Pr-146/20

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLIT

Dračevac, Ex vojarna Sv. Križ

21000 Split

"15. Prema navedenom, stav je ovoga suda da u konkretnom slučaju, iako je kod tužiteljice nastalo djelomično smanjenje radne sposobnosti i s tim u vezi joj priznato pravo na invalidsku mirovinu, takvo smanjenje radne sposobnosti nije uzrok nastanka gubitka zarade u vidu razlike između invalidske mirovine koju prima i plaće koju bi ostvarila na radu kod tuženika već je uzrok nastanka te štete prestanak radnog odnosa po zahtjevu tužiteljice sklopljenim Sporazumom o prestanku ugovora o radu te su joj isplaćene sve plaće za razdoblje za koje nije obavljala rad bez svoje krivnje. Stoga nije osnovan tužbeni zahtjev za plaćanje rente zbog gubitka zarade od 11. svibnja 2017. godine prema tužbenom zahtjevu jer nema uzročne veze prestanka ugovora o radu tj prestanka radnog odnosa i prava tužiteljice na invalidsku mirovinu. Zbog toga je valjalo prihvatiti osnovanom žalbu tuženika i prvostupanjsku presudu preinačiti te tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan."

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji mr. sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. C. N., OIB: …, iz P., zastupane po punomoćniku I. M., odvjetniku u S., protiv tuženika HP, OIB: …, zastupanog po predsjedniku uprave I. Č., a on po punomoćniku M. P., odvjetniku u S., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 20. travnja 2021., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice D. K., odvjetničkog vježbenika s položenim pravosudnim ispitom i punomoćnika tuženika, objavljene dana 8. srpnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Nalaže se tuženiku HP, OIB: … u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici M. C. N., s prebivalištem u mjestu P., OIB:…, novčani iznos od 89.118,21 kn na ime razlike bruto plaće zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na;

- iznos od 3.431,17 kn od 15. lipnja 2017.

- iznos od 4.814,00 kn od 15. srpnja 2017.

- iznos od 4.767,97 kn od 15. kolovoza 2017.

- iznos od 4.767,97 kn od 15. rujna 2017.

- iznos od 4.767,97 kn od 15. listopada 2017.

- iznos od 4.767,97 kn od 15. studenog 2017.

- iznos od 4.793,09 kn od 15. prosinca 2017.

- iznos od 4.793,09 kn od 15. siječnja 2018.

- iznos od 4.772,21 kn od 15. veljače 2018.

- iznos od 4.772,21 kn od 15. ožujka 2018.

- iznos od 4.772,21 kn od 15. travnja 2018.

- iznos od 4.772,21 kn od 15. svibnja 2018.

- iznos od 4.772,21 kn od 15. lipnja 2018.

- iznos od 4.772,21 kn od 15. srpnja 2018.

- iznos od 4.711,32 kn od 15. kolovoza 2018.

- iznos od 4.711,32 kn od 15. rujna 2018.

- iznos od 4.711,32 kn od 15. listopada 2018.

- iznos od 4.711,32 kn od 15. studenog 2018.

- iznos od 4.736,44 kn od 15. prosinca 2018. pa do isplate po stopi koja se određuje na temelju članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima", bez zakonskih zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanim u dosuđenom iznosu od 89.118,21 kn.

II Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu zahtjeva za isplatu zakonskih zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanim u dosuđenom iznosu od 89.118,21 kn.

III Nalaže se tuženiku HP, OIB: … u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici M. C. N. s prebivalištem u mjestu P., OIB: … trošak ovog postupka u iznosu od 17.940,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje na temelju članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj 6.2.2018. tužiteljica navodi da je bivši radnik tuženika i da joj je radni odnos prestao uslijed odlaska u invalidsku mirovinu zbog bolesti 100% te posljedičnog gubitka radne sposobnosti. Tuženik da je u čak 6 navrata tužiteljici iz različitih razloga otkazao ugovor o radu međutim, u svih 6 navrata radilo se o nezakonitim odlukama koje su redom poništene ili od strane samog tuženika ili od strane suda. Time da je tužiteljica kontinuirano bila zlostavljana na radnom mjestu od strane ovlaštenih osoba tuženika od posljedica čega je oboljela i po ocijeni invalidske komisije HZMO-a utvrđena joj je poslovna nesposobnost za rad zbog bolesti (100%). Tužiteljica tvrdi da je bolest zbog koje je umirovljena u uzročno-posljedičnoj vezi sa zlostavljenjem na radnom mjestu pa od tuženika traži da joj naknadi štetu. Naime, tužiteljica da od 31.12.2014. prima invalidsku mirovinu u iznosu od 1.347,88 kn mjesečno, a da je radila, da bi za zadnje radno mjesto (operater I, Divizija mreža) primala plaću u bruto iznosu od 12.000,00 kn zbog čega je mjesečno oštećena za najmanje 10.652,12 kn,a radi čega od tuženika traži isplatu iznosa od 213.042,40 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2.3.2017. do isplate.

2. U odgovoru na tužbu podnesenom 28.3.2019. tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da nema protupravnosti u prestanku radnog odnosa stranaka na temelju pisanog sporazuma o prestanku u govora o radu od 13.6.2017. Nadalje, da nema uzročno-posljedične veze između gubitka tužiteljičine radne sposobnosti i radnog odnosa kod tuženika. Tužiteljica da nije zlostavljana na radu. Tuženik ističe prigovor zastare. Netočno je da je tužiteljici radni odnos prestao uslijed odlaska u invalidsku mirovinu. Naime, po prijedlogu tužiteljice radni odnos kod tuženika prestao je 11.6.2017. na temelju Sporazuma o prestanku ugovora o radu. Nadalje, stranke da su sva svoja međusobna novčana potraživanja uredile sklapanjem sporazuma broj HP-02/4-023659/17 od 5.12.2017. na temelju kojeg je tuženik isplatio tužiteljici naknadu plaće i dr. materijalna prava za razdoblje od ožujka 2014. do i uključivši mjesec svibanj 2017. Tužiteljica da ne navodi niti ne nudi dokaze o tome na osnovi čega bi tuženik bio u obvezi tužiteljici isplatiti bilo što nakon ispunjena svoja obveze iz navedenog sporazuma dana 21.12.2017. Kako je ugovor o radu prestao voljom tužiteljice, ista ni u kom slučaju ne može tražiti da joj se naknadi izgubljena zarada. Tuženik napominje da činjenica otkazivanja ugovora o radu i prihvaćanje zahtjeva za zaštitu prava kao osnovanog od strane tuženika ili utvrđivanje takvih odluka nedopuštenim putem suda, ne predstavlja štetnu radu koja može biti osnov za utvrđivanje odgovornosti tuženika. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva.

