REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 78 Pž-2581/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Matas, predsjednice vijeća, Mladena Šimundića, suca izvjestitelja i Lenke Ćorić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CHROMOS AGRO d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 173/n, OIB 82790074844, kojeg zastupa punomoćnik Goran Božić, odvjetnik iz Zagreba, Baruna Trenka 5, protiv tuženika LJUBLJANSKA BANKA d.d. Slovenija, Ljubljana, Trg Republike 3, OIB 40032571039, kojeg zastupa punomoćnik Matija Pečatnik, odvjetnik iz Zagreba, Savska cesta 41/III, radi trajne zabrane naplate akceptnog naloga, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-127/2021-6 od 8. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 7. srpnja 2021.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-127/2021-6 od 8. travnja 2021. u pobijanim točkama
I. i II. njene izreke.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-127/2021-6 od 8. travnja 2021. trajno je zabranjeno tuženiku naplata akceptnog naloga (točka I. izreke), tuženiku je naloženo platiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 189.912,50 kn (točka II. izreke), dok je tužitelj odbijen s dijelom zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 111.100,00 kn (točka III. izreke). U bitnome prvostupanjski sud navodi kako je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-222/2013 od 13. svibnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5524/2013 od 17. srpnja 2013., odbijen zahtjev LJUBLJANSKE BANKE d.d., Slovenija, Ljubljana, Trg Republike 3, za isplatu tražbine osigurane akceptnim nalogom. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev i trajno zabranio naplatu akceptnog naloga, uz naknadu troškova postupka tužitelju.
2. Protiv točaka I. i II. navedene presude žalbu je podnio tuženik, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome ističe kako je tužitelj podnio tužbu radi poništenja akceptnog naloga, te proglašenja naplate nedopuštenom, na što je tuženik istaknuo prigovor stvarne nadležnosti Trgovačkog suda. Tek na ročištu 12. veljače 2002. tužitelj je preinačio tužbu, čemu se tuženik protivio i tražio trošak postupka koji je do tada nastao, pri čemu u žalbi ističe kako preinaka nije bila dopuštena, te da se njegova žalba odnosi i na samu preinaku tužbe. S obzirom na to da je sud dopustio preinaku, a nije odlučio o troškovima nastalim do preinake tužbe, smatra kako bi isti pripadali njemu u cijelosti, dok je sud pogrešno odredio tužitelju trošak privremene mjere, jer je ista dosuđena u drugom postupku. Osporava i zaključke prvostupanjskog suda u odnosu na pasivnu legitimaciju, te smatra kako je sud trebao odbiti tužbeni zahtjev, pri čemu ukazuje i na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske iz 1990. godine. Predlaže preinačiti presudu u cijelosti, odnosno istu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U privitku presude dostavlja izvode iz odluka na koje se poziva.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pobijana odluka ispitana je u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
6. Nadalje, pobijana odluka nije zahvaćena nekom od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Razlozi obrazloženja su jasni i ne postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika. Presuda je donesena uz primjenu odredbi čl. 8. ZPP-a i u svom obrazloženju sadrži sve propisano čl. 338. st. 4. ZPP-a.
7. U odnosu na dio žalbe u kojemu se žalitelj poziva na druge odluke, ovaj sud ukazuje kako ranije donesene odluke, osim snagom pravne argumentacije, ne sprječavaju sud da u drugom predmetu zauzme drugačije pravno shvaćanje. Naime, prilikom odlučivanja o pojedinim pravnim pitanjima svaki je sud prvenstveno vezan Ustavom, zakonom, međunarodnim ugovorima i drugim važećim izvorima prava (čl. 115. st. 3. Ustava Republike Hrvatske). Naravno, kako bi se izbjegla arbitrarnost u odlučivanju, sud je dužan argumentirano obrazložiti razloge svake pojedine odluke, posebno u situaciji kada se njegova odluka razlikuje od ranijih odluka tog ili kojeg višeg suda, kako će to biti učinjeno i u ovoj odluci.
8. Što se tiče žalbenih navoda koji se odnose na dopuštenje preinake tužbe, ovaj sud ukazuje kako je tužitelj, prvotno postavljenim zahtjevom, osim utvrđenja ništetnosti akceptnog naloga, tražio i da se naplata po istom proglasi nedopuštenom. S obzirom na to da se preinačenim tužbenim zahtjevom traži trajna zabrana naplate akceptnog naloga, jasno je kako se ne radi o bitno različitim zahtjevima, jer im je svrha u konačnici ista – sprječavanja da se tuženik bez valjane pravne osnove naplati po izdanom akceptnom nalogu. Imajući u vidu kako se, prema odredbi čl. 193. st. 1. i 2. tada važećeg Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92 i 112/99) tužba mogla preinačiti do zaključenja glavne rasprave, kao i da je konkretno preinačenje doista bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa između stranaka, žalba u tom dijelu nije osnovana.
9. Nadalje, po pitanju osnovanosti samog tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud pravilno ukazuje kako je vezan ranije donesenom pravomoćnom odlukom kojom je odbijen zahtjev kojim je LJUBLJANSKA BANKA d.d. od tuženika tražila isplatu iznosa za koji je izdan akceptni nalog.
10. Naime, prema čl. 46. st. 1. Pravilnika o obliku, sadržaju i uporabi instrumenata platnog prometa („Narodne novine“ broj 20/92), akceptni nalog koristi se za osiguravanje plaćanja odnosno za plaćanje o roku dospijeća u skladu sa zakonom. Stoga, ako ne postoji obveza plaćanja (što je u konkretnom slučaju utvrđeno pravomoćnom presudom), ne postoji niti pravo vjerovnika na naplatu po izdanom akceptnom nalogu, i on ga je dužan vratiti dužniku.
11. Slijedom navedenog, tuženikova je žalba odbijena kao neosnovana, a pobijana presuda potvrđena u točki I. njene izreke (čl. 368. st. 1. ZPP-a).
12. U odluci o troškovima postupka prvostupanjski je sud primijenio odredbe čl. 154. i 155. ZPP-a, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14 i 118/14) kao i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12 i 157/13) i Tarifu sudskih pristojbi.
13. Ovaj sud ukazuje kako, do trenutka preinake tužbe, tuženiku nisu nastali nikakvi troškovi koji ne bi imali veze s preinačenim tužbenim zahtjevom pa stoga prvostupanjski sud pravilno zaključuje kako je tužitelj u cijelosti uspio u sporu. Ovo se odnosi i na troškove određivanja privremene mjere, jer je parnični postupak pokrenut radi njenog opravdanja, pa i troškovi mjere osiguranja, u konačnici, predstavljaju trošak parničnog postupka.
14. S obzirom na to da tuženik u svojoj žalbi ne ukazuje da bi prvostupanjski sud, prilikom vrednovanja pojedine radnje, pogrešno primijenio odredbe Tarife, niti je takva povreda utvrđena ispitivanjem odluke po službenoj dužnosti, žalba je i u tom dijelu neosnovana.
15. Slijedom navedenog, žalba je odbijena kao neosnovana, a pobijana presuda potvrđena i u pobijanoj točki II. izreke (čl. 368. st. 1. ZPP-a).
Zagreb, 7. srpnja 2021.
Predsjednica vijeća
Dubravka Matas
