REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, 52000 Pazin

9 P-384/2017-95

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sucu Tamari Lakoseljac Benčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZAVOD, Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnice po zaposlenju Z. B. i S. V., dipl. iur., zaposlenice tužitelja u Područnom uredu u P., protiv tuženika B.-I. d.d. L., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik V. N., odvjetnik u Z., radi naknade štete iznosa od 33.284,58 kn, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. lipnja 2021., u prisutnosti punomoćnice po zaposlenju tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu održanom 9. srpnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Tuženik B. — I. d.d., L., OIB: …, dužan je isplatiti tužitelju zavodu Z., svotu od 33.284,20 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 19.11.2016. do isplate, po prosječnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 postotna poena, te platiti trošak parničnog postupka, sve u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 15.000,00 kn, u roku od 8 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška postupka u iznosu od 1.875,00 kn.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika 18. prosinca 2017. podnio tužbu radi naknade štete.

2. U tužbi navodi da se 30. listopada 2011. dogodila prometna nezgoda na način kako to proizlazi iz Zapisnika o očevidu ministarstva, uprava, postaje P. od 30. prosinca 2011., kojom prilikom je osiguranik A. N. zadobio teške tjelesne povrede.

3. Pred Općinskim sudom u Puli - Pola, Stalna služba u Pazinu, u svezi istog štetnog događaja da je u tijeku parnični postupak u pravnoj stvari tužitelja N. A. i dr., protiv tuženika, koji se vodi pod. posl. br. Pn-275/15.

4. Rješenjem br. 149987 od 10. prosinca 2015. osiguraniku N. A. kod kojeg je zbog 100% ozljede izvan rada (prometne nezgode) nastao djelomični gubitak radne sposobnosti, da je priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 25. rujna 2014., temeljem kojeg je izvršen Obračun novčanih davanja iz mirovinskog osiguranja od 30. rujna 2016. za razdoblje od 25. rujna 2014. do 30. rujna 2016. iz kojeg proizlazi da stvarna šteta iznosi 33.284,58 kn, koji Obračun da je sastavljen sukladno odredbi čl. 161. novog Zakona o mirovinskom osiguranju (NN br. 157/13), koji se primjenjuje od 01. siječnja 2014.

5. Tužitelj da trpi štetu temeljem odredbi članka 161. do 170. ZOMO (NN br. 157/13), stoga da je tuženiku dostavljen odštetni zahtjev od 24. listopada 2016., na koji je tuženik dostavio odgovor iz kojeg proizlazi da nije odgovoran za predmetni štetni događaj.

6. Tuženik da je dužan temeljem odredbi čl. 161. do 170. ZOMO namiriti tužitelju utuženi iznos na ime naknade štete, pa stoga tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku B. – I. d.d., L., OIB: … isplatiti tužitelju zavodu Z., svotu od 33.284,20 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 19. studenog 2016. do isplate, po prosječnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 postotna poena, te platiti trošak parničnog postupka, sve u roku od 8 dana.

7. Postupajući po pozivu suda tuženik je podnio odgovor na tužbu. Prije upuštanja u raspravljanje, tuženik je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije, jer da tuženik ne upravlja niti održava I. I., te da kao takav ne može biti legitimiran. Iz zapisnika o očevidu na koji se tužitelj poziva da proizlazi da se prometna nezgoda dogodila "izvan naselja V., autoceste A9 (V.- N. V.) kod 146 km+900 metara", a da se u stvarnosti radi o dionici I. I., kojim ne upravlja tuženik već istim upravlja i isto održava društvo B. – I. U. I O. d.o.o., L., OIB: … (u nastavku: „BIUIO"), a što proizlazi iz podataka u sudskom registru o predmetu poslovanja spomenutog društva "održavanje i upravljanje dijela J. auto-ceste, D. - P. i K. – P. – M.", dok da su predmet poslovanja tuženika "građevinski radovi, instalacijski radovi, tehničko ispitivanje i analiza i slično".