3. U podnesku od 30.6.2020. tuženik napominje da tužiteljica nije umirovljena zbog ozljede na radu ili zbog profesionalne bolesti već zbog bolesti, a što proizlazi iz rješenja HZMO-a klasa: 141-02717-01/03327078766, urbroj: 341-18-05/3-17-052823 od 19.9.2017. u kojem se navodi da se tužiteljici određuje invalidska mirovina počevši od 31.12.2014. zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti zbog bolesti 100%. Kako je sud vezan rješenjem upravnog tijela koje utvrđuje uzrok smanjenja radne sposobnosti, a što u konkretnom slučaju nije bila ozljeda na radu ili profesionalna bolest već bolest, sud da ne može u ovom postupku utvrđivati pretežiti uzrok umirovljenja i druga pitanja koja su već utvrđena odlukom upravnog tijela kao o prethodnom pitanju (čl. 12. st. 1. ZPP). Tuženik u podnesku od 23.9.2020. napominje da poslodavac odgovara radniku za štetu zbog gubitka primanja uzrokovanih odlaskom u invalidsku mirovinu u dijelu u kojem je razlog umirovljenja ozljeda na radu odnosno profesionalna bolest samo u slučaju ako su isti bili prevladavajući, a što u ovoj pravnoj stvari nije slučaj jer je razlog umirovljena 100% bolest. Također, da je nejasno kako se dolazi do zaključka da su psihičke smetnje tužiteljice u svezi s radom bile prevladavajući uzrok umirovljenja kad iz medicinske dokumentacije proizlazi da je tužiteljica u psihijatrijskom tretmanu od 1996. i da ima teške bolesti lokomotornog sustava.

4. Punomoćnik tužiteljice na ročištu od 17.6.2020. pojašnjava da je medicinsko vještačenje u prethodnom postupku predloženo na okolnost utvrđenja postojanja uzročno-posljedične veze između događaja na radnom mjestu tužiteljice i bolesti zbog koje je tužiteljici određena invalidska mirovina, kao i na okolnost utvrđenja punog obujma posljedica te bolesti. U podnesku od 4.10.2020. tužiteljica ističe kako tužbenim zahtjevom ne potražuje nikakva prava po osnovi mirovinskog osiguranja već da traži naknadu štete od tuženika smatrajući da je do nastanka i razvijanja bolesti došlo uslijed zlostavljanja na radnom mjestu i da su prevladavajuću uzrok umirovljenja tužiteljice bile tegobe koje tužiteljica trpi na psihičkom planu zbog događaja na radnom mjestu.

5. U podnesku od 29.10.2020. tuženik naglašava da je tužiteljica sama odabrala odlazak od tuženika i prestanak radnog odnosa i da je time dovela do toga da prima mirovinu umjesto plaće pa da ne može tražiti da joj se naknadi izgubljena zarada. S druge strane, tužiteljica u podnesku od 7.1.2021. navodi da je Sporazum o prestanku ugovora o radu sklopljen jer tužiteljica u tom trenutku više nije bila zdravstveno sposobna za rad.

6. Podneskom od 11.3.2021. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka za računovodstvo i financije pa je za razdoblje od 12.5.2017. do 30.11.2018. zatražena isplata razlike bruto plaće koju bi tužiteljica primala da je ostala u radnom odnosu kod tuženika i mirovine koju je tužiteljica primala u ukupnom bruto iznosu od 89.118,21 kn.

7. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem odluke tuženika broj 5461/05 od 21.9.2005., odluke tuženika broj 5461/05 od 10.10.2005., Ugovora o radu od 19.3.2010., kopije osobne iskaznice tužiteljice te rješenje HZMO-a od 19.9.2017., izračuna mirovine (list 56, priloga rješenja HZMO-a – ZOMO od 20.9.2017., rješenja HZMO-a od 20.9.2017. i 23.7.2015. uz prilog rješenja, medicinska dokumentacija, zahtjeva za sporazumni raskid Ugovora o radu od 6.6.2017., sporazuma o prestanku Ugovora o radu od 13.6.2017., sporazuma stranaka od 5.12.2017. (list 321-324), Izračuna plaće za razdoblje od 18.3.2014. do 11.5.2017., podaci o visini mirovine tužiteljice dostavljeni od HZMO-a 8.6.2020., platne liste za usporedne radnice tužiteljici te je pročitana spisu druga priložena dokumentacija, pročitan je spis HZMO- a br. OB:03327078726, spisi Općinskog suda u Metkoviću br. P-747/05, P-326/06 i P-364/08, Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr-2817/14, pročitana je u spis dostavljena medicinska dokumentacija te priloženi zdravstveni karton tužiteljice, saslušana je tužiteljica u svojstvu parnične stranke, izveden je dokaz vještačenjem po vještacima medicinske struke dr. M. V.-B., spec. medicine i rada i dr. Č. L., spec. psihijatar koji su podnijeli zajednički pisani nalaz i mišljnje te usmeno na raspravi, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po D. C., stalnoj sudskoj vještakinji za računovodstvo i financije.

8. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik naknadi štetu počinjenu zlostavljanjem na radnom mjestu, odnosno nezakonitim otkazivanjem ugovora o radu u šest navrata, koje je za posljedicu imalo razvoj bolesti kod tužiteljice i određivanje invalidske mirovine zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti.

10. Tužiteljica traži naknadu štete u novcu za izmaklu korist koja se sastoji u razlici između invalidske mirovine koja je tužiteljici isplaćena i plaće koja bi tužiteljici bila isplaćena da je nastavila raditi kod tuženika u razdoblju od svibnja 2017. do prosinca 2018.

11. Za ovu štetu poslodavac odgovara po čl. 111. st. 2. u svezi s čl. 134. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14 i 127/17, dalje ZR) i po čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11.,78/15. i 29/18, dalje ZOO).

11.1. Naime, ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prva (čl. 111. st. 1. ZR). Pravo na naknadu štete iz stavka 1. tog članka odnosi se i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prva iz radnog odnosa (čl. 111. st. 2. ZR).

