Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-65/2021-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića univ.spec.crim., predsjednika vijeća te Tomislava Juriše i dr. sc. Tanje Pavelin, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. B. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak,101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbama optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 5. ožujka 2021. broj: K-4/2020., u sjednici vijeća održanoj 5. svibnja i 8. srpnja 2021.

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se djelomično žalba optuženog J. B., preinačuje se pobijana presuda na način da se odluka o oduzimanju imovinske koristi ukida.

II U ostalom dijelu odbija se žalba optuženog J. B. te žalba optuženog F. G. u cijelosti kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu optuženi J. B. i optuženi F. G. proglašeni su krivima zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavak 3. vezi sa stavkom 1. i 2 . KZ/11. i člankom 52. KZ/11., pri čemu optuženi F. G. zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama u pomaganju iz članka 190. stavak 1. i 2. u vezi s člankom 38. KZ/11. činjenično i pravno opisanih u izreci presude. Na temelju članka 190. stavak 3. KZ/11. optuženi J. B. osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, u koju na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme oduzimanja slobode 18. srpnja 2019., a optuženi F. G. je na temelju članka 190. stavak 2. KZ/11. i uz primjenu članka 38., članka 48. stavak 1. i članka 49. stavak 1. i 4. KZ/11.osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 11( jedanaest) mjeseci. Na temelju članka 55. stavak 1. i 2 KZ/11. optuženom F. G., izrečena kazna zatvora, zamijenjena je radom za opće dobro na način da se 1 dan zatvora zamjenjuje s 2 sata rada. U izrečenu kaznu zatvora je temeljem članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme oduzimanja slobode 18. srpnja 2019.

1.1 Od optuženog J. B. na temelju članka 190. stavak 8. ZKP/08. oduzeta je droga marihuana prethodno privremeno oduzeta prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta kao i digitalna vaga te je naloženo uništenje po pravomoćnosti presude.

1.2. Na temelju članka 560. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) oduzeta je imovinska korist ostvarena kaznenim djelom u iznosu od 4.400,00 kn pa je naloženo optuženiku navedeni iznos isplatiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08. u vezi s člankom 146. stavak 3. ZKP/08. optuženici su dužni naknaditi trošak kaznenog postupka u ukupnom iznosu od po 975,00 kn svaki.

2. Protiv te presude žalbe su podnijeli optuženi J. B. i optuženi F. G..

2.1. Optuženi J. B. po branitelju T. M., odvjetniku u S. B., žalbu je podnio zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni i oduzimanja imovinske koristi s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači i oslobodi optuženika optužbe, podredno da ukine prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu te uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a, ukoliko smatra da nema elemenata za preinačenje ili ukidanje prvostupanjske presude, da optuženiku smanji izrečenu zatvorsku kaznu zbog propusta u primjeni članka 53. stavak 1. KZ/11. u vezi s člankom 51. KZ/11.

2.2. Optuženi F. G. žalbu je podnio zbog odluke o kazni s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ublaži izrečenu kaznu na neku koja će biti primjerenija i koja će kao takva ostvariti u cijelosti svrhu kažnjavanja.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Postupajući u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Žalba optuženog J. B. je djelomično osnovana, a žalba optuženog F. G. nije osnovana.

6. U obrazloženju presude sud će prvo obrazlagati odluku o žalbi optuženog J. B. s obzirom na žalbene razloge bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede kaznenog zakona.

7. Optuženi J. B. u okviru žalbenog razloga bitne povrede odredaba kaznenog postupka smatra da je sud tijekom postupka, suprotno članku 6. 1. stavku 3. točka d. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda onemogućio optuženika da ispituje ili dade ispitivati svjedoke optužbe i da se osigura prisustvo ispitivanju svjedoka obrane pod istim uvjetima kao svjedoka optužbe pa je time teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i konvencijom za zaštitu ljudskih prava temeljnih sloboda.