8. Ističe kako iz činjeničnog supstrata tužbe i pravne osnove na koju se tužitelj poziva, proizlazi da tužitelj drži tuženika odgovornim za smanjenje, odnosno "djelomični gubitak radne sposobnosti" osiguranika tužitelja A. N., nastalo kao posljedica ozljede izvan rada (prometne nezgode) za koju očito smatra da ju je "prouzročio" tuženik. Tuženik nadalje ističe kako tužitelj u tužbi ne navodi u čemu se očituje odgovornost tuženika i na temelju čega smatra da je tuženik taj koji je "prouzročio" prometnu nezgodu na koju se poziva, ali obzirom da iz tužbe nije razvidna veza između prometne nezgode na koju se tužitelj poziva i smanjenja sposobnosti s jedne strane te tuženika s druge strane, smatra da je tužba neuredna i za raspravljanje te je istu potrebno odbaciti kao nedopuštenu i nepotpunu, a podredno odbiti kao - neosnovanu. Odlučne činjenice o kojima je potrebno raspravljati kao i relevantni dokazi da nisu navedeni u tužbi, te da ju čine nekonkluzivnom, a nekonkluzivna tužba da se smatra nedopuštenom. U skladu s odredbom čl. 186. ZPP-a, tužba da treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a i druge dodatke koje mora imati svaki podnesak. Tuženik napominje da činjenice koje tužitelj u tužbi iznosi nisu i ne mogu biti dostatne da bi iz istih (barem hipotetski) mogao proizaći zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva sve i da su iste točne, pri čemu napominje da je ovo spor male vrijednosti, te da je sukladno čl. 451-a st. 2. ZPP-a tužitelj u prekluziji isticati nove činjenice i dokaze nakon tužbe.

9. Opreza radi, tuženik osporava osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti, te ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose isplaćene prije 19. prosinca 2014., te ujedno osporava tijek zakonskih zateznih kamata.

10. Tuženik ne spori da se 30. listopada 2011. izvan naselja V., autocesta A9 (V.-N. V.) kod 16 km+ 900 metara, odnosno na dionici I. I., dogodila prometna nezgoda, a kako to proizlazi iz Zapisnika o očevidu broj: 511-08-29/2-P-27/966/2011 od 30. prosinca 2011. (dalje u tekstu: Zapisnik o očevidu), ne spori niti da se u vezi štetnog događaja vodi parnični postupak pred Općinskim

sudom

u

Puli, Stalna služba u Pazinu pod posl. brojem Pn-275/15, a koji se vodi povodom tužbe A. N. i I. Z. protiv tuženika i društva B.-I. U. I O., d.o.o. kao upravitelja I. i., što je tužitelj propustio spomenuti skrećući pozornost sudu potpuno pogrešno na navodnu isključivu odgovornost tuženika.

11. Tuženik smatra kako već i iz dokaza dostavljenih po tužitelju proizlazi da je osiguranik tužitelja sam i isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja pa posljedično i za gubitak radne sposobnosti, zbog čega da je svaki zahtjev za naknadu štete od tuženika potpuno promašen. Naime, osiguranik tužitelja da se kretao zaustavnim trakom navedene dionice ceste te da je udario u ukošeni početni dio betonskog branika postavljenog sa desne strane, a zatim da je nastavio s nekontroliranim kretanjem u dužini od gdje se zaustavio uz betonski branik sa sjeverne strane prometne trake. Širina kolnika namijenjenog prometu na kritičnom mjestu da je bila označena - omeđena betonskim branicima i ispravno označena signalizacijom kako postavljenim pIočama tako i svjetlosnim nizom (niz žutih međusobno povezanih svjetala (bljeskalica), koja se izmjenično pale/gase u smjeru vožnje i vibracijskim trakama na kolniku. Prometna signalizacija na kritičnoj dionici ceste I. I., gdje dolazi do sužavanja, da je bila je obilježena tada, kao što je obilježena i danas, sukladno lzvedbenom projektu za navedeni dio autoceste koji izrađen u travnju 2011. od strane P. P. d.o.o. Z., a kojim je definirana privremena signalizacija prometa na V. M.. Prema navedenom projektu Ministarstvo, Uprava da je izdalo Uporabnu dozvolu Klasa: UP/I-361-05/11-01/40, Urbroj: 531-18- 1-2-11-8 od 9. lipnja 2011. u kojoj da izrijekom stoji: "Dozvoljava se uporaba privremene regulacije prometa na vijaduktu M., na dionici N. V.-V. od km 17+830,00 do km 21+190,00, na J. Autocesti A9 u županiji.", a koja se temeljila na prethodno dobivenoj građevnoj dozvoli.

12. Za postavljanje signalizacije na I. I. da je odgovoran upravitelj BIUIO, koje da je u tom smislu i ustrojilo Službu prometa, a ne tuženik koji, takvu službu niti nema, pri čemu se ističe

da

niti

BIUIO

ne

postavlja

prometnu signalizaciju prema svom vlastitom nahođenju, već isključivo sukladno projektima koje izrađuju ovlaštene tvrtke i koje verificira kroz odgovarajuće suglasnosti i dozvole nadležno upravno tijelo

Ministarstva,

a

sve

sukladno

Zakonu

o

cestama.

