Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 6 Gž-279/2020-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sucu Igoru Delinu, u pravnoj stvari tužiteljice S. M. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik N. H., odvjetnik u Z., protiv tuženice Z. B. d.d., Z., OIB: …, koju zastupaju članovi uprave, a ove punomoćnici-odvjetnici u Odvjetničkom društvu P. & P., Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3535/15-49 od 19. prosinca 2019., 8. srpnja 2021.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 3535/15-49 od 19. prosinca 2019. i predmet vraća prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave, s tim da će se o troškovima postupka u povodu žalbe tuženice odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suđeno je:

"I Nalaže se tuženici Z. b. d.d. isplatiti tužiteljici S. M. iznos od 27.788,71 kn sa zateznim kamatama tekućima na iznos od:

- 760,43 kn od 11. siječnja 2009. do isplate,

- 766,38 kn od 11. veljače 2009. do isplate,

- 787,01 kn od 11. ožujka 2009. do isplate,

- 756,01 kn od 11. travnja 2009. do isplate,

- 755,04 kn od 11. svibnja 2009. do isplate,

- 749,20 kn od 11. lipnja 2009. do isplate,

- 751,86 kn od 11. srpnja 2009. do isplate,

- 1.059,60 kn od 11. kolovoza 2009. do isplate,

- 1.066,77 kn od 11. rujna 2009. do isplate,

- 1.053,92 kn od 11. listopada 2009. do isplate,

- 1.060,82 kn od 11. studenoga 2009. do isplate,

- 1.061,62 kn od 11. prosinca 2009. do isplate,

- 1.083,90 kn od 11. siječnja 2010. do isplate,

- 1.098,53 kn od 11. veljače 2010. do isplate,

- 1.094,28 kn od 3. ožujka 2010. do isplate,

- 4,48 kn od 3. ožujka 2010. do isplate,

- 971,24 kn od 11. travnja 2010. do isplate,

- 978,86 kn od 11. svibnja 2010. do isplate,

- 882,30 kn od 11. lipnja 2010. do isplate, -

898,20 kn od 11. srpnja 2010. do isplate,

- 739,53 kn od 11. kolovoza 2010. do isplate,

- 793,10 kn od 11. rujna 2010. do isplate,

- 765,40 kn od 11. listopada 2010. do isplate,

- 766,10 kn od 11. 11. studenoga 2010. do

isplate,

- 545,53 kn od 11. prosinca 2010. do isplate,

- 567,69 kn od 11. siječnja 2011. do isplate,

- 538,23 kn od 11. veljače 2011. do isplate, -

543,48 kn od 11. ožujka 2011. do isplate,

- 530,69 kn od 11. travnja 2011. do isplate,

- 549,93 kn od 11. svibnja 2011. do isplate,

- 567,38 kn od 11. lipnja 2011. do isplate,

- 27,38 kn od 17. lipnja 2011. do isplate,

- 510,47 kn od srpnja 2011. do isplate,

- 467,93 kn od kolovoza 2011. do isplate,

- 406,86 kn od 11. rujna 2011. do isplate,

- 396,47 kn od 11. listopada 2011. do isplate,

- 21,01 kn od 14. listopada 2011. do isplate,

- 336,28 kn od 11. studenoga 2011. do isplate,

- 52,72 kn od 29. studenoga 2011. do isplate,

- 269,05 kn od 11. prosinca 2011. do isplate,

- 91,83 kn od 29. prosinca 2011. do isplate,

- 157,66 kn od 11. siječnja 2012. do isplate,

- 154,40 kn od 11. veljače 2012. do isplate,

- 149,60 kn od 11. ožujka 2012. do isplate,

- 8,28 kn od 7. ožujka 2012. do isplate,

- 89,54 kn od 11. travnja 2012. do isplate,

- 84,22 kn od 9. svibnja 2012. do isplate i na iznos od

- 17,23 kn od 9. svibnja 2012. do isplate, po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena za razdoblje do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženoj Zagrebačka banka d.d. naknaditi tužiteljici S. M.

troškove postupka u iznosu od 14.697,50 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 19. prosinca 2019. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv citirane presude tuženica je izjavila žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da je počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 190. Zakona o parničnom postupku jer prvostupanjski sud usprkos tuženičinom protivljenju preinakama tužbenog zahtjeva, kojih je bilo ukupno tri, preinake nije odbio, što je suprotno zaključku sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2018. prema kojem se preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka ne može tražiti ni kao iznimka prema čl. 299. st. 2. Zakona o parničnom postupku. Tužiteljica je podneskom od 28. lipnja 2019. preinačila tužbu povećavanjem iznosa anuiteta koje traži u odnosu na zahtjev iz tužbe te je povećala ukupan iznos koji traži u odnosu na preinačeni zahtjev u podnesku od 31. siječnja 2019. S obzirom na to da je sud propustio odlučiti o preinakama te odbiti preinaku iz podneska od 28. lipnja 2019., počinjena je navedena bitna povreda postupka. Ističe da je sud samoinicijativno odredio izvođenje dopunskog vještačenja, bez dokaznog prijedloga tužiteljice, a svoju odluku kojom je prihvatio tužbeni zahtjev temelji na dopunskom izračunu vještaka od 4. lipnja 2019. koji je rezultat postupanja protivno odredbama čl. 299., čl. 219. st. 1. i čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Također, smatra da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, konkretno na temelju čega je zaključeno da odredbe o načinu promjene kamatne stope nisu bile razumljive konkretnoj tužiteljici.

