REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: 32. K-48/21-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu po sucu pojedincu Sandri Kantolić uz sudjelovanje zapisničarke Madlene Herak, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog S.1 Š.1 zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12, 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19.; dalje: KZ/11) povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO-4257/20 od 23. rujna 2020., nakon održane javne rasprave 11. ožujka 2021., 9. lipnja 2021. i 8. srpnja 2021., u prisutnosti za općinskog državnog odvjetnika, državnoodvjetničkog savjetnika Josipa Keleve, okrivljenog i branitelja okrivljenog, odvjetnika M. P., 13. srpnja 2021. objavio je, a 08. srpnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

I Okrivljeni: S.1 Š. , OIB:…, sin S. i D. rođene Š. , rođen …. u Z., s prebivalištem u Z., državljanin …, vozač, sa završenom SSS, nezaposlen, s primanjima socijalne pomoći od 900,00 kuna, oženjen, otac dvoje djece, suvlasnik kuća na adresi prebivališta u ½ dijela površine oko 500 m2, suvlasnik u ½ dijela zemljišta u M. površine oko 3.000 m2, vlasnik apartmana na K., površine oko 40 m2, sudionik Domovinskog rata, bez čina, odlikovan …, protiv kojega nije u tijeku drugi kazneni postupak, neosuđivan

k r i v  j e

što je:

dana 24. srpnja 2020. u vremenskom razdoblju od 12,10 sati do 13,30 sati pristupio u prostorije uprave, …, u Z., te nakon što je prethodno ušao u verbalni sukob s djelatnicama uprave A.1 S. i K. N. D. zbog nezadovoljstva njihovim postupanjem, prilikom izlaska iz uprave u nakani da zaštitara Ž. H. ustraši rekao istom „drugi put ću donijeti zrnje i bombu, treba počet pucat i bacit bombu, meni zaštitar ništa ne može, nema ovlasti, drugi put ću doći i početi pucati odmah s vrata“, uslijed kojih prijetnji je oštećeni Ž. H. osjetio uznemirenost i strah za vlastiti život

d a k l e, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema odgovornoj osobi u vezi s njezinim radom,

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom - opisano po članku 139. stavku 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11. II Na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11 okrivljeni S.1 Š. se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI

III Na temelju članka 56. KZ/11 okrivljenom se i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te se kazna zatvora na koju je okrivljeni S.1 Š. osuđen neće izvršiti ako u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

IV Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljenom S.1 Š. se u slučaju opoziva uvjetne osude u kaznu zatvora na koju je osuđen ima uračunati vrijeme provedeno na zadržavanju od 27. do 29. srpnja 2020.

V Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/11., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; dalje: ZKP/08) okrivljeni S.1 Š. se u cijelosti oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom optužnicom ODO u Zagrebu optužilo je okrivljenog za počinjenje kaznenog djela opisanog u izreci ove presude. Oštećeni Ž. H. nije postavljao imovinskopravni zahtjev.

2. Pozvan da se očituje o kaznenopravnoj odgovornosti, okrivljenik je naveo da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenog djela koje mu se optužnicom stavlja na teret.

3. Tijekom dokaznog postupka saslušani su svjedoci Ž. H., A.1 S. i K. N. D., pročitan je spis i dokumentacija koja prileži spisu i to: izvješće o uhićenju i dovođenju na listu 3-5 spisa, dojava na listu 7 spisa, zapisnik o pretrazi doma i drugih prostora na listu 19-22 spisa, potvrda o privremenom oduzimanju predmeta na listu 23 spisa, dopis Grada Z. na listu 109-110 spisa. Na kraju dokaznog postupka, a prije ispitivanja okrivljenog, pročitan je izvod iz KE i PE za okrivljenog.

4. U svojoj obrani, iznesenoj na kraju dokaznog postupka, okrivljenik je naveo se ne smatra krivim za ono što mu se stavlja na teret jer to nije počinio. A.1 S. je pola toga u svom iskazu navela neistinito, a isto tako i portir koji ga je prijavio laže. To se vidi iz njegovih iskaza kada jednom kaže da mu je okrivljenik prijetio bombom i zrnjem, a drugi put kalašnjikovom. Međutim, okrivljenik mu nije rekao niti riječi, on je na izlasku njemu počeo prigovarati pa mu je na to odgovorio da ga nema pravo dirati jer niti on nije nikoga dirao. Do A.1 S. ga je doveo A. Š. i on je kod njega taj dan bio tri puta, bilo je vruće pa 2  2