13. Prema saznanjima tuženika, signalizacija da je bila ispravno postavljena i jasna za sve sudionike u prometu, u prilog čemu da govori i činjenica da na predmetnoj lokaciji do 30. listopada 2011. prometnih nezgoda nije bilo, a od puštanja u promet punog profila prometnice do dana prometne nezgode tom dionicom da je prošlo cca 1.250.000 vozila (u oba smjera).

14. Da je postojao neki sigurnosni problemi/ili nedostatak da bi bilo više od jedne prometne nezgode kroz svo vrijeme, što da potvrđuje da odgovornost ne leži na upravitelju l. i., a pogotovo ne na tuženiku, već da jedino može ležati na samom vozaču-osiguraniku tužitelja, a u prilog čemu da govori i Zapisnik očevidu I provedeno vještačenje od Centra "I. V." u Z.. Osnovni i odlučujući uzroci prometne nezgode da su: a) nepropisna vožnja osiguranika tužitelja i b) vožnja pod utjecajem alkohola i lakih sedativnih lijekova - hipnotika i sedativa, uz koje da je vožnja izričito zabranjena, a u kombinaciji s alkoholom pogotovo. Sukladno Zapisniku o očevidu, uprava, Postaja P., da je podigla optužni prijedlog I pokrenula prekršajni postupak za počinjenje više prometnih prekršaja od strane osiguranika tužitelja, a nakon provedenog prekršajnog postupka, presudom Prekršajnog suda u Poreču-Parenzo posl. br. P-167/12 od 19. svibnja 2014., koja je postala pravomoćna 5. lipnja 2014., osiguranik tužitelja da je proglašen krivim za predmetnu prometnu nezgodu za što da je i osuđen. Konkretno, osiguranik tužitelja A. N. da je proglašen krivim zbog prekršaja iz čl. 142. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama kažnjivo po čl. 42. st. 4. istog zakona zbog toga što je: "dana 30. studenog 2011. oko 21,20 sati izvan naselja V. upravljao motociklom PU … kolnikom autoceste A9 (V. – N. V.) od smjera jugoistoka u smjeru sjeverozapada i dolaskom na dio kolnika kod 16km+900m na ravnom dijelu ceste na dijelu gdje su prometne trake odvojene bočnim zaprekama kretao se sjevernim kolnikom u zaustavnoj traci koja je kod 18km+800m autoceste A9 zatvorena za promet i označena bočnim zaprekama i postavljenim prometnim znacima "Prestrojavanje vozila" "Obavezno obilaženje s lijeve i desne strane". Također da je proglašen krivim i za prekršaj iz čl. 51. st. 1 Zakona o sigurnosti prometa na cestama kažnjivo po čl. 51. st. 5. istog zakona, i to jer: "dolaskom na dio autoceste prije dolaska na most M. gdje je kolnik sužen s betonskim branicima u jednu prometnu traku, brzinu kretanja vozila nije prilagodio osobinama ceste i stanju kolnika (suženje kolnika, smanjeni uvjeti vidljivosti zbog magle, kolnik mokar) tako da vozilo može pravovremeno zaustaviti pred svakom zaprekom koju u konkretnim uvjetima može predvidjeti, odnosno da može pravovremeno postupiti prema postavljenom prometnom znaku ili pravilu (ograničenje brzine 60km/h) kojom prilikom je u kritičnom trenutku sa prednjim dijelom motocikla udario u betonski branik postavljen s desne strane kolnika gledano u smjeru kretanja nakon čega se odbio u smjeru zapada na betonski branik postavljen sa lijeve strane kolnika nakon čega je nastavio strugati sa motociklom i tijelom uz betonski branik sa lijeve strane kolnika nakon čega je zajedno s motociklom pao na kolnik, dok se motocikl nastavio kliziti u smjeru sjeverozapada te se zaustavio nakon 78,00m uz betonski branik sa sjeverne strane kolnika."

15. Osim prethodno navedenog, iz Zapisnika o očevidu da proizlazi da su nakon nezgode osiguraniku tužitelja u bolnici P. uzeti uzorci krvi i mokraće te da je izvršena analiza istih u Centru "I. V." u Z., nakon čega da je kod osiguranika tužitelja utvrđena: "(...) prisutnost u krvi midazolama i u mokraći midazolama i lidokaina (..)". Istom prilikom, osiguraniku tužitelja da je ustanovljena koncentracija etanola u biološkim uzorcima (...) koncentracija apsolutnog alkohola u krvi 0,20 g/kg i u mokraći 1,30 g/kg, a vještak da je na osnovi rezultata izvršenih analiza i podataka (...) zaključio da se ne može dati ocjena o stupnju alkoholiziranosti u trenutku događaja jer da je preveliki razmak između događaja i vađenja krvi."

