Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 27 Gž Ovr-266/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Amaliji Švegović, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja E. & S. d.d. R., OIB:…, zastupanog po punomoćnici A. K., odvjetnici u Odvjetničkom društvu M. i p. d.o.o. u R. protiv ovršenika M. d.o.o. iz C., OIB:…, zastupanog po punomoćniku F. Š., odvjetniku u V., radi ovrhe na nekretninama, povodom žalbi ovrhovoditelja i ovršenika izjavljenih protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj Pu Ovr- 5390/2015-144 od 7. prosinca 2020., dana 7. srpnja 2021.

r i j e š i o  j e

I. Žalba ovrhovoditelja se odbija kao neosnovana, a žalba ovršenika se djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća kao osnovana te se rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj Pu Ovr-5390/2015-144 od 7. prosinca 2020.:

- potvrđuje u točkama I., II., III. i V. izreke

- ukida u točki VI. izreke i u tom dijelu se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. U nepobijanoj točki IV. izreke, prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno. III. Ovrhovoditelju i ovršeniku se ne dosuđuje trošak žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio rješenje čija izreka glasi:

''I – Odbija se, kao neosnovan, prijedlog ovršenika za protuovrhu od 19. lipnja 2017. godine koji glasi:

„Ovrhovoditelj-protuovršenik E. & S. d.d. R., OIB:… dužan je vratiti u vlasništvo ovršeniku-protuovrhovoditelju M. d.o.o., C., OIB:… nekretninu upisanu u zk.ul. 1131, poduložak 5, k.č. 2765 k.o. M. (ranije zk.451, poduložak 5, k.č. 981/1 k.o. M.) te izdati tabularnu ispravu valjanu za uknjižbu prava vlasništva u roku od 15 dana, koju će u protivnosti zamijeniti ovo rješenje o protuovrsi.“

II – Usvaja se podredni prijedlog ovršenika za protuovrhu od 19. lipnja 2017. godine te se nalaže ovrhovoditelju-protuovršeniku E.&S. d.d. R., OIB:… isplatiti ovršeniku- protuovrhovoditelju M. d.o.o., C., OIB:… iznos od 441.000,00 kuna (četiristo četrdeset jednu tisuću kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 8. veljače 2017. godine pa do isplate po stopi od 9,68% godišnje, od 1. srpnja 2017. godine do 31. prosinca 2017. godine po stopi od 9,41 % godišnje, od 1. siječnja 2018. godine do 30. lipnja 2018. godine po stopi od 9,09 %, od 1. srpnja 2018. godine do 31. prosinca 2018. godine po stopi od 8,82 %, od 1. siječnja 2019. godine po stopi od 8,54 %, a u slučaju promjene prema referentnoj stopi HNB-a uvećanoj za 8 postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

III - Nalaže se ovrhovoditelju-protuovršeniku E. & S. d.d. R., OIB:… naknaditi ovršeniku-protuovrhovoditelju M. d.o.o., C., OIB:… prouzročeni trošak u iznosu od 14.135,00 kuna (četrnaest tisuća sto trideset pet kuna), u roku od 8 dana. IV - Odbija se prijedlog ovršenika- protuovrhovoditelja M. d.o.o. C., OIB:… za protuovrhu u dijelu zatraženih zakonskih kamata za razdoblje od 13.ožujka 2015.godine do 7.veljače 2017.godine, kao neosnovan.

V- Odbija se preostali dio zatraženog troška ovršenika-protuovrhovoditelja preko dosuđenog iznosa iz toč. III do ukupno traženog iznosa od 31.250,00 kuna, kao neosnovan.

VI - Odbija se zatraženi prijedlog ovršenika-protuovrhovoditelja da se naloži ovrhovoditelju-protuovršeniku naknada troškova ovršnog postupka u predmetu Ovr- 438/11 u iznosu od 732.000,00 kuna zajedno sa kamatom, kao neosnovan.''

2. Navedeno rješenje pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija ovrhovoditelj u točkama II. i III. izreke zbog bitnih povreda odredaba ovršnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti rješenje i u cijelosti odbiti prijedlog ovršenika za protuovrhu, podredno ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Navedeno rješenje u točkama I., V. i VI. izreke pobija ovršenik žalbom i dopunom žalbe podnesenom osobno i putem punomoćnika odvjetnika zbog svih zakonskih žalbenih razloga, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti prvostupanjsko rješenje u pobijanim točkama na način da usvoji prvo postavljeni zahtjev za povrat vlasništva, podredno ukinuti prvostupanjsko rješenje u pobijanim točkama i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje.