7.1. Optuženi J. B. ukazuje da je obrana predložila pretragu mobilnog uređaja, informatičko vještačenje mobilnih uređaja optuženog J. B. i optuženog F. G. na okolnost utvrđivanja tko je dogovorio nabavku marihuane i za koga, saslušanje svjedoka P. M., tehničara koji je obavljao pretragu vozila u kojem je pronađena marihuana, na okolnost je li neuka osoba u sa poznavanjem mehanike automobila, mogla skinuti poklopac filtera zraka i ondje sakriti marihuanu, dodatno ispitivanje svjedoka A. Ć. te suočenje s optuženim J. B. i to na okolnost da je svjedok A. Ć. izjavio da je dan ranije novac dao optuženom J. B., a što je u suprotnosti sa obranama optuženog J. B. i optuženog F. G.. Konačno zaključuje da su svi dokazi obrane optuženog J. B. odbijeni čime je na raspravi povrijeđeno načelo jednakosti oružja koje potrebu da se u pogledu dokazivanja, strankama u postupku osiguraju jednake ili bar približne šanse te da ih se dovede u isti ili barem sličan procesni položaj.

7.2. Očito se po stavu optuženog J. B. radi o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. koja je počinjena kao posljedica povrede načela jednakosti oružja kao sastavnice prava na pravično suđenje, sadržanog u članku 29. stavka 2. alineji 6. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst, 5/14. i 13/17. – dalje: Ustav RH) i člankom 6. stavak 2.(d) Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (,,Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17.)., zbog toga što je prvostupanjski sud odbio „sve dokazne prijedloge obrane", pa da je time povrijeđeno pravo na pravično i nepristrano suđenje te jednakost oružja. Iako optuženi J. B. to izričito ne povezuje, iz sadržaja žalbe u dijelu kada paušalno navodi da je onemogućen u ispitivanju svjedoka optužbe, može se zaključiti da ukazuje na povredu konfrontacijskog prava u smislu članka 468. stavka 3. ZKP/08. Međutim, isto ne konkretizira , ne navodi o kojim se svjedocima radi a niti je to utvrdio ovaj sud ispitujući presudu povodom žalbe.

7.3. Prije svega treba istaknuti da je člankom 418. stavkom 1. ZKP/08. propisano da dokazivanje obuhvaća sve činjenice za koje sud i stranke smatraju da su važne za pravilno presuđenje. To naravno ne znači da je sud dužan provesti sve dokaze koji stranke predlažu, već je jednako tako ovlašten odbiti izvođenje dokaza pod uvjetima propisanim člankom 421. stavku 1. ZKP/08. i za to odbijanje treba dati valjano obrazloženje. Dakle, da odbijanje svih dokaznih prijedloga, samo za sebe, ne znači nužno i povredu prava na obranu, a time i prava na pravično suđenje, bez pomnog razmatranja načina na koji je vođen cjelokupan postupak i načina na koji je prvostupanjski sud ocijenio izvedeni dokazni materijal.

7.4. Naime, u tijeku dokaznog postupka je saslušan cijeli niz svjedoka pa tako i kupci droge kao i policajac koji je sudjelovao u intervenciji, a pročitana je i opsežna dokumentacija i to upravo na okolnost i činjenice koji bi se trebale utvrđivati dokaznim prijedlozima optuženika. Prvostupanjski sud je jasno, valjano i argumentirano obrazložio odbijanje dokaznog prijedloga za ispitivanje svjedoka A. Ć. te za suočenje s optuženim J. B. ocjenjujući taj prijedlog kao odugovlačeći sukladno članku 421.stavku 1. točki 4. ZKP/08. (stranica 9 prvi odlomak odozgora presude) te odbijanje dokaznih prijedloga za ispitivanje svjedoka P. M. i provođenje informatičkog vještačenja, ocjenjujući te dokazne prijedloge kao nevažne sukladno članku 421. stavku 1. točki 2. ZKP/08.( stranica 13, četvrti odlomak odozgora). Tu argumentaciju u potpunosti prihvaća i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pa ju ne treba ovdje ponavljati. Pritom treba naglasiti da žalba optuženog J. B. nije usmjerena na ekskulpaciju optuženog J. B. ( legitimno pravo obrane) već očito na smanjenje njegove kriminalne količine prebacivanjem djela odgovornosti na optuženog F. G. i K. G., o čemu će naknadno biti riječ u obrazloženju.

