REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: 10. P-191/2019-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu Ljubomiru Mirkoviću, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja L. O., OIB: …, iz J., zastupan po opunomoćeniku T. B., odvjetniku iz O., protiv tuženika P.b.Z. d.d., Z., OIB: …, zastupan po opunomoćenicima iz OD L. i P. d.o.o., odvjetnicima iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i stjecaja bez osnove, vr.p.s. 22.979,03 kn, nakon javne glavne rasprave zaključene 24. svibnja 2021. u nazočnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja odvjetničkog vježbenika L. K. i zamjenika opunomoćenika tuženika odvjetnika M. B., 8. srpnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj … sklopljenog između tužitelja L. O. kao korisnika kredita i tuženika P. b. Z. d.d. Z. kao kreditora dana…, koji je potvrđen kod javnog bilježnika A. B. dana… pod brojem …, a koja u čl. 1. glasi: "… koji odgovara protuvrijednosti od… CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na da korištenja kredita", u čl. 4. glasi: "… po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana…", u čl. 5. glasi: "Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate.", u čl. 6. glasi: "Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate.", u čl. 7. st. 2. glasi: "… plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja… U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.", u čl. 12. st. 8. glasi: "…Potpisom ovog Ugovora ugovorne strane izjavljuju da su upoznate s Općim uvjetima poslovanja PBZ d.d. s građanima i pristaju na njihovu primjenu. Ugovorne strane su suglasne da se na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju Opći uvjeti poslovanja PBZ d.d. s građanima, ostali akti Banke kojima je regulirano kreditiranje građana te da prihvaćaju sve njihove izmjene i dopune…", a u čl. 12. st. 9. glasi: "Potpisom ovog Ugovora Korisnik kredita i Protivnik osiguranja izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF."

II Nalaže se tuženiku P.b.Z. d.d., Z., OIB: … da tužitelju L. O., OIB: …, iz J., isplati

iznos

od

ukupno

22.979,03

kn

(dvadesetdvijetisućedevetstosedamdesetdevetkunaitri lipe) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. po stopi od 15%, od 01. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena (u daljnjem tekstu: z.z. kamata), i to na:

- iznos od 16,77 kn od 01.04.2007. pa sve do isplate;

- iznos od 26,65 kn od 01.09.2007. pa sve do isplate;

- iznos od 15,17 kn od 01.12.2007. pa sve do isplate;

- iznos od 00,12 kn od 01.01.2008. pa sve do isplate;

- iznos od 37,46 kn od 01.02.2008. pa sve do isplate;

- iznos od 109,22 kn od 01.03.2008. pa sve do isplate;

- iznos od 148,41 kn od 01.04.2008. pa sve do isplate;

- iznos od 83,83 kn od 01.05.2008. pa sve do isplate;

- iznos od 69,61 kn od 01.06.2008. pa sve do isplate;

- iznos od 90,67 kn od 01.07.2008. pa sve do isplate;

- iznos od 48,83 kn od 01.08.2008. pa sve do isplate;

- iznos od 51,20 kn od 01.09.2008. pa sve do isplate;

- iznos od 75,88 kn od 01.10.2008. pa sve do isplate;

- iznos od 282,81 kn od 01.11.2008. pa sve do isplate

- iznos od 143,26 kn od 01.12.2008. pa sve do isplate;

- iznos od 292,20 kn od 01.01.2009. pa sve do isplate;

- iznos od 314,96 kn od 01.02.2009. pa sve do isplate;

- iznos od 324,95 kn od 01.03.2009. pa sve do isplate;

- iznos od 293,58 kn od 01.04.2009. pa sve do isplate;

- iznos od 298,56 kn od 01.05.2009. pa sve do isplate;

- iznos od 257,69 kn od 01.06.2009. pa sve do isplate;

- iznos od 222,80 kn od 01.07.2009. pa sve do isplate;

- iznos od 230,62 kn od 01.08.2009. pa sve do isplate;

- iznos od 250,71 kn od 01.09.2009. pa sve do isplate;

- iznos od 248,47 kn od 01.10.2009. pa sve do isplate;

- iznos od 229,28 kn od 01.11.2009. pa sve do isplate;

- iznos od 265,17 kn od 01.12.2009. pa sve do isplate;

- iznos od 291,35 kn od 01.01.2010. pa sve do isplate;

- iznos od 333,45 kn od 01.02.2010. pa sve do isplate;

- iznos od 322,49 kn od 01.03.2010. pa sve do isplate;

- iznos od 376,85 kn od 01.04.2010. pa sve do isplate;

- iznos od 364,97 kn od 01.05.2010. pa sve do isplate;

- iznos od 389,78 kn od 01.06.2010. pa sve do isplate;

- iznos od 554,36 kn od 01.07.2010. pa sve do isplate;

- iznos od 519,21 kn od 01.08.2010. pa sve do isplate;

- iznos od 614,07 kn od 01.09.2010. pa sve do isplate;

- iznos od 583,57 kn od 01.10.2010. pa sve do isplate;

- iznos od 518,97 kn od 01.11.2010. pa sve do isplate;

- iznos od 643,89 kn od 01.12.2010. pa sve do isplate;

- iznos od 799,43 kn od 01.01.2011. pa sve do isplate;

- iznos od 692,22 kn od 01.02.2011. pa sve do isplate;

- iznos od 731,13 kn od 01.03.2011. pa sve do isplate;

