Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Poslovni broj: Gž-363/2021-2
Split, Gundulićeva 29a
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S KE
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrane Perkušić predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Ivana Tironija člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. T. d.d., zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva R. i p. iz Z., protiv tuženika D. B., zastupanog po punomoćniku K. G., odvjetniku iz Odvjetničkog društva G. i Š. iz Č., radi povrata stvari, podredno naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Pr-20/19-22 od 17. prosinca 2020., u sjednici održanoj 8. srpnja 2021.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Pr-20/19-22 od 17. prosinca 2020.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Nalaže se tuženiku da tužitelju vrati sljedeće stvari, vlasništvo tužitelja:
- Notebook HP 6550b;
- Notebook Lenovo ThinkPad T530;
- Mjerni instrument JDSU Actema HST 300C;
- Alat za nabacivanje žice Ericsson (NER);
- Alat za nabacivanje žice Ericsson (BAB);
- Alat za nabacivanje žice Siemens;
- Locator tone generator 600J;
- Instrument univerzalni digitalni*;
Poslovni broj: Gž-2 363/2021-2
- Locator tone probe 500J;
- Locator tone generator 600J;
- Locator tone probe 500J;
- Ljestve aluminijske trodjelne 3x12prečki;
- Izvijač s bitsevima, garnitura;
- Kabel roleta 20m/4 utičnice,GG/J-Y 3x2,5;
- Bušilica baterijska;
- Alat za nabacivanje žice Ericsson (NER);
- Locator tone generator 600J;
- Locator tone probe 500J;
- DC/AC adapter 12V/220V*;
- Indikator ožičenja za UTP kabele;
- Alat za nabacivanje žice Ericsson (BAB);
- Alat za nabacivanje žice Siemens;
- Slušalica ispitna s tastaturom;
- Alat elektroničarski u koferu*;
- ZZ_3M BRCP ALAT ZA NABACIVANJE ŽICE;
- Ljestve aluminijske zglobne 4x4;
- ID bar kod čitač Symbol LS1203*, te da mu naknadi parnični trošak, sve u roku od 8 dana." (točka I. izreke).
2. Istom presudom odbijen je i alternativni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Nalaže se tuženiku da tužitelju plati iznos od 57.999,25 kn sa kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanim za tri postotna poena, a koja teče od podnošenja tužbe do isplate, te da mu naknadi parnični trošak, sve u roku od 8 dana." (točka II. izreke).
3. Odlukom o troškovima postupka naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 10.937,50 kuna, u roku od petnaest dana (točka III. izreke).
4. Protiv te presude žali se tužitelj pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. – Odluka USRH, 123/08. – ispra., 57/11., 148/11-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, dalje u tekstu: ZPP), koji se Zakon u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe članka 117. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19.), s prijedlogom da se preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev, a tužitelju dosude troškovi postupka, kao i trošak žalbe.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Žalba nije osnovana.
7. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.
8. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tužitelj jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.
9. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti povreda iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 8. ZPP-a jer je prvostupanjski sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
10. Dakle, i činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i taj žalbeni razlog tužitelja.
11. Predmet ovog spora je tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik preda pokretne stvari koje su pobliže navedene pod točkom I. izreke pobijane presude, kao što je predmet spora i alternativni zahtjev koji je postavljen u smislu odredbe članka 188. stavku 2. ZPP-a, jer tužitelj prema navedenoj odredbi može dva ili više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi tako da sud slijedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan.
