Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-246/2021-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović predsjednice vijeća te dr. sc. Lane Petö Kujundžić i mr. sc. Ljiljane Stipišić članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženog NĆ, zbog kaznenih djela iz članka 154. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog NĆ podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Kv-I-35/2021-5 (K-2/21-18) od 18. lipnja 2021. o produljenju primjene mjera opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2021.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog NĆ kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim su rješenjem Županijskog suda u Varaždinu broj Kv-I-35/2021-5 (K-2/21-18) od 18. lipnja 2021., u tijeku postupka nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj KO-DO-123/2020-1 od 4. prosinca 2020., koja je potvrđena rješenjem prvostupanjskog suda broj Kov-35/2020-14 od 29. siječnja 2021., protiv optuženog NĆ, zbog teških kaznenih djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavak 2. KZ/11., pod točkom I. na temelju članka 98. stavka 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) optuženom NĆ produljene mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točki 4. i 5. ZKP/08. i to: zabrana približavanja određenoj osobi – LĆ, na udaljenost manju od 100 (sto) metara te zabrana uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom – LĆ. Nadalje, pod točkom II. određeno je da mjere opreza iz točke I., u skladu s odredbom članka 98. stavka 6. ZKP/08., mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude, dok je pod točkom III. izreke određeno da će u slučaju nepridržavanja optuženog NĆ izrečenih mjera opreza iste biti zamijenjene istražnim zatvorom.
2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi NĆ po branitelju odvjetniku Davorinu Zlatareku, ne navodeći žalbene osnove. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske ukinuti "navedene mjere".
3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Iz sadržaja žalbe proizlazi da je optuženik nezadovoljan odlukom o produljenju primjene mjera opreza iznoseći svoj stav da je produljivanje "apsolutno nepotrebno". Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijano rješenje sukladno članku 494. stavka 4. ZKP/08. i nije utvrdio da bi bila počinjena neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Po ocjeni drugostupanjskog suda prvostupanjski je sud pobijanim rješenjem iznoseći razloge za svoju odluku zakonito utvrdio i pravilno obrazložio da postoji osnovana sumnja da je optuženik počinio kaznena djela za koja se tereti kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora propisana člankom 123. stavka 1. ZKP/08., kao i posebna pretpostavka za primjenu istražnozatvorske mjere iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za takve svoje zaključke prvostupanjski sud dao je jasne, iscrpne i valjane razloge, a jednako tako i valjane razloge zbog kojih je zaključio, da se ista svrha u konkretnom slučaju može ostvariti i primjenom blažih mjera, odnosno mjera opreza iz članka 98. stavaka 1. i 2. točaka 4. i 5. ZKP/08. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.
5.1. Ponovno se ističe da osnovana sumnja da je optuženik počinio terećena mu kaznena djela proizlazi iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, a takav zaključak pravilnim nalazi i drugostupanjski sud. Te dokaze je već optužno vijeće pri odlučivanju o potvrđivanju optužnice dostatno analiziralo u mjeri koja je potreba za dovoljan stupanj osnovane sumnje da je optuženi NĆ počinio kaznena djela za koja se tereti. Konačnu ocjenu pak tih dokaza dati će raspravni sud nakon provedenog kontradiktornog postupka, dok ovaj sud, kao ni prvostupanjski sud u ovom stadiju postupka nisu ovlašteni na to. Stoga žalitelj neosnovano dovodi u pitanje postojanje osnovane sumnje.
6. Osporavajući pravilnost činjeničnih utvrđenja žalitelj tvrdi da nema opasnosti od ponavljanja djela jer je cijelo vrijeme do pokretanja kaznenog postupka bio u intenzivnom kontaktu s oštećenom i nije bilo nikakvih incidenata. Međutim, pravilno prvostupanjski sud nalazi iteracijsku opasnost prije svega u naravi i načinu počinjenja kaznenih djela za koja se optuženik tereti (prema optužnici djela počinjena su u razmaku mjesec dana) iz čega se može zaključiti o značajnoj količini kriminalne volje optuženika te iskazanoj upornosti u protupravnom postupanju. Ove okolnosti, i po ocjeni drugostupanjskog suda, predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na konkretnu i predvidivu opasnost da će boravkom na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo.
6.2. No, kako se sukladno članku 95. stavak 1. ZKP/08. prilikom odlučivanja o mjerama osiguranja prisutnosti optuženika i drugim mjerama opreza mora paziti da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su primijenjene mjere opreza u konkretnoj situaciji učinkovite za otklanjanje postojeće opasnosti od ponavljanja djela. Tvrdnje optuženika da mu "više ne pada na pamet približiti se oštećenoj" samo potvrđuju da mjere uspješno ostvaruju svoju svrhu.
6.3. Stoga su pobijanim rješenjem navedene mjere opreza opravdano produljene, a žalbeni navodi koji osporavaju potrebu daljnje primjene mjera opreza nisu od utjecaja. Naime, mjerama opreza iz članka 98. stavka 2. točke 4. i 5. ZKP/08. onemogućen je neposredan kontakt optuženika i žrtve, čime je otklonjena opasnost od ponavljanja kaznenih djela. Dakle, nije u pravu žalitelj kada, nastojeći dovesti u pitanje svrhovitosti primjene produljenih mu mjere opreza, ističe da se više nemaju smisla.
7. Nadalje, na tvrdnje žalitelja o dugom trajanju izrečenih mjera opreza, imajući u vidu s jedne strane težinu kaznenih djela za koje se tereti, te, s druge strane, dosadašnje trajanje mjera opreza, izložene potrebe njihove daljnje primjene i činjenice da mjere opreza mogu trajati najdulje do izvršnosti presude, prema ocjeni ovog drugostupanjskog vijeća, načelo razmjernosti u konkretnom slučaju nije povrijeđeno. Ograničenja prava koja je optuženik sukladno pobijanom rješenju dužan podnijeti su u razmjeru s interesima kaznenog postupka koji se time ostvaruju, pri čemu se ističe kako produljene mjere opreza ni na koji način ne ometaju optuženika u svakodnevnom životu.
8. Budući da žalba optuženika nije osnovana, a ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
U Zagrebu 8. srpnja 2021.
Predsjednica vijeća:
Sanja Katušić-Jergović, v.r.
