Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Poslovni broj Gž-1379/2021-2

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, po sucu Josipu Frajliću, u pravnoj stvari tužiteljice J.G., OIB: ..., iz Đ., zastupane po punomoćniku M.B., odvjetniku iz Đ., protiv tuženika A.b. d.d. Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D.P., odvjetniku iz Odvjetničkog društva K. i P., Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Đakovu od 24. ožujka 2021., poslovni broj P-900/2019-35, 8. srpnja 2021.

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuju presuda i rješenje (u pobijanom dijelu odluke o trošku) Općinskog suda u Đakovu od 24. ožujka 2021., poslovni broj P-900/2019-35.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud presudio je:

"Nalaže se tuženiku A.B. d.d., Z., OIB: ..., pravnom slijedniku S.B. d.d. O., tužiteljici J.G. iz Đ., OIB: ..., isplatiti iznos od 16.954,11 kn na ime ništetnosti ugovornih odredbi članka 3. st. 4. Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli CHF s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do konačne isplate, sukladno odredbi članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima na način da se kamata obračunava prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena od dana dospijeća pa do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koje teku na:

- iznos od 89,26 kn počev od 01.11.2010.g. pa do isplate

- iznos od 127,08 kn počev od 01.12.2010.g. pa do isplate

- iznos od 196,16 kn počev od 01.01.2011.g. pa do isplate

- iznos od 241,24 kn počev od 01.02.2011.g. pa do isplate

- iznos od 208,93 kn počev od 01.03.2011.g. pa do isplate

- iznos od 213,65 kn počev od 01.04.2011.g. pa do isplate

- iznos od 193,40 kn počev od 01.05.2011.g. pa do isplate

- iznos od 198,16 kn počev od 01.06.2011.g. pa do isplate

- iznos od 275,70 kn počev od 01.07.2011.g. pa do isplate

- iznos od 286,47 kn počev od 01.08.2011.g. pa do isplate

- iznos od 372,62 kn počev od 01.09.2011.g. pa do isplate

- iznos od 340,32 kn počev od 01.10.2011.g. pa do isplate

- iznos od 292,93 kn počev od 01.11.2011.g. pa do isplate

- iznos od 290,78 kn počev od 01.12.2011.g. pa do isplate

- iznos od 287,51 kn počev od 01.01.2012.g. pa do isplate

- iznos od 303,70 kn počev od 01.02.2012.g. pa do isplate

- iznos od 324,34 kn počev od 01.03.2012.g. pa do isplate

- iznos od 323,08 kn počev od 01.04.2012.g. pa do isplate

- iznos od 312,31 kn počev od 01.05.2012.g. pa do isplate

- iznos od 316,62 kn počev od 01.06.2012.g. pa do isplate

- iznos od 323,08 kn počev od 01.07.2012.g. pa do isplate

- iznos od 317,87 kn počev od 01.08.2012.g. pa do isplate

- iznos od 317,87 kn počev od 01.09.2012.g. pa do isplate

- iznos od 310,16 kn počev od 01.10.2012.g. pa do isplate

- iznos od 295,08 kn počev od 01.11.2012.g. pa do isplate

- iznos od 312,31 kn počev od 01.12.2012.g. pa do isplate

- iznos od 318,78 kn počev od 01.01.2013.g. pa do isplate

- iznos od 316,62 kn počev od 01.02.2013.g. pa do isplate

- iznos od 292,93 kn počev od 01.03.2013.g. pa do isplate

- iznos od 308,01 kn počev od 01.04.2013.g. pa do isplate

- iznos od 312,31 kn počev od 01.05.2013.g. pa do isplate

- iznos od 305,85 kn počev od 01.06.2013.g. pa do isplate

- iznos od 282,16 kn počev od 01.07.2013.g. pa do isplate

- iznos od 269,24 kn počev od 01.08.2013.g. pa do isplate

- iznos od 282,16 kn počev od 01.09.2013.g. pa do isplate

- iznos od 288,62 kn počev od 01.10.2013.g. pa do isplate

- iznos od 310,16 kn počev od 01.11.2013.g. pa do isplate

- iznos od 299,39 kn počev od 01.12.2013.g. pa do isplate

- iznos od 303,70 kn počev od 01.01.2014.g. pa do isplate

- iznos od 316,83 kn počev od 01.02.2014.g. pa do isplate

- iznos od 320,28 kn počev od 01.03.2014.g. pa do isplate

- iznos od 328,06 kn počev od 01.04.2014.g. pa do isplate

- iznos od 324,38 kn počev od 01.05.2014.g. pa do isplate

- iznos od 315,34 kn počev od 01.06.2014.g. pa do isplate

- iznos od 313,76 kn počev od 01.07.2014.g. pa do isplate

- iznos od 313,85 kn počev od 01.08.2014.g. pa do isplate

- iznos od 324,42 kn počev od 01.09.2014.g. pa do isplate

- iznos od 336,80 kn počev od 01.10.2014.g. pa do isplate

- iznos od 334,26 kn počev od 01.11.2014.g. pa do isplate