12. Prvostupanjski je sud u provedenom postupku utvrdio sljedeće:
- da je tuženik bio u radnom odnosu kod tužitelja temeljem ugovora o radu od 1. svibnja 2016.,
- da je taj ugovor tužitelj, tuženiku otkazao odlukom o otkazu od 3. svibnja 2017.,
- da je između stranaka vođen radni spor radi utvrđenja nedopuštenosti navedene odluke o otkazu pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Pr-1103/17.,
- da je presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1103/17- 13 od 18. siječnja 2019. navedeni otkaz tuženikovog ugovora o radu utvrđen nedopuštenim, te je utvrđeno da radni odnos između tužitelja i tuženika nije prestao i naloženo je tužitelju da tuženika vrati na posao,
- da je ta presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-69/19 od 14. ožujka 2019.,
- da su točkom II. sudske nagodbe sklopljene kod Općinskog radnog suda u Zagrebu 29. listopada 2019. pod poslovnim brojem Pr-2858/19-2, stranke utvrdile sva prava vezana uz radno-pravni status ovdje tuženika kod ovdje tužitelja, a koja prestaju zaključno s 31. kolovoza 2019., i da se ovdje tužitelj obvezao povući reviziju podnesenu protiv navedene presude Županijskog suda u Osijeku, dok se ovdje tuženik obvezao povući prijedlog ovrhe radi vraćanja na rad,
- da iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi kako je tuženik kod tužitelja radio na radnom mjestu tehničara u radnoj jedinici Regija Sjever, multifunkcionalnoj grupi sjedište koje je bilo u Čakovcu,
- da je prema iskazima svjedoka M. T., voditelja navedene radne jedinice i J.B., voditelja multifunkcionalne grupe u kojoj je tuženik radio, tuženik za obavljanje poslova tehničara koristio alate i opremu kakvi su predmet tužbe, no navedenim svjedocima, kao ni svjedocima D. R. i P. F., tuženikovim kolegama, nije poznato koju je točno opremu tuženik imao zaduženu, kao ni da li je i što od opreme tužitelju vratio,
- da tužiteljeva dostavljena Popisna lista dugotrajne imovine i sitnog inventara na 30. rujna 2016., ne predstavlja dokaz o tuženikovom zaduženju ili posjedu opreme obuhvaćene tužbom,
- da ne postoji nikakav dokaz o konkretnom zaduženju opreme tužitelja od strane tuženika, odnosno dokaz na temelju kojeg bi se moglo utvrditi kada je točno i na koji način tuženik zadužio opremu tužitelju i koju to sve opremu.
- da iskaza tuženika proizlazi kako je opremu koju je stvarno dužio držao u službenom vozilu tužitelja koje je koristio za potrebe posla, što potvrđuju u iskazima i njegovi voditelji, koji su saslušani kao svjedoci M. T. i J.B., a koje službeno vozilo da je zajedno sa opremom vratio još prije danog mu otkaza, i to kada mu je uručena suspenzija s radnog mjesta 30. ožujka 2017., kada da su mu voditelji dali da potpiše odluku o suspenziji i kada su zatražili od njega da odmah preda ključeve službenih prostorija i od službenog vozila, što je istog trenutka i učinio, da ne zna tko je razdužio njegovu opremu i da je tek nakon uručenog otkaza (koji je donesen 3. svibnja 2017.) prvi put dobio od tužitelja poziv za povratak opreme, a koju da ne posjeduje od 30. ožujka 2017. jer se nalazila u vozilu koje je tog datuma vratio.
13. Na temelju navedenog, prvostupanjski suda smatrao je utvrđenim da tužitelj nije prezentirao nikakvu dokumentaciju potpisanu od strane tuženika o zaduženju opreme od strane tuženika, dok da Potpisne lista s inventure iz 2016. ne predstavljaju stvarno stanje opreme koju je tuženik doista dužio, pa kako je nedvojbeno utvrdio da je tuženik službeno vozilo koje je koristio za potrebe svoga posla tužitelju vratio 30. ožujka 2017. i da prilikom predaje ključeva službenog vozila voditelju J. B. nije sačinjen nikakav zapisnik o preuzimanju tog vozila, a tako ni o preuzimanju opreme koja se u istom nalazila, to je taj sud zaključio da to nije propust tuženika i da ne može ići na njegovu štetu, već da je propust tužitelja kao poslodavca, koji je uzeo ključeve službenog vozila i tuženiku naložio da napusti prostorije tužitelja uz upozorenje da više tamo ne dolazi do daljnje obavijesti tužitelja.
14. Prema daljnjem navodu prvostupanjskog suda u ovom slučaju tužitelj nije dokazao osnovanost svog tužbenog zahtjeva za povrat u tužbi navedenih stvari, pa kako je na njemu teret dokaza, to je tužbeni zahtjev tužitelja za povrat stvari odbio kao neosnovan, a kako tužitelj nema pravo na povrat predmetnih stvari, to je taj sud zaključio da tuženik po nijednoj osnovi ne odgovara ni za naknadu štete tužitelju zbog nedostatka istih, slijedom čega je odbio i alternativni tužbeni zahtjev za naknadom štete.
15. Naprijed iznesena činjenična utvrđenja, kao i zaključke prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a žalbenim navodima tužitelja nisu dovedena u sumnju.