7.5. Stoga, nema govora o povredi optuženikovog prava na obranu na raspravi niti o povredi načela jednakosti oružja koje bi bile ostvarene odbijanjem dokaznih prijedloga obrane, a time niti one iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. na koju povredu ukazuje optuženik.

7.6. U odnosu na sljedeću bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, koju optuženik u žalbi ne specificira, ali iz sadržaja žalbe proizlazi se radi o povredi odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. jer optuženik ukazuje da se presuda ne može ispitati jer o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku iz samih tih isprava ili iskaza. Međutim, iz argumentacije optuženika je vidljivo da ustvari upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, pa će se vezano uz taj žalbeni razlog odluka suda naknadno obrazlagati. Naime, optuženik smatra da je prvostupanjski sud izveo pogrešan zaključak iz iskaza svjedoka P. de F. i svjedoka J. G. iz kojih bi pak proizlazilo da P. de F. nije nikada upoznao optuženog J. B. te da je J. G. sve dogovarao sa optuženim J. B. i preuzeo novac od P. de F. za kupnju droge.

7.7. Zaključno, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio žalbom naznačene vidove bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., a niti druge bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u skladu s odredbom članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08.

8. Vezano uz žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na predaju novca svjedoka P. de F. za kupnju droge, prvostupanjski sud ispravno ukazuje na iskaz tog svjedoka u dijelu u kojem ovaj navodi da je ispred optuženog J. B., K. G. dao novac (presuda je stranica 7., 4. – 5. odlomak odozgora, iskaz svjedoka na listu 205 spisa) za kupnju droge, a ovaj novac odmah predao optuženiku. S obzirom na navedeno prvostupanjski sud logično zaključuje da je optuženi J. B. znao da je novac koji se njemu predaje za kupnji droge kako za K. G. tako i za P. de Franceschija.

8.1. Ovdje valja naglasiti da je prvostupanjski sud iz činjeničnog opisa izostavio saznanje optuženog J. B. o maloljetnosti P. de F., kao činjenicu koja tereti optuženika, a što je jasno, valjano i prihvatljivo obrazložio (presuda stranica 8., 1. odlomak odozgora) a zadržao u činjeničnom opisu P. de F. s osobnim podacima, kao osobu za koji je optuženik kupio drogu.

8.2. U odnosu na idući žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, optuženik ponavlja argumentaciju upotrijebljenu pri obrazlaganju žalbenog razloga bitne povrede odredaba kaznenog postupka vezanu uz odbijanje dolaznog prijedloga za provođenje informatičkog vještačenja i smatra da su uloga i značaj optuženog J. B. ostali na neutvrđeni u odnosu na optuženog F. G. posebno u dijelu dogovora oko nabave i preuzimanja marihuane pa ovdje treba ponoviti da je u odnosu i na te okolnosti prvostupanjski sud iznio jasne i valjane argumente koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud. Ključni argument obrane da je upravo optuženi F. G. izašao iz auta i preuzeo drogu a ne optuženi J. B., prvostupanjski sud obrazlaže na životno logičan i prihvatljiv način prihvaćajući obranu optuženog F. G. kada isti navodi da je po uputi optuženog J. B. izašao iz auta preuzeti drogu s obzirom da je fizički jači i veći od optuženog J. B. jer su ih u parku i u mraku čekale osobe od kojih su trebali preuzeti drogu.