16. Prema podacima Agencije (HALMED) M. da je "kratko djelujući hipnotik koji se rabi za (...) sedaciju u svjesnom stanju, za uvođenje u anesteziju, za sedaciju u jedinicama intenzivnog liječenja", koji utječe na sposobnost upravljanja vozilima i strojevima: "Sedacija, amnezija, smanjena pažnja i narušena mišićna funkcija da mogu štetno utjecati na sposobnost upravljanja motornim vozilima i sposobnost rukovanja strojevima. Prije primjene midazolama, bolesnika da valja upozoriti da ne vozi, odnosno ne rukuje strojevima, sve dok se potpuno ne oporavi." S obzirom da je lijek kratko djelujući, da je očito konzumiran nedugo prije vožnje. Smanjenu sposobnost upravljanja vozilima da uzrokuje i lijek lidokain u odnosu na kojeg stoji upozorenje da "bolesnika treba upozoriti na smanjenu sposobnost upravljanja vozilima i strojevima.". Ukoliko sud utvrdi da ne postoji isključiva odgovornost osiguranika tužitelja za štetni događaj, okolnost da su spomenuti lijekovi (možebitno) bili ordinirani od strane nadležnost liječnika da ukazuje na prethodna oboljenja osiguranika tužitelja i opravdana tvrdnju tuženika o nepostojanju uzročno-posljedične veze u konkretnom slučaju.

17. Tuženik stoga osporava osnovu i visinu štete koju tužitelj regresno zahtjeva od tuženika u ovom postupku, budući da tužitelj nije dokazao osnovne pretpostavke odgovornosti tuženika za štetu, a posebno štetnika i uzročno-posljedičnu vezu između (djelomičnog) gubitka radne sposobnosti

tužitelja

i

povreda

iz

štetnog

događaja.

18. Slijedom svega navedenoga, tuženik predlaže da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, te naloži tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka, uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu, koja teče od donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teče od dana donošenja presude do isplate u roku od 8 (osam) dana.

6. Proveden je dokazni postupak uvidom u dokumentaciju priloženu u spisu i to dokumentaciju u spisu i to dokumentaciju priloženu uz tužbu (str. 2-18 spisa), dokumentaciju priloženu uz odgovor na tužbu (str. 28-75 spisa), dokumentaciju predanu na uviđaju 14. lipnja 2019. (str. 111-139 spisa), dokumentaciju dostavljenu od uprave, Postaje P. (str. 142-207

spisa),

nalaz

i

mišljenje

vještaka A. R. (str. 211-218 spisa), očitovanje vještaka A. R. od 20. svibnja 2020. (str. 230 spisa), nalaz i mišljenje vještaka S. P. (str. 295-299 spisa), dokumentaciju uz podnesak tužitelja od 2. lipnja 2021. (str. 308-329 spisa), izvršen je uvid u mirovinski spis br. 149987, te preslik dijela spisa Općinskog suda u Pazinu, posl. br. Pn-11/2019.

7. Na temelju provedenog dokaznog postupka ovaj sud zaključuje da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Tužitelj od tuženika potražuje iznos od 33.284,58 kn na ime naknade štete po osnovi invalidske mirovine koju je isplatio osiguraniku A. N..

19. Između stranaka nije sporno da se 30. listopada 2011. izvan naselja V., na Autocesti A9 (V.-N. V.) kod 16 km + 900 metara, odnosno na dionici I. I., dogodila prometna nezgoda, a kako to proizlazi iz Zapisnika o očevidu broj: 511-08-29/2-P-27/966/2011 od 30. prosinca 2011., niti da se u vezi štetnog događaja vodi parnični postupak pred Općinskim sudom u Puli, Stalna služba u Pazinu pod posl. brojem Pn-275/15, a koji se vodi povodom tužbe A. N. i I. Z. protiv tuženika i društva B.-I. U. I O., d.o.o. kao upravitelja I. i..

9. Sporno je, je li tuženik odgovoran za nastali štetni događaj, a samim time je li obvezan isplatiti tužitelju štetu koja se ovom tužbom potražuje.

