REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr 513/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. N. iz V., OIB: …, zastupanog po punomoćnici N. M.-Đ., dipl. prav. iz Nezavisnih hrvatskih sindikata, Regionalni ured R., protiv tuženika C. o. d.d. Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda B. Š., T. Z. J. i A. J. iz R., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu i vraćanja na rad, odlučujući o revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-862/17 od 26. listopada 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, broj Pr-45/17-8 od 13. lipnja 2017., u sjednici održanoj 7. srpnja 2021.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja te je utvrđen kao nedopušten otkaz ugovora o radu sadržan u odluci tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 2. travnja 2015. (točka 1. izreke). Istom presudom naloženo je tuženiku vratiti tužitelja na rad sukladno odredbama nezakonito otkazanog ugovora o radu, a ukoliko to radno mjesto ne postoji onda na slično drugo odgovarajuće radno mjesto, sukladno njegovoj stručnoj spremi, u roku od 8 dana (točka 2. izreke).
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju, preinači pobijane presude na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška, podredno ukine obje nižestupanjske odluke i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija nije osnovana.
6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Iako revident navodi da pobija drugostupanjsku odluku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka isti ne obrazlaže navedeni revizijski razlog pa revizijski sud zbog tog razloga nije ispitivao pobijanu presudu (čl. 386. ZPP).
8. Neosnovan je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da odluka tuženika o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 2. travnja 2015. nije dopuštena, kao i zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku vratiti tužitelja na posao.
10. Sudovi prvog i drugog stupnja prihvatili su tužbeni zahtjev na temelju utvrđenja da izvršenom reorganizacijom iz 2015. radna mjesta (na kojima je radio i tužitelj) nisu ukinuta, već su samo promijenjeni nazivi radnih mjesta i opseg poslova, kao i da tuženik kao poslodavac tužitelja prilikom odlučivanja o poslovno uvjetovanom otkazu nije vodio računa i o kriterijima iz članka 115. stavka 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04, 68/05, 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 i 93/14 – dalje: ZR), zbog čega sudovi zaključuju da tuženik nije dokazao opravdan razlog za redoviti poslovno uvjetovani otkaz tužitelju na temelju članka 115. stavka 1. ZR-a.
11. Pravilna je ocjena sudova u postupku o osnovanosti tužbenog zahtjeva.
11.1. Naime, odredbom čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR-a propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, između ostalog i u slučaju kada prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Prema stavku 2. istog članka poslodavac pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.
12. U okolnostima konkretnog slučaja, a kraj utvrđenja da kod tuženika nije došlo do prestanka potrebe za radom tužitelja, a uslijed gospodarskih i organizacijskih razloga kako se to navodi u odluci o otkazu, kao i da tuženik kao poslodavac tužitelja prilikom odlučivanja o poslovno uvjetovanom otkazu nije vodio računa i o kriterijima iz članka 115. stavka 2. ZR-a, pravilan je zaključak sudova u postupku da u konkretnom slučaju prema odredbi članka 115. ZR-a, ne postoji opravdan razlog za poslovno uvjetovan otkaz, zbog čega su sudovi pravilno postupili kada su prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja.
13. Kako se nisu ostvarili revizijski razlozi valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju i presuditi kao u izreci.
Zagreb, 7. srpnja 2021.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić, v.r.
