REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Kžm 6/2021-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. M. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 2. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15.-ispravak, 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. M. M., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 17. studenog 2020. broj Kmp-3/20, ispravljene rješenjem Županjskog suda u Splitu od 22. ožujka 2021. broj Kmp-3/20, u sjednici održanoj 8. srpnja 2021., u prisutnosti u javnom dijelu opt. M. M. i zz branitelja odvjetnice K. M. M.,
p r e s u d i o j e:
Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. M. M. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu opt. M. M. je proglašen krivim zbog šest kaznenih djela razbojništva i to jednog iz čl. 230. st. 1. KZ/11. (toč. 1 izreke), tri iz čl. 230. st. 2. KZ/11. (toč. 2., 3. i 4. izreke) i dva iz čl. 230. st. 2. u vezi s čl. 34. KZ/11. (toč. 5. i 6. izreke) pa su mu prethodno primjenom odredbi o ublažavanju kazne iz čl. 48. st. 1. (djela pod toč. 1. do 4. ) i st. 2. (djela pod toč. 5. i 6.) KZ/11. utvrđene pojedinačne kazne zatvora, u trajanju deset mjeseci za djelo opisano pod toč. 1. izreke te u trajanju po jednu godinu za djela opisana pod toč 2. do 6 izreke presude. Na temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11. opt. M. M. je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju tri godine u koju se uračunava vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru od 10. svibnja 2020. nadalje.
1.1.Istom presudom proglašeni su krivima opt. M. V. i opt. T. T. zbog kaznenog djela razbojništva iz čl. 230. st. 1. KZ/11. (toč. 1. izreke) za koje su osuđeni na kazne zatvora u trajanju po jednu godinu svaki. Na temelju čl. 56. KZ/11. ovim je optuženicima izrečena uvjetna osuda na način da im se kazne na koje su osuđeni neće izvršiti ako u roku od pet godina od pravomoćnosti presude ne počine neko novo kazneno djelo, a u slučaju opoziva uvjetne osude u kaznu zatvora uračunat će im se vrijeme lišenja slobode od 10. svibnja 2020. do 11. svibnja 2020. godine.
1.2.Na temelju čl. 158. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) opt. M. M., opt. M.
V. i opt. T. T., dužni su na ime imovinskopravnog zahtjeva, u odnosu na kazneno djelo iz toč. 1. izreke, solidarno isplatiti oštećenom trgovačkom društvu I. d.d. Z. 12.789,07 kuna, opt. M. M., na ime imovinskopravnog zahtjeva, u odnosu na kazneno djelo iz toč. 4. izreke isplatiti oštećenom obrtu F. A. iznos od 500,00 kuna.
1.3.Na temelju čl. 560. st. 1. i 2. ZKP/08. i čl. 77. st. 1. KZ/11. od opt. M. M. oduzeta je imovinska korist ostvarena protupravnom radnjom u ukupnom iznosu od 4.500,00 kuna (1.500,00 kuna se odnosi na toč. 2. izreke, a 3.000,00 kuna na točke 3. izreke), od čega je iznos od 1.617,46 kuna oduzet potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje S. od 10. svibnja 2020. pod brojem 01414263, te se utvrđuje kako je navedeni novčani iznos postao vlasništvo Republike Hrvatske, odnosno imovine Republike Hrvatske, a opt. M. M. je preostali novčani iznos od 2.882,54 kuna dužan u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude uplatiti u korist Republike Hrvatske.
1.4.Na temelju čl. 79. st. 2. KZ/11. od opt. M. M. oduzet je plastični pištolj (predmet oduzet Potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje S. od 10. svibnja 2020. br. ...) i mesarska sjekira za meso tzv. "satara" (predmet oduzet Potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje S. od 10. svibnja 2020. br.01414268), koji predmeti će se na temelju čl. 181. st. 7. ZKP/08. uništiti.
1.5.Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08. optuženici su obvezani platiti troškove kaznenog postupka i to opt. M. M. 1.500,00 kuna troškova vještačenja, opt. T. T. 1.500,00 kuna troškova branitelja po službenoj dužnosti, te sva trojica optuženika paušalnu svotu po 500,00 kuna svaki.
