Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 4 Povrv-123/2019-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu po sucu toga suda Iris Hatvalić-Nemec, u parničnom predmetu tužitelja P. d.o.o., Č., OIB …, zastupanog po punomoćniku G. R., odvjetniku iz Č. ca protiv S-M. d.o.o., P., OIB: …, zastupanog po punomoćniku J. J., odvjetniku iz Z., nakon zaključene glavne rasprave 10. lipnja 2021., u prisutnosti direktora tužitelja S. M. , punomoćnika tužitelja G. R., direktora tuženika S Š. i zamjenika punomoćnika tuženika N. R., radi isplate, 9. srpnja 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika I. K. iz Č. ca, poslovni broj Ovrv-213/2019 od 22. ožujka 2019. u dijelu u kojem naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 10.066,61 kn sa zakonskom zateznom kamatom računatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, računatom:

- na iznos od 283,19 kn od 06.04.2016. godine pa do isplate;

- na iznos od 281,18 kn od 07.05.2016. godine pa do isplate;

- na iznos od 280,60 kn od 06.06.2016. godine pa do isplate;

- na iznos od 282,38 kn od 07.07.2016. godine pa do isplate;

- na iznos od 281,80 kn od 06.08.2016. godine pa do isplate;

- na iznos od 280,35 kn od 06.09.2016. godine pa do isplate;

- na iznos od 280,71 kn od 07.10.2016. godine pa do isplate;

- na iznos od 281,28 kn od 06.11.2016. godine pa do isplate;

- na iznos od 281,56 kn od 07.12.2016. godine pa do isplate;

- na iznos od 282,34 kn od 06.01.2017. godine pa do isplate;

- na iznos od 282,89 kn od 06.02.2017. godine pa do isplate;

- na iznos od 279,03 kn od 09.03.2017. godine pa do isplate;

- na iznos od 277,85 kn od 06.04.2017. godine pa do isplate;

- na iznos od 279,73 kn od 07.05.2017. godine pa do isplate;

- na iznos od 278,55 kn od 06.06.2016. godine pa do isplate;

- na iznos od 278,00 kn od 07.07.2017. godine pa do isplate;

- na iznos od 277,53 kn od 06.08.2017. godine pa do isplate;

- na iznos od 277,38 kn od 06.09.2017. godine pa do isplate;

- na iznos od 280,39 kn od 07.10.2017. godine pa do isplate;

- na iznos od 281,45 kn od 06.11.2017. godine pa do isplate;

- na iznos od 283,81 kn od 07.12.2017. godine pa do isplate;

- na iznos od 282,79 kn od 06.01.2018. godine pa do isplate;

- na iznos od 278,80 kn od 06.02.2018. godine pa do isplate;

- na iznos od 278,91 kn od 09.03.2018. godine pa do isplate;

- na iznos od 278,88 kn od 06.04.2018. godine pa do isplate;

- na iznos od 277,85 kn od 07.05.2018. godine pa do isplate;

- na iznos od 276,64 kn od 06.06.2018. godine pa do isplate;

- na iznos od 276,70 kn od 07.07.2018. godine pa do isplate;

- na iznos od 277,19 kn od 06.08.2018. godine pa do isplate;

- na iznos od 278,05 kn od 06.09.2018. godine pa do isplate;

- na iznos od 278,39 kn od 07.10.2018. godine pa do isplate;

- na iznos od 278,39 kn od 06.11.2018. godine pa do isplate;

- na iznos od 278,55 kn od 07.12.2018. godine pa do isplate;

- na iznos od 276,98 kn od 06.01.2019. godine pa do isplate;

- na iznos od 278,59 kn od 06.02.2019. godine pa do isplate;

- na iznos od 277,90 kn od 09.03.2019. godine pa do isplate; kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.700,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom računatom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, sve u roku od 8 dana.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika I. K. iz Č. ca, poslovni broj Ovrv-213/2019 od 22. ožujka 2019. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 572,07 kn sa zakonskom zateznom kamatom računatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi

tekućem polugodištu za pet postotna poena tekućom

- na iznos od 286,51 kn od 06.02.2016. godine pa do isplate;

- na iznos od 285,56 kn od 08.03.2016. godine pa do isplate;

kao i u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 975,00 kn na ime predvidivog troška ovršnog postupka zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

III. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 4.150,00 kuna, u roku od 8 dana.