4. Ovršenik je u odgovoru na žalbu podnesenom osobno i putem punomoćnika u cijelosti osporio sve žalbene navode ovrhovoditelja te predložio odbiti žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu.

5. Ovrhovoditelj nije odgovorio na žalbu i dopune žalbe ovršenika.

6. Žalba ovrhovoditelja je neosnovana, dok je žalba ovršenika djelomično neosnovana a djelomično je osnovana.

7. Prvostupanjski sud, obrazlažući pobijano rješenje, navodi da je ovršenik dana 19. lipnja 2017. podnio prijedlog za protuovrhu, koji je konačno uredio podneskom od 31. siječnja 2019., da je ovaj ovršni postupak započeo podnošenjem prijedloga za ovrhu ovrhovoditelja dana 25. svibnja 2011. na temelju ovršne isprave Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju od 31. siječnja 2007. solemniziranog kod javne bilježnice N. J. V. iz K. pod brojem OU-28/07, da je rješenjem o ovrsi istog suda poslovni broj Ovr-438/11 od 4. srpnja 2011. (potvrđenim rješenjem Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-4412/2011 od 22. rujna 2014. – napomena ovog suda) određena ovrha na nekretninama ovršenika radi naplate tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 6.718.016,21 kn, da je predmetna nekretnina ovršenika prodana na javnoj dražbi i rješenjem o dosudi poslovni broj Ovr-438/2011 od 17. svibnja 2013. pravomoćnim s danom 22. rujna 2014. dosuđena ovrhovoditelju kao kupcu, da je dana 13. ožujka 2015. doneseno rješenje o namirenju potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž Ovr-502/15 od 8. veljače 2017., te da je odlukom Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž Ovr-702/2015-2 od 23. veljače 2016. ukinuta klauzula ovršnosti na Ugovoru o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju od 31. siječnja 2007. Polazeći od navedenih činjeničnih utvrđenja, prvostupanjski sud, pozivajući se na odredbu čl. 58. st. 1. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' broj: 57/1996, 29/1999, 42/2000, 173/2003, 194/2003, 151/2004, 88/2005, 121/2005, 67/2008, 139/2010, 154/2011 i 70/2012 - dalje u tekstu: OZ, a koji se primjenjuje obzirom na vrijeme pokretanja postupka), prihvaćajući mišljenje ovog suda izraženo u ukidnoj odluci poslovni broj Gž Ovr- 792/2019-2 od 28. listopada 2020. (kojom je ukinuto rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Pu Ovr-5390/2015-128 od 30. svibnja 2019. – napomena ovog suda) da je ovršeniku subjektivni rok za podnošenje prijedloga za protuovrhu počeo teći početkom tijeka objektivnog roka odnosno od 24. ožujka 2017. kada je ovršenik zaprimio odluku višeg suda kojom je potvrđeno rješenje o namirenju, zaključuje da je prijedlog ovršenika za protuovrhu podnesen 19. lipnja 2017. pravovremen jer je podnesen unutar roka iz čl. 58. st. 5. OZ-a. Prvostupanjski sud zaključuje da je ispunjen i uvjet za protuovrhu iz čl. 58. st. 1. toč. 1. OZ-a jer je pravomoćnom odlukom Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž Ovr-702/2015-2 od 23. veljače 2016. ukinuta klauzula ovršnosti na ugovoru od 31. siječnja 2007., a koji ugovor je ovršna isprava u ovom ovršnom postupku. Prvostupanjski sud, polazeći od utvrđenja da je ovrhovoditelj vlasništvo nekretnine stekao odlukom suda – rješenjem o dosudi, pozivajući se na odredbu čl. 102. OZ-a, zaključuje da su pravomoćnošću rješenja o dosudi prestali stvarnopravni zahtjevi ovršenika u pogledu nekretnine na kojoj je provedena ovrha, zbog čega je zahtjev ovršenika za vraćanje nekretnine u vlasništvo ovršenika ocijenio neosnovanim te odbio prvo postavljeni zahtjev za vraćanje nekretnine (točka I. izreke). Obzirom da je ovrhovoditelj bio oslobođen od plaćanja kupovnine u iznosu od 441.000,00 kn jer je njegova tražbina iznosila više od kupovnine, zbog čega je tražbina kupca- ovrhovoditelja namirena prebijanjem s ovršenikovom tražbinom za isplatu kupovnine, prvostupanjski sud zaključuje da je ovrhovoditelj ovrhom dobio iznos od 441.000,00 kn te da je navedeni iznos dužan vratiti ovršeniku, slijedom čega je primjenom odredbe čl. 59. st. 3. OZ-a prihvatio podredni (eventualno kumulirani) protuovršni zahtjev ovršenika za isplatu navedenog iznosa (točka II. izreke). Primjenom odredbe čl. 58. st. 3. OZ-a prvostupanjski sud je ovršeniku dosudio zatezne kamate na dosuđeni iznos od 8. veljače 2017. kao dana kada je rješenje o namirenju postalo pravomoćno, dok je primjenom iste zakonske odredbe odbio zahtjev ovršenika za plaćanje zateznih kamata za razdoblje od 13. ožujka 2015. do 7. veljače 2017. kao neosnovan. Prvostupanjski sud je odbio zahtjev ovršenika da mu ovrhovoditelj naknadi troškove ovršnog postupka nastale u predmetu Ovr-438/2011 u iznosu od 732.000,00 kn iz razloga što se ne radi o iznosu koji je ovrhovoditelj neosnovano dobio ovrhom u smislu odredbe čl. 58. st. 1. OZ-a.