2.Protiv ove presude žali se državni odvjetnik u odnosu na opt. M. V. i opt. T. T. zbog odluke o kaznenoj sankciji i troškovima postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači te optuženike M. V. i T. T. osudi na „primjerene djelomične uvjetne osude…i iste obveže na troškove paušala u višem iznosu.“
2.1.Opt. M. M. je podnio žalbu putem branitelja D. R., odvjetnika iz S., zbog odluke o kazni. Predlaže da se pobijana presuda preinači izricanjem blaže sankcije te da se o sjednici vijeća izvijesti branitelj.
2.2.Opt. T. T. je putem branitelja A. Ć., odvjetnika iz S., odgovorio na žalbu državnog odvjetnika uz prijedlog da se žalba odbije kao neosnovana, a zatražena je i obavijest o sjednici vijeća.
3.Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4.Žalbe državnog odvjetnika i opt. M. M. nisu osnovane.
5.Državni odvjetnik smatra da je sud prvog stupnja opt. M. V. i opt. T. T. „izrekao neodgovarajuću i blagu sankciju…jer nije dostatno cijenio otegotne okolnosti“, da je kazneno djelo počinjeno prema prethodnom dogovoru „u kasnim noćnim satima za vrijeme trajanja COVID-19…kada je bilo ograničeno kretanje svim osobama“ te da su ovi optuženici, za razliku od opt. M. M., zaposlene osobe „pa nemaju opravdanje za činjenje kaznenog djela.“ Budući „da im se sudi za jedno od najtežih djela iz općinske nadležnosti…primjerenija sankcija bila [bi] djelomična uvjetna osuda.“
6.Opt. M. M. prigovara da priznanje djela i osobne okolnosti nisu dostatno vrednovane (neosuđivanost, mladost, priznanje i kajanje, mala imovinska korist, loše materijalne prilike i narušeno zdravlje uslijed epilepsije, da „kaznenim djelima nitko nije ozljeđen“, osigurano zaposlenje na koćarici, boravak u istražnom zatvoru) te cijeni da bi „krača zatvorska kazna imala kako generalni tako i specijalni učinak“.
7.Razmotrivši ovako suprotstavljene navode stranaka ovaj drugostupanjski sud nalazi da su u pobijanoj presudi pravilno i primjereno cijenjene okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne.
8.Naime, sud prvog stupnja je opt. M. M. primijenio odredbe o ublažavanju kazne za sva počinjena kaznena djela i to utvrdivši pojedinačne kazne zatvora za pet kvalificiranih oblika razbojništva u najmanjoj mogućoj mjeri (po jednu godinu). Kada se k tome ima na umu da je kazna zatvora u trajanju tri godine zakonski minimum za teži oblik razbojništva, dok je optuženik počinio ukupno šest kaznenih djela razbojništva, nije u pravu opt. M. M. da je osuđen na prestrogu kaznu.
9.Jednako tako, budući da su i optuženici M. V. i T. T. priznali predmetno kazneno djelo (čl. 230. st. 1. KZ/11.) za koje su izrazili žaljenje i kajanje, dakle pokazali i kritičnost prema svojoj kriminalnoj djelatnosti, uzimajući u obzir neosuđivanost te obiteljske prilike, osuda na kaznu zatvora u trajanju jedne godine (zakonski minimum kazne) uz izricanje uvjetne osude sa maksimalnim rokom provjeravanja od pet godina i po ocjeni ovog suda opravdava zaključak da se svrha kažnjavanja može postići i bez potrebe za izvršavanjem (dijela) kazne oduzimanja slobode kako predlaže državni odvjetnik.
10.Nadalje, nije u pravu državni odvjetnik ni kada prigovara da je optuženicima M. V. i T. T., koji su za razliku od opt. M. M. zaposlene osobe, trebalo naložiti plaćanje većeg iznosa paušalne svote. Imajući na umu roditeljski status opt. M. V. i opt. T. T. i s tim u vezi obvezu skrbi o obitelji, te da su sva trojica optuženika priznala krivnju već na prvoj raspravi koja je rezultirala izricanjem presude pravilno je prvostupanjski sud obvezao optuženike na naknadu paušalne svote u jednakom iznosu od po 500,00 kuna.
11.Slijedom navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija žalbama državnog odvjetnika i opt. M. M., niti povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08. koje drugostupanjski sud ispituje po službenoj dužnosti, na temelju čl. 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 8. srpnja 2021.
Predsjednik vijeća:
Ranko Marijan, v.r.