8.3. Sljedeći žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, optuženik ponovno dovodi u vezu iz žalbenim razlogom bitne povrede odredaba kaznenog postupka i to u odnosu na odbijanje dokaznog prijedloga za dopunsko ispitivanje svjedoka A. Ć. i suočenje s optuženim J. B. te iznosi već prethodno navedenu argumentaciju. Međutim, određene razlike između iskaza svjedoka A. Ć. i obojice optuženika, koji se odnose na trenutak predaje novca, mogu se pripisati svjedokovoj životnoj dobi i stresnoj situaciji u kojoj se našao. U tom kontekstu nije od značaja je li A. Ć. novac prethodno predao u parku optuženom J. B. ili je to učinio za vrijeme vožnje, polaganjem novca na centralnu konzolu. Naime i po iskazu samog optuženog J. B., A. Ć. je novac položio na centralnu konzolu i to nakon što je novac tamo položio upravo optuženi J. B.. Dakle, A. Ć. je jasno manifestirao svoju volju da novac za drogu preda upravo optuženom J. B. čega je isti bio svjestan i to prihvatio što je i logično s obzirom na njihov prethodni dogovor o kupnji droge.

8.4. Kako to ispravno zaključuje prvostupanjski sud optuženom J. B. je bila poznata životna dob A. Ć., a što proizlazi iz iskaza svjedoka kada isti navodi da optuženog J. B. poznaje još iz osnovne škole te je istome bilo dobro poznato da u srpnju 2019. godine svjedok još nije napunio 18 godina života pa u tom dijelu nije osnovan žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

8.5. Stoga valja zaključiti da je prvostupanjski sud, nakon temeljite analize i ocjene provedenih dokaze, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te izveo valjane zaključke o bitnim činjenicama i to ispravno obrazložio u presudi.

9. Sud će u nastavku obrazlagati odluku o oduzimanju imovinske koristi s obzirom da je žalba na povredu kaznenog zakona povezana s odlukom o kazni.

9.1. U pravu je optuženik kada u žalbi navodi da je utvrđivanjem imovinske koristi u iznosu od 4.400,00 kn kao i nalaganjem optuženiku da navedeni iznos uplati u državni proračun je imovinska korist utvrđena u dvostrukom iznosu. Naime, s obzirom da je marihuana oduzeta, a ista je stečena počinjenjem kaznenog djela, u iznosu od 4.400,00 kn koji više nije u posjedu optuženika, ne može se smatrati imovinskom koristi, jer isto predstavlja upravo oduzeta marihuana.

9.2. Naime, optuženi J. B. se tereti za posredovanje u prodaji droge te za posjedovanje droge zbog daljnje prodaje, vlastite konzumacije i kao naknade optuženom F. G. za njegove usluge. Nesporno je da je optuženi J. B. od krajnjih kupaca primio iznos od 4.400,00 kn za koji iznos je kupio drogu koja mu je temeljem članka 190. stavak 8. ZKP/08. trajno oduzeta presudom, a prethodno privremeno oduzeta od strane djelatnika PU požeško-slavonske. To znači da u trenutku oduzimanja droge ista još nije bila unovčena pa optuženik nije ostvario imovinsku korist te nije bilo mjesta primjeni članka 560. stavka 1. i 2 ZKP/08., zbog čega je valjalo prihvaćanjem žalbe preinačiti prvostupanjsku presudu te odluku o oduzimanja imovinske koristi ukinuti.

10. Optuženi J. B. u žalbi smatra da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon jer nije primijenio odredbu članka 53. stavak 1. KZ/11., koja kaže da će sud izreći jedinstvenu kaznu za sva kaznena djela primjenom odredbi članka 51. KZ/11., uzimajući prije izrečenu kaznu kao utvrđenu kad se osuđeniku sudi za kazneno djelo počinjeno prije, nego što je započeo izdržavati kaznu po prijašnjoj presudi.