10. Na temelju skice prometne nezgode, fotodokumentacije očevida, Zapisnika o očevidu uprave, Postaje P. od 30. prosinca 2011., iskaza osiguranika tužitelja A. N., I. Z., D. V. i D. S., čije iskaze je sud prihvatio ocjenjujući ih istinitima i objektivnima, te nalaza i mišljenja vještaka A. R., koje je prihvaćeno kao objektivno, stručno i zasnovano na navedenoj dokumentaciji, utvrđeno je da je 13. listopada 2011. oko 21,20 sati na kolniku autoceste A9, V. – N. V., kod 16. km + 900. m, došlo do prometne nezgode u kojoj su sudjelovali osiguranik tužitelja A. N. upravljajući motociklom Y1 . …, registarske oznake PU …, I. Z. upravljajući motociklom Y2 . …, registarske oznake PU …, i D. V. s automobilom Z. Y. 45, registarske oznake PU …. Osiguranik tužitelja A. N. je upravljajući motociklom desnom zaustavnom prometnom trakom naletio na betonsku ogradu. Zaustavna traka je bila zatvorena za promet i označena prometnim znacima "Prestrojavanje vozila" i "Obavezno obilaženje s lijeve strane". Krećući se iza njega I. Z. je poduzeo radnju naglog kočenja pri čemu je prednjim desnim dijelom svog motocikla udario u betonski blok na zaustavnoj traci, uslijed čega je odbačen preko njega. Nakon toga je na njegov motor naletio Y. koji se kretao iz smjera P. prema U. i koji je udario u njegov motor koji je ležao na kolniku i uslijed toga se prevrnuo na bok i nekontrolirano dalje kretao po kolniku prema njemu i A. N. koji je ležao na kolniku. U vrijeme nezgode bila je noć, vrijeme je bilo oblačno s maglom, a kolnik je na mjestu nesreće bio izgrađen iz asfalta, glatke i dobre površine, te je bio mokar. Na mjestu nezgode cesta je bila ravna, imala je pad od 3 % u smjeru sjeverozapada do 14%, kolnik se sužavao u jednu prometnu traku na način da su zaustavna traka širine 2,40 m i lijeva prometna traka širine 3,60 m bile ukošenim betonskim branicima zatvorene, dok je za promet bila otvorena samo desna prometna traka širine 3,60 m koja je s obje strane bila omeđena betonskom zaštitnom ogradom. Na ulazu preko mosta M. sjeverni kolnik autoceste je sužen u desnu prometnu traku omeđenu betonskim zaštitnim ogradama. Prije mjesta nezgode postavljeni su: prometni znak "Promet vozila u oba smjera sa dopunskom pločom 150 m", na desnoj prometnoj traci uz sjeverni rub kolnika nalazile su se postavljene ploče za označavanje zapreka na cesti i oštrog zavoja sa žutim treptajućima svjetlima, a na kolniku su bile postavljene vibracijske trake, ograničenje brzine na mjestu nezgode je bilo 60 km/h. U času naleta na betonsku ogradu motocikla osiguranika tužitelja A. N. kretao se brzinom od oko 90,32 km/h, a u noćnim uvjetima vidljivosti, imajući u vidu maglu, neosvijetljen kolnik i fotodokumentaciju pomoću svjetala motocikla, postojala je mogućnost uočavanja ograde na udaljenosti od oko 35 m, što je zahtijevalo prilagođenu brzinu veličine od oko 53 km/h. Do naleta na ogradu ne bi došlo uz uvjet da su se motocikli kretali voznom trakom, jer bi tada i pri brzini kojom su se kretali a koja je bila viša od dopuštene (na navedenoj dionici je ograničenje brzino bilo 60 km/h) savladali prometnicu. U prometnoj situaciji kretanja motocikla zaustavnom trakom postojala je mogućnost zaustavljanja motocikla prije naleta na betonsku ogradu pri svim brzinama nižim od 53 km/h.

11. Prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika B. – I. d.d. nije osnovan. Naime, tuženik B. – I. d.d. je koncesionar autoceste I. i., a prema Izvatku iz sudskog registra to društvo je poslove upravljanja I održavanja I. i. povjerilo društvu B. – I. U. I O. d.o.o., a u skladu s čl. 57. st. 4. i 6. Zakona o cestama (Narodne novine br. 84/11) za štetu prouzročenu izvedenim radnjama na javnoj cesti odgovaraju i pravna osoba koja upravlja javnom cestom i koncesionar. Prema tome koncesionar se ne može osloboditi odgovornosti za štetu do koje je nastalo prilikom upravljanja ili održavanja ceste time što te poslove povjeri drugoj osobi. Stoga je prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika B.-I. d.d. neosnovan.

12. Nadalje je sporno pitanje je li tuženik učinio propust prilikom označavanja prometnim znakovima i signalizacijom predmetnu dionicu autoceste. Specifičnost ove dionice sastoji se u tome što na mostu M. ne postoji autocesta, već se sa svake strane vozi jednom prometnom trakom koje su fizički odvojene. Nezgoda se dogodila neposredno prije dolaska na most (vijadukt) M. na mjestu gdje se autocesta sužava i ostaje samo dotadašnja desna prometna traka širine 3,60 m uz koju se s desne strane nalazi betonska ograda.