- iznos od 678,85 kn od 01.04.2011. pa sve do isplate;

- iznos od 686,71 kn od 01.05.2011. pa sve do isplate;

- iznos od 894,58 kn od 01.06.2011. pa sve do isplate;

- iznos od 908,56 kn od 01.07.2011. pa sve do isplate;

- iznos od 1.087,94 kn od 01.08.2011. pa sve do isplate;

- iznos od 1.000,98 kn od 01.09.2011. pa sve do isplate;

- iznos od 905,09 kn od 01.10.2011. pa sve do isplate;

- iznos od 893,13 kn od 01.11.2011. pa sve do isplate;

- iznos od 884,60 kn od 01.12.2011. pa sve do isplate;

- iznos od 926,75 kn od 01.01.2012. pa sve do isplate;

- iznos od 971,07 kn od 01.02.2012. pa sve do isplate;

- iznos od 975,55 kn od 01.03.2012. pa sve do isplate, sve to u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku P.b.Z. d.d., Z., OIB: …da tužitelju L.O., OIB: …, iz J. naknadi parnični trošak u iznosu od 10.410,00 kn sa z.z. kamatom koja teče od 8. srpnja 2021. pa do isplate, a u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj L.O. utužio je tuženika P.b.Z. d.d. (u daljnjem tekstu: tužitelj i tuženik) radi utvrđenja da su ništetne odredbe čl. 1. koji glasi: "… koji odgovara protuvrijednosti od… CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na da korištenja kredita", u čl. 4. glasi: "… po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana…", u čl. 5. glasi: "Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate.", u čl. 6. glasi: "Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate.", u čl. 7. st. 2. glasi: "… plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja… U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.", u čl. 12. st. 8. glasi: "…Potpisom ovog Ugovora ugovorne strane izjavljuju da su upoznate s Općim uvjetima poslovanja PBZ d.d. s građanima i pristaju na njihovu primjenu. Ugovorne strane su suglasne da se na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju Opći uvjeti poslovanja PBZ d.d. s građanima, ostali akti Banke kojima je regulirano kreditiranje građana te da prihvaćaju sve njihove izmjene i dopune…", a u čl. 12. st. 9. glasi: "Potpisom ovog Ugovora Korisnik kredita i Protivnik osiguranja izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF."

2. Tužitelj je tužbu obrazložio činjenicom da je s tuženikom … zaključio Ugovor o kreditu broj …, koji je potvrđen kod javnog bilježnika A. B. pod brojem …dana …. i na temelju toga kredita tuženik mu je odobrio iznos od …CHF u protuvrijednosti u kunama obračunatim po srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan korištenja kredita, sa redovnom kamatnom stopom koja na dan sklapanja tog ugovora iznosi 5,50% godišnje te sa rokom otplate od 60 mjeseci s tim da je kredit otplaćen u cijelosti 4. travnja 2013.

3. U točki 4. ovog Ugovora je navedeno da je kamatna stopa promjenjiva i u trenutku ugovaranja da iznosi 5,50% godišnje i obračunava se u CHF mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom, a u točki 7.2. stavak 2. da je navedeno kako u slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. Ugovora korisnik kredita-tužitelj pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.

4. Na temelju navedenih odredbi ovog ugovora o namjenskom kreditu tuženik je jednostranom odlukom povećavao kamatnu stopu ugovorne (redovne) kamate, pa zbog toga povećava iznos pojedinih anuiteta izraženih u CHF.

5. Istakao je da je kredit otplatio u cijelosti dana …., a da tužbu protiv tuženika podnosi iz razloga što smatra da su predmetnim Ugovorom o kreditu povrijeđena njegova prava kao potrošača, na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe i to prvenstveno odredbu koja se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica – švicarski franak te ugovornu odredbu kojom je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu. Stoga je tužitelj ocijenio da je cjelokupno ponašanje tuženika prilikom potpisivanja predmetnog ugovora i trajanja ugovornog odnosa predstavljalo zavaravajuću poslovnu praksu. Tužitelj je zaključno istakao da kao laik ne raspolaže dovoljnim ekonomskim znanjem da bi točno postavio tužbeni zahtjev s navođenjem svakog pojedinačnog iznosa razlike preplaćene kamate i tečajne razlike i pojedinom anuitetu na koji potražuje i zakonski zateznu kamatu pa si je uzeo za pravo da tek nakon provođenja financijsko knjigovodstvenog vještačenja te i drugih dokaza na okolnosti visine dugovanja tuženika prema njemu, naknadno specificira tužbeni zahtjev, sve to sukladno odredbi čl. 186. b st. 3. ZPP-a uvažavajući i poštujući načelo "ravnopravnosti oružja", a pogotovo zbog davanja mogućnosti i tuženiku da se očituje na predloženi dokaz provođenja vještačenja, a što je sukladno načelu ekonomičnosti i svrhovitosti postupka.