2.1. Tužiteljica je bila dužna dokazati svojstvo potrošača, a nije obrazložena ni utvrđena primjena načelnih stavova iz presuda radi kolektivne zaštite potrošača na konkretnu tužiteljicu. Pogrešno je primijenjena odredba čl. 241. Zakona o obveznim odnosima u odnosu na pitanje prekida zastare, jer sve do podnošenja tužbe ne postoji nikakva radnja tužiteljice usmjerena na ostvarenje njezinih konkretnih prava koja bi prekinula tijek zastare. Stoga je tužiteljičin kondemnatorni zahtjev trebalo odbiti jer su joj dijelom dosuđeni zastarjeli iznosi, budući da je tužba podnesena 19. svibnja 2015. Pobija i odluku o troškovima postupka, jer su tužiteljici priznati iznosi dva puta plaćenog predujma za vještačenje kao i trošak sastava čak tri podneska, od čega dva sadrže preinaku tužbenog zahtjeva. Predlaže usvojiti žalbu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženici, a podredno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Zahtijeva trošak za sastav žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 27.788,71 kn sa zateznom kamatom na pojedine iznose od dospijeća do isplate, koji predstavljaju razliku između plaćenih anuiteta na temelju Ugovora o kreditu broj 7103068415 od 21. ožujka 2006. kojim je tužiteljici odobren i isplaćen iznos od 140.700,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate, do koje razlike je došlo zbog povećanja ugovorene redovne kamatne stope od 4,30 % godišnje i naknadno uvećanih kamatnih stopa, jednostranim odlukama tuženice što je imalo utjecaja i na povećanje mjesečnih anuiteta.

6. Tužiteljica je u tužbi podnesenoj 19. svibnja 2015. zatražila isplatu iznosa od 40.540,00 kn, podneskom od 6. veljače 2017. smanjila je tužbeni zahtjev na iznos od 32.441,58 kn, podneskom od 24. srpnja 2018. preinačila je tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva na isplatu iznosa od 45.696,47 kn, podneskom od 31. siječnja 2019. zatražila je isplatu iznosa od 27.386,05 kn te konačno podneskom od 28. lipnja 2019. postavila tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 27.788,71 kn.

6.1. Tuženica se protivila preinakama tužbenog zahtjeva (povećanjima zahtjeva na iznos od 45.696,47 kn i na iznos od 27.788,71 kn), o kojim preinakama sud nije odlučio da bi u obrazloženju presude naveo da je takvu preinaku dopustio, s obzirom da je odredbom čl. 190. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13. i 70/19.; dalje ZPP/19) propisano da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Tužiteljica je smanjivala tužbeni zahtjev, a potom ga povećala, sve usklađujući ga s nalazima i mišljenjima financijskog vještaka, koji je više puta dopunjavan u postupku. Stoga tužiteljica nije mogla u tom smjeru preinačiti tužbu bez svoje krivnje, s obzirom da je za postavljanje zahtjeva u njegovoj visini bilo potrebno stručno znanje vještaka financijske struke.

7. Tužiteljica je podneskom od 28. lipnja 2019. preinačila tužbu u smislu čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11.-pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP), koji se primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.) jer je tužbeni zahtjev s dotadašnjih 27.386,05 kn povećala na 27.788,71 kn. Tuženica se usprotivila toj preinaci tužbe a iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbe, imajući u vidu odredbu čl. 190. st. 2. ZPP/19.

7.1. Prema odredbi čl. 190. st. 1. ZPP, koja je bila na snazi u vrijeme kada je tužiteljica izvršila preinaku tužbe, tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Dakle, u vrijeme kada je tužiteljica izvršila preinaku tužbe nije postojala mogućnost takve preinake nakon zaključenja prethodnog postupka.

7.2. U tome smislu, na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 15. lipnja 2018. usvojen je zaključak da preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka jer su provedenim vještačenjem utvrđene nove činjenice od kojih ovisi visina tužbenog zahtjeva ne može se tražiti ni kao iznimka prema čl. 299. st. 2. Zakona o parničnom postupku.

8. Odredba čl. 190. ZPP izmijenjena je čl. 39. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.) na način da je odredbom čl. 190. st. 1. ZPP propisano da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, a u st. 2. je propisano da iznimno od odredbe stavka 1. toga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Ta izmjena se na temelju čl. 117. st. 2. toga Zakona primjenjuje na sve postupke u tijeku pa ju je bilo moguće primijeniti i u ovom postupku. Međutim, tu odredbu je bilo moguće primijeniti u ovom postupku tek nakon njezinog stupanja na snagu, a ne i na preinaku tužbe koja je izvršena prije toga.

9. Dakle, kako je prvostupanjski sud pogrešnom primjenom odredbe čl. 190. st. 2. ZPP/19 i dopuštanjem preinake tužbe odlučio o tužbenom zahtjevu postavljenom u podnesku od 28. lipnja 2019., a trebao je odlučiti o ranije postavljenom zahtjevu, počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 190. st. 1. ZPP, jer je pogrešno primijenio potonju odredbu, što je bilo od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane odluke, na koju povredu direktno upire žalba tuženice.

9.1. Stoga je trebalo na temelju čl. 369. st. 1. ZPP pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave.

10. U ponovljenom postupku sud će otkloniti povredu postupka na koju je ukazano ovim rješenjem, ponovno će raspraviti sporna pitanja između stranaka imajući u vidu odredbe čl. 190. ZPP/19 te ispitati jesu li ispunjeni uvjeti iz čl. 190. st. 2. toga Zakona, odnosno je li tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka i zbog kojih razloga te ovisno o navedenom odlučiti o dopustivosti preinačenja tužbe te ponovno donijeti odluku o tužbenom zahtjevu i o troškovima postupka, uključivo i o troškovima u povodu žalbe tuženice (čl. 166. st. 3. ZPP).

U Zadru 8. srpnja 2021.

Sudac

Igor Delin, v. r.