Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Gž-1079/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu pojedincu Goranu Stošiću, u izvanparničnom predmetu predlagatelja: M. (M.) Đ. pok. A. iz M., A., OIB:…, koga zastupaju po punomoći odvjetnici u ZOU „M. P. i M. P.“ iz I., protiv protustranke: I. R. žena P. iz G. D., koju zastupa punomoćnik Z. R. iz G. D., radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, rješavajući žalbu predlagatelja protiv rješenja Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom broj R1-2/2019 od 21. listopada 2020. godine, dana 8. srpnja 2021. godine,
r i j e š i o j e
I. Odbija se djelomično žalba predlagatelja kao neosnovana, te se - u odluci o razvrgnuću (glavnoj stvari) - potvrđuje rješenje Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom broj R1-2/2019 od 21. listopada 2020. godine.
II. Uvažava se djelomično žalba predlagatelja, te se ukida pobijano rješenje u odluci o troškovima postupka i u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
III. Odbija se zahtjev predlagatelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem razvrgnuta je suvlasnička zajednica u pogledu poslovnog prostora u prizemlju kuće u I. na adresi K. Z. 6, površine oko 67 m2 (ex caffe bar C. koji se nalazi na nekretnini označenoj kao čest. zem. 1148 i čest. zem. 3038/8 zk. ul. 1421 k.o. I. - G. D. isplatom, na način da navedeni poslovni prostor pripada predlagatelju u cijelosti, a da je protustranci predlagatelj na ime njenog suvlasničkog dijela od 1/2 dužan isplatiti iznos od 312.639,52 kune u roku od godinu dana, a do isplate da protustranka ima založno pravo na predmetnoj nekretnini. Ujedno je odlučeno, da ako predlagatelj ne isplati protustranku u roku, ona da može zahtijevati ispunjenje ili naplatu iz vrijednosti zaloga, a može i tražiti da se poništi odluka o razvrgnuću isplatom, te je određeno da troškove razvrgnuća snose suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio predlagatelj pobijajući ga zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično neosnovana, a djelomično je osnovana.
5. Iako predlagatelj pobija prvostupanjsko rješenje u odluci o glavnoj stvari i zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba postupka, u žalbi posebno ne ističe u čemu bi se ta povreda sastojala. Stoga, a kako ni ispitujući pobijano rješenje u tom dijelu, ovlaštenjem iz članka 365. stavka 2. u vezi članka 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) i pravnog pravila iz par. 21. bivšeg Zakona o sudskom vanparničnom postupku (dalje: VP), koje se primjenjuje temeljem članka 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine („Narodne novine“ broj 73/91), ovaj drugostupanjski sud nije našao da je počinjena koja od bitnih postupovnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, to se žalba podnesena zbog navedenog žalbenog razloga ukazuje neosnovana.
6. Nije u pravu žalitelj ni kada pobija prvostupanjsko rješenje u odluci o razvrgnuću suvlasništva zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
6.1. Suglasno odredbama članka 50. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96 i dr.; dalje: ZV), kad razvrgnuće provodi sud, vezan je u prvom redu strogim zakonskim odredbama, a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća, ako takav postoji, a moguć je i dopušten, a i pravom na razvrgnuće isplatom koje bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnoga posla ili zakona.
6.2. Nadalje, prema odredbi članka 51. stavka 1. ZV, suvlasnik ima pravo na razvrgnuće isplatom ako je to posebno određeno zakonom ili pravnim poslom, ili ako učini vjerojatnim da za to postoji osobito ozbiljan razlog, pa će sud odrediti da mu pripadne stvar u cijelosti, a da on ostalim suvlasnicima isplati vrijednost njihovih dijelova u roku koji će sud odrediti prema okolnostima, dok prema stavku 2. toga članka ZV, u slučaju iz stavka 1. ostali suvlasnici imaju do isplate založno pravo na stvari koja je pripala tražitelju razvrgnuća, s tim da ako ne isplati vrijednost njihovih dijelova u roku, oni mogu zahtijevati ispunjenje ili naplatu iz vrijednosti zaloga, a mogu i tražiti da se poništi odluka o razvrgnuću isplatom.
