Poslovni broj: 107 Povrv-2422/2019-14

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Zrinki Berečki, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu sudske savjetnice Daniele Kralj Poličić, u pravnoj stvari tužitelja V. i o. d.o.o., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica Ž. K. (ranije P.), odvjetnica u Z., protiv tuženika O. K. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica K. D. K., odvjetnica u Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. svibnja 2021., u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja D. M., odvjetničke vježbenice, i punomoćnice tuženika K. D. K., odvjetnice, 07. srpnja 2021.

p r e s u d i o  j e

I/ Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-3759/19 od 25. veljače 2019. te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 725,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 07. srpnja 2021. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Povodom ovršnog prijedloga tužitelja od 14. veljače 2019., Javni bilježnik Mladen Ježek iz Zagreba izdao je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-3759/19 od 25. veljače 2019., kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 227,61 kuna sa zakonskim zateznim kamatama u iznosu od 10,28 kuna, obračunatim na pojedinačne iznose kako su navedeni u izvatku iz poslovnih knjiga, od sljedećeg dana od dana dospijeća pa do 13. veljače 2019., a nadalje sve do isplate, uz naknadu nastalog troška ovršnog postupka u iznosu od 160,00 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate.

2. Predmetno potraživanje tužitelj temelji na vjerodostojnoj ispravi - izvodu iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, a isto se odnosi na neplaćene naknade za komunalnu uslugu opskrbe vodom za nekretninu na adresi u Z., za svibanj 2018.

3. Protiv citiranog rješenja o ovrsi tuženik je pravovremeno podnio prigovor, sada odgovor na tužbu, u kojem u bitnome osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Osporava vjerodostojnost izvatka iz poslovnih knjiga. Tuženik ističe da je predmetnu nekretninu 03. travnja 2017. prodao i predao u posjed novom vlasniku te da otada nije vlasnik niti korisnik predmetne nekretnine i stoga prigovara pogrešnoj pasivnoj legitimaciji. Predlaže usvojiti prigovor u cijelosti uz naknadu troškova.

4. Povodom prigovora tuženika, rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv- 2422/19-2 od 06. lipnja 2019., predmetno rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage, u dijelu kojim je određena ovrha te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, u smislu odredbe čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17.; dalje OZ).

5. Tužitelj tijekom postupka (u podnesku od 17. veljače 2020.) u bitnome navodi kako se potraživanje odnosi na uslugu opskrbe vodom i povezane naknade za sistemski broj objekta: …, na adresi u Z. Ističe da je prije podnošenja prijedloga za ovrhu poslao tuženiku dvije Obavijesti o nepodmirenom dugu, unatoč nepostojanju zakonske obveze. Tužitelj ukazuje na čl. 11. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga temeljem kojega postoji obveza korisnika obavijestiti tužitelja o promjeni korisnika usluge. Stoga ustraje kod tužbenog zahtjeva odnosno predlaže platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi u cijelosti održati na snazi, uz naknadu troškova postupka.

6. Tuženik u daljnjem tijeku postupka u bitnome ostaje kod prigovora promašene pasivne legitimacije. Navodi kako u knjigovodstvenoj kartici ne postoji utužena stavka, a utuženi iznos od 227,61 kuna ima datum dospijeća 13. veljače 2019. Osporava vjerodostojnost po tužitelju dostavljene dokumentacije. Tuženik smatra da je nova vlasnica predmetne nekretnine, u e-mail korespondenciji dostavljenoj po tužitelju, preuzela dug koji je predmet ovog postupka. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova tuženiku.

7. Tijekom postupka izvođenja dokaza izvršen je uvid u Izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 13. veljače 2019. (list 3 spisa), Potvrdu o izvršenom uvidu u podatke MUP-a o adresi prebivališta, boravišta ili drugom prijavljenom mjestu od 25. veljače 2019. (list 4 spisa), neslužbenu kopiju Izvatka iz zemljišne knjige, povijesni prikaz, Općinskog građanskog suda u Zagrebu, ZK odjel Zagreb, broj ZK uloška: 2809, k.č.br. …, k.o. Grad Z. od 21. ožujka 2019. (listovi 8-9 spisa), presliku Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 03. travnja 2017. (listovi 10-13 spisa), knjigovodstveno stanje obveznika od 05. veljače 2020. (listovi 24-26), presliku utuženog računa (listovi 27-28 spisa) te Zahtjev za promjenu podataka o korisniku putem e-maila (listovi 29-30 spisa).