8. Ovrhovoditelj u žalbi navodi da nisu ispunjeni uvjeti za protuovrhu propisani odredbom čl. 58. OZ-a, jer nije moguće vraćanje onoga što je ovrhovoditelj dobio ovrhom, obzirom da ovrhovoditelj ovrhom nije dobio novčani iznos za koji je nekretnina prodana, već je stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine koje se zaštićeno sukladno odredbi čl. 102. OZ-a, pa kako povrat vlasništva nije moguć, to sud u smislu odredbe čl. 58. st. 2. OZ-a nije mogao prihvatiti prijedlog ovršenika za protuovrhu i naložiti ovrhovoditelju isplatiti ovršeniku iznos od 441.000,00 kn. Smatra da je razlog za protuovrhu nastao 23. veljače 2016. odnosno danom donošenja rješenja Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž Ovr-702/2015. od 23. veljače 2016., pa kako je ovršenik primitkom navedenog rješenja 13. travnja 2016. saznao za razlog za protuovrhu, to mu je subjektivni rok počeo teći sa tim datumom, zbog čega je prijedlog za protuovrhu podnesen nakon proteka subjektivnog roka, pri čemu ističe da je neosnovano stajalište prvostupanjskog suda da su subjektivni i objektivni rok počeli teći u isto vrijeme. Ukazuje da je prije podnošenja prijedloga za protuovrhu protekao i objektivni rok propisan čl. 58. st. 5. OZ-a, jer je ovršni postupak dovršen donošenjem rješenja o namirenju poslovni broj Ovr-438/2011 od 13. ožujka 2015., u kojem je točkom IV. izreke utvrđeno da je ovrha dovršena, pa kako ovršenik nije žalbom pobijao i tu točku, to je ista postala pravomoćna s danom proteka roka za žalbu 28. ožujka 2015. Kako se pred Trgovačkim sudom u Rijeci pod poslovnim brojem P-527/2017 vodi parnica koju je pokrenuo ovršenik kao tužitelj protiv ovrhovoditelja kao tuženika radi uspostave ranijeg stanja (vraćanje nekretnine upisane u zk.ul.br. 1131, poduložak 5 k.o. M. (ranije zk.ul.br. 451, poduložak 5 k.o. M.) i naknade štete, te je nepravomoćnom presudom poslovni broj P-527/2017-26 od 13. prosinca 2019. prihvaćen zahtjev ovršenika kao tužitelja za vraćanje predmetne nekretnine u vlasništvo ovršenika, ovrhovoditelj smatra da ovršenik nema pravo na paralelnu pravnu zaštitu u parnici i protuovrhom.

9. Ovršenik u žalbi, kojom pobija točku VI. izreke, ističe da ovršni i protuovršni postupak čine jednu pravnu cjelinu, pa kako je ukinuta klauzula ovršnosti na ovršnoj ispravi i ovršenik je u pretežitom dijelu uspio sa protutužbenim zahtjevom, to mu je ovrhovoditelj u obvezi naknaditi troškove cjelokupnog ovršnog postupka, zbog čega mu je prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 154. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013 i 89/2014 - dalje u tekstu: ZPP), a koji se Zakon u ovršnim predmetima primjenjuje temeljem odredbe čl. 19. st. 1. OZ-a trebao dosuditi zatražene troškove ovršnog postupka u iznosu od 732.000,00 kn. U dopunama žalbe, a kojima pobija točku I., V. i VI. izreke, ovršenik u bitnome ističe da je protuovrha restitucijski put pravne zaštite u korist ovršenika, da je ovrhovoditelj ovrhom neovlašteno stekao u vlasništvo predmetnu nekretninu jer ovršenik nije bio u nikakvom kreditnom odnosu sa ovrhovoditeljem već se igrom slučaja pojavio kao založni dužnik, da je rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž Ovr-702/2015. od 23. veljače 2016. ukinuta klauzula ovršnosti na ovršnoj ispravi, pa kako je ovrhovoditelj kao protustranka sudjelovao u postupku pred Općinskim sudom u Križevcima radi ukidanja klauzule ovršnosti, to se na ovrhovoditelja ne može primijeniti odredba čl. 102. OZ-a, odnosno radi se o nedopuštenom raspolaganju ovrhovoditelja s ciljem da se ovršenika u protuovršnom postupku spriječi koristiti restitucijskim stvarnopravnim zahtjevom, pri čemu dodatno ističe da se ovrhovoditelj ne pojavljuje kao pošten kupac i stjecatelj.