se okrivljenik pitao je li imao pravo biti ljut što se toliko puta trebao vraćati. Samo je tražio potvrdu o plaćenim davanjima za OPG njegove kćeri koja je imala rizičnu trudnoću, A.1 S. ga je tražila da se odmakne od nje zbog korone, pa ga je onda tražila da joj da dokumente, a prije ga je A.2 Š. već poslao kući po punomoć, a kada je došao u … nije imao potvrdu koja mu je trebala, a svi doprinosi su bili plaćeni osim za tekući mjesec. Zapravo mu je trebala potvrda što je sve plaćeno, taj dan se pet puta vraćao i misli da je razlog zbog kojeg su ga lažno prijavili to što im je rekao da on njih prijaviti ministru M.. Tek treći put kada je ulazio ga je portir, na njegovo traženje, zapisao da je bio. Izgubio je tri sata da bi dobio potvrdu za koju je njima trebalo pet minuta, a sve je to okrivljenik istaknuo da bi se vidjelo zašto je taj dan bio uzrujan. Pojasnio je da taj dan nije išao kod šefice A.1 S. nego mu je ona dala uplatnicu što ju okrivljenik nije niti tražio nego ju je tražio potvrdu o tome što je plaćeno jer su mu u …rekli da mu treba ta potvrda. Koliko se sjećao, zadnji put je prostorije uprave napustio oko 13,30 sati. Niti jednom mu portir nije rekao da će zvati policiju, u prva dva dolaska se s njim razgovarao o R. Š.1 jer ga je portir pitao poznaje li ga, a kada ga je prvi put uputio gore mu nije rekao da je vrijeme pauze. Prvi put nije došao u konflikt s A.1 S. nego drugi put kada se morao vraćati iz … jer mu nije dala potvrdu koju je tražio, bilo je vruće, a zbog zdravstvenog stanja ne smije biti na suncu, to je sve radio zbog kćeri koja je imala rizičnu trudnoću, a žena mu je kod kuće čuvala druge unuke. Potvrdio je da je glasno raspravljao s A.1 S. jer je i inače temperamentan i ima jaki glas i točno je da je opsovao, moguće i Boga, a sve to jer je toliko puta morao dolaziti po jednu potvrdu.

5. S obzirom na ovakvu obranu okrivljenika, sud je utvrdio da tijekom postupka nije bilo osporeno od strane okrivljenika da je on doista 24. srpnja 2020. u vremenskom razdoblju od 12,10 sati do 13,30 sati pristupio u prostorije uprave, u Z., da je prethodno ušao u verbalni sukob s djelatnicama uprave A.1 S. i K. N. D. zbog nezadovoljstva njihovim postupanjem.

6. Sporno je bilo je li okrivljenik prilikom izlaska iz uprave, a u nakani da zaštitara Ž. H. ustraši, rekao istom "drugi put ću donijeti zrnje i bombu, treba počet pucat i bacit bombu, meni zaštitar ništa ne može, nema ovlasti, drugi put ću doći i početi pucati odmah s vrata" te je li uslijed tih prijetnji oštećeni Ž. H. osjetio uznemirenost i strah za vlastiti život. 7. O ovom događaju je iskazivao sam oštećenik, svjedok Ž. H. s obzirom da svjedokinje A.1 S. i K. N. D. nisu imale saznanja o ovom događaju koji je predmet postupka jer one obje suglasno navode da dio koji se odvio sa zaštitarom nisu čule, a to je potvrdio i sam svjedok Ž. H. pa stoga taj dio njihovih iskaza sud u cijelosti prihvaća istinitima. Tako oštećenik ovaj događaj opisuje na način da navodi da je toga dana gospodin Š.1 došao u upravu, gdje je trebao obaviti nekakav posao za koji je shvatio da ga nije obavio i zbog čega se naljutio na gospođe te se s njima verbalno zakačio. Stoga je on prilikom njegovog izlaska reagirao i okrivljenik je tada njemu zaprijetio, između ostalog, da će sljedeći put doći s automatom i da će odmah s vrata pucati. Ono što je svjedoka posebno iznenadilo je bio njegov komentar da on dobro zna da zaštitari imaju oružje, ali da nemaju metak u cijevi. Svjedok je naveo i da je okrivljenik taj dan dolazio više puta i to u razmaku između sat ili dva, a ova prijetnja se dogodila prilikom njegovog zadnjeg dolaska. Naveo je i da mu se čini da je okrivljenik spominjao i bombu i da bi sve trebalo dići u zrak jer se tamo ništa ne radi. Kako se svjedok nije sjećao točnih riječi koje mu je okrivljenik izrekao, predočen mu je raniji iskaz u kojem je naveo da mu je okrivljenik zaprijetio na način da mu je rekao: "Drugi put ću donesti zrnje i bombu, treba počet pucat i bacit bombu", ali i: "Meni zaštitar ništa ne može, nema ovlasti, drugi put ću doći i početi pucati odmah s vrata", nakon čega je svjedok potvrdio da je taj dio iskaza koji je tada dao u potpunosti točan. Dakle, iako svjedok na raspravi nije znao ponoviti do u detalje točne riječi okrivljenika, sud prihvaća da je točan sadržaj riječi zaboravio zbog proteka vremena što je logično i životno da se točnih riječi bolje sjećao neposredno nakon događaja. Međutim, u bitnom je svjedok ponovio da je okrivljenik prijetio da će pucati, da je spominjao zrnje i bombu, ali i da mu je rekao da zaštitar nema ovlasti i da mu zato ništa ne može. Stoga sud ovaj dio iskaza svjedoka u potpunosti prihvaća istinitim i u potpunosti uvjerljivim te dovoljnim da na njemu može utemeljiti svoju odluku o kaznenoj odgovornosti okrivljenika. Osim toga, svjedok doista nema razloga neistinito iskazivati niti bi imao razloga o događaju obavijestiti policiju da se on nije odvio upravo onako kako je to svjedok opisao. Naime, iz dojave o događaju razvidno je da svjedok H. dojavljuje … PP u 13,30 sati ovaj događaj, dakle odmah nakon što se on odvio.