8. Temeljem ocjene svih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud nalazi da je tužbeni zahtjev neosnovan.

9. Predmet spora je zahtjev za isplatu naknade za pruženu komunalnu uslugu opskrbe vodom stambenom prostoru u Z., za razdoblje od 23. ožujka do 24. travnja 2018.

10. Među strankama nije sporno da je tužitelj ovlašten na pružanje komunalne usluge opskrbe vodom, dok je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva s obzirom na prigovor promašene pasivne legitimacije.

11. U odnosu na istaknuti prigovor tuženika kojim je osporio vjerodostojnu ispravu na temelju kojega je doneseno citirano rješenje o ovrsi, valja napomenuti kako Izvod iz poslovnih knjiga tužitelja u smislu odredbe čl. 31. st. 1. i 2. OZ-a predstavlja vjerodostojnu ispravu te da je vjerodostojna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze.

12. Uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 13. veljače 2019., prijepis računa i knjigovodstveno stanje obveznika sud je utvrdio da je kao korisnik tužitelja zaveden tuženik za stambeni prostor na adresi u Z., sistemski broj objekta … te da se utuženo potraživanje odnosi na razdoblje od 23. ožujka do 24. travnja 2018. u iznosu od 227,61 kuna.

13. Uvidom u Potvrdu o izvršenom uvidu u podatke MUP-a o adresi prebivališta, boravišta ili drugom prijavljenom mjestu od 25. veljače 2019. sud je utvrdio da tuženik nije imao prijavljeno prebivalište na predmetnoj adresi u utuženom razdoblju jer je od 04. srpnja 2014. prijavljen na adresi u Z.

14. Odredbom čl. 205. st. 2. Zakona o vodama ("Narodne novine" broj 153/09., 63/11., 130/11., 56/13., 14/14. i 46/18., dalje ZOV) propisano je da je cijena vodnih usluga prihod isporučitelja vodne usluge, a da je obveznik plaćanja vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine u kojoj se usluga koristi (korisnik).

15. Odredbama čl. 4. i 5. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga ("Službeni glasnik Grada Z." broj 17/13., dalje Opći uvjeti) propisano je da se odnos između isporučitelja i korisnika vodnih usluga uređuje ugovorom. Nadalje je odredbom čl. 3. toč. 14. Općih uvjeta propisano da je korisnik vodne usluge svaka fizička ili pravna osoba koja je vlasnik odnosno drugi posjednik građevine ili druge nekretnine i koja je s isporučiteljom sklopila ugovor o priključenju na komunalne vodne građevine ili je temeljem ovih Općih uvjeta izjednačena s tim osobama. Isto tako je i odredbom čl. 8. st. 1. Općih uvjeta propisano da se s vlasnikom nekretnine i na njegov zahtjev sklapa ugovor o priključenju na sustav javne vodoopskrbe, odnosno ugovor o priključenju na sustav javne odvodnje te da se iznimno takav ugovor može sklopiti i s posjednikom nekretnine koji se želi priključiti na mrežu opskrbe pitkom vodom ili mrežu odvodnje, uz suglasnost vlasnika nekretnine.

16. Tuženik osporava da bi bio vlasnikom, kao i korisnikom predmetnog stambenog prostora za koji postoji dospjelo nepodmireno potraživanje tužitelja utuženo u ovom postupku koje bi tuženik kao korisnik vodne usluge bio u obvezi podmiriti. Ujedno tuženik osporava da bi uopće bio prijavljen kao korisnik usluge tužitelja. Stoga je teret dokaza osporenog po tuženiku upravo na tužitelju.