- iznos od 339,69 kn počev od 01.12.2014.g. pa do isplate

- iznos od 349,06 kn počev od 01.01.2015.g. pa do isplate

- iznos od 344,31 kn počev od 01.02.2015.g. pa do isplate

- iznos od 346,60 kn počev od 01.03.2015.g. pa do isplate

- iznos od 346,60 kn počev od 01.04.2015.g. pa do isplate

- iznos od 346,60 kn počev od 01.05.2015.g. pa do isplate

- iznos od 346,60 kn počev od 01.06.2015.g. pa do isplate

- Iznos od 346,11 kn počev od 01.07.2015.g. pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

2. Nadalje, prvostupanjski sud

r i j e š i o  j e

"I. Utvrđuje da je tužba povučena za iznos od 1.659,02 kn.

II. Nalaže se tuženiku A.b. d.d. Z. tužiteljici J.G. naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 9.930,54 kn sa zateznim kamatama počev od 24. ožujka 2021. godine, pa do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana.

III. Odbija se, kao neosnovan, tužiteljičin zahtjev za naknadu troška u preostalom iznosu."

3. Tuženik je podnio pravovremenu žalbu protiv presude i rješenja (osim u dijelu pod točkom I i III rješenja kojim je utvrđeno da je tužba povučena te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška) i to zbog svih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 – nadalje: ZPP), s prijedlogom da županijski sud preinači osporavane dijelove presude i rješenja tako da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan sa pripadajućom zateznom kamatom odnosno podredno da drugostupanjski sud ukine osporavane dijelove presude i rješenja te predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje, ovaj sud ne nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na osnovi čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Suprotno žalbenoj tvrdnji, pobijana odluka sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i moguće ju je ispitati, te stoga nije počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

8. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve činjenice o kojima ovisi pravilna primjena materijalnog prava.

9. Tako je utvrdio kako među strankama nije sporno da je tužiteljica 28. travnja 2005. s prednikom tuženika sklopila Ugovor o kreditu broj 5140030242- 61000054614/2005 u iznosu od 20.000,00 CHF s rokom otplate od 10 godina. Također nije sporno da se kredit otplaćivao u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju kreditora, tuženika, na dan dospijeća. Također, tuženik nije sporio tužiteljičin status potrošača u ugovornom odnosu, te činjenicu da je predmetni kredit otplaćen u cijelosti.

10. Sporno je između stranaka (te istaknuto u žalbi) da li je odredba Ugovora o valutnoj klauzuli nepoštena, a time i ništava, pa slijedom toga ima li tužiteljica pravo na isplatu. Sporno je, je li odredba o valutnoj klauzuli jasna i razumljiva, pa je li stoga dopušteno ocjenjivati njezinu poštenost. Osim toga, sporno je i je li nastupila zastara potraživanja. Tuženik u žalbi ističe da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli jasne i razumljive.

11. Međutim, osnovano zaključuje prvostupanjski sud da je tužiteljica bila u neravnopravnom položaju prema tuženiku jer formulacija ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli nije mogla biti razumljiva ne samo prosječnom potrošaču, već i svakom potrošaču.

12. Naime - obrazlaže prvostupanjski sud - odredba o valutnoj klauzuli određena je u tipskom ugovoru od strane tuženika, u unaprijed formuliranom obrascu, pa se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranka, konkretno tužiteljica nije imala mogućnost pregovarati, niti utjecati na njegov sadržaj. Tuženik nije dokazao da je tužiteljicu, kao potrošača informirao i upoznao s ekonomskim posljedicama ugovaranja valutne klauzule, već upravo suprotno, tužiteljici je kredit uz valutnu klauzulu CHF prezentiran kao najpovoljniji. Dakle, kako stranke nisu posebno pregovarale o odredbi čl. 3. toč. 4. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula, te kako ista uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, i u konačnici kako je takova odredba bila unaprijed formulirana od strane tuženika, te tužiteljica nije imala utjecaja na njezin sadržaj, prvostupanjski sud ocjenjuje da je odredba nepoštena, time i ništava po čl. 87. ZZP/03.