11.2. Prema čl. 1045. st. 1 i st. 2., čl. 1046. i čl. 1049. ZOO-a poslodavac za štetu odgovara po načelu krivnje, za koju je potrebno kumulativno postojanje svih općih pretpostavki za postojanje odštetne odgovornosti (protupravna štetna radnja, šteta, adekvatna uzročno posljedična veza). To nadalje znači da bi poslodavac bio u obvezi naknaditi utuženu štetu radniku, potrebno je, između ostalog, postojanje određenih protupravnih postupaka poslodavca – tuženika, koji imaju obilježja zlostavljanja (mobinga) i da su ti protupravni postupci u uzročnoj vezi s nastalom štetom.

11.3. Prema prihvaćenom pravnom standardu, mobing je specifični oblik ponašanja na radnom mjestu kojim jedna osoba ili skupina njih sustavno psihički (moralno) zlostavlja i ponižava drugu osobu, s ciljem ugrožavanja njezina ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta, sve do eliminacije s radnog mjesta. Takve se aktivnosti smatraju mobingom ako su učestale i u tom slučaju radnik ima pravo na naknadu štete od poslodavaca sukladno općim propisima obveznog prava.

12. Među stankama nije sporno da je tuženik u rujnu 2005., u listopadu 2005., u studenom 2005., u kolovoz 2006., u ožujku 2008. i u ožujku 2014. dakle, u šest navrata otkazivao ugovor o radu tužiteljici te da je tuženik svoje Odluke iz rujna 2005 i listopada 2005. sam poništio, dok su ostale Odluke tuženika iz studenog 2005., kolovoza 2006., ožujka 2008. i ožujka 2014. utvrđene nedopuštenima u sudskom postupku.

12.1. Naime, iz spisu priložene dokumentacije proizlazi da je tuženik dana 06.09.2005. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici koja je odluka poništena dana 21.09.2005. od strane Uprave društva. Dana 10.10.2005. tuženik je donio Odluku o otkazu Ugovora o rada uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika koja je odluka poništena Odlukom Uprave tuženika od 31.10.2005. Dana 15.11. 2005. tuženik je donio Odluku o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora protiv koje odluke je tužiteljica ustala tužbom, pa je Općinski sud u Metkoviću poništio kao nezakonitu odluku tuženika, te je tužiteljica vraćena na rad. Ova presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Dubrovniku. Dana 04.08.2006. tuženik je donio odluku o redovitom otkazivanju ugovora o radu na neodređeno vrijeme protiv koje je tužiteljica podnijela tužbu Općinskom sudu u Metkoviću, pa je presudom Općinskog suda u Metkoviću Odluka tuženika poništena i tuženik obvezan vratiti tužiteljicu na rad, a ta presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Dubrovniku, te presudom Vrhovnog suda RH u revizijskom postupku kojeg je pokrenuo tuženik. Dana 25.03.2008. tužiteljici je izvanredno otkazan ugovor o radu, te je dana 16.07.2008. odbijen zahtjev tužiteljice za ostvarenje povrijeđenog prava koje su sve odluke poništene presudom Općinskog suda u Metkoviću, a presuda tog suda potvrđena je presudom Županijskog suda u Dubrovniku. Dana 14.3.2014. tuženik je donio odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu protiv koje je odluke tužiteljica podnijela tužbu pa je presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr-2817/14 od 5.12.2016. utvrđeno da je tuženik nedopušteno tužiteljici otkazao ugovor o radu, da radni odnos nije prestao i naloženo je tuženiku tužiteljicu vrati na rad, a ta presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž R-51/17 od 2.3.2017., te presudom Vrhovnog suda RH u revizijskom postupku br. Revr 536/17 od 12.12.2017. kojeg je pokrenuo tuženik.

13. Tužiteljica M. C. N. saslušana u svojstvu parnične stranke navodi da je kod poslodavca radila poslove radnog mjesta voditelja poštanskog ureda. Nakon što je poslodavac poništio svoju prvu odluku o otkazu od 6.9.2005. da je vraćena na svoje radno mjesto, ali da je šikaniranje od strane njoj nadređenih osoba nastavljeno. Ono da se ogledalo u tome što su joj dodjeljivani poslovi koji nisu u opisu njenog radnog mjesta prema sistematizaciji. Primjerice poslodavac bi joj naložio da ostane raditi dulje od propisanog radnog vremena, a sutradan bi joj prigovorio da se nije smjela zadržavati u prostorijama izvan radnog vremena ili primjerice, da bi joj naložili da radi obradu statističkih podataka, ali nakon toga da bi joj rekli da to nije smjela raditi jer da to nije u opisu poslova njenog radnog mjesta. Dakle, tužiteljica ističe, da se sve radilo kako bi se došlo do iduće odluke o otkazu koja je vrlo brzo donesena i to 10.10.2005. Odluka o otkazu da je ponovno poništena od strane poslodavca i da je ponovno vraćena na posao. Tužiteljica navodi da je poslodavca nastavio s jednakim postupanjem odnosno, da joj je tražio greške u radu i da je ponovno donio odluku o otkazu 15.11.2005. Tada da se ja prijavila na Zavod za zapošljavanje. Nakon što je treći otkaz poništen pred Općinskim sudom u Metkoviću, poslodavac je tužiteljici ponudio promjenu radnog mjesta pa joj je tako ponudio radno mjesto tehnolog, a koje da prema sistematizaciji radnih mjesta ne postoji. Tužiteljica navodi da je ipak takvu ponudu ugovora potpisala jer da bi u protivnom uslijedio otkaz, a na odluku da se žalila. U međuvremenu, tužiteljica da je uredno dolazila na posao i obavljala poslove upravitelja ureda u Metkoviću. U konačnici da je ipak dobila odluku o otkazu (4.8.2006.) jer je odbila raditi poslove nepostojećeg radnog mjesta, a koja odluka tuženika je poništena odlukom suda. Nakon toga tužiteljica navodi da je 16.7.2008. ponovno dobila otkaz, a koji otkaz je poništen odlukom suda od 26.3.2009. pa ju je nakon toga poslodavac ponovno vratio na rad, ali da je nastavio sa šikaniranjem, uslijed čega je otvorila bolovanje jer da se s događanjima na poslu i konstantnim dobivanjem odluka o otkazu više nije mogla psihički nositi. Na bolovanju da je konstantno od 2009. Zadnji otkaz da je dobila u 2014., a za koji da nije ni znala da će ga dobiti jer je cijelo vrijeme bila na bolovanju.