10.1. Optuženom J. B. je presudom Općinskog suda u Požegi od 14. siječnja 2020. broj: Kvm-7/2019.( pravomoćna 8. travnja 2020) opozvana uvjetna osuda u trajanju od 1 (jedne) godine, prethodno izrečena presudom Općinskog suda u Požegi od 21. veljače 2019. Optuženik se temeljem rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu, stalna služba u Požegi od 15. lipnja 2020. trebao javiti na izdržavanje zatvorske kazne i to 8. srpnja 2020. Rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu, stalna služba u Požegi prihvaćena je molba optuženika te je odgođeno izdržavanje kazne zatvora za razdoblje 3 mjeseca pa se optuženik trebao javiti na izdržavanje zatvorske kazne 8. listopada 2020. Optuženik se nije javio na izdržavanje kazne, a prema obavijesti Zatvora u Požegi optuženik se još uvijek i to od 5. siječnja 2021 nalazi u istražnom zatvoru Županijskog suda u Slavonskom Brodu temeljem rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj 2 Kir – 6/2021.

10.2. Prvostupanjska presuda je donesena 5. ožujka 2021., dakle u vrijeme kad optuženi J. B. nije počeo izdržavati u kaznu zatvora po prijašnjoj presudi pa se doista radi o propustu prvostupanjskog suda. Međutim, ovaj propust prvostupanjskog suda u konkretnom slučaju, ne predstavlja niti jednu povredu kaznenog zakona iz članka 469. ZKP/08., a niti se radi o postupovnoj povredi koju je moguće sanirati u drugostupanjskoj odluci. Uostalom, optuženik ima pravo podnijeti prijedlog za nepravu obnovu kaznenog postupka u kojem će predložiti izricanje jedinstvene kazne zatvora, pri čemu će na takvu odluku prvostupanjskog suda imati pravo žalbe obje stranke, a to pravo bi im bilo uskraćeno kada bi u ovom drugostupanjskom postupku, prvostupanjska presuda bila preinačena na način kako to predlaže optuženik.

11. Prvostupanjsku presudu, u odnosu na odluku o kazni, pobijaju i optuženi J. B. i optuženi F. G..

11.1. Optuženi J. B. smatra da je izrečena kazna previsoka jer kod donošenja odluke, prvostupanjski sud nije kao olakotne okolnosti cijenio njegovo lošije zdravstveno stanje, suradnju tijekom istrage, njegove loše osobne imovinske prilike. Nadalje ukazuje da se u konkretnom slučaju radilo o manjoj količini marihuane koja nije bila usmjerena za narkotržište, već isključivo za osobnu upotrebu, a dio marihuane koji je trebao pripasti ostalima ne predstavlja značajnu ugrozu jer su sve navedene osobe raniji konzumenti te upravo su oni ti koji su kontaktirali s optuženikom radi nabavke droge. Zaključno smatra da se sve navedeno može smatrati kao naročito olakotne okolnosti zbog kojih je moguće primijeniti odredbu članka 48. stavka 2. KZ/11. o ublažavanju kazne.

11.2. Međutim prvostupanjski sud je pravilno i u dovoljnoj mjeri, u smislu članka 47. KZ/11., ocijenio sve utvrđene otegotne i olakotne okolnosti. Kao otegotnu okolnost je cijenio dosadašnju osuđivanost optuženog J. B., a kao olakotne okolnosti njegovu životnu dob, činjenicu da je tempore criminis imao tek navršenu 21 godinu života, pa je bio na rubu kaznenopravnog statusa mlađeg punoljetnika. Prvostupanjski sud je osudio optuženog J. B. na kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) godine što predstavlja zakonski minimum za kazneno djelo iz članka 190. stavak 3. KZ/11.