13. Prometna signalizacija na ovom dijelu I. i. postavljena je u skladu s izvedbenim projektom „Promet projekta iz travnja 2011.“ Na osnovi tog projekta je Ministarstvo, Uprava, izdalo uporabnu dozvolu KLASA: UP/I-361-05/XI-01/40, URBROJ: 531-18-1-2-11-8 od 9. lipnja 2011. kojom je odobrena uporaba privremene regulacije prometa na V. M., na dionici N. V. –V. od km 17. + 830. do km 21. + 190., na J. autocesti A9 u I. ž.. Iako je za predmetnu dionicu autoceste I. i. izdana uporabna dozvola te je prethodno sačinjen prometni elaborat u skladu s kojim je postavljena prometna signalizacija, sve te okolnosti ne isključuju odgovornost tuženika u slučaju utvrđenja da nije u postupnosti udovoljeno pozitivnim propisima koji su bili na snazi u vrijeme štetnog događaja.

14. Iz nalaza i mišljenja vještaka medicine rada S. P., čiji je nalaz u cijelosti prihvaćen kao objektiva i sačinjen u skladu s pravilima struke, te na istoga nije bilo primjedbi od strane stranaka, proizlazi da osiguranik tužitelja A. N. do doživljene predmetne prometne nesreće 30. listopada 2011. (u 29. godini života) nije teže bolovao, što je navedeno na više mjesta u medicinskoj dokumentaciji (otpusnim pismima provedenih liječenja i specijalističkim nalazima). Poglavito da je takav podatak dan od obiteljskog dr. med. pri ispunjavanju Prijedloga za medicinsko vještačenje, kada se na upit o prijašnjim bolestima, ozljedama, profesionalnim bolestima odgovara: do sada nije teže bolovao. Vještak je usporedila medicinsku dokumentaciju i dijagnoze utvrđene po doživljenoj nesreći u bolnici sa dijagnozama navedenima u Nalazu i mišljenju ovlaštenog vještaka, te utvrdila da se radi o istim dijagnozama i utvrđenim stanjima, te da je neosporno da su glavne bolesti sadržane u Nalazu i mišljenju ovlaštenog tijela vještačenja u potpunosti posljedica ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći koja se dogodila 30. listopada 2011. Te bolesti (utvrđene Dg. kao posljedice predmetnog štetnog događaja) da su uzrok su dodijeljene invalidnosti osiguranika tužitelja u cijelosti. U ukupnoj medicinskoj dokumentaciji, a tako i u Nalazi u mišljenju ovlaštenog vještaka da postoje samo Dg. glavnih bolesti tj. onih koje utječu na invalidnost, da nema Dg. drugih bolesti, kako onih koje bi utjecale na invalidnost, tako niti onih koje ne utječu na invalidnost i to zato jer kod osiguranika tužitelja druge bolesti (utvrđene Dg.) nisu niti postojale.

15. Prema čl. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/08, 48/10, 74/11) autocesta je javna cesta posebno izgrađena i namijenjena isključivo za promet motornih vozila koja ima dvije fizički odvojene kolničke trake za promet iz suprotnih smjerova s ponajmanje dvije prometne trake širine najmanje 3,5 m, a s obzirom na konfiguraciju terena i po jednu traku za zaustavljanje vozila u nuždi širine najmanje 2,5 m, bez raskrižja s poprečnim cestama i željezničkim ili tramvajskim prugama u istoj razini, u čiji se promet može uključiti odnosno isključiti samo određenim i posebno izgrađenim priključnim prometnim trakama za ubrzavanje ili usporavanje, odnosno priključnim rampama, kojom je omogućen siguran prometni tok vozila brzinom od najmanje 80 km/h i koja je kao autocesta označena propisanim prometnim znakom. Kolnička traka je uzdužni dio kolnika namijenjen za promet vozila u jednom smjeru, s jednom prometnom trakom ili više prometnih traka. Prometna traka je obilježeni ili neobilježeni uzdužni dio kolnika čija je širina dovoljna za nesmetan promet jednog reda motornih vozila u jednom smjeru. Prometna traka za zaustavljanje vozila u nuždi je obilježeni uzdužni dio kolnika na autocestama na određenim mjestima na cestama višeg reda, kao i u tunelima, galerijama i slično.