13.1. Tužiteljica u stranačkom iskazu pojašnjava da je zlostavljanje na radnom mjestu trpjela od njoj neposredno nadređene osoba V. J. iz P. i izvršnog direktora iz D. M. B.. Smatra da je razlog njihovom ponašanju taj što je zatražila promjenu radnog mjesta u skladu sa viskom spremom. Tada da joj je g. V. J. rekao, na pomalo primitivan način, da što ona hoće, kakva škola, da sjedi tu gdje je i da neće nikada ništa dobiti i sl. Zbog toga da se obratila izvršnom direktoru u D. M. B. koji da joj je rekao, da što ona želi i da dok je on na vlasti da će biti kako on želi. Nakon toga da se obratila Zagrebu, koji su bili iznenađeni takvim ponašanjem njoj nadređenih osoba, da nisu mogli vjerovati da je takvo što moguće, da su joj rekli da se vrati i da ću dobiti ugovor u skladu sa svojom stručnom spremom. Nije prošlo ni dva, tri dana, da je dobila novi ugovor sa svojom stručnom spremom voditelja poštanskog ureda. Navedeno da je bilo u 2004 ili 2005. Do tada da je bila samo šalterski radnik. Zagreb da je kontaktirao Vladimira Jerolima i da mu je naložio je rasporedi na to radno mjesto, a što je on i učinio, ali da joj se s osmjehom obratilo i rekao da ona tu neće dugo opstati. Tužiteljica navodi da tome nije previše pridavala značaja, ali kad su uslijedila šikaniranja, da je uvidjela da misli ozbiljno i da su tada uslijedili svi njeni problemi U međuvremenu, navedena osoba da je završila u pritvoru zbog gospodarskog kriminala. Nakon izlaska iz pritvora, da se vratio na svoje radno mjesto i da su tada nastavljene njene još veće muke jer da je isti imao zaštitu izvršnog direktora.

13.2. Tužiteljica u stranačkom iskazu napominje da je psihičke tegobe osjetila odmah nakon prve odluke o otkazu, a uslijed čega da se javila psihijatru u D.. Njena jedina bolest prije toga da je bio problem s donjim dijelom kralježnice, da nikada nije imala psihičkih problema, da se nije obraćala psihijatru i da joj je bolovanje bilo nepoznanica. Već nakon prvog otkaza da je dobila terapiju od psihijatra, koju je nastavila piti cijelo vrijeme, a od 2009. da je na konstantnom bolovanju te da je dva puta bila hospitalizirana.

14. Analizirajući sve predložene i izvedene dokaze, sadržaj priložene dokumentacije, iskaz tužiteljice, koji je sud doveo u vezu s ponašanjem poslodavca koji je u šest navrata tužiteljici otkazao ugovor o radu odlukama koje su svaki put bile poništene kao nezakonite od strane poslodavca ili od strana suda, sud zaključuje da je poslodavac prema tužiteljici postupio šikanozno jer je cilj pojedinih osoba, neposredno i posredno nadređenih tužiteljici, bio eliminacija tužiteljice iz radne sredine. Time su i otkazni postupci šikanozni jer su provedeni u svezi postizanja navedenog cilja, a kako se radilo o šest provedenih otkaznih postupaka i odluka o otkazu, trajali su tijekom duljeg vremena i doveli do poniženja tužiteljice, ugrožavanja njenog ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta pa stoga imaju obilježje zlostavljanja (mobinga) na radnom mjestu i radi se o protupravnom postupanju tuženika.

14.1. Da bi postojala odštetna odgovornost poslodavca, uz utvrđeno protupravno postupanje tuženika potrebno je da je tužiteljici nastala šteta i da je ona u uzročno- posljedičnoj vezi s postupanjem tuženika koje ima obilježje zlostavljanja (mobinga).

15. Tužiteljica tvrdi da je postupanje tuženika za posljedicu imalo razvoj bolesti kod tužiteljice i određivanje invalidske mirovine zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti pa da joj je nastala šteta u vidu izmakle koristi koja se sastoji u razlici između invalidske mirovine koja je tužiteljici isplaćena i plaće koja bi tužiteljici bila isplaćena da je nastavila raditi kod tuženika.

16. U upravnom postupku HZMO je donio rješenje klasa: 141-02717- 01/03327078766, urbroj: 341-18-05/3-17-052823 od 19.9.2017. kojim je tužiteljici određena invalidska mirovina počevši od 31.12.2014. zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti zbog bolesti 100%.

16.1. Točan je navod tuženika da sud u parničnom postupku nema ovlast ulaziti u ispitivanje je li razlog zbog kojeg je tužiteljici priznato pravo na invalidsku mirovinu (bolest) pravilno utvrđen ili ne.

16.2. Međutim, sud smatra da se u parničnom postupku može utvrđivati je li do nastanka i razvijanja bolesti kod tužiteljice došlo uslijed zlostavljanja na radnom mjestu i je li ta bolest bila prevladavajuću uzrok djelomičnog gubitka radne sposobnosti tužiteljice radi čega joj je određena invalidska mirovina.

17. Sud je izveo dokaz vještačenjem po vještacima medicinske struke dr. Milani V.- B., spec. medicine i rada i dr. Č. L., spec. psihijatar koji su 24.8.2020. podnijeli zajednički pisani nalaz i mišljenje.

