Republika Hrvatska

Poslovni broj: Gž-845/2021-2

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Marije Šimičić kao predsjednice vijeća, Vedrane Perkušić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Ivana Tironija kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. J., iz K., zastupanog po punomoćnicama iz Odvjetničkog društva V. i p. iz R., protiv tuženika trgovačkog društva K. p. i. d.d., uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja u osobi Pravobranitelja za osobe s invaliditetom, radi utvrđenja diskriminacije i radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja, te tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3888/2019-42 od 31. prosinca 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 8. srpnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe tužitelja, te tuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3888/2019-42 od 31. prosinca 2020. u pobijanom dijelu pod točkama I., II., III., IV. i VI. izreke.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Utvrđuje se da je tuženik trgovačko društvo K. p. i. d. d, u svojstvu zakupoprimca poslovnog prostora na adresi K., u kojemu se nalazi trgovina K., zbog izostanka provedbe mjere razumne prilagodbe tog prostora kretanju osoba s invaliditetom te osoba smanjene pokretljivosti, poglavito onih koje se kreću uz pomoć invalidskih kolica na elektromotorni pogon, teško, produljeno, ponovljeno i izravno diskriminirao tužitelja D. J. na osnovi invaliditeta, pričinivši mu neimovinsku štetu povredom prava osobnosti, prava na prilagodbu i prava na jednakost.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva, koji glasi:

Nalaže se tuženiku trgovačkom društvu K. p. i. d.d. da, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, na primjeren način, u skladu s mjerodavnim propisima i pravilima struke, na temelju pribavljene pisane suglasnosti zakupodavca, instalacijom obveznih elemenata pristupačnosti za svladavanje visinskih razlika, u poslovnom prostoru na adresi K., u kojemu se nalazi trgovina K., na ulazu u taj poslovni prostor, anulira arhitektonsku barijeru u formi stepenica, koja osobama s invaliditetom, posebice onima koje se kreću uz pomoć invalidskih kolica, onemogućuju ulazak u trgovinu.

III. Nalaže se tuženiku trgovačkom društvu K. p. i. d.d. da, na temelju naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti nastale diskriminacijom po osnovi invaliditeta, tužitelju D. J. isplati pravičnu naknadu u iznosu od 50.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje za razdoblje od 26. lipnja 2019. do 30. lipnja 2019. teku po kamatnoj stopi od 6,54% godišnje, za razdoblje od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po kamatnoj stopi od 6,30% godišnje, za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po kamatnoj stopi od 6,11% godišnje te za razdoblje od 01. srpnja 2020. do isplate po kamatnoj stopi od 5,89% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. U preostalom dijelu, iznad iznosa iz t. III., a do zatraženog iznosa od 70.000,00 kn, s pripadajućim kamatama, zahtjev tužitelja D. J. po osnovi naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti odbija se.

V. Odbija se dio tužbenog zahtjeva, koji glasi:

Žalba protiv presude ne zadržava ovrhu.“

2. Odlukom o trošku odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak (točka VI. izreke prvostupanjske presude).

3. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj pobijajući istu u dijelu pod točkama II., IV. i VI. izreke i to zbog žalbenog razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14. 70/19, dalje: ZPP) s prijedlogom da se predmetna presuda u pobijanom dijelu preinači odnosno ukine. Zatražio je i trošak žalbenog postupka.

4. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkama I., III. i VI. izreke i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. ZPP-a s prijedlogom da se ista u pobijanom dijelu preinači odnosno ukine.