16. Na temelju čl. 10. st. 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama dio ceste na kojem su nastale zapreke koje se ne mogu odmah ukloniti ili na kojem se izvode radovi, mora se vidljivo osigurati postavljanjem odgovarajućih prometnih znakova.

17. U čl. 82. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama (Narodne novine br. 33/05, 64/05, 155/05, 14/11) navedeno je da su svjetlosni znakovi za označivanje radova na cesti, inih zapreka i oštećenja kolnika: 1) crveno svjetlo koje se upotrebljava na pločama za označivanje zatvorenog dijela ceste (slika K30); 2) trepćuće žuto svjetlo koje se upotrebljava za naglašavanje prometnog znaka iznad kojeg je postavljeno (slika K31), 3) svjetlosni niz je niz žutih, međusobno povezanih svjetala (bljeskalica), koja se izmjenično pale/gase u smjeru vožnje. Niz svjetala upozorava da je jedan ili više prometnih traka zatvoren i da je promet preusmjeren "putovanjem svjetla".

18. Na temelju čl. 142. st. 1 i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama autocestom se vozila moraju kretati krajnjom desnom prometnom trakom ako nije zakrčena vozilima u koloni, a vozač smije mijenjati prometnu traku zbog bržeg kretanja samo prelaženjem vozilom u lijevu prometnu traku. U čl. 140. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da je vozač koji je zbog neispravnosti na vozilu ili iz drugih razloga prisiljen zaustaviti vozilo na kolniku autoceste, dužan ga je zaustaviti na posebnoj traci za zaustavljanje vozila u nuždi I poduzeti potrebne mjere da vozilo što prije ukloni s kolnika. Dakle, kretanje vozila po prometnoj traci za zaustavljanje vozila u nuždi dopušteno prvenstveno u svrhu njihovog zaustavljanja. To znači da vozila kod skretanja na takvu zaustavnu prometnu traku smanjuju brzinu kretanja kako bi se zaustavila. Osim toga njome se je dopušteno kretati prilikom ponovnog uključivanja u promet u svrhu prelaska na desnu prometnu traku. Imajući u vidu ovu namjenu pravni stav ovoga suda je da ne postoji obveza osobe ovlaštene za upravljanje autocestom da obilježava svjetlosnim nizom i crvenim svjetlom postojanje zapreke na prometnoj traci za zaustavljanje vozila u nuždi.

19. Prema mišljenju ovoga suda svjetlosni niz je potrebno postaviti na prometnu traku namijenjenu za kretanje motornih vozila kada se takva traka zatvara za promet budući da se njima označava preusmjeravanje vozila, dok nije potrebno preusmjeravati promet sa zaustavne trake pošto je ta traka namijenjena za zaustavljanje vozila, a ne za odvijanje prometa.

20. Na temelju provedenog dokaznog postupka ovaj sud zaključuje kako je predmetna dionica ceste bila ispravno označena, kako je to ranije obrazloženo, te da tuženik nije počinio nikakav propust prilikom označavanja prometnom signalizacijom dionicu I. i. na kojem se je dogodio štetni događaj. iz iskaza I. Z. proizlazi kako niti njemu ni osiguraniku tužitelja A. N. to nije bila nepoznata dionica ceste, jer su se njome više puta kretali, što znači da su znali da se na tom dijelu, cesta sužava te da prestaje autocesta. Mišljenje svjedoka da ulaz u zaustavnu traku nije adekvatno zatvoren, pa da su zbog toga ušli u zaustavnu traku nije uvjerljiv, jer oznake i služe da do ulaska u zaustavnu traku ne bi došlo, a bilo kakva druga prepreka na samom ulazu u zaustavnu traku dovela bi ozljeđivanja vozača. Naime, iz provedenog prometnog vještačenja proizlazi da su se osiguranik tužitelja i I. Z. mogli zaustaviti i krećući se zaustavom trakom (koja nije namijenjena za vožnju) da su vozili brzinom do 53 km/h, a da su predmetu dionicu ceste, uz uvjet da su se kretali prometnom trakom, mogli savladati i da su se kretali brzinom 90,32 km/h, dakle više od 30km/h preko dopuštene brzine. Osiguranik tužitelja vozio je brzinom znatno većom od dopuštene brzine, a kako je bila noć i magla te je kolnik bio mokar, ovi uvjeti na cesti ukazuju da je brzina kretanja prilagođena uvjetima na cesti trebala biti i niža od najviše dopuštene brzine od 60 km/h. No da je osiguranik tužitelja vozio dopuštenom brzinom od 60 km/h po prometnoj traci, do štetnog događaja ne bi došlo, odnosno pri takvoj brzini vožnje i u uvjetima koji su tada vladali i uz brzinu kojom se kretao od 90,32 km/h, osiguranik tužitelja bi bio mogao svladati predmetnu dionicu ceste. Prometnu nezgodu bi bio mogao izbjeći i pravovremeno uočiti prepreke na zaustavnoj traci i na udaljenosti od oko 35 m, a što je zahtijevalo prilagođenu brzinu od oko 53 km/h.