11.3. To je bilo važno napomenuti jer niti okolnosti na koje ukazuje optuženik u žalbi te ih predlaže uzeti kao olakotne (suprotno stavu optuženika količina od 450,92 grama marihuane ne predstavlja manju količinu pa time i ne može biti olakotna okolnost) ne bi predstavljale naročito olakotne okolnosti koje bi dovele do ublažavanje kazne u smislu članka 48. stavka 2. KZ/11., posebno s obzirom na činjenicu njegovog ranijeg kažnjavanja iz čega je vidljivo da se svrha kažnjavanja ne bi mogla postići blažom kaznom, a što je kumulativni uvjet propisan člankom 48. stavak 2. KZ/11.

11.4. Zbog prethodno iznesenih razloga je, i po stavu Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, ispravno sud prvog stupnja osudio optuženog J. B. zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. i stavkom 1. KZ/11. na kaznu zatvora u trajanju od tri godine. Ta kazna će po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u cijelosti ispuniti zakonsku svrhu kažnjavanja propisanu člankom 41. KZ/11. i primjerena je osobnim prilikama optuženika te dostatna da se izrazi društvena osuda za počinjeno kazneno djelo, kao i da se utječe na optuženika i sve ostale da se suzdrže od činjenja kaznenih djela.

11.5. Optuženi F. G. smatra da je izrečena kazna prestroga uvažavajući sve okolnosti utvrđene tijekom kaznenog postupka. Osim olakotnih okolnosti koje je cijenio prvostupanjski sud, optuženik ukazuje da je otac dvoje malodobne djece starih 3 i 2 godine, slabog imovnog stanja te nije osoba na „kriminalnom putu“, pa ovaj događaj predstavlja jednu izoliranu epizodu u njegovom inače neporočnom životu. Zaključno predlaže ublažiti izrečenu kaznu, na način da ista bude primjerenija osobi optuženika jer će se i takvom ublaženom sankcijom ostvariti u cijelosti svrha kažnjavanja.

11.6. U odnosu na optuženog F. G., ovaj drugostupanjski sud utvrdio je da je prvostupanjski sud pravilno i u dovoljnoj mjeri, u smislu članka 47. KZ/11., ocijenio sve utvrđene olakotne okolnosti dok nije našao otegotnih okolnosti. Iz navedenog je vidljivo da sud nije izrijekom spomenuo da je optuženi F. G. otac dvoje djece, što ne znači da je isto zanemario jer je to navedeno u osobnim podacima optuženog F. G., dok je okolnost da isti nije „na kriminalnom putu“ cijenio kroz olakotnu okolnost neosuđivanosti.

11.7. Člankom 190. stavka 2. propisana je kazna zatvora u trajanju od jedne do dvanaest godina. Prvostupanjski sud je primijenio odredbu članka 34., 48. stavka 1. te članka 49. stavka 1. točke 4. KZ/11. i osudio optuženika na kaznu zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci što znači da je primijenio pravni institut ublažavanja kazne i tu kaznu je, temeljem 55. stavka 1. i 2. KZ/11. zamijenio radom za opće dobro, a to podrazumijeva da je u obzir uzeo sve olakotne okolnosti neovisno o tome što ih nije izrijekom posebno naveo.

11.8. Ta kazna, u potpunosti primjerena osobnim prilikama optuženika, će po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u cijelosti ispuniti zakonsku svrhu kažnjavanja propisanu člankom 41. KZ/11. te je dostatna da se izrazi društvena osuda za počinjeno kazneno djelo, kao i da utječe na optuženika i sve ostale da se suzdrže od činjenja kaznenih djela.

12. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476 stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda kaznenog postupka, niti neke druge povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, a na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

13. Slijedom izloženog, primjenom odredbe članka 486. stavak 1. ZKP/08., trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom I, a na temelju članka 482. ZKP/08., kao pod točkom II izreke ove presude.

U Zagrebu 8. srpnja 2021.

Predsjednik vijeća:

Ivan Turudić, univ.spec.crim.,v.r.