17.1. Zaključak vještaka je da su tegobe tužiteljice na psihičkom planu u uzročno- posljedičnoj vezi s događanjima na radnom mjestu. Vještak psihijatar je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju i obavio psihijatrijski pregled tužiteljice te je ocijenio da oštećenje psihičkih funkcija kod tužiteljice izraženo u visokom stupnju (psihotično) te da je u uzročno posljedičnoj vezi sa događanjima na poslu. Pretežiti uzrok djelomičnog gubitka radne sposobnosti tužiteljice odnosno njenog umirovljena su dugogodišnje smetnje na psihičkom planu koje su prema mišljenju vještaka psihijatra nepovoljnog tijeka (psihotične), a dovele su do značajne redukcije u svakodnevnom životu. Navedene smetnje su prema dosadašnjem tijeku bolesti prognostički nepovoljne, a ne može se očekivati neko poboljšanje na psihičkom planu. Dakle, da se radi upravo o bolesti kako to i zaključuju vještaci HZMO-a, a ne profesionalnoj bolesti ili ozljedi na radu, ali je po mišljenju dr. V.-B. i dr. L. dokazano da je ta bolest u uzročnoj vezi sa događanjima na poslu. Zbog navedenog psihičkog stanja kod tužiteljice postoji djelomični gubitak radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost. To znači, ocjenjuje vještakinja medicine rada, da tužiteljica više ne može obavljati svoje dotadašnje poslove koji zahtijevaju rad sa strankama, odgovornost, rukovođenje, koncentraciju, sposobnost organiziranja te dugo sjedenje. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji osim psihičkih tegoba tužiteljica da se liječi zbog tegoba od strane slabinske kralježnice i to: Protrusio disci i.v. L1-L2, L2-L3, L3- L4, L4-L5, Radiculopathia L4-L5chr.bill., Coxarthrosis lat.sin, Gonarthrosis bill, Luboishialgia lat.sin.). Navedene tegobe utječu na uzrok djelomičnog gubitka radne sposobnosti u maloj mjeri u odnosu na poslove koje je tužiteljica obavljala. Drugim riječima, da tužiteljica i nema poteškoće od strane slabinske kralježnice, obostranu, radiološki verificiranu artrozu kukova i koljena, kod nje bi isto tako postojao djelomični gubitak radne sposobnosti uz navedena radna ograničenja.

17.2. Tužiteljica nije imala primjedbi na podneseni nalaz i mišljenje, a tuženik u podnesku od 23.9.2020. navodi da su u vještačenju uzeti u obzir nalazi koji su dostavljeni u spis nakon zaključenja prethodnog postupka. Ovdje je za navesti da je sud u skladu s odredbom čl. 299. st. 2. ZPP-a odlučio da će u dokazne svrhe uzeti u obzir medicinsku dokumentaciju koja je u spis dostavljena nakon zaključenja prethodnog postupka i to, nalaz psihijatra od 2.6.2020. i nalaz psihijatra od 14.7.2020., a na kojim nalazima su sudski vještaci temeljili svoje vještačenje, kao što su ga temeljili i na drugim, brojnim nalazima liječnika specijalista koji su dostavljeni u spis u prethodnom postupku. Navedeno, s obzirom se radi o dokazima koje tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla iznijeti do zaključenja prethodnog postupka tj. do 18.5.2020. jer su nalazi izdani nakon datuma zaključenja prethodnog postupka.

17.3. Nadalje, tuženik prigovara podnesenom nalazu i mišljenju vještaka navodeći da vještačenje nije provedeno na temelju cjelovitog zdravstvenog kartona tužiteljice već na temelju djelomičnog zdravstvenog kartona koji se vodi od 2000 g. pa na dalje i da iz medicinske dokumentacije proizlazi da je tužiteljica u psihijatrijskom tretmanu već od 1996., da je tužiteljici među ostalim dijagnosticirano da je emocionalno nestabilna ličnost, a što sugerira da se radi o određenoj kvaliteti osobnosti tužiteljice koja nije povezana s događajima na poslu i da tužiteljica ima teške bolesti lokomotornog sustava pa da nije jasno kako su vještaci zaključili da su psihičke smetnje pretežit uzrok gubitka radne sposobnosti.

18. S obzirom na iskazane prigovore tuženika sud je radi otklona nejasnoća saslušao vještake na ročištu od 10.11.2020.

18.1. Sudska vještakinja dr. M. V.-B., spec. medicine rada usmeno pojašnjava da je ovlašteni vještak Zavoda dana 23.7.2013. utvrdio da su psihičke smetnje tužiteljice dostupne liječenju u okviru zdravstvene zaštite pa da kao takve ne uvjetuju invalidnost. Takvo utvrđenje vještaka znači da u tom trenutku liječenje nije bilo završeno pa da zbog toga u tom trenutku psihičke smetnje tužiteljice nisu uzrokovale invalidnost. Međutim, iz medicinske dokumentacije nakon 2013. da je razvidno da je tužiteljici psihičko stanje pogoršano i da neće nastupiti poboljšanje pa da je stoga doneseno rješenje HZMO-a o djelomičnom gubitku radne sposobnosti uz navedena radna isključenja. U odnosu na tegobe od strane lokomotornog sustava navodi da one imaju minimalni utjecaj na djelomični gubitak radne sposobnosti tužiteljice. Naime, stupanj oštećenja psihičkih funkcija kod tužiteljice da je izražen na visokom nivou, a to znači preko 50% što bi bilo dovoljno da se kaže da je pretežiti dio djelomičnog gubitka radne sposobnosti uzrokovan psihičkom bolesti, bez obzira na bolesti lokomotornog sustava. To znači da kada tužiteljica ne bi imala smetnje lokomotornog sustava, da bi samo na temelju psihičke bolesti imala djelomični gubitak radne sposobnosti. Sudska vještakinja navodi da je prilikom vještačenja imala na uvid zdravstveni karton tužiteljice za koji je sud čitanjem utvrdio da se vodi za razdoblje od 22.8.1989. g. pa na dalje. Pojašnjava tuženiku, da je HZMO donio rješenje prema kojem je za tužiteljicu utvrđen djelomični gubitak radne sposobnosti zbog bolesti jer nije zabilježeno postojanje ozljede na radu ili profesionalne bolesti. Napominje da je vještak psihijatar u ovom predmetu psihičke tegobe tužiteljice doveo u uzročno-posljedičnu vezu s događanjima na radnom mjestu, a koje pitanje da spada u nadležnost psihijatra sukladno pravilnicima o specijalističkom usavršavanju zdravstvenih djelatnika.