5. Na žalbe nije odgovoreno.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Isto tako, sud prvog stupnja je u smislu članka 8. ZPP-a, provedene dokaze analizirao i cijenio pojedinačno i u međusobnoj vezi, te je na osnovi takve analize ukupnih raspravnih rezultata utvrdio činjenično stanje i u svojoj odluci dao dovoljno jasne i obrazložene razloge o odlučnim činjenicama koji međusobno ne proturječe, tako da presuda nema nedostatke i proturječnosti zbog kojih se ne može ispitati. Inače, tuženik drugačijom interpretacijom dijela činjenične građe i drugačijom ocjenom dijela izvedenih dokaza ničim nije doveo u pitanje činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je tuženik propustio provesti mjere razumne prilagodbe poslovnog prostora -bombonijere kretanju osoba s invaliditetom osobito onih koji se kreću uz pomoć električnih invalidskih kolica, a posljedica nepoduzimanja tih mjere je izravna višestruka produljena ponovljena teška diskriminacija tužitelja po osnovi invaliditeta. Nadalje, zahtjevom traži da se naloži tuženiku u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude ukloniti na ulazu u taj prostor arhitektonsku barijeru u formi stepenica koja osobama s invaliditetom onemogućuju ulazak u trgovinu, te da instalira obavezne elemente pristupačnosti za svladavanje visinskih razlika. Potražuje i naknadu neimovinske štete u iznosu od 70.000,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama radi povrede prava osobnosti.

10. Prema odredbi članka 2. Konvencije o pravima osoba s invaliditetom („Narodne novine“ Međunarodni dio, broj 6/07) diskriminacija na osnovi invaliditeta označava svako razlikovanje, isključivanje ili ograničavanje na osnovi invaliditeta koje ima svrhu ili učinak sprečavanja ili poništavanja priznavanja, uživanja ili korištenja svih ljudskih prava i temeljnih sloboda na političkom, ekonomskom, socijalnom, kulturnom, društvenom i svakom drugom području, na ravnopravnoj osnovi s drugima. Ona uključuje sve oblike diskriminacije, uključujući i uskraćivanje razumne prilagodbe time da razumna prilagodba znači potrebnu i prikladnu preinaku i podešavanja, koja ne predstavljaju nerazmjerno ili neprimjereno opterećenje, da bi se tamo gdje je to potrebno osobama s invaliditetom osiguralo uživanje ili korištenje svih ljudskih prava i temeljnih sloboda na ravnopravnoj osnovi s drugima.

11. Odredbom stavka 1. članka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“ broj 85/08, 112/12, dalje: ZSD) određuje se zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije, dok se stavkom 2. istog članka diskriminacijom u smislu Zakona smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz stavka 1. istog članka. Člankom 2. istog Zakona propisano je da je izravna diskriminacija postupanje uvjetovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. Zakona kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji.

12. Diskriminacijom u smislu ZDS-a smatrat će se i propust da se osobama s invaliditetom, sukladno njihovim specifičnim potrebama, omogući: korištenje javno dostupnih resursa, sudjelovanje u javnom i društvenom životu, pristup radnom mjestu i odgovarajući uvjeti rada, prilagodbom infrastrukture i prostora, korištenjem opreme i na drugi način koji nije nerazmjeran teret za onoga tko je to dužan omogućiti (članak 4. stavak 2. ZSD-a).

13. Shodno članku 6. ZSD-a težim oblikom diskriminacije smatrat će se diskriminacija počinjena prema određenoj osobi po više osnova iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona (višestruka diskriminacija), diskriminacija počinjena više puta (ponovljena diskriminacija), koja je počinjena kroz dulje vrijeme (produljena diskriminacija) ili koja posljedicama posebno teško pogađa žrtvu diskriminacije.

14. Prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu utvrđenja diskriminacije, kao i u dijelu zahtjeva za naknadu neimovinske štete radi povrede prava osobnosti u iznosu od 50.000,00 kuna, dok je zahtjev odbio u odnosu na nalog da se ukloni arhitektonska barijera u formi stepenica, te instaliraju obvezni elementi pristupačnosti, kao i za više traženo na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti.

15. U provedenom postupku je utvrđeno da je tužitelj osoba s invaliditetom sa 100%-tnim oštećenjem i da se kreće uz pomoć električnih invalidskih kolica, te da ne može pristupiti u spornu trgovinu tuženika, jer pri ulazu u trgovinu postoje stepenice koje osobe s invaliditetom ne mogu premostiti krečući se uz pomoć invalidskih kolica na elektromotorni pogon, i to zbog mogućnosti da se kolica prevrnu prilikom prelaska preko stepenica.

16. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno prvostupanjski sud cijeni kako je tužitelj učinio vjerojatnim da je došlo do diskriminacije te da je povrijeđeno tužiteljevo pravo na jednako postupanja (članak 20. ZSD-a) s tim da se u konkretnom slučaju radi o građevini za koju nije određen obvezni element pristupačnosti pa se ne mogu naložiti radnje kojima se nalaže instalacija obveznih elemenata pristupačnosti za svladavanje visinske razlike, dok otklanjanje diskriminacije na način koji bi mjerodavni propisi dopuštali nije zatražen.

17. Pritom sud prvog stupnja pravilno ističe da sukladno odredbi članka 6. stavak 2. Pravilnika o osiguranju pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti („Narodne novine“, broj 78/14 i 153/13, dalje: Pravilnik) i ako tim Pravilnikom za određenu građevinu nije određen obvezni element pristupačnosti, tehničko rješenje građevine ipak mora udovoljavati uvjetima uporabe pomagala među koja se ubrajaju i invalidska kolica, jer je u suprotnom pristup zgradi (pa time i predmetnoj trgovini) onemogućen invalidnim osobama koje se kreću uz pomoć invalidskih kolica zbog postojanja stepenica na ulazu pa, posljedično, postoji stavljanje takvih osoba u nepovoljniji položaj po osnovi invalidnosti budući da takve osobe ne mogu samostalno, krećući se uz pomoć svog pomagala za pokretljivost ući u zgradu odnosno trgovinu, a takvo što nije slučaj kod osoba koje nisu invalidi ni po kojoj (fizičkoj) osnovi.

18. Nadalje, ispravno prvostupanjski sud zaključuje kako svrha i smisao zabrane diskriminacije se očituje već u samoj mogućnosti osobe koja čak i u rijetkim prilikama kani pristupiti takvoj trgovini da joj takav pristup bude omogućen pod jednakim uvjetima koji postoje u odnosu na osobe kod kojih nije prisutna invalidnost, te čak i da, kao invalidna osoba, tužitelj nikada i ne pomisli pristupiti ovoj trgovini samo postojanje fizičke barijere u ostvarivanju takvog pristupa i njegova svijest o postanju takve barijere, kako za njega samoga, tako i za druge invalidne osobe, po redovnom i očekivanom tijeku stvari može prouzročiti povredu prava osobnosti (prava na dostojanstvo) koju ima na umu odredba članka 19. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO).

19. Isto tako, pravilno prvostupanjski sud smatra neosnovanim onaj dio zahtjeva kojim se traži od tuženika instalacija obveznih elemenata pristupačnosti, jer nije dokazana mogućnost obavljanja takvih radova, a tim prije što tuženik nije niti vlasnik spornog prostora već ga koristi osnovom ugovornog odnosa i nema ovlaštenja postupati na zatraženi način.

20. U opisanim okolnostima konkretnog slučaja pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo kada je primjenom članka 1100. ZOO-a tužitelju dosudio iznos od 50.000,00 kuna koji iznos odgovara utvrđenim činjenicama ovog slučaja te predstavlja primjerenu satisfakciju tužitelju za pretrpljenu povredu prava osobnost. Pritom je uzeto u obzir i da je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici održanoj 5. ožujka i 15. lipnja 2020. (javno objavljenim na web stranici Vrhovnog suda www.vsrh.hr) izmijenio Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete toga suda od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02 na način da se tada prihvaćeni iznosi povećavaju za 50%, uz uputu da se izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.).

21. Odluka o zateznim kamatama utemeljena je na odredbi članka 1103. ZOO-a u vezi s člankom 29. stavak ZOO-a.

22. Nadalje, pri odlučivanju o troškovima postupka ispravno je sud prvog stupnja odredio da svaka stranka snosi svoje troškove uzimajući pritom u obzir ne samo djelomičan kvantitativan već i kvalitativan uspjeh stranaka u ovom postupku čije trajanje je posljedica upravo tuženikovog osporavanja osnovanosti tužbenog zahtjeva.

23. Obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, trebalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbe kao neosnovane i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

24. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan, jer nije uspio sa svojom žalbom (članak 166. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a).

U Splitu 8. srpnja 2021.

Predsjednica vijeća:

Marija Šimičić, v. r.