6. Pravno je zaključio da je posljedica utvrđenja ništetnim odredbi Ugovora o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, kao i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, stvarno anuliranje izmjena anuiteta bilo po osnovi dizanja kamate bilo po osnovi dizanja tečaja, odnosno kao posljedicu toga se ima uzeti da je početno ugovoreni anuitet u kunskoj protuvrijednosti po onome tečaju kojeg je tuženik primjenjivao na dan isplate kredita nepromjenjiva stavka otplatnog plana, odnosno da je početno ugovoreni anuitet plaćen po tečaju za CHF na dan korištenja kredita pomnožen zbrojem svih anuiteta upravo onaj iznos kojeg je on bio dužan platiti banci, a razlika koju je platio je preplata i kamatne stope i tečajne razlike tuženik mu je dužan vratiti sa zakonskim zateznim kamatama tako da je od tuženika, osim utvrđenja ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu, kako je utvrđeno u izreci presude, zahtijevao novčani iznos od 12.000,00 kuna, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, a svaki pojedinačni iznos na koji se obračunava z.z kamata tužitelj će naknadno specificirati sukladno odredbi čl. 186.b st. 3. ZPP-a tj. nakon provođenja knjigovodstveno-računovodstvenog vještačenja na okolnost razlike između plaćena kamate unutar svakog anuiteta po stopi koju je tuženik primjenjivao naspram početno ugovorene kamatne stope kao i razliku tečaja za CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakog anuiteta naspram tečaja za CHF na dan korištenja kredita. Od tuženika je tužitelj zahtijevao trošak parničnog postupka zajedno sa z.z. kamatom od presuđenja pa sve do isplate.

7. U odgovoru na tužbu tuženik je istakao da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kako u osnovu tako i u visini. Tuženik je obrazložio da tužitelju navedenim Ugovorom o kreditu nisu povrijeđena njegova prava kao potrošača, a sve jer tuženik nije koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe koje se odnose na valutu uz koju je vezana glavnica – švicarski franak te nije jednostrano mijenjao kamatne stope, a prilikom potpisivanja Ugovora i trajanja ugovornog odnosa nije postojala zavaravajuća poslovna praksa od strane tuženika.

Tuženik je istakao kao tužitelj u cijelosti svoju tužbu pogrešno koncipira na način kao da je predmetni Ugovor i dalje na snazi, iako je isti u cijelosti prestao isplatom kredita, a presude koje tužitelj navodi u tužbi (Pž-7129/13 i Rev-249/14) odnose se na stambene kredita pa nije i ne može biti presuda Visokog Trgovačkog suda primjenjiva u konkretnom slučaju obzirom da je ovdje riječ o auto kreditu koji je u cijelosti isplaćen.

Tuženik se protivio tvrdnji tužitelja da bi u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. bile utvrđene povrede iz Ugovora koji su parnične stranke kao ugovorne zaključili … jer zahtjev koji tužitelj ističe nije identičan zahtjevu koji su isticali podnositelji kolektivne tužbe, niti to može biti.

Kao bitno tuženik je istakao da je Ugovor o kreditu od … u potpunosti konzumiran i isplaćen odnosno zatvoren čime je Ugovor prestao otplatom u travnju 2013. pa zbog tih razloga tuženik smatra da je ugovorni odnos između parničnih stranaka kao ugovornih okončan i ne postoji povreda koju je potrebno ukloniti, a presuđenja iz predmeta Potrošač odnose se na ugovorne odnose u kojima još postoji ugovorni odnos i povreda istoga, a zbog čega je očito da se u ovom predmetu tužba i pozivanje na utvrđenja iz predmeta Potrošač ukazuju u cijelosti neosnovanima. Kako je Ugovor o kreditu prestao tj. nije na snazi, a jer je isplaćen u cijelosti tada po ocjeni tuženika tužba je u cijelosti neutemeljena i činjenični navodi tužbe i tužbenog zahtjeva temelje se na pogrešnim i nepostojećim navodima.

8. Osim toga tuženik je istakao da je u konkretnom slučaju tužitelj prilikom sklapanja spornog Ugovora o kreditu mogao birati u koji će ugovorni odnos ući, koji će kredit i koje vrste odabrati za financiranje svojih potreba, sukladno vlastitim mogućnostima, a nakon čega je samostalno i slobodno odabrao rečeni kredit po kojemu je bila poznata valuta koja je utvrđena u vrijeme isplate i otplate, što znači da mu je bilo u cijelosti jasno što znači ugovaranje valutne klauzule kao jednog od osnovnih dijelova i sastojaka ugovora o kreditu.

Kako su ugovorne stranke u Ugovoru o kreditu jasno i nesumnjivo izrazile svoju volju te su to jasno i potvrdile u tekstu samog Ugovora o kreditu, a gdje je jasno navedeno da su ugovorne strane upoznate sa općim uvjetima poslovanja tuženika i da pristaju na njihovu primjenu, te su suglasne da su na sve što nije regulirano Ugovorom o kreditu primjenjivi opći uvjeti poslovanja tuženika, ostali akti banke kojima je regulirano kreditiranje građana te da prihvaćaju sve njihove izmjene i dopune i pristaju na njihovu primjenu, proizlazi da su potpisom potvrdili da su upoznati sa mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalim uslijed promjene tečaja CHF te da ih je banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima, a zbog čega zbog činjenice da je tužitelj pristao i da u slučaju promjene kamatne stope pristaje da banka povisi ili snizi iznose rate i obvezao se plaćati tako izmijenjene rate, proizlazi da je tužitelj u cijelosti prihvatio sve rizike koji mogu utjecati na visinu anuiteta kroz razdoblje korištenja kredita i zbog toga je njegov tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

Zaključno je tuženik istakao prigovor da tužitelj ne bi bio potrošač sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13) istakao je prigovor prijeboja te i prigovor zastare jer da se u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev može utvrditi da se radi o zahtjevu za isplatu razlike navodnih kamata, kao povremenih mjesečnih iznosa. Kako je od dospijeća do utuženja protekao duži vremenski period tada su sukladno čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje u tekstu: ZOO) potraživanja tužitelja zastarjela jer zastara nije prekinuta podnošenjem tužbe ili drugom vjerovnikom odnosnom tužiteljevom radnjom protiv tuženika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenju konkretne tražbine tuženika.

