenica:

- da je tužiteljica u utuženom periodu radila kod tuženika na radnom mjestu za koje da joj pripadaju utuženi dodaci za otežane uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje, koji dodaci da su tužiteljici plaćeni samo u odnosu na redovni rad, a ne i za prekovrmeno odrađene sate rada i

- da je zbog toga tužiteljici pogršno obračunata, a time i isplaćena manja naknada za godišnji odmor i privremenu nespoobnosti za rad.

5. Na temelju tih činjenica, pozivom na odredbe navedene u obrazloženju pobijane odluke, a sadržane u Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Nar. nov. broj: 143/13., 96/15., dalje KU/13), Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama (Nar. nov. broj: 141/12., dalje TKU/12), Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. (Nar. nov. broj: 28/18., dalje KU/18) i Zakonu o radu (Nar. nov. 93/14., 127/17., dalje: ZR/14) te pozivom na izračun sačinjen po financijskom vještaku sud prvoga stupnja odlučio je kao u izrcei pobijane presude.

6. Ispitujući pravilnost i zakonitost pobijane presude ocijenjeno je da u postupku pred sudom prvoga stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se, u smislu te odredbe, ne bi mogla ispitati. Izreka presude ne proturječi sama sebi, obrazloženje sadrži valjane razloge o svim odlučnim činjenicama, a ne postoji niti proturječnost između priloženih isprava i razloga presude. Također, ispitujući presudu prvostupanjskog suda, kao i postupak koji joj je prethodio, sud drugog stupnja nije utvrdio da bi bile počinjene druge bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP.

7. Što se tiče žalbenog razloga iz čl. 354. st. 1. točka 2. u vezi s čl. 8. ZPP-a tuženiku valja odgovoriti da se radi o sporu male vrijednosti u kojem nije dozvoljeno pobijanje prvostupanjske presude zbog žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. točka 2. toga Zakona (čl. 467. st. 1. ZPP-a). Stoga ovaj sud nije ni ulazio u ocjenu osnovanosti istog.

8. Neosnovanim su ocijenjeni i navodi žalbe kojima se pobija pravilnost primjene prava.

9. Odredbom čl. 47. KU/13, odnosno čl. 45. KU/18, definirana je plaća tužiteljice te je navedeno da istu čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Iz navedene odredbe ne proizlazi da bi plaća koja se odnosi na prekovremeni rad bila obračunavana na ikoji drugi način izuzev onog koji je propisan tim odredbama. To znači da plaću tužiteljice i za prekovremeni rad čini osnovna plaća i dodaci u odnosu na osnovnu plaću, naravno uz uvećanje koje se primjenjuje za svaki sat prekovremenog rada. Stoga, kada pravo tužiteljice na isplatu dodataka na plaću proizlazi iz odredbi Kolektivnog ugovora, odnosno iz odredbe članka 83. stavak 3. Zakona o radu (Nar. nov. 149/09., 61/11., 82/12. i 73/13., dalje: ZR/09) te čl. 91. st. 3. ZR/14 koja propisuje da se pod plaćom podrazumijeva osnovna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, Kolektivnog ugovora, Pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad tada nema mjesta isključenju isplate dodataka na koje tužiteljica ima pravo za rad koji je ostvarila u prekovremenom radu, jer joj i za taj rad također pripada pravo na plaću koja sadrži sve ono što je propisano navedenom odredom ZR-a.

10. Pri tome valja istaknuti da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da tužiteljica, kada joj kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih utuženih dodataka, dakle po osnovama iz čl. 57. KU/13 koji odgovara čl. 55. KU/18 (otežani uvjeti rada) i čl. 59. KU/13 koji odgovara čl. 57 KU/18 (iznimna odgovornost za život) i to jer isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodataka po navedenim osnovama budući da tužiteljica i kad radi prekovremeno radi u otežanim uvjetima rada i ima iznimnu odgovornost za život i zdravlje.

11. Nadalje, prema članku 81. ZR/14 (odnosno članak 60. ZR/09) za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Prema članku 36. stavak 1. KU/13 (članak 34. KU/18) radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje se naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a u stavku 2. istog članka je određeno da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

12. Prema članku 59. TKU ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, a prema stavku 2. istog članka naknada u 100% iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, pripada zaposleniku kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu.

13. S obzirom da je tuženik isplaćivao tužiteljici umanjenu plaću, a iz razloga što nije obračunao i isplatio utužene dodatke (uvećanja) na sve efektivno odrađene sate, tuženik nije tužiteljici ispravno obračunao niti naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja, budući da je kao prosjek plaće uzimao tako umanjenu plaću.

14. Odluka o zateznim kamatama pravilna je i zakonita sukladno odredbi članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.).

15. Shodno navedenom odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a), time da sud izvan rečenog nije smatrao potrebnim odgovarati na navode žalbe (čl. 375. st. 1. ZPP-a).

16. Osnovano žalbom tuženik pobija zakonitost odluke kojom je tužiteljici priznat trošak sastava podneska od 11. ožujka 2020. Ovo jer se radi o podnesku u kojem se navodi da se dostavlja dokaz o plaćenom predujmu za provođenje vještačenja, a koji podnesak nije bio potreban za donošenja odluke u ovom predmetu (čl. 155. st. 1. ZPP-a), dok su, s druge strane, neosnovani navodi žalbe kojima se pobija pravilnost odluke o naknadi troškova vezano uz trošak pristupa na ročište za objavu. Ovo jer je i prema shvaćanju ovoga suda taj trošak bio potreban te je sud prvoga stupnja isti pravilno tužiteljici i priznao. U preostalom dijelu odluke o troškovima smatra se pravilnom i zakonitom (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

17. Slijedom svega navedenoga valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. i čl. 373. točka 3. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 12. srpnja 2021.

Sutkinja:

Jadranka Matić