IV. Sa zahtjevom za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 kn tužitelj se odbija.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi Javnog bilježnika I. K. iz Č. ca poslovni broj Ovrv-213/2019 od 22. ožujka 2019. naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 10.638,68 kn sa zakonskom zateznom

kamatom,

te

nastali

trošak

ovršnog

postupka

u iznosu od 1.700,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom, kao i predvidivi trošak ovršnog postupka u iznosu od 975,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom. Rješenje o ovrsi doneseno je temeljem vjerodostojne isprave – izvatka iz poslovnih knjiga.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je podnio prigovor pobijajući ga u cijelosti, navodeći kako je nesporno da su tužitelj i tuženik 26. svibnja 2015. sklopili ugovor o pružanju usluga oglašavanja na informativnom panou, međutim, tuženik je predmetni ugovor jednostrano raskinuo 13. siječnja 2016. neposredno nakon što je zaprimio od tužitelja obavijest o postavljanju informativnog panoa od 8. siječnja 2016. Naime, prilikom sklapanja ugovora zakonski zastupnik tužitelja se obvezao da će usluga postavljanja oglasa biti izvršena zaključno do mjeseca srpnja 2015., odnosno u roku od 2 mjeseca od sklapanja samog ugovora. Tuženik je obavijest o postavljanju pločice za oglašavanje zaprimio 5 mjeseci nakon što je tuženiku bilo obećano od strane tužitelja da će predmetno oglašavanje započeti iz čega proizlazi kako tužitelj nije ispunio svoju obvezu u usmeno dogovorenom roku pa čak niti u razumnom roku obzirom na narav dogovorene usluge, slijedom čega je tuženik ostvario zakonsko pravo na jednostrani raskid ugovora. Tuženik je svoje zakonsko pravo na jednostrani raskid ugovora iskoristio te je o tome pravovremeno obavijestio tužitelja. Dokaz da je predmetni ugovor raskinut od strane tuženika je i činjenica da tuženik nikada nije uplatio akontaciju u skladu s odredbom čl. 3. st. 1. Ugovora niti je ikad bio pozvan da predmetnu akontaciju podmiri. Nadalje, sama pločica istaknuta je na oglasnom panou ispred poslovnice Hrvatske pošte d.d. u gradu Č. cu, a oglašavanje tvrtke tuženika pogrešno se vrši pod ostalim tvrtkama koje se nalaze u Općini D., a ne u Općini P. gdje je sjedište tuženika. Na oglasnom panou je istaknut logo različit od loga tuženika što sve ide u prilog neurednom izvršenju predmetnog ugovora od strane tužitelja te opravdanosti raskida ugovora od strane tuženika. Ističe kako ga je tužitelj doveo u zabludu u pogledu svojstva usluge oglašavanja posebice u pogledu načina i mjesta oglašavanja obzirom kvalitativno i kvantitativno predmetno oglašavanje ne odgovara načinu oglašavanja koje je tužitelj prezentirao i obećao tuženiku u trenutku sklapanja ugovora. Iako u predmetnom ugovoru nije decidirano ugovoren rok unutar kojeg je tužitelj bio dužan istaknuti pločicu na oglasnom panou s informacijama o tvrtci tuženika, Zakon o obveznim odnosima ističe kako se pri tumačenju spornih odredbi ne treba držati doslovnog značenja pojedinih izričaja već treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbi tako razumjeti

kako

to

odgovara

načelima obveznog prava utvrđenih ovim zakonom. Budući je tužitelj svoju ugovornu obvezu ispunio tek protekom roka od 7 mjeseci od sklapanja ugovora razvidno je da tužitelj nije ispunio svoju obvezu u dogovorenom roku niti pak u razumnom roku. Tuženik opreza radi, ujedno ističe i prigovor zastare utuženih računa i to posebice računa 16-60085 na iznos od 286,51 kn i računa broj 16-60179 na iznos od 285,56 kn budući su navedeni računi utuženi nakon proteka roka od 3 godine.

3. Povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi, sud je rješenje o ovrsi stavio izvan snage, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U podnesku od 3. srpnja 2019. tužitelj u bitnome navodi kako je tužitelj u cijelosti ispunio svoje ugovorne obveze, odnosno tužitelj je ishodio od svih nadležnih tijela potrebite dozvole za postavu informativnog panoa, postavio je informativni pano na dogovorenoj lokaciji, postavio je pločicu s podacima tuženika na pano kako je bilo i dogovoreno te je o svemu tome obavijestio tuženika dopisom od 8. siječnja 2016. uz napomenu da tuženik ima pravo na eventualne reklamacije u roku od 8 dana. Tuženik je na navedeni dopis tužitelja poslao očitovanje u kojem navodi da je odustao od sklopljenog ugovora iz razloga što usluga nije bila izvršena u ugovorenom roku. Takav razlog za raskid ugovora tužitelj nije prihvatio budući nije točno da tužitelj nije u ugovorenom roku izvršio predmetnu uslugu. Naime, u sklopljenom ugovoru nije naveden rok u kojem je tužitelj bio dužan ispuniti svoju obvezu postave informativnog panoa i postave tuženikove pločice na pano. Isto tako je netočno da bi stranke usmeno ugovorile bilo kakav rok za izvršenje usluga. Čak naprotiv, tužitelj je tuženika upoznao s činjenicom da se radi o projektu za čiju je realizaciju potrebno stanovito vrijeme te je potrebno izvršiti određene predradnje (skupiti dovoljan broj oglašivača, ishoditi određene dozvole, izraditi pano). Dakle, netočno je da tužitelj nije izvršio svoju obvezu u roku budući rok nije bio niti usmeno niti pismeno dogovoren. Nadalje, u čl. 9. Ugovora ugovoreno je da je pismena forma bitan sastojak ovog ugovora te da sve kasnije izmjene i dopune obvezuju ugovorne strane jedino ako su sačinjene u pisanoj formi. U skladu s čl. 176. Zakona o obveznim odnosima propisano je da kad je određivanje vremena ispunjenja ostavljeno na volju vjerovnika ili dužnika, druga strana može ako ovlaštenik ne odredi rok ni poslije opomene, zahtijevati od suda da odredi primjereni rok za ispunjenje. Budući tužitelj nije bio vezan nikakvim rokom za ispunjenje svoje ugovorne obveze niti mu je takav rok dodijeljen od strane suda, tuženik ne može tvrditi da bi tužitelj pao u zakašnjenje s ispunjenjem obveze. Vezano uz navod tuženika da je na informativnom panou istaknut logo različit od loga tuženika, ističe se da je pločica izrađena u skladu s podacima koje je tuženik dostavio tužitelju, a koja uputa o logu čini prilog ugovora. U predmetnom prilogu specificirana je dimenzija pločice te je tuženik bio dužan upisati svoje podatke kao i logo te je ovjerio točnost tih podataka svojim potpisom i pečatom. Nadalje, u svom očitovanju na dopis tužitelja od 8. siječnja 2016. u kojem je tuženiku ostavljen rok radi reklamacije izvršene usluge, tuženik nije prigovorio da podaci, odnosno logo tuženika, na postavljenom panou nije točan. Za tužitelja nije sporno da je predmetni ugovor zaključen jer se na istom nalazi pečat tuženika i potpis odgovorne osobe te da isti do danas nije raskinut niti suglasnom voljom ugovornih strana niti pravomoćnom odlukom nadležnog suda. Ako je tuženik smatrao da postoje okolnosti temeljem kojih ima pravo na raskid ugovora, tada je trebao s tužiteljem sporazumno raskinuti ugovor ili ishoditi pravomoćnu presudu o raskidu ugovora. Kako to tuženik nije učinio i predmetni ugovor nije raskinut, to isti obvezuje obje ugovorne strane pa je tuženik dužan platiti tužitelju ispostavljene račune temeljem zaključenog ugovora.