Tuženik je nadalje isticao da je postupao u pogledu promjene kamatnih stopa sukladno odgovarajućim regulatornim propisima HNB-a te da je postupanje usklađeno i sa zahtjevima ZPK, a što znači da u tom smislu nema protupravnosti u postupanju tuženika kao i da promjenama kamatne stope tuženik nije povrijedio kolektivne interese potrošača niti bilo kakav individualni interes odnosno pravo tužitelja. Tuženik je istakao prigovor zastare i naveo kako pokretanje ili vođenje postupka rado zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava. To po tuženiku znači da treba zaključiti da podnositelj kolektivne tužbe ne ostvaruje povrijeđeno subjektivno pravo potrošača pa ne može izazvati ni prekid zastare tog prava. Isto tako niti tužba potrošača na utvrđenje ništetnosti Ugovora ili pojedine njegove odredbe ne prekida zastaru jer se takvom tužbom ne traži utvrđenje postojanja tražbine, njezino osiguranje ili ostvarivanje u smislu čl. 241. ZOO-a. Tuženik je od tužitelja zahtijevao troškove parničnog postupka.

9. Očitujući se na odgovor tuženika tužitelj je istakao da je neosnovan navod tuženika kojim se ističe prigovor zastare obzirom da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. presuđeno da u smislu odredbe čl. 241. ZOO/05 pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

Kako je tužitelj ustao sa restitucijskim zahtjevom kao potrošač temeljem presude donese u sporu povodom zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je o tuženikovom prigovoru zastare već odlučeno u sudskoj praksi na jasan način. Radi toga tužitelj i dalje ostaje kod pravnog stava da u smislu odredbe čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – Pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – Odluka Ustavnog suda RH i 70/19 – u daljnjem tekstu: ZPP), tuženik ne može s uspjehom argumentirati da parnični sud u ovom pojedinačnom predmetu nije vezan za pravna utvrđenja iz presude Trgovačkog suda posl. broj P-1401/12 od 4. srpnja 2012., a koja je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda RH posl. broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014.

Tužitelj je osporio navod tuženika da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa dozvoljena, odnosno da nije ništetna, a obrazložio to činjenicom da je Vrhovni sud RH u svojoj odluci Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. potvrdio presudu Visokog Trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13-4 od 13. travnja 2014., kojom se utvrđuje da je II. tužena Privredna banka Zagreb d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom II. tužene PBZ d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora II. tužena PBZ d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku II. tužene PBD d.d. o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time II. tužena PBZ d.d postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81. 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj je isticao kako je neosnovan navod tuženika da je ugovorena valutna klauzula u CHF dozvoljena, odnosno da nije ništetna, a obrazložio to činjenicom da je presudom Visokog Trgovačkog suda RH posl. broj 43. Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. taj sud odbio žalbe tuženika kao neosnovane i potvrdio presudu Trgovačkog suda posl. broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke, a koja utvrđuje da su I. tuženik Zagrebačka banka d.d. u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008., a i II. tuženik Privredna banka Zagreb d.d. u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008., te i druge banke, povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, BB96/13) i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07 i dr.) i to čl. 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

10. Presudom Vrhovnog suda RH posl broj Rev-221/2018-11 od 3. rujna 2019. odbijena je revizija tuženika i potvrđena je presuda Visokog Trgovačkog suda RH od 14. lipnja 2018. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke presude, a u kojoj je utvrđeno da su identificirane banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, sve suprotno odredbama čl. 81., 82. i čl. 90 Zakona o zaštiti potrošača/03 u razdoblju do 6. kolovoza 2007. a od 7. kolovoza 2007. do 12. prosinca 2008. suprotno odredbama čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača. Osim svega navedenog tužitelj je istakao da je on potrošač jer je rečeni ugovor sklopio kao fizička osoba i kredit mu je odobren za kupnju vozila, a ako tuženik tvrdi da on ne bi bio potrošač tada tuženik treba svoju tvrdnju dokazati.

11. Kako je naprijed citiranim presudama utvrđeno da je promjenjiva kamatna stopa ništetna i nepoštena tada se ima primijeniti početno ugovorena kamatna stopa i zaključno tužitelj smatra da se jedino vještačenjem može utvrditi izračun razlike između iznosa koji bi tužitelj platio po početno ugovorenoj kamatnoj stopi i početnom tečaju CHF i iznosa koji je tužitelj stvarno platio zbog nezakonitog povećanja kamatne stope i tečaja CHF.

12. Tužitelj se ponovno očitovao o stavu tuženika vezano za prijedlog tužitelja da se izvede dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, a to tako da je istakao da se izračun razlike između iznosa koji bi tužitelj platio po početno ugovorenoj kamatnoj stopi i početnom tečaju CHF i iznosa koji je on stvarno platio zbog nezakonitog povećanja kamatne stope i tečaja CHF, zbog osporavanja tuženika i u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva može utvrditi samo financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem na okolnost visine tražbine tužitelja.