18.2. Sudski vještak dr. Č. L., spec. psihijatar usmeno na ročištu od 10.11.2020. obrazlaže podneseni nalaz i mišljenje pa navodi da je psihijatrijska dokumentacija u spisu iznimno obilna, a iz koje proizlazi da je liječenje tužiteljice započelo 2005. g. U nalazima spec. psihijatra da se u više navrata se iščitava da su smetnje tužiteljice uzrokovane "problemima na radnom mjestu". Vještak psihijatar naglašava da je svaki novi otkaz od ukupno 6 otkaza koje je tužiteljica dobila kod tuženika, stres koji može biti i kvantitativno i kvalitativno visoke razine i da uvijek izazivaju smetnje na psihičkom planu, a posebice ako se te situacije ponavljaju jer se tada stres kumulira. Što se tiče uzročno-posljedične veze, smetnje tužiteljice na psihičkom planu koje je vještak procjenjivao temeljem psihijatrijskih nalaza i temeljem osobnog psihijatrijskog pregleda, da nema nikakve dvojbe da su te smetnje uzrokovane upravo problemima na radnom mjestu. Liječenje da je sustavno počelo 2006. godine i da i dalje traje, dakle da psihijatrijsko liječenje u trajanju od 14 godina i uzimanje psihofarmaka uvijek dovodi do smetnji koje su opisane u nalazima specijalista psihijatara priloženih spisu, a i u nalazu i mišljenju vještaka od 24.8.2020. Obzirom na stručnu spremu i radno mjesto tužiteljice vještak je u cijelosti sam suglasan sa mišljenjem HZMO-a iz Dubrovnika koji su procijenili da tužiteljica ne može raditi određene poslove.

18.3. Vještak psihijatar dr. L. na poseban upit pun. tuženika, kako sudski vještak komentira činjenicu da je u spisu Zavoda navedeno u nalazu i mišljenju vještaka o smanjenu radne sposobnosti tužiteljice (dr. D.) da je tužiteljica od 1996. u psihijatrijskom tretmanu, navodi da u toj komisiji nije sjedio niti jedan psihijatar pa da ga čudi takav zaključak jer da psihijatrijsku problematiku može procjenjivati isključivo vještak psihijatar, a navedeni doktor dr. Devčić da je po specijalnosti neurokirurg. Dr. L. napominje da je prije davanja nalaza i mišljenja pročitao spis Zavoda u kojem nije bila priložena med. psihijatrijska dokumentacija, a vještaku psihijatru u sudskom postupku je relevantna samo priložena medicinska dokumentacija. Nadalje navodi, da je pročitao cjeloviti medicinski zdrav. karton tužiteljice, dakle i ono što se za nju vodilo i prije 2000. g. i da podatke o psihijatrijskom liječenju tužiteljice nije našao sve do 2005. godine. Na daljnji upit pun. tuženika, je li dijagnoza tužiteljice emocionalno nestabilna ličnost rezultat događanja na poslu, sudski vještak navodi da ta dijagnoza nije rezultat događanja na poslu. Naime, ta dijagnoza opisuje strukturu ličnosti i kao takva jako je podložna psihičkim dekompenzacijama posebice u uvjetima doživljavanja stresa. Međutim, da nije bilo predmetnih događanja na poslu, možda se ta dijagnoza kod tužiteljice nikad ne bi ni utvrdila.

19. Daljnjih primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka stranke nisu imale, a tuženik ustraje u tvrdnji da provedeno vještačenje u parničnom postupku ne može zamijeniti relevantno rješenje HZMO-a kojim je bolest tužiteljice utvrđena kao uzrok djelomičnog gubitka radne sposobnosti jer se radi o prethodnom pitanju o kojem je već odlučilo drugo nadležno tijelo (čl. 12. st.1. ZPP). Kako je već naprijed navedeno, vještačenje u ovom postupku nije provedeno radi utvrđenja uzroka djelomičnog gubitka radne sposobnosti i invalidskog umirovljenja tužiteljice. Nije sporno da je uzrok za to 100% bolest, ali je sporno je li do nastanka i razvijanja te bolesti došlo uslijed zlostavljanja na radnom mjestu i je li upravo ta bolest prevladavajuću uzrok djelomičnog gubitka radne sposobnosti tužiteljice zbog čega joj je određena invalidska mirovina.

20. Sud nakon ovako provedenog dokaznog postupka zaključuje da je do nastanka i razvijanja psihičke bolesti kod tužiteljice došlo uslijed zlostavljanja na radnom mjestu i da je upravo ta bolest bila prevladavajući razlog djelomičnog gubitka radne sposobnosti tužiteljice radi čega joj je određena invalidska mirovina. Navedeno proizlazi iz rezultata cjelovitog dokaznog postupka pa tako i iz iskaza tužiteljice i iz rezultata provedenog vještačenja, a koje je provedeno na temelju medicinske dokumentacije u spisu i nakon uvida vještaka u cjeloviti zdravstveni karton, mirovinski spis i kliničkog pregleda tužiteljice, čiji nalaz i mišljenje vještaka sud smatra jasnim, potpunim i neproturječnim samim sa sobom i s izvedenim dokazima. Naime, tužiteljica je među ostalim iskazala, da je psihičke tegobe osjetila 2005. nakon što je dobila prvu odluku o otkazu kada se javila psihijatru, a do tada da joj je jedina bolest bila problem s donjim dijelom kralježnice, da nije imala psihičkih problema niti se obraćala psihijatru. Navedeno se poklapa s prvim nalazima psihijatra iz 2005., dakle nalaz je iz iste godina kada je tužiteljica dobila prvu odluku o otkazu i kada se odlučila javiti psihijatru, a što je potvrdio i vještak psihijatar koji je vještačio za potrebe ovog postupka i koji navodi da iz medicinske dokumentacije proizlazi da je psihijatrijsko liječenje kod tužiteljice započelo 2005., da je sustavno u liječenju 14 godina i da uzima psihofarmake, da su njene psihičke tegobe uzrokovane događanjima na radnom mjestu i da je svaki od šest otkaza na novo traumatizirao tužiteljicu na psihičkom planu i dovodio do pojačane somatizacije. Nadalje, iz rješenja Zavoda od 19.9.2017. proizlazi da je tužiteljici određena invalidska mirovina počevši od 31.12.2014. zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti zbog bolesti 100%. Vještaci medicine rada i psihijatar su se u postupku decidirano izjasnili da je prevladavajući razlog djelomičnog gubitka radne sposobnosti tužiteljice uzrokovan psihičkom bolesti, a za koju je sud na temelju rezultata provedenog, dokaznog postupka zaključio da je u uzročno-posljedičnoj vezi sa zlostavljanjem na radnom mjestu i zbog koje bolesti je tužiteljici rješenjem HZMO-a određena invalidska mirovina počevši od 31.12.2014.

21. Tužiteljica traži naknadu štete u vidu izmakle koristi koja se sastoji u razlici između invalidske mirovine koja je tužiteljici isplaćena i plaće koja bi tužiteljici bila isplaćena da je nastavila raditi kod tuženika.