6.3. Budući da su stranke postigle sporazum o načinu razvrgnuća suvlasničke zajednice glede predmeta diobe tako da predlagatelju pripadne u vlasništvo predmetni poslovni prostor, a da on isplati protustranci vrijednost njenog suvlasničkog dijela od 1/2, kao i da se vrijednost nekretnine utvrdi vještačenjem po vještaku građevinske struke, a kako je prvostupanjski sud, s pravom prihvativši kao stručan i objektivan nalaz i mišljenje vještaka za arhitekturu i graditeljstvo D. V., utvrdio da vrijednost poslovnog prostora iznosi 625.279,04 kune - to je pravilnom primjenom materijalnog prava (članka 51. stavaka 1. i 2. u vezi članka 50. stavka 1. ZV) prvostupanjskim rješenjem odlučio o razvrgnuću suvlasništva glede predmetne nekretnine isplatom.
6.4. Žalbeni navodi predlagatelja, kojima pobija pravilnost izvršene procjene nekretnine po vještaku, smatrajući je previsokom, te ističući da je vještak procjenu nekretnine izvršio „troškovničkom metodom“, umjesto „usporednom metodom“, jer da je vrijednost poslovnog prostora trebao utvrditi prema podacima uprave o „najmanje tri transakcije – kupoprodaje u mjestu Imotski gdje se nalazi zgrada stranaka“ - nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja. Naime, iz predmetnog spisa proizlazi da je predlagatelj pristao na procjenu nekretnine putem građevinskog vještačenja (i platio predujam za vještačenje), dok nadležna uprava, pozvana po prvostupanjskom sudu u više navrata, nije dostavila zatražene podatke o prometu sličnih nekretnina na području Imotskog, pa je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je utvrdio vrijednost nekretnine u skladu sa nalazom i mišljenjem građevinskog vještaka.
7. Zbog navedenog, a budući da nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, neosnovanu žalbu djelomično je valjalo odbiti, u odluci o razvrgnuću suvlasništva potvrditi pobijano rješenje i temeljem članka 380. točka 2. ZPP u vezi pravnog pravila iz par. 21 stavak 1. VP riješiti kao u točki I. izreke.
8. Nasuprot tomu, u pravu je predlagatelj kada pobija odluku o troškovima postupka zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. u vezi članka 381. ZPP i pravnog pravila iz par. 21. stavka 1. VP, jer je izreka te odluke neodređena i nerazumljiva.
8.1. To je zato, jer je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju odlučio o troškovima prvostupanjskog postupka na način da je citirao odredbu članka 54. stavka 1. ZV – da troškove razvrgnuća snose suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, pa žalitelj osnovano prigovara da prvostupanjski sud nije ni pozvao stranke da podnesu zahtjeve za naknadu troškova sudskog postupka razvrgnuća, te time da nije ni odlučio o visini troškova stranaka, koji se nadoknađuju razmjerno suvlasničkim udjelima stranaka (u ovom slučaju na jednake dijelove), i to samo nužni troškovi - sudskih pristojbi te troškovi očevida i vještačenja, dok suglasno pravnom pravilu iz par. 20. VP odvjetnički troškovi zastupanja stranaka ne predstavljaju nužne troškove i padaju na teret zastupanog.
9. Slijedom navedenog, jer je odluka o troškovima postupka donesena uz počinjenu bitnu postupovnu povredu, žalbu predlagatelja je u tom dijelu valjalo uvažiti, pobijano rješenje u odluci o trošku postupka ukinuti i u tom dijelu predmet vratiti sudu prvog stupnja da – nakon što pozove stranke da u određenom roku podnesu zahtjeve za naknadu troškova postupka – o troškovima tog izvanparničnog postupka, bez raspravljanja, donesene novu i na zakonu utemeljenu odluku.
9.1. Stoga je, temeljem članka 380. točke 3. ZPP u vezi pravnog pravila iz par. 21. stavak 1. VP, riješeno kao u točki II. izreke.
10. Zahtjev predlagatelja za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo je odbiti, budući da u smislu pravnog pravila iz par. 20. ZV nužne troškove u izvanparničnom postupku ne predstavlja odvjetnički trošak sastava žalbe, dok trošak sudske pristojbe na žalbu nije određeno postavljen (članak 164. stavak 1. ZPP u vezi par. 21. stavak 1. VP).
10.1. Zbog toga je o zahtjevu predlagatelja za naknadu troškova žalbenog postupka riješeno kao u točki III. izreke.
U Šibeniku, 8. srpnja 2021. godine
S U D A C
Goran Stošić v.r.