13. Na pripremnom ročištu koje je održano 16. studenog 2020. prethodni postupak je zaključen te je sud odlučio da će posebnim rješenjem imenovati financijsko knjigovodstvenog vještaka sa popisa stalnog sudskog vještačka pri Županijskom sudu u S. B., a vještaku da će biti naloženo da izračuna razliku između plaćene kamate unutar svakog anuiteta po stopi koju je tuženik primjenjivao naspram početno ugovorene kamatne stope kao i razlike tečaja za CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakog anuiteta naspram tečaja za CHF na dan korištenja kredita.

14. Rješenjem posl. broj 10. P-191/2019-10 od 26. siječnja 2021. je imenovan vještakom stalni sudski vještak iz područja računovodstva i financija na području Županijskog suda u S. B. i to B. B. mag. oec., a zadatak mu je bio na temelju uvida u pisanu dokumentaciju u spisu i drugih isprava utvrditi izračun razlike između plaćene kamate unutar svakog anuiteta po stopi koju je tuženik primjenjivao naspram početno ugovorene kamatne stope kao i razlike tečaja za CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakog anuiteta naspram tečaja za CHF na dan korištenja kredita.

15. Po pozivu suda stalni sudski vještak B. B. je dostavio pisani nalaz i mišljenje (stranica 77-86 spisa) i prilozi (stranica 87-90 spisa).

16. Sud je ovaj pisani nalaz i mišljenje dostavio opunomoćenicima stranaka, a nakon toga je tužitelj po opunomoćeniku 7. travnja 2021. dostavio sudu obrazloženi podnesak u kojem je istakao da nema primjedbi na zaprimljeni nalaz i mišljenje te je sukladno dostavljenom nalazu potraživao od tuženika ukupan iznos od 22.979,03 kune, zajedno sa pripadajućim z.z. kamatama, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, a koje su do 31. srpnja 2008. iznosile 15% godišnje, od 1. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to na pojedinačne iznose (specificirani zahtjev na stranici 117-119 spisa), kako stoji u stavku II izreke presude. Tužitelj je u obrazloženom podnesku od 7. travnja 2021. istakao kako točka 1. i točka 3. tužbenog zahtjeva ostaju nepromijenjene, a budući da je tuženik tek nakon zaključenja prethodnog postupka dostavio dodatnu dokumentaciju na temelju koje je vještak i izradio nalaz i mišljenje, tužitelj je predložio sudu da dopusti povećanje tj. preinaku tužbe u točki 2. tužbenog zahtjeva i to na iznos od 22.979,03 kune.

17. Tuženik je isticao prigovore na nalaz i mišljenje vještaka ističući kako vještak nije izradio nalaz sukladno pravilima struke i dokumentaciji u spisu.

Obrazložio je da sud ne može svoju odluku zasnovati na utvrđenjima vještaka, a jer vještak ne odgovara na pitanje koja je kamatna stopa dopuštena sukladno odredbama ZOO-a.

18. Protivio se preinaci tužbenog zahtjeva i predložio sudu da ne dozvoli preinaku, no ako sud dozvoli preinaku tužbe i tužbenog zahtjeva da se u tom slučaju protivi povećaju tužbenog zahtjeva jer tužitelj nije imao opravdani razlog ne postaviti uredan tužbeni zahtjev već u tužbi, a obzirom da je plaćao i vršio uplate te imao sve podatke da bi tužbeni zahtjev pravilno postavio.

Ponovio je sve prigovore koje je već ranije isticao, kako stoji u podnesku od 11. svibnja 2021., a i obrazložio da je volja ugovornih strana bila ugovoriti promjenjivu kamatnu stopu, da je tuženik u određenom periodu primjenjivao manju kamatnu stopu od najviše zakonom dopuštene i onda tako postupanje tuženika nije i ne može biti protivno prisilnim propisima, što znači da se ne dovodi u pitanje legitimno pravo tuženika da ugovorima o kreditu ugovara promjenjivu kamatnu stopu.

19. Na glavnoj raspravi održanoj 24. svibnja 2021. sud je sukladno odredbi čl. 190. st. 2. i 3. ZPP-a dopustio preinaku tužbenog zahtjeva, na način kako je to učinio tužitelj u podnesku od 7. travnja 2021. jer je ocijenio da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa između parničnih stranaka, a što znači da sud prihvaća da tužitelj prije dostavljenog mu nalaza i mišljenja financijsko knjigovodstvenog vještačenja nije mogao tužbu preinačiti tj. nije mogao pravilno postaviti tužbeni zahtjev do zaključenja prethodnog postupka.

20. U dokaznom postupku sud je na glavnoj raspravi od 24. svibnja 2021. pročitao Ugovor o kreditu koji su zaključile parnične stranke kao ugovorne i to P.B.Z. d.d. kao kreditor i L. O. kao korisnik kredita dana …, a koji je potvrđen kod javnog bilježnika A. B., P. dana …. Osim toga sud je pročitao pisani nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka B. B., stalnog sudskog vještaka iz područja računovodstva i financija i dr., a neposredno je na istoj raspravi saslušan i imenovani financijsko knjigovodstveni vještak B. B..

21. Na temelju ovako izvedenih dokaza, savjesnom analizom svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata čitavog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužba tužitelja osnovana, a tužbeni zahtjev tužitelja je prihvaćen u cijelosti kako je i specificiranu podnesku od 7. travnja 2021.

22. Naime, ovaj sud u cijelosti prihvaća pravni stav tužitelja jer su predmetnim Ugovorom o kreditu povrijeđena tužiteljeva prava kao potrošača na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe i to prvenstveno odredbu koja se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF te ugovornu odredbu kojom je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu, a radi čega je cjelokupno ponašanje tuženika prilikom potpisivanja predmetnog ugovora i trajanja ugovornog odnosa predstavljalo zavaravajuću poslovnu praksu.