21.1. Kako bi se utvrdio iznos izmakle koristi koji je tuženik dužan naknaditi tužiteljici, od tuženika su pribavljeni platni podaci za dvije radnice usporedne tužiteljici (B. i M.) koje su u utuženom razdoblju radile na radnom mjestu „operater I“, pribavljeni su podaci od Zavoda o isplaćenoj mirovini tužiteljici i provedeno je financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji za računovodstvo i financije D. C., koja je 22.1.2021. u spis podnijela pisano Izvješće o vještačenju. Vještakinja D. C. navodi kako je uvidom u dokumentaciju i podatke koji se nalaze u spisu za utuženo razdoblje od 1. ožujka 2017. do 30. studenog 2018. godine izračunata razliku plaće koju bi tužiteljica primala da je ostala u radnom odnosu kod tuženika i iznosa mirovine koju je primala, razliku doprinosa iz plaće i na plaću, razliku poreza i prireza te razliku neto plaće. Na osnovi analize podataka i izračuna prikazanih u nalazu, vještakinja podnosi mišljenje da sveukupna razlike bruto plaće iznosi 102.597,83 kn. 21.2. Tuženik prigovara da financijski vještak nije uzeo u obzir to da su stranke sva svoja međusobna novčana potraživanja uredile sklapanjem Sporazuma broj HP-

02/4-023659/17 od 5.12.2017. na temelju kojeg je tuženik isplatio tužiteljici naknadu plaće i dr. materijalna prava za razdoblje od ožujka 2014. do i uključivši mjesec svibanj 2017.

22. Sud je pročitao Sporazum broj HP-02/4-023659/17 od 5.12.2017. i utvrdio da su stranke člankom 2. Sporazuma utvrdile da je tuženik na temelju ugovora o radu, primjenjivih propisa i na temelju pravomoćne presude dužan isplatiti tužiteljici naknadu plaće za vrijeme dok tužiteljica nije radila kod poslodavca u ukupnom bruto iznosu od 203.219,96 kn bruto za razdoblje od ožujka 2014. do svibnja 2017.

22.1. Nakon takvog utvrđenja, sud je po prijedlogu tuženika zatražio obrazloženje od financijskog vještaka odnosno, da na temelju dokumentacije dostavljene u spis utvrdi je li tuženik na temelju navedenog Sporazuma isplatio tužiteljici bruto plaću za ožujak, travanj i svibanj 2017. tj. za mjesece koje čine dio utuženog razdoblja u ovom postupku.

22.2. Sudska vještakinja dostavila je u spis 1.3.2021. pisano obrazloženje-Dopunu Izvješća o vještačenju u kojem navodi, da je ponovnim pregledom dokumentacije u spisu utvrdila da je tužiteljici prestao radni odnos zaključno s danom 11. svibnja 2017. godine. Prema Sporazumu HP-02/4-023659/17 koji je sastavljen sukladno pravomoćnoj sudskoj presudi Gž R-51/2017 od 2.3.2017. godine, tuženik da je dana 21.12.2017. godine isplatio naknadu plaća tužiteljici za razdoblje koje uključuje dio utuženog razdoblja. Utvrđeno je da su u razdoblju na koje tuženik prigovara, odnosno od 1. ožujka do 16. lipnja 2017. godine, a kako je vidljivo na str. 323 spisa prema Sporazumu HP-02/4-023659/17 obračunate i isplaćene plaće za: ožujak 2017. godine ukupno 5.392,75 kn s dospijećem plaćanja 16. travnja 2017. godine, za travanj 2017. godine ukupno 5.392,75 kn s dospijećem plaćanja od 16. svibnja 2017. godine i za svibanj 2017. godine ukupno 2.110,21 kn s dospijećem plaćanja od 16. lipnja 2017. godine. S obzirom je utvrđeno da je u cijelosti nadoknađena plaća za ožujak i travanj 2017. godine te djelomično za svibanj 2017. godine, u Tablici br. 1 prikazan je izračun razlike bruto iznosa plaće koju bi tužiteljica primala da je ostala u radnom odnosu kod tuženika i iznosa mirovine koju je primala u razdoblju od 12. svibnja 2017. do 30.11.2018. godine u ukupnom bruto iznosu od 89.118,21 kn. 23. Stranke nisu imale primjedbi na dopunjeno vještačenje koje sud smatra jasnim, potpunim i neproturječnim samim sa sobom i s izvedenim dokazima, a tužiteljica je podneskom od 11.3.2021. u skladu s izračunom vještaka zatražila da joj tuženik na ime naknade štete za utuženo razdoblje isplati ukupni bruto iznos od 89.118,21 kn. 24. Tuženik navodi da je ugovor o radu prestao voljom tužiteljice i da je time dovela do toga da prima mirovinu umjesto plaće pa da ne može tražiti da joj se naknadi izgubljena zarada koju tužiteljica ne bi izgubila da je nastavila raditi.

24.1. Čitanjem Sporazuma o prestanku ugovora o radu broj: HP-02/4-012573/17 kojim su stranke utvrdile da tužiteljici na temelju njene pisane zamolbe od 6.6.2017. prestaje ugovor o radu zaključno s danom 11.5.2017. i saslušanjem tužiteljice u svojstvu parnične stranke, sud je utvrdio da je tužiteljici radni odnos prestao sporazumom stranaka.

24.2. Međutim, iz sadržaja pisane zamolbe tužiteljice od 6.6.2017. za sporazumni raskid ugovora o radu i iz stranačkog iskaza tužiteljice proizlazi, da je raskid ugovora o radu zatražen budući tužiteljica zbog zdravstvenih razloga više nije bila sposobna raditi poslove svog radnog mjesta (operater I). Kako je tužiteljici invalidska mirovina određena počev od 31.12.2014. radi djelomičnog gubitka radne sposobnosti zbog bolesti za koju je sud ocijenio da je u uzročno-posljedičnoj vezi sa zlostavljanjem na radnom mjestu i kako je vještak medicine rada mišljenja da tužiteljica zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti više ne može obavljati svoje dotadašnje poslove proizlazi da tužiteljica nije bila zdravstveno (radno) sposobna za rad na poslovima na koje ju je tuženik trebao vratiti po pravomoćnoj presudi u 2017. godini pa da je time opravdano zatražila sporazumni raskid ugovora o radu, a čime po mišljenju suda, tužiteljica nije dovela do toga da prima invalidsku mirovinu umjesto plaće i može tražiti od poslodavca da joj naknadi izgubljenu zaradu.