5. U podnesku 21. srpnja 2020. tuženik je u bitnome naveo kako je nesporno da su tužitelj i tuženik 26. svibnja 2015. sklopili Ugovor o pružanju usluge oglašavanja na informativnom panou. Suprotno navodima tužitelja, zakonski zastupnik istog se zakonskom zastupniku tuženika prilikom sklapanja Ugovora decidirano obvezao početi izvršavati obvezu preuzetu sklopljenim Ugovorom u roku najkasnijem od 2 mjeseca od trenutka sklapanja Ugovora. Stoga su netočni navodi tužitelja kada ističe kako je ispunio sve svoje ugovorne obveze na način kako je to dogovorio s tuženikom. Upravo suprotno, protekom roka od dva mjeseca od sklapanja ugovora tužitelj nije obavijestio tuženika da je postavio reklamni pano, niti ga je pozvao da uplati akontaciju kako je to ugovorom bilo ugovoreno (čl. 3. st. 1.) Nadalje, neosnovani su navodi tužitelja kada ističe da je zakonski zastupnik istoga pojasnio tuženiku da se radi o projekt za čiju je realizaciju potrebno stanovito vrijeme. Neživotno je i nelogično da bi tuženik pristao na ugovaranje predmetne usluge, a čija je realizacija neizvjesna, a da se pritom još i obvezao na plaćanje akontacije tužitelju. Čl. 360. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO) decidirano ističe da u dvostranoobveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete. Iako u predmetnom Ugovoru nije decidirano ugovoren rok unutar kojeg je tužitelj bio dužan istaknuti pločicu na oglasnom panou s informacijama o tvrtci tuženika, Zakon o obveznim odnosima ističe kako se pri tumačenju spornih odredbi ne treba držati doslovnog značenja pojedinih izričaja, već treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava utvrđenim ovim Zakonom. Budući da je tužitelj svoju ugovornu obvezu ispunio tek protekom roka od 7 mjeseci od sklapanja Ugovora, to je tuženik mišljenja kako predmetni Ugovor nije ispunjen u razumnom roku te time smatra svoj jednostrani raskid ugovora u cijelosti opravdan. Naime, čl. 385. ZOO-a ističe kako u dvostranoobveznim ugovorima nijedna strana nije dužna ispuniti svoju obvezu ako druga strana ne ispuni ili nije spremna istodobno ispuniti svoju obvezu, osim ako je što drugo ugovoreno ili zakonom određeno, ili ako što drugo proistječe iz naravi posla. Nadalje, člankom 363. ZOO-a je propisano da vjerovnik može raskinuti ugovor bez ostavljanja dužniku naknadnog roka za ispunjenje ako iz dužnikova držanja proizlazi da on svoju obvezu neće ispuniti ni u naknadnom roku. Budući da protekom roka od 2 mjeseca od sklapanja Ugovora, tužitelj i dalje nije ispunio svoju obvezu preuzetu Ugovorom, to tuženik nije ni bio u obvezi ostavljati istom naknadni rok za ispunjenje budući da ispunjenje preuzete obveze nije bilo izgledno. U prilog navedenom ide i činjenica da je tužitelj oglasni pano postavio tek 7 mjeseci nakon sklapanja Ugovora. Budući je svaki ugovor privatnopravni akt, sud u slučaju spora oko tumačenja ili primjene ugovora, prvenstveno mora uvažiti volju koju su stranke imale prilikom sklapanja ugovora kao i cilj koji se njime htio ostvariti. Budući da tužitelj nije ispunio svoju preuzetu obavezu u usmeno dogovorenom roku, to je jednostrani raskid Ugovora od strane tuženika i više nego opravdan.

6. Podneskom tužitelja od 10. kolovoza 2020. tužitelj je naveo kako su neistiniti navodi tuženika da se zakonski zastupnik tužitelja decidirano obvezao početi izvršavati obvezu preuzetu sklopljenim ugovorom u roku od najkasnije 2 mjeseca. Prilikom zaključenja predmetnog ugovora nije bila usmeno ugovorena nikakva obveza tužitelja jer da je bila ugovorena tada bi bila zaključena u pisanoj formi. Ističe kako je odredbom čl. 9. Ugovora da je pisana forma o sporazumu ugovornih strana bitan sastojak ugovora te izmjene i dopune ugovora obvezuju ugovorne strane jedino ako su sačinjene u pisanoj formi.

7. Među strankama je sporno je li Ugovor o pružanju usluga oglašavanja na informativnom panou sklopljen 26. svibnja 2015. raskinut te duguje li tuženik tužitelju utuženi iznos.

8. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju koja se nalazi u spisu te je saslušan direktor tužitelja S. M., direktor tuženika S. Š.

9. Cijeneći provedene dokaze na način propisan čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, u nastavku ZPP), na temelju svakog pojedinog provedenog dokaza, svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio kako sporni ugovor nije raskinut, te da tuženik duguje tužitelju utuženi iznos.

10. Člankom 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje u tekstu: ZOO) propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

11. Člankom 590. ZOO propisano je da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

12. Člankom 604. ZOO propisano je da je naručitelj dužan pregledati izvršeno djelo čim je to po redovitom tijeku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti izvođača. Ako naručitelj na poziv izvođača da pregleda i primi izvršeni rad to ne učini bez opravdanog razloga, smatra se da je rad primljen.

13. Člankom 360. ZOO propisano je da u dvostarnoobveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod pretpostavkama predviđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.