23. Pravilno se tužitelj poziva na presudu Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2018. jer je tom presudom potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1041/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7 izreke koja glasi: Utvrđuje se da su I. tuženik Zagrebačka banka d.d. u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008., II. tuženik Privredna banka Zagreb d.d. u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008…., povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju u ugovorima o kreditu na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, a sve to je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača/07, a to protivno čl. 96. i 97. te i suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

24. Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom posl. broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. odbio reviziju tuženika i potvrdio citiranu presudu Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2018., a kojim točkama je utvrđeno da su banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF, sve suprotno odredbi čl. 81., 82. i 90. ZZP/03 u razdoblju od 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbi čl. 96. i 97. ZZP.

25. Pitanje ništetnosti odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi riješio je Vrhovni sud Republike Hrvatske kada je presudom posl. broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. potvrdio presudu Visokog Trgovačkog suda RH posl. broj Pž-7129/13-4 od 13. travnja 2014., a kojom je utvrđeno da je tuženik PBZ d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju tj. ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika PBZ d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik PBZ d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku II. tuženika PBZ d.d. o promjeni stope ugovorene kamate, a to je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, utemeljeno na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time II. tuženik PBZ d.d. postupio suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to odredbama čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg ZZP/07 i to čl. 96. i 97. te i suprotno ZOO/05.

26. Prigovor zastare potraživanja nije osnovan.

27. Pitanje zastare je meritorno riješeno presudom i rješenjem Vrhovnog suda RH posl. broj Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. te i pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH koja je održana 30. siječnja 2020. (Su-IV-47/2020-2), a kada je zauzeto pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskih zahtjeva prema kojem su ugovorne stranke dužen vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 101. st. ZOO/91), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

28. Prema odredbi čl. 5. st. 1. t. 15. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14,110/15 i 14/19) potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Dakle, pojam potrošača u hrvatskom je pravu prenesen iz mnogobrojnih Direktiva EU-a, a koje potrošača definiraju kao svaku fizičku osobu koja u ugovoru obuhvaćenom odredbom djeluje u svrhe koje su izvan njenog zanimanja, posla, zanata ili profesije. Cilj je i izmijenjenih odredbi ZZP bio dodatno usklađivanje hrvatskog zakonodavstva s europskim, a što znači u ovom području poboljšati već postojeće odredbe i onda je valjalo zaključiti da je tužitelj L. O. potrošač i aktivno je legitimiran u ovoj parnici.

29. Nakon što je sud izveo dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku B. B. koji je dostavio pisani nalaz i mišljenje, iz istog proizlazi da je tužitelju na temelju navedenog Ugovora o namjenskom kreditu odobren kredit za kupnju vozila u iznosu od …CHF na rok otplate od 5 godina, uz mjesečnu otplatu na 60 mjesečnih anuiteta, a sve obračunato prema srednjem tečaju za 1 CHF za kune od PBZ d.d. Z. kao kreditora na dan isplate kredita i otplate kredita na dan plaćanja i mogućih obračuna. Temeljem Ugovora o kreditu početno je ugovorena promjenjiva redovna kamatne stopa od 5,50% godišnje i to u čl. 4. Ugovora, uz početni mjesečni anuitet od 478,41 CHF, a naknadno su se redovne kamatne stope i anuiteti mijenjali od strane tuženika. U tablici 1 vještak je prikazao plasirani kredit i vraćeni kredit u CHF i kunama s izračunom razlike, a na temelju kojeg nalaza proizlazi da je u vrijeme plasiranja glavnice kredita isti iznosio 25.046,04 CHF ili 113.062,51 kuna, početna kamata prema početnom planu otplate iznosila je 3.658,43 CHF ili 16.514,84 kune, anuiteti prema početnom planu otplate iznose 28.704,47 CHF ili 129.577,35 kuna, otplaćena glavnica prema tečaju na dan otplate iznosi 25.046,04 CHF ili 129.760,36 kuna, stvarno plaćena redovna kamata iznosi 4.702,65 CHF ili 22.654,03 kune, ukupno otplaćeni kredit – plaćeni anuiteti iznosi 29.748,60 CHF ili 152.414,39 kuna, razlika više plaćeno u odnosu na plasirani kredit iznosi 4.702,56 CHF ili 39.351,88 kuna. Na temelju obračuna razlike proizlazi da je više otplaćeno glavnice- valutna klauzula u iznosu od 16.697,85 kuna, a više otplaćeno redovne kamate zbog promjene kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu plaćeno je više 1.044,13 CHF ili 5.124,51 kuna. Stvarno otplaćena redovna kamata- utjecaj valutne klauzule u kamati iznosi 1.014,68 kuna pa je matematički izračun razlike anuiteta 22.837,04 kune.

30. Prema mišljenu vještaka razlika više plaćenih anuiteta koje čine razliku između stvarno plaćenih anuiteta u CHF preračunatih u kune po srednjem tečaju tuženika po CHF na dan plaćanja po stvarno promijenjenim kamatnim stopama s jedne strane i početnom anuitetu prema početnom planu otplate kredita uz početno ugovorenu kamatnu stopu od 5,50% i srednjem tečaju tuženika za 1 CHF od 4,5141870 kuna na dan isplate kredita 15. veljače 2007. ukupno iznosi 22.837,04 kune. To su razlike koje su ukupno plaćene (i više plaćene i manje plaćene), a prema matematičnom izračunu: 152.414,39-129.577,35=22.837,04 kune.