21. Prije samog mjesta nezgode bio je postavljen čitav niz prometnih znakova I signalizacije koji su upućivali na sužavanje kolničke trake, brzina je smanjena na 60 km/h, postavljeni su znakovi koji označavaju kraj autoceste, kao i znakovi koji označavaju prestanak prometne trake, zatvorena je za promet preticajna traka, postavljene su i "vibro" linije za dodatno upozoravanje vozača, sa lijeve i desne strane vozne trake postavljene su ploče bočne zapreke, kao i svjetlosni nizovi, postavljene su i ploče "riblja kost" koje označavaju oštar zavoj. Također je postavljena i odbojna ograda metalna i betonska, prije mjesta nesreće postavljeni su i promjenjivi svjetlonosni znakovi iznad kolnika. Da je tome tako proizlazi i iz iskaza svjedoka D. S., koji je također naveo kako na ovom mjestu nije bilo prometnih nezgoda. Potrebno je napomenuti i kako u situaciji kada prometna signalizacija usmjerava promet na prometnu traku namijenjenu za zaustavljanje vozila za očekivati je da će vozač smanjiti brzinu kretanja vozila. Razlog tome je što takva regulacija prometa nije uobičajena.

22. Tužitelj je predložio da se vještak A. R. očituje u svezi osobina ceste, utvrđenu opremu ceste, te prometne znakove, na što se vještak očitovao kako je oprema i stanje prometnice opisano po djelatnicima policije i da odgovara stanju utvrđenom prigodom vršenja očevida, što da je i prikazano na fotografijama uz nalaz. Na tako dostavljeno obrazloženje nije bilo primjedbe od strane stranaka, te su se stranke i izričito izjasnile kako ne traže da se vještak poziva na sud, te isti nije pozvan radi usmenog obrazlaganja nalaza.

23. Odredbom članka 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Predmnijeva se obična nepažnja. Dakle odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje nastala šteta osobi koja traži popravak štete i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice. Sve navedene pretpostavke moraju biti ispunjene kumulativno.

24. U konkretnom slučaju ne proizlazi da je tuženik svojom krivnjom prouzročio štetu tužitelju, pa je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen u cijelosti, kako je to odlučeno u točki I. izreke.

25. Odluka o troškovima postupka donesena je primjernom članka 151., 154. stavka 1. i 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 91/92 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP).

26. Tuženiku je priznat trošak za sastav podneska (odgovora na tužbu) od 17. travnja 2018., 29. siječnja 2020. te 2. lipnja 2021. u iznosu od po 1.250,00 kn, za sastav podnesaka od 26. ožujka 2019. i 29. listopada 2019. u iznosu od po 625,00 kn, za pristup ročištima 8. svibnja 2018., 8. svibnja 2019., 14. lipnja 2019., 17. lipnja 2020., 23. rujna 2020., 8. prosinca 2020., 11. ožujka 2021. te 10. lipnja 2021. u iznosu od po 1.250,00 kn, te PDV (25%) u iznosu od 3.000,00 kn, što ukupno iznosi 15.000,00 kn, sukladno Tbr. 7.1., 8.1., 8.3., 9.1. i 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

27. Trošak pristupa na ročište za objavu i uručenje presude u iznosu od 625,00 kn tuženiku nije priznat, budući nije pristupio na ročište., dok podnesci od 26. ožujka 2019. i 29. listopada 2019. nisu priznati u ukupno zatraženom iznosu od 1.250,00 kn, već u iznosu od 625,00 kn, budući se ne radi o obrazloženim podnescima. Tuženiku nije priznat zatraženi sudske pristojbe na odgovor na tužbu jer isti nije postavio u određenom iznosu sukladno odredbi čl. 164. ZPP.

U Pazinu 9. srpnja 2021.

Sutkinja

Tamara Lakoseljac Benčić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 8 dana računajući od dana objave presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP (čl. 467. st. 1. ZPP).

DNA:

- Tužitelju po pun.

- Tuženiku po pun.

Broj zapisa: eb2fd-ab908

Kontrolni broj: 0d4bd-24341-6ba3f

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=TAMARA LAKOSELJAC BENČIĆ, L=PAZIN, O=TRGOVAČKI SUD U PAZINU,

C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web

adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-

dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Pazinu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.