16. Na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao osnovanost tužbenog zahtjev proizlazi iz svih izvedenih dokaza jer tužitelj kao poslodavac s tuženikom kao radnikom nije potpisao zapisnik o opremi koju je zadužio za obavljanje poslova svog radnog mjesta, kao što nije potpisao ni zapisnik o predaji stvari koje je dužio, kada ga je tužitelj suspendirao s radnog mjesta i kada je od tuženika zatražio predaju službenog vozila, koje je tuženik vratio tužitelju jer je ključeve istog predao voditelju J. B. 30. ožujka 2017. Stoga se neosnovano tužitelj poziva na dio iskaza tog svjedoka u kojem je naveo da je službeno vozilo bilo prazno, kada je prvostupanjski sud iskaz ovoga svjedoka, kao i iskaze svih ostalih saslušanih svjedoka, saslušao opširno i detaljno, te je neposrednom ocjenom mogao utvrditi govore li svjedoci istinu ili ne, te odakle crpe svoja saznanja o tome je li tuženik vratio opremu koju je koristio skupa s vozilom, odnosno posjeduje li je, pa neosnovano tužitelj prigovara da sud nije pravilno postupio kada tom dijelu iskaza imenovanog svjedoka nije poklonio vjeru.
17. Kako je prvostupanjski sud nedvojbeno utvrdio da je tuženik službeno vozilo koje je koristio za potrebe svoga posla tužitelju vratio 30. ožujka 2017. i da prilikom predaje toga vozila nije sačinjen nikakav zapisnik o preuzimanju vozila, pa tako niti o preuzimanju opreme koja se u istom nalazila jer tuženik tvrdi da se nalazila u vozilu kada ga je predao tužitelju, to prema pravilnom zaključku toga suda nije propust tuženika i ne može ići na njegovu štetu, već je propust tužitelja kao poslodavca, koji je kod primopredaje službenog vozila trebao zapisnikom potpisanim od obje strane utvrditi da je vozilo predano kao i stvari koje su se nalazile u istom, a ako se nisu nalazile i to konstatirati u zapisniku, a ne ovu činjenicu dokazivati dijelom uopćenog iskaza svjedoka.
17. Naime, odredbom članka 161. stavkom 1. Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14., dalje u tekstu: ZVDSP), propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.
18. Po ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja iz razloga što tužitelj nije dokazao da su sporne stvari njegovo vlasništvo, odnosno da ih tuženik posjeduje da bi mu ih bio dužan vratiti, a ako to nije u mogućnosti naknaditi štetu.
19. Odredbom članka 219. stavkom 1. ZPP-a, propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.
20. U skladu s odredbom članka 221.a ZPP-a, u situaciji kada sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila tereta o dokazivanju.
21. U ovom slučaju, kada je prvostupanjski sud ocjenom izvedenih dokaza utvrdio da na temelju istih nije moguće utvrditi da se stvari koje su popisane u tužbenom zahtjevu vlasništvo tužitelja i da se nalaze u posjedu tuženika, sve kada bi se i prihvatilo da je službeno vozilo vraćeno prazno, pa samim tim da bi tužitelju, tuženik bio u obvezi vratiti ih, to je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je po ovoj osnovi odbio tužbeni zahtjev tužitelja, a posljedično tome i kada je odbio tužbeni zahtjev za naknadu štete.
22. Kako dakle, u smislu odredbe članka 7. ZPP-a, sud više nema inkvizotorno načelo jer su stranke dužne podnijeti dokaze na okolnost činjeničnih navoda koje ističu tijekom postupka, ukazuje se neosnovanost i ostalih žalbenih navoda tužitelja koji su u bitnom sadržajno prigovoru koji se sastoje od iznošenje vlastitih zaključaka, a suprotnih pravilnom zaključcima prvostupanjskog suda, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, što se ponovno ističe.
23. Pravilna je i odluka o trošku jer se temelji na odredbi članka 154. stavku 1. ZPP-a, u vezi s odredbama članka 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 148/09., 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.), zbog čega neosnovano tužitelj tvrdi da je prvostupanjski sud dosudio nagradu tuženiku zastupanom po punomoćniku, odvjetniku u punom iznosu za ročišta na kojima se nije raspravljano o glavnoj stvari i da je priznao trošak za podneske za koje nisu ispunjeni uvjeti (pri čemu ne navodi za koja to ročišta i koje podneske), kada iz stanja spisa i pobijane odluke proizlazi suprotno, odnosno da je prvostupanjski sud točno dosudio pripadajući trošak tuženiku.
25. S obzirom na to da nisu ostvareni žalbeni razlozi, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a i odlučiti kao pod točkom I. izreke ove odluke.
26. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka valjalo je odbiti kao neosnovan primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a jer nije uspio sa svojom žalbom, zbog čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove odluke.
U Splitu 8. srpnja 2021.
Predsjednica vijeća:
Vedrana Perkušić, v. r.