31. Iznos samo manje plaćenih anuiteta u kunama iznosi 141,29 kuna, kada su anuiteti manje plaćeni u odnosu na anuitet prema početnim uvjetima.

32. Iznos samo više plaćenih anuiteta u kunama iznosi 22.979,03 kune, kada su anuiteti više plaćeni u odnosu na anuitet prema početnim uvjetima. Posljedica više plaćenih anuiteta u kunama za anuitete je zbog većeg tečaja u odnosu na tečaj na dan isplate kredita i zbog povećanja kamatnih stopa. Navedeno je vještak prikazao za svaki pojedinačni anuitet i zbrojno u tablici broj 2 (stranica 80-81 spisa), a i u rekapitulaciji podataka (stranica 87-90 spisa).

33. Pravilno je tužitelj postavio tužbeni zahtjev na isplatu pojedinačnih novčanih iznosa, a jer su svi pojedinačni novčani iznosi utvrđeni u tablici 2 kolona 10 i 11 te i u rekapitulaciji podataka.

34. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka jer je isti argumentiran, a i stručno u svemu obrazložen s tim što je vještak sva svoja utvrđenja pregledno prikazao i u prilozima, a koji se sastoje od rekapitulacije podataka iz dokumentacije s potrebnim izračunima temeljem početno ugovorene kamatne stope u početnom planu otplate od 5,50% i primijenjenih kamatnih stopa i tečajeva na dan plaćanja po kreditu (prilog 1), izračuna razlike plaćenih anuiteta po primijenjenim uvjetima u odnosu na početno ugovorene uvjete za cijelo razdoblje otplate kredita s prikazom utjecaja promjene redovne kamatne stope i primjene tečaja CHF za kune u otplati kredita, izračuna razlike više obračunate i plaćene redovne kamate po stvarno primijenjenim kamatnim stopama u odnosu na početno ugovorenu redovnu kamatnu stopu od 5,50% (prilog 3) i priloga 4 koji se odnosi na kamatne stope banaka na kunske kredite bez valutne klauzule. Dakle, vještak je odgovorio ne samo na stavak II rješenja od 26. siječnja 2021. već je govorio u nalazu i mišljenju i o poštenoj i objektivnoj tržišnoj promjenjivoj kamatnoj stopi za istovrsne ugovore na tržištu i upravo u završnoj tablici i usporedio istovrsne kunske kredite u spornom razdoblju.

35. Tuženik nije prihvatio nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka te je osim prigovora da je vještak trebao uzeti u obzir parametre koji su utjecali na promjenu visinu kamatne stope u periodu otplate kredita i to npr. 3M CHF libor, trebao uzeti u obzir kamatne stope kreditnih institucija na kunske depozite s valutnom klauzulom i na devizne depozite-aktivne kamatne stope koju su objavljene u Biltenu HNB-a, zatim prinose na trezorske zapise Ministarstva financija RH i svakako obvezne pričuve banaka koje objavljuje HNB u svom Biltenu.

36. O prigovorima tuženika imenovani vještak se očitovao na raspravi od 24. svibnja 2021. kada je istakao da u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja kojeg je izradio 31. ožujka 2021. i očitovao se na podnesak tuženika od 7. svibnja 2021. te istakao da prije svega tuženik nema primjedbi na računski dio vještačenja, a na navode u kojem kaže da nije utvrdio koja je to visina kamatnih stopa bila primjenjivana u spornom razdoblju istakao da je u nalazu vještačenja u tablici 3 naveo pregledno stvarno primijenjene kamatne stope (strana 6 nalaza vještačenja) te da su dodatno stvarno primijenjene kamatne stope vidljive po svakom anuitetu i u prilogu 2 nalaza vještačenja u koloni 4A i u prilogu 3 nalaza vještačenja u koloni 9. Kako je vještak odgovorio na sve upite iz citiranog rješenja i one postavljene na raspravi, a sud odgovore prihvaća kao stručne i argumentirane, nije bilo razloga ne prihvatiti vještvo i neposredno dani iskaz u cijelosti i o visini tužbenog zahtjeva odlučiti upravo na temelju onih pojedinačnih brojčanih iznosa koje je vještak utvrdio kao samo više plaćene anuitete, a čiji zbroj odgovara iznosu od 22.979,03 kune iskazanih u tablici 2.