17. Tužitelj u ovom postupku ne tvrdi, a posljedično tome niti ne dokazuje da bi s tuženikom sklopio ugovor u smislu navedenih propisa, a navedeno posebno uzimajući u obzir da tuženik činjenično osporava da bi bio vlasnik nekretnine, odnosno da bi vlasnik nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na njega kao korisnika nekretnine. Svoje potraživanje tužitelj temelji na izvatku iz poslovnih knjiga čija je vjerodostojnost osporena po tuženiku, ispostavljenim računima i knjigovodstvenom stanju obveznika. U svezi navedenog valja reći da je izvadak iz poslovnih knjiga vjerodostojna isprava u smislu formalno pravne pretpostavke za pokretanje ovršnog postupka na temelju vjerodostojne isprave (čl. 31. st. 1. OZ-a), ali isti nema pretpostavljenu dokaznu snagu (čl. 230. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP)) jer je riječ o privatnoj jednostranačkoj ispravi koja, sama po sebi, nije dostatna za utvrđenje odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari, posebno s obzirom na navode tuženika iz prigovora. Stoga je, nakon podnošenja prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, na tužitelju i nadalje bio teret dokazivanja osnovanosti predmetnog duga (čl. 7. st. 1. i 219. st. 1. ZPP-a). Niti iz dostavljenih prijepisa računa i knjigovodstvenog stanja obveznika, a koji također predstavljaju privatne jednostranačke isprave, sud ne može sa sigurnošću utvrditi odlučne činjenice u ovom postupku.

18. S obzirom da tužitelj, na kojemu je teret dokazivanja osnovanosti predmetnog duga (čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a), nije podnio ovom sudu dokaze iz kojih bi proizlazila osnova temeljem koje je za plaćanje komunalne usluge u utuženom razdoblju zadužen tuženik, to ovaj sud zaključuje da tužitelj nije dokazao da je tuženik nositelj stvarnog ili obveznog prava po kojem bi bio u obvezi platiti utuženo potraživanje, odnosno nije dokazao osnovu tužbenog zahtjeva, te je primjenom odredbe čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP-a utvrdio neosnovanim tužbeni zahtjev.

19. Ostale dokaze sud nije posebno cijenio, s obzirom da nisu od utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari.

20. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a platni nalog ukinut je u cijelosti te je ujedno u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev kako je navedeno u točki I/ izreke presude (sukladno Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 02. lipnja 2017.).

21. S obzirom da se postupak, povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi, nastavio kao parnični postupak, to nema mjesta razdvajanju troška postupka na ovršni trošak i parnični trošak, već o trošku postupka treba odlučiti u skladu s odredbom članka 154. st. 1. ZPP-a, kao da se radi u cijelosti o parničnom postupku te se tako odluka o trošku postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i članka 155. ZPP-a.

22. Tuženiku je priznat trošak sudske pristojbe za prigovor protiv rješenja o ovrsi (Tbr. 1 toč. 3. Tarife sudskih pristojbi) u iznosu od 100,00 kuna. Nadalje, tuženiku je u svezi zastupanja po ovlaštenoj punomoćnici odvjetnici tijekom cijelog prvostupanjskog postupka (ovršnog i parničnog), primjenom Tbr. 7. toč. 8. u svezi Tbr. 11. toč. 2. važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa) priznat trošak u visini jednokratne nagrade od 50 bodova, što uz vrijednost 1 boda od 10,00 kuna (prema Tbr. 50. Tarife) predstavlja iznos od 500,00 kuna. Navedenom iznosu valjalo je pribrojiti i priznati PDV od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 125,00 kuna, slijedom čega je tuženiku dosuđen trošak postupka u ukupnom iznosu od 725,00 kuna (toč. II/ izreke).

23. Odluka o tijeku zateznih kamata koje su tuženiku na dosuđeni iznos troškova postupka priznate od dana presuđenja temelji se na odredbama čl. 30. OZ- a, a odluka o stopi zateznih kamata na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

24. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, sud je temeljem odredbe čl. 154. st.1. ZPP-a u cijelosti odbio zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka, te je odlučeno kao pod točkom III/ izreke presude.

U Zagrebu 07. srpnja 2021.

Sutkinja:

Zrinka Berečki, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu. Žalba se može izjaviti samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po punomoćnici uz rješenje o pristojbi na presudu u iznosu od 100,00 kn 2. tuženiku po punomoćnici