14. Među strankama nije sporno da su 26. svibnja 2015. sklopile Ugovor o pružanju usluga oglašavanja na informativnom panou. Sud na temelju provedenih dokaza nije utvrdio da se tužitelj prilikom sklapanja ugovora decidirano obvezao početi izvršavati obvezu preuzetu sklopljenim ugovorom najkasnije 2 mjeseca od trenutka sklapanja ugovora. Navedeno ne proizlazi iz Ugovora o pružanju usluga oglašavanja, a samim je ugovorom među strankama ugovoreno i da sve kasnije dopune i izmjene obvezuju ugovorne strane jedino ako su sačinjene u pisanoj formi te je pisana forma prema sporazumu ugovornih strana bitan sastojak ovog ugovora. Iskaz direktora tuženika u dijelu u kojem navodi da mu je bilo striktno obećano da će pano s pločicama s podacima o tuženiku biti postavljen u roku od 30 do 60 dana od potpisivanja ugovora u suprotnosti je sa sklopljenim ugovorom, pa sud iskazu direktora tuženika u tom dijelu ne vjeruje.

15. U Ugovoru ne postoji odredba o roku u kojem bi tužitelj bio dužan izvršiti svoju ugovornu obvezu jer to među ugovornim stranama uopće nije regulirano, pa tuženik potpuno pogrešno navodi da se radi o spornoj odredbi pri čijem se tumačenju ne treba držati doslovnog značenja pojedinih izričaja već treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava.

16. U pogledu tvrdnji tuženika kako je ugovor raskinut ističe se da bi tuženik mogao jednostrano raskinuti ugovor potrebno je ispunjenje pretpostavki iz članka 361. do 366. Tuženik tijekom trajanja postupka nije dokazao da postoje, odnosno da se postojale, pretpostavke za raskid. Ispunjenje u roku nije bio bitan sastojak ugovora, tuženik nije pozvao tužitelja na ispunjenje ugovora niti mu je ostavio primjereni naknadni rok za ispunjenje ugovora, tuženik nije dokazao da je iz tužiteljevog držanja proizlazilo da on svoju obvezu neće ispuniti ni u naknadnom roku, a tuženik je dopis u kojem navodi: "Molimo vas da napravimo raskid ugovora te da maknete pločicu s panoa i napravite mjesta za zainteresirane stranke." dostavio tužitelju tek nakon što ga je tužitelj obavijestio da je izvršio svoju ugovornu obvezu.

17. Člankom 4. Ugovora među strankama je ugovoreno da ugovorne strane mogu u svako doba sporazumno raskinuti ovaj ugovor. Sporazumni raskid valjan je jedino ako je sačinjen u pismenom obliku i potpisan od obje ugovorne strane. Ugovorne strane nemaju pravo na jednostrani raskid ovog ugovora prije isteka njegovog roka.

18. Tijekom postupka nije sporno kako tužitelj nije pristao na sporazumni raskid ugovora.

19. Na temelju navedenog, a obzirom nisu ispunjene pretpostavke za jednostrani raskid ugovora, a nije došlo ni do sporazumnog raskida ugovora, sud zaključuje kako sporni Ugovor nije raskinut već je i dalje na snazi i to za cjelokupno razdoblje na koje se odnose utuženi računi. Zbog navedenog postoji obveza tuženika platiti tužitelju ugovorenu naknadu za izvršenu uslugu promidžbe putem informativnog panoa u skladu s priloženim računima, osim za račun broj 16-60085 na iznos od 286,51 kn, a koji je dospio 6. veljače 2016., te za račun 16-60179 na iznos od 285,56 kn koji je dospio 8. ožujka 2016. Naime, za navedena dva računa nastupila je zastara u skladu s odredbom čl. 228. ZOO kojom je propisano da međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine. Obzirom je prijedlog za ovrhu podnesen neposredno javnom bilježniku 22. ožujka 2019. nije sporno da su tražbine dospjele prije 22. ožujka 2016. u zastari.

20. U pogledu tvrdnji tuženika kako se oglašavanje tvrtke tuženika pogrešno vrši pod ostalim tvrtkama koje se nalaze u Općini D., a ne u Općini P. gdje je sjedište tuženika te da je na oglasnom panou istaknut logo različit od loga tuženika što sve ide u prilog neurednom izvršenju predmetnog ugovora od strane tužitelja ističe se kako je upravo navedeni način oglašavanja naveden u Prilogu ugovora od 26. svibnja 2015. te je ovlaštena osoba tuženika potpisala prilog ugovoru od 26. Svibnja 2015. i na njega stavila štambilj tuženika iz čega sud zaključuje kako je odgovorna osoba tuženika bila suglasna upravo s takvim načinom oglašavanja tuženika.