13. Glede visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po vještaku DV C. d.o.o. O.. Vještak je u skladu sa zadatkom izradio nalaz i mišljenje.

14. Prvostupanjski sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka, kao stručan i valjano obrazložen, jer je dan u skladu s pravilima struke, a da je tome tako potvrđuju i stranke koje nisu u konačnici na nalaz i mišljenje vještaka, vezano za matematički izračun imale primjedbi.

15. U odnosu na žalbeni navod da se prvostupanjski sud bezrezervno oslonio na vještačenje zanemarujući prigovore istaknute od tuženika, prvostupanjski sud je obrazložio (na str. 5. posljednji odlomak) zašto nakon vještačenja te dopune vještačenja nije smatrao potrebnim izvesti predloženi dokaz saslušanjem vještaka, polazeći od činjenice da je tuženik – nakon očitovanja vještaka – iznosio na nalaz i mišljenje vještaka samo prigovore pravne prirode, o osnovanosti kojih odlučuje sud primjenjujući mjerodavno materijalno pravo. Prema tome, nije počinjena ni bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, jer tuženiku ni na koji način nije uskraćeno da raspravlja pred sudom, a činjenica da tuženik ima drugačije pravno shvaćanje o primjeni materijalnog prava ne spada u kategoriju uskrate raspravljanja pred sudom.

16. U odnosu na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, on se svodi na fragmentarno tumačenje pojedinih sudskih odluka slične tematike, na prigovor da je pogrešno ocijenjen nastup zastare te da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo dosuđujući tužiteljici zatezne kamate od datuma kojega je tuženik stekao iznose koje tužiteljica potražuje. Naime, tuženik smatra sve da je tužbeni zahtjev osnovan (a što on osporava), tužiteljici bi bilo osnovano priznati zatezne kamate tek od trenutka podnošenja tužbe.

17. Međutim, prvostupanjski sud je valjano obrazložio određivanje tijeka zatezne kamate u skladu s odgovarajućom odredbom Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05 – dalje: ZOO) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu.

18. Tužiteljici su priznate kamate u skladu sa zatraženim, na svaki pojedini iznos od dana stjecanja temeljem čl. 214. ZOO/91, jer kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako je navedena odredba ugovora o valutnoj klauzuli nepoštena, to je tuženik, kao nepošteni stjecatelj dužan platiti i zatezne kamate na iznose koje je nepošteno stekao od dana stjecanja. Slijedom navedenog, tužiteljici pripadaju kamate upravo kako je i postavljeno tužbenim zahtjevom, te kako stoji u izreci pobijane presude.

19. Nadalje, osnovano je prvostupanjski sud odbio i prigovor zastare.

20. To je obrazložio time da je zastara prekinuta podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača Trgovačkom sudu u Zagrebu dana 4. travnja 2012., u kojem je postupku u konačnici dana 14. lipnja 2018. donesena pravomoćna presuda Pž-6632/17, a od pravomoćnosti koje presude zastara počinje ponovno teći. Navedeno je pravno shvaćanje izneseno i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2245/17-2 od 20. veljače 2018., te je suglasno pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda broj: Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. a koje glasi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Kako je tužba podnesena 17. prosinca 2019., to do podnošenja tužbe nije protekao opći zastarni rok od 5 godina (jer je riječ o stjecanju bez osnove), pa nije nastupila niti zastara tražbine.

21. Konačno, prvostupanjski sud je – u kontekstu izloženoga – pravilno primijenio odredbu čl. 210. st. 1. ZOO (stjecanje bez osnove).

22. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe čl. 154. st. 5. i 155. ZPP te žalbenim navodima nije dovedena u sumnju zakonitost odluke o trošku.

23. Shodno iznijetom, presuđeno je i riješeno kao u izreci na osnovi čl. 368. st. 1. i 380. toč. 2. ZPP.

Osijek, 8. srpnja 2021.

Sudac

Josip Frajlić, v.r.