8. Iz tih razloga sud nije prihvatio obranu okrivljenika u kojoj poriče da bi prijetio svjedoku H., odnosno navodi da je samo došao u konflikt s djelatnicom S., iako svjedok H. spominje obje djelatnice, dok sama svjedokinja N. D. navodi da je izašla van pružiti pomoć kolegici, ali je muška osoba počela vikati, psovati Boga, Isusa, mater i institucije pa stoga sud prihvaća upravo suglasne iskaze svjedoka H. i N.D.. Dio obrane okrivljenika u kojem poriče da bi izrekao prijeteće riječi oštećeniku, sud smatra usmjerenim otklanjanju kaznene odgovornosti od sebe jer okrivljenik ne spori ovaj verbalni sukob, ali spori upravo riječi koje čine sadržaj ovog kaznenog djela pa kada se tome doda nesporna okolnost da je okrivljenik bio uzrujan jer se u više navrata morao vraćati po isti dokument tada sud smatra to motivom njegovog postupanja prema oštećeniku koji ga je zbog ranijeg verbalnog sukoba zaustavio na izlazu iz uprave.

9. Da se radi o ozbiljnim prijetnjama, proizlazi prvenstveno iz riječi koje je okrivljenik uputio oštećenom – da će drugi put donijeti zrnje i bombu, da će pucati, a što je ponovio dva puta. Tako izgovorene prijetnje okrivljenika su u svakom slučaju ozbiljna prijetnja oštećeniku da će ga usmrtiti, koja prijetnja je kod oštećenika i izazvala opravdan strah za vlastiti život jer sam svjedok Ž. H. u svom iskazu navodi da se kod njega stvorio osjećaj straha i brige za svoj život i sigurnost pa je zbog toga podnio kaznenu prijavu. Iako svjedok na raspravi navodi da se nije pretjerano uplašio ovih prijetnji za sebe i svoj život, ali s obzirom da je spominjao oružje je o tome obavijestio policiju jer nije mogao preuzeti odgovornost da se drugi put doista vrati s oružjem ili bombom pa da se nekome drugome nešto dogodi jer je mogao na porti biti netko drugi umjesto njega, valja istaknuti da se taj izgubljeni osjećaj straha može pripisati proteku vremena od počinjenja djela, a jer kada je svjedoku predočen dio ranijeg iskaza o strahu je naveo da je točno da ga je bilo strah i za svoj život i sigurnost, ali i za sigurnost drugih djelatnika uprave jer ako bi se vratio s bombom ne bi stradao samo on nego i drugi djelatnici uprave. Osim toga, ovaj osjećaj bojazni i ugroženosti se ima prosuđivati upravo sa stajališta žrtve, a posebno neposredno nakon počinjenja djela.

10. Proanaliziravši i ocijenivši sve provedene dokaze, svaki pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, ovaj sud je našao nesporno utvrđenim da su se u radnji okrivljenog stekla sva objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje, upravo na način kako mu je to činjeničnim opisom i stavljeno na teret, zbog čega ga je ovaj sud i oglasio krivim, a okrivljeni je postupao s oblikom krivnje koji se u pravu naziva izravna namjera, što znači da je bio svjestan protupravnosti svoga djela, te da je htio radnju počinjenja istog, vršeći i želeći predmetno djelo kao takvo i kao svoje. Naime, sam okrivljenik je, s obzirom na svoju životnu dob i životno iskustvo bio svjestan da riječima koje izgovara oštećenom, kod istog moraju izazvati strah i uznemirenost, a radi se o riječima koje su i objektivno podobne izazvati osjećaj uznemirenosti i straha, te je upravo s tom namjerom okrivljenik i postupao prema oštećeniku.