21. Nadalje, ukoliko se ipak oglašavanje tuženika ne vrši u skladu sa sporazumom stranaka, valja reći kako je tuženik po primitku obavijesti od 8. siječnja 2016., a u skladu s odredbom članka 604. ZOO, bio dužan bez odgađanja pregledati izvršeno djelo i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti tužitelja. Kako tuženik sudu nije dostavio dokaze da je o nađenim nedostacima obavijestio tužitelja u roku iz članka 604. ZOO to se njegovi navodi o ukazuju neosnovani.

22. Vezano uz pozivanje tuženika na zabludu u pogledu svojstva usluge oglašavanja posebice u pogledu načina i mjesta oglašavanja koji kvalitativno i kvantitativno ne odgovaraju načinu oglašavanja koje je tužitelj prezentirao i obećao tuženiku u trenutku sklapanja ugovora, valja reći kako zabluda predstavlja razlog pobojnosti ugovora. No, tuženik nije dostavio dokaze da je podnio sudu tužbu za poništaj ugovora iz čega proizlazi da su tvrdnje tuženika koje upućuju na postojanje zablude neosnovane.

23. Slijedom iznesenog, valjalo je tužbeni zahtjev primjenom odredbe čl. 590. ZOO- a usvojiti te održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika za iznos od 10.066,61 kn u smislu čl. 451. st. 3. ZPP-a, dok je za iznos od 572,07 kn valjalo ukinuti platni nalog i odbiti tužbeni zahtjev.

24. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

25. Sud je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi održao na snazi i za ovršni trošak u iznosu od 1.700,00 kn, budući tužitelju pripada pravo na navedeni trošak temeljem čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a, a odnosi se na trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 1.000,00 kn, uz pripadajući PDV u iznosu od 250,00 kn, javnobilježničke nagrade u iznosu od 330,00 kn te javnobilježnički trošak u iznosu od 30 kn, sve uz pripadajući PDV u iznosu od 90,00 kn.

26. Sud je djelomično ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika i u dijelu u koje je naloženo tuženiku platiti tužitelju predvidivi trošak u iznosu od 975,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te je u tom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška odbio, budući da se taj trošak odnosi na trošak potvrde ovršnosti, izvida pravomoćnosti te trošak provedbe izvan sudske ovrhe, a koji trošak tužitelju nikada nije nastao, budući da rješenje o ovrsi nije postalo pravomoćno i ovršno.

27. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi č lanka 154. stavak 5. u svezi članka 155. ZPP budući je tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi (s osnovom uspio u cijelosti, a s visinom 95%), pa je sud tuženika obvezao da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 4.150,00 kn, a koji trošak se odnosi na zastupanje tužitelja po punomoćniku – odvjetniku i to za zastupanje na ročištu održanom 4. rujna 2020. u iznosu od 1.000,00 kn, zastupanje na ročištu održanom 10. lipnja 2021. u iznosu od 1.000,00 kn, sastav podneska od 21. lipnja 2019. u iznosu od 1.000,00 kn, sve uz pripadajući PDV u iznosu od 750,00 kn, a koji trošak je odmjeren u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te na trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 400,00 kn.

28. Sud tužitelju nije priznao trošak u ukupnom iznosu od 1.250,00 kn, a koji se odnosi na trošak sastava podneska od 9. kolovoza 2020. u iznosu od 1.000,00 kn uz pripadajući PDV u iznosu od 250,00 kn, jer sastav navedenog podneska nije bio potreban za vođenje parnice obzirom je tužitelj sve izneseno u podnesku mogao iznijeti na slijedećem ročištu.

29. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 9. srpnja 2021.

Sudac

Iris Hatvalić-Nemec

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, pisano, u tri (3) primjerka, a koja se podnosi se putem ovog suda u roku od osam (8) dana, time da rok za podnošenje žalbe za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude teče od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena, dok za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Odluka se u smislu čl. 467. st. 1 ZPP-a može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 t. 1, 2, 4, 5, 6, 8, 9, 10 i 11 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- tužitelj, po pun. G. R., odvjetniku iz Č.

- tuženik, po pun. M. J., odvjetniku iz Z.