37. Zbog svega naprijed iznesenog ovaj sud utvrđuje da je ništetna odredba čl. 1. glasi: "… koji odgovara protuvrijednosti od… CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na da korištenja kredita", u čl. 4. glasi: "… po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana…", u čl. 5. glasi: "Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate.", u čl. 6. glasi: "Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate.", u čl. 7. st. 2. glasi: "… plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja… U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.", u čl. 12. st. 8. glasi: "…Potpisom ovog Ugovora ugovorne strane izjavljuju da su upoznate s Općim uvjetima poslovanja PBZ d.d. s građanima i pristaju na njihovu primjenu. Ugovorne strane su suglasne da se na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju Opći uvjeti poslovanja PBZ d.d. s građanima, ostali akti Banke kojima je regulirano kreditiranje građana te da prihvaćaju sve njihove izmjene i dopune…", a u čl. 12. st. 9. glasi: "Potpisom ovog Ugovora Korisnik kredita i Protivnik osiguranja izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF." Ugovora o kreditu od … broj …, jer niti jedna druga odredba Ugovora o kreditu ne sadrži podatke na temelju kojih bi se moglo zaključiti na koji način tuženik izračunava kamatnu stopu, niti su jasni podaci i parametri pod kojim uvjetima se ta kamatna stopa mijenjala. Proizlazi da ugovornom odredbom kojom se mijenja visina ugovorena promjenjive kamate ovisi isključivo o odluci jednog ugovaratelja, ovdje banke, bez da su startno i precizno određeni uvjeti promjenjivosti te da se početno znala referentna stopa za koju se veže promjena, a što je uzrokovalo neravnotežu u pravima i obvezama stranaka i ista nije bila odrediva. Na temelju takve odredbe Ugovora tužitelj nije mogao predvidjeti i utvrditi pravilnost promjene koju je izvršila banka, a što znači da tužitelj nije mogao utjecati na tuženika tj. banku u smislu da ga banka pozove i pregovara s njim u vezi promjene kamatnih stopa, a što je protivno načelu savjesnosti i poštenja, kao jednom od temeljnih načela obveznog prava.

38. S obzirom na sve navedeno, a imajući u vidu da su ništetne odredbe zaključenog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je kredit iskazao u valuti švicarski franak, proizlazi da iste ne proizvode pravni učinak prema tužitelju i iznos koji je tužitelj sukladno ništetnim odredbama platio tuženiku, tuženik je stekao bez osnove pa je sukladno odredbi čl. 1111. i 1115. ZOO-a tuženik kao stjecatelj dužan vratiti sve ono što je primio i to sa z.z. kamatom od dana plaćanja pa sve do isplate.

39. Tužitelj ima pravo potraživati od tuženika u kunama, bez obzira na valutnu klauzulu u Ugovoru, a jer je odredbom čl. 1114. ZOO-a propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove tada se mora platiti i zatezna kamata i to, ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tuženik je u konkretnom slučaju nesavjesni stjecatelj od dana stjecanja, a sve zbog toga što je bio svjestan sadržaja predmetnog Ugovora, njegovih odredbi koje su tipske, a zbog čega tužitelj od tuženika kao nepoštenog stjecatelje ima pravo zahtijevati kamate od dana isplate svakog pojedinog anuiteta kako je to i utvrđeno u izreci presude.

40. Odluka o kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, a što znači da tužitelj ima pravo od prvog slijedećeg dana poslije uplata, zahtijevati z.z. kamatu na svaki iznos koji je pojedinačno utvrđen po osnovi razlike između početne kamate u početnom planu otplate i stvarno plaćene kamate i stvarno plaćenim kamatnim stopama za anuitete.

41. Ocjena je ovog suda da tužitelj osnovano od tuženika zahtijeva sve pojedinačne novčane iznose koje je vještak zbirno utvrdio iznosom od 22.979,03 kune, a zbog čega je valjalo presudu kao u izreci.

42. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a jer je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, pa je dužan tužitelju naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka i to one troškove koje čine izdaci učinjeni u tijeku ili povodu postupka, a što znači u smislu odredbe čl. 151. ZPP-a da su to izdaci koji se očituju u plaćanju zastupanja po opunomoćeniku – odvjetniku io izdaci za plaćanje sudskih pristojbi i troškova vještačenja.

43. Kako je tužitelja zastupao opunomoćenik – odvjetnik tada je valjalo primijeniti Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12 i Izmjene i dopune u NN br.103/14, 118/14 i 107/15 – dalje Tarifa) i opunomoćeniku tužitelja priznati za sastav tužbe 1.000,00 kuna, za sastav obrazloženog podneska od 30. travnja 2020. 1.000,00 kuna, kao i za sastav obrazloženog podneska od 7. travnja 2021. u iznosu od 1.000,00 kuna. Za zastupanje na pripremnom ročištu od 16. studenog 2020. i 24. svibnja 2021. tužitelju su priznati izdaci u iznosu od po 1.000,00 kuna tako da je ukupna osnovica za obračun PDV-a 5.000,00 kuna, PDV iznosi 1.250,00 kuna pa je ukupan trošak zastupanja priznat tužitelju u iznosu od 6.250,00 kuna.

Tužitelj je platio vještačenje iznosom od 3.000,00 kuna, a obveznik je plaćanja sudskih pristojbi na tužbu i presudu i to sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/18) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 53/19), u iznosu od po 580,00 kuna za tužbu i isto toliko za presudu, a što znači da je sveukupan priznat trošak tužitelja utvrđen iznosom od 10.410,00 kuna i dosuđen mu sa z.z. kamatom od dana donošenja presude pa sve do isplate.

Tužitelju nisu priznati izdaci radi sastava dva podneska i to onog od 8. rujna 2020. i 9. veljače 2021. jer u tim podnescima tužitelj po opunomoćeniku požuruje postupanje suda i javlja sudu da je uplatio trošak za vještaka, a ti troškovi nisu opravdani.

44. Zbog iznesenih razloga odlučeno je kao u izreci.

U Požegi 8. srpnja 2021.

Sudac:

Ljubomir Mirković v.r.

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude dopuštena je žalba. Podnosi se ovom sudu, u tri istovjetna primjerka, u roku od 15 dana, računajući od dana primitka presude. O žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Odvjetnik T. B.

2. OD L. i P. d.o.o.