25. Tuženik je istaknuo prigovor zastare potraživanja tužiteljice. Članak 230. st. 1. ZOO-a propisuje da potraživanje naknade štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. Stavak 2. istog članka propisuje da to potraživanje u svakom slučaju zastarijeva za pet godina od kada je šteta nastala. Kako tužiteljica traži naknadu štete za razdoblje od svibnja 2017. do prosinca 2018., a tužba je podnesena unutar zastarnog roka tj. 6.12.2018., proizlazi da je nastupio prekid zastare i da tražbina tužiteljice nije zastarila.

25.1. Dakle, po ocijeni suda, iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je uslijed protupravnog postupanja tuženika došlo do nastanka štete kod tužiteljice u vidu izmakle koristi u razdoblju od 12.5.2017. (radni odnos kod tuženika prestao 12.5.2017.) do 30.11.2018. (tužba podnesena u prosincu 2018.) pa ju je tuženik dužan naknaditi na temelju naprijed citiranih odredbi ZOO-a i to u zatraženom bruto iznosu od 89.118,21 kn, slijedom čega je u tom dijelu tužbeni zahtjev prihvaćen kao osnovan.

26. Tužiteljici na svaki pojedinačni dio iznosa pripada pravo na zakonsku zateznu kamatu na temelju odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a tekuću od 15-og dana u idućem mjesecu do isplate (čl. 84. st. 3. Zakona o radu, "Narodne novine" br. 149/09. i 61/11.; čl. 92. st. 3. ZR-a), bez zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. Naime, u skladu s čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine" 177/04.,177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., Odluka USRH - 120/13.,125/13., 148/13., Odluka USRH - 83/14., 143/14., 136/15., dalje: Zakon) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Odredbom čl. 45. st. 4. i 5. Zakona i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj 95/05, 96/06. ,68/07., 146/08., 2/09., 9/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12. I 79/13., dalje: Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. tog Zakona i čl. 11., 12. i 15. tog Pravilnika, umanjenog za obračunane i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. tog Zakona te umanjenog za osobni dobitak iz čl. 36. st. 1. i 2. istog Zakona. Obračunani predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku. S obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto place i doprinose), dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju. Stoga je tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan u dijelu zahtjeva za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koji čine sastavni dio bruto plaće.

26.1. O stopi zatezne kamate sud je odlučio u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO- a.

27. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19., u tekstu ZPP).

27.1. Vrijednost predmeta spora od podnošenja tužbe do 10.3.2021. iznosila je 213.042,40 kn, da bi podneskom od 11.3.2021. tužiteljica smanjila tužbeni zahtjev potražujući isplatu iznosa od 89.118,21 kn, koliko je iznosila vrijednost predmeta spora i u vrijeme zaključenja raspravljanja.

27.2. Utoliko je uspjeh tužiteljice u konkretnom slučaju valjalo cijeniti do smanjenja tužbenog zahtjeva (100% osnov+42% visina=142% : 2=71%) u omjeru od 71 %, a nakon smanjenja tužbenog zahtjeva do zaključenja raspravljanja u omjeru od 100% (tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva u svezi kojeg nje nastao poseban trošak, a to je zahtjev za naknadu isplatu zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak). S druge strane, uspjeh tuženika do smanjenja tužbenog zahtjeva je 29%, a nakon toga 0%. Kada se uspjeh tuženika odbije od uspjeha tužiteljice (71-29), dobije se 42% koliko treba priznati tužiteljici od ukupnog troška do smanjenja tužbenog zahtjeva, a nakon toga joj treba priznati 100% od ukupnog troška.

27.3. Tužiteljici bi tako za fazu postupka do 10.3.2021., prema vrijednosti predmeta spora od 213.042,40 kn i prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje Tarifa) valjalo obračunati trošak kako slijedi: za sastav podnesaka od 13.2.2020., 5.10.2020. i 8.1.2020. te za pristup punomoćnika ročištima od 18.5.2020., 17.6.2020., 13.10.2020., 10.11.2020. i 16.2.2021. za svaku radnju iznos od 2.500,00 kn što zbrojeno i uvećano za 25% PDV-a daje 25.000,00 kuna, a od čega 42% na ime uspjeha za tu fazu postupka iznosi 10.500,00 kn. Međutim, tužiteljica za tu fazu postupka zahtjeva naknadu troška obračunatog po svakoj od navedenih radnji u iznosu od 1.000,00 kn, umjesto u iznosu od 2.500,00 kn koliko bi joj prema Tarifi pripadalo. Kada se naprijed popisane radnje zbroje, pomnože s iznosom od 1.000,00 kn i kada se dobiveni iznos uveća za 25% PDV-a dobije se 10.000,00 kn, a koji iznos je tužiteljici priznat u cijelosti na ime parničnog troška za tu fazu postupka, bez umanjenja prema postotku uspjeha u postupku jer bi pravilnom primjenom Tarife i uz umanjenje za postotak uspjeha u postupku tužiteljici na ime parničnog troška za tu fazu postupka pripadao veći iznos (10.500,00 kn) od onog zatraženog (10.000,00 kn).

27.4. U drugoj fazi postupka dakle, od 11.3.2021. do zaključenja glavne rasprave, u kojoj je tužiteljica uspjela u omjeru od 100%, valjalo je parnični trošak obračunati prema vrijednosti predmeta spora od 89.118,21 kn, u skladu s popisanim troškom i primjenom Tarife kako slijedi: za sastav podneska od 11.3.2021 i pristup punomoćnika ročištu od 20.4.2021. za svaku radnju zatraženi iznos od 1.000,00 kn što zbrojeno i uvećano za 25% PDV-a daje iznos od 2.500,00 kuna.

27.5. Kada se zbroji 10.000,00 kn i 2.500,00 kn i dobiveni iznos uveća za 5.440,00 kn na ime troška vještačenja, dobije se iznos od 17.940,00 kn koliko je tužiteljici valjalo priznati na ime naknade parničnog troška.

27.6. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužiteljici pripadaju zakonske zatezne kamate od presuđenja pa do isplate na temelju odredbe čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13.,93/14., 55/16., 73/17.).

28. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Splitu, 8. srpnja 2021.

s u t k i nj a:

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke parnične stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužiteljice

- pun. tuženika

- u spis