11. Tijekom dokaznog postupka se nisu pojavile okolnosti koje bi upućivale na sumnju u ubrojivost okrivljenog, zbog čega je sud utvrdio da je okrivljenik upravo svojim ponašanjem ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela koje mu je stavljeno na teret, pa ga je stoga oglasio krivim i osudio po Zakonu, a za kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom, opisano po članku 139. stavku 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11 jer je prijetnja upućena zaštitaru u vezi s njegovim radom, čime je odgovorna osoba sukladno članku 87. stavku 6. KZ/11.

12. U cijelosti je prihvaćen kao istinit i vjerodostojan pročitani pisani dokaz, dojava o događaju jer dojava samo potvrđuje iskaz svjedoka Ž. H. da je on odmah o događaju obavijestio policiju. Iako je u evidenciji osoba upisan sam jedan ulazak okrivljenika taj dan u upravu, iz suglasnih iskaza svjedoka H. i obrane okrivljenika proizlazi da je okrivljenik taj dan više puta dolazio.

13. Prilikom odluke o kazni, sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na okrivljenog cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

14. Kao olakotnu je okolnost sud cijenio da je okrivljenik oženjen, otac dvoje djece, da je sudionik Domovinskog rata, višestruko odlikovan. Otegotnih okolnosti izvan opisa djela sud nije pronašao.

15. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir vrstu i visinu kazne koja je predviđena za ovo kazneno djelo, odnosno da je za isto propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina. Pri tome je posebno cijenjeno postupanje okrivljenog, da je isti djelo počinio s najtežim stupnjem krivnje – izravnom namjerom, koja iako je sastavni element kaznenog djela ima biti uzeta u obzir prilikom odluke suda o kazni.

16. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne okrivljenog osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci. Sud je pri tome vodio računa o dosadašnjoj neosuđivanosti okrivljenika i prije i nakon počinjenja djela. Stoga sud smatra da je kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci dovoljna i primjerena svim okolnostima počinjenja djela, ali i da tu kaznu nije potrebno neposredno i izvršiti, jer će već i uvjetna osuda postići opću i specijalnu svrhu kažnjavanja, zbog čega ju je i izrekao okrivljenom. Naime, sud smatra da se i uvjetnom osudom može ostvariti svrha specijalne prevencije, te utjecati i u smislu generalne prevencije na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela, te da će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest okrivljenika, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjena kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Također će okrivljeniku ovakvom kaznom biti omogućeno ponovno uključivanje u društvo, odnosno društveno prihvatljivo ponašanje. Ovaj sud takav zaključak u odnosu na okrivljenog temelji na činjenici da okrivljeni do sada nije činio ni kaznena djela ni prekršaje, da se ovo djelo može smatrati incidentom u njegovom životu, da je bio revoltiran višekratnim vraćanjem zbog potvrde koja mu je bila potrebna za kćer koja je imala rizičnu trudnoću, što nije opravdanje za postupanje protivno zakonu, ali ima biti uzeto prilikom odluke o kazni. Odlučujući o duljini roka kušnje, sud je imao na umu sve već ranije navedene okolnosti na strani okrivljenog, ali i okolnosti vezane uz samo djelo i njegovo počinjenje, odnosno svijest i volju okrivljenog da postupa protivno zakonu, neovisno o pobudama koje su na njega u tom trenutku utjecale. Stoga sud smatra da je rok kušnje od dvije godine, što u konkretnom slučaju znači da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko u tom roku okrivljeni ne počini novo kazneno djelo, upravo primjeren i dostatan za ispunjenje svoje svrhe.

17. Kako je okrivljenik proveo na zadržavanju dva dana te kako je izričita zakonska odredba da se svako lišenje slobode vezano uz kazneno djelo za koje je netko oglašen krivim ima uračunati u kaznu na koju je osuđen to je određeno da će se okrivljeniku ovo vrijeme zadržavanja uračunati u kaznu, a u slučaju opoziva uvjetne osude.

18. Okrivljenik je, temeljem citiranih odredbi, oslobođen dužnosti da naknadi troškove kaznenog postupka jer je korisnik socijalne pomoći pa bi plaćanjem troškova postupka u bilo kojem iznosu bila dovedena u pitanje njegova osnovna životna egzistencija.

U Zagrebu, 08. srpnja 2021.

Sudac:

Sandra Kantolić, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo uložiti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude.

Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud te za protivnu stranku i branitelja radi ulaganja odgovora, neposredno ili preporučeno putem pošte, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. okrivljeni T. K.

2. branitelj okrivljenog odvj. M. P.

3. ODO u Zagrebu na broj KO-DO-4257/20

4. oštećenik Ž. H.