10. Iako ovrhovoditelj i ovršenik pobijaju rješenje zbog svih zakonskih žalbenih razloga, što uključuje i bitne povrede odredaba parničnog postupka, niti ovrhovoditelj niti ovršenik žalbenim navodima iste sadržajno ne konkretiziraju, pa je ovaj sud ispitao pobijano rješenje po službenoj dužnosti primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP/14 u vezi čl. 19. st. 1. OZ-a i utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka na koje drugostupanjski sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

11. Neosnovani su žalbeni navodi ovrhovoditelja i ovršenika kojima ističu da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, što je rezultiralo i pogrešnom primjenom materijalnog prava, jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice za ocjenu djelomične osnovanosti protuovršnog zahtjeva ovršenika, koje imaju uporišta u provedenom dokaznom postupku, te je pravilnom primjenom materijalnog prava glavni protuovršni zahtjev ovršenika radi vraćanja vlasništva predmetne nekretnine ocijenio neosnovanim a podredni kumulirani radi isplate iznosa od 441.000,00 kn osnovanim.

11.1. Odredbom čl. 58. st. 1. OZ propisano je da nakon što je ovrha već provedena, ovršenik može u istom ovršnom postupku zatražiti od suda da naloži ovrhovoditelju da mu vrati ono što je dobio ovrhom ako su ispunjene pretpostavke propisane točkama 1-4. istog članka. Prema odredbi čl. 102. OZ-a ukidanje ili preinaka rješenja o ovrsi poslije pravomoćnosti rješenja o dosudi nekretnine ne utječu na pravo vlasništva kupca stečeno po odredbama čl. 101. OZ-a.

11.2. Kako iz stanja spisa jasno proizlazi da je ovrhovoditelj vlasništvo nekretnine, koja je bila predmet ove ovrhe, stekao po odredbama čl. 101. OZ-a odnosno temeljem rješenja o dosudi i da mu je zaključkom o predaji od 17. prosinca 2014. predmetna nekretnina i predana u posjed, suprotno žalbenim navodima ovršenika, ovrhovoditelj kao kupac nekretnine u ovršnom postupku, uživa zaštitu propisanu odredbom čl. 102. OZ-a kao i svaki drugi kupac, a što je sukladno stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci Rev-648/2013-3 od 23. rujna 2014. i Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci U-III-2463/2015 od 15. veljače 2018., pri čemu valja posebno istaknuti da se poštenje odnosno savjesnost stjecatelja veže uz stjecanje vlasništva temeljem pravnog posla, ali ne i uz stjecanje vlasništva odlukom suda.

11.3. Neosnovani su žalbeni navodi ovrhovoditelja da nije u obvezi vratiti ovršeniku novčani iznos jer je ovrhom dobio pravo vlasništva predmetne nekretnine koje je zaštićeno temeljem odredbe čl. 102. OZ-a, a ne novčani iznos za koji je ovrha prodana, jer iz rješenja o namirenju proizlazi da su iz iznosa kupovnine namireni troškovi ovrhovoditelja na ime sudskih pristojbi, plaćenih predujmova, troška odmjerenog rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-438/2011-4 od 4. srpnja 2011., zatezne kamata na trošak odmjeren rješenjem o ovrsi i dio odvjetničkog troška odmjerenog u točki I. izreke rješenja o namirenju. Dakle, suprotno žalbenim tvrdnjama, ovrhovoditelj je ovrhom naplatio određeni novčani iznos odnosno ovrhom je dobio novčani iznos koji je i dužan vratiti ovršeniku u smislu odredbe čl. 58. st. 1. OZ-a.

11.4. Neosnovani su žalbeni navodi ovrhovoditelja kojima tvrdi da je ovršeniku i prije podnošenja prijedloga za protuovrhu protekao i objektivni i subjektivni rok, jer je u ovom konkretnom slučaju subjektivni rok za podnošenje prijedloga za protuovrhu mogao početi teći istovremeno s početkom tijeka objektivnog roka odnosno s danom kada je ovršenik primio drugostupanjsku odluku kojom je potvrđeno rješenje o namirenju (rješenje o namirenju postalo je pravomoćno tek 8. veljače 2017.), jer je u tom trenutku ovrha bila provedena i ovršenik je stekao objektivnu mogućnost za podnošenje prijedloga za protuovrhu sukladno odredbi čl. 58. st. 1. OZ, a kako je to detaljno obrazloženo u rješenju ovog suda poslovni broj Gž Ovr-792/2019-2 od 28. listopada 2020., pa se ovrhovoditelj upućuje na to rješenje. Žalbene tvrdnje ovrhovoditelja da je presudom Trgovačkog suda u Rijeci prihvaćen tužbeni zahtjev ovršenika kao tužitelja za vraćanje predmetne nekretnine u vlasništvo ovršenika temeljem odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015 i 29/2018 - dalje u tekstu: ZOO), a što veže i uz ostvarenje procesnih pretpostavki za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 58. st. 6. OZ-a smatrajući da u situaciji kada su ispunjene pretpostavke za vođenje parnice radi povrata stečenog bez osnove, nisu ispunjene pretpostavke za protuovrhu, nisu od odlučnog značaja za odluku u ovoj pravnoj stvari obzirom da je navedena presuda nepravomoćna, a ovršenik kao tužitelj je u toj parnici, uz glavni zahtjev za uspostavu ranijeg stanja, istaknuo i eventualno kumulirani zahtjev za naknadu štete, pri čemu valja istaknuti da postojanje mogućnosti protuovrhe ne isključuje pravo na podnošenje tužbe zbog stjecanja bez osnove.

12. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu odluke o troškovima (točka III. i V. izreke), za koju ovrhovoditelj i ovršenik sadržajno ne iznose žalbene razloge, po službenoj dužnosti primjenom čl. 365. st. 2. ZPP/14 u vezi čl. 19. st. 1. OZ-a, ovaj sud utvrđuje da je prvostupanjski sud o troškovima pravilno odlučio primjenom odredbe čl. 14. st. 4. i 7. OZ-a u vezi čl. 155. ZPP/14, utvrdivši ovršeniku trošak postupka u iznosu od 14.135,00 kn, a koji trošak se odnosi na trošak zastupanja određen sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.) i trošak sudskih pristojbi, te je pravilno odbio zahtjev ovršenika za naknadu troškova protuovršnog postupka preko dosuđenog iznosa iz točke III. izreke do zatraženog iznosa od 31.250,00 kn kao neosnovan.

13. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je odbiti žalbe ovrhovoditelja i ovršenika kao neosnovane i primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP/14 u vezi čl. 19. st. 1. OZ-a potvrditi prvostupanjsko rješenje u točkama I., II., III. i V. izreke.

14. Međutim, osnovani su žalbeni navodi ovršenika kojima osporava zaključak prvostupanjskog suda da ovrhovoditelj u smislu odredbe čl. 58. st. 1. OZ-a ovrhom nije dobio novčani iznos troškova ovršnog postupka u zatraženom iznosu od 732.000,00 kn, koji bi sada u protuovrsi trebao vratiti ovršeniku, jer iz stanja spisa proizlazi da je ovršenik dana 26. srpnja 2018. podnio sudu zahtjev sa troškovnikom za naknadu troškova ovršnog postupka u smislu odredbe čl. 14. st. 5. OZ-a.

14.1. Kako prvostupanjski sud, zbog zauzetog pravnog stajališta da zatraženi iznos troškova ovršnog postupka ovrhovoditelj nije dobio ovrhom, nije ocjenjivao osnovanost zahtjeva ovršenika za naknadu troškova ovršnog postupka, to je valjalo prihvatiti žalbu ovršenika te temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a u vezi čl. 19. st. 1. OZ ukinuti pobijano rješenje u točki VI. izreke i u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje o zahtjevu ovršenika za naknadu troškova ovršnog postupka.

15. U nepobijanoj točki IV. izreke, prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.

16. Ovrhovoditelju i ovršeniku nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer u odnosu na glavnu stvar nisu uspjeli sa svojim žalbama.

U Varaždinu, 7. srpnja 2021.

Sutkinja

Amalija Švegović v.r.