Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 31 Gž Ob-752/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vande Sente, kao predsjednika, Marijana Vugića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Renate Đaković Vranković, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. J. iz B., …, OIB: …, koju zastupa punomoćnica K. K., odvjetnica iz Z., …, protiv tuženika D. J. iz D. V., …, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik V. K., odvjetnik iz Z., …, uz sudjelovanje Centra za socijalnu skrb Z. i posebne skrbnice djece mlt. F. J., OIB: … i mlt. T. J., OIB: …, obje iz B., … – A. B., OIB: …, zaposlenice Centra za posebno skrbništvo u Z., …, radi razvoda braka, odlučujući o žalbi tuženika protiv dijela presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj: P Ob-121/2020-26 od 23. travnja 2021., održanoj u sjednici vijeća dana 7. srpnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se uvažava žalba tuženika kao osnovana i preinačuje se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj: P Ob-121/2020-26 od 23. travnja 2021. u točki III izreke u dijelu gdje je tuženiku naloženo da za mjesec veljaču 2021. plati uzdržavanje za mlt. T. J. u iznosu od 1.000,00 kn a za mlt. F. J. preko iznosa od 200,00 kn pa do iznosa od 1.200,00 kn (iznos 1.000,00 kn) i sudi:

Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom da joj tuženik za mjesec veljaču 2021. plati uzdržavanje za mlt. T. J. u iznosu od 1.000,00 kn i za mlt. F. J. također u iznosu od 1.000,00 kn.

II Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje navedena presuda u točki I izreke, u točki II u dijelu gdje je određeno da će M. J. ostvarivati isključivo samostalnu skrb, zatim u preostalom dijelu točke III izreke, te u točki VI izreke.

III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Razvodi se brak, sklopljen dana 20. listopada 2007. u B., zaveden u maticu vjenčanih Matičnog ureda B. za matično područje B. za godinu 2007., pod rednim brojem 41. između

1.D. J., OIB: …. sina J. i Š., rođenog 25. siječnja 1975. godine u P., Republika S. i

2. M. J. rođene F., OIB: …, kćeri S. i V., rođene 14. listopada 1987.u Z..

II. Određuje se da će mlt. djeca stranaka – F. J., OIB: …, rođen …. i T. J., OIB: …., rođen …. stanovat sa majkom M. J. na adresi …. na kojoj će imati prijavljeno prebivalište, te će majka M. J. ostvarivati isključivu samostalnu skrb.

III. Nalaže se tuženiku D. J. da za uzdržavanje mlt. F. J., OIB: … plaća iznos od 1.200,00 kn i za mlt. T. J., OIB: …, plaća iznos od po 1.000,00 kuna počevši od dana podnošenja tužbe 4. studenog 2020. pa do 30. veljače 2021., da plati iznos od 200,00 kn za mjesec ožujak 2021., te da plaća uzdržavanje u iznosu od 1.200,00 kn za F. J. i 1.000,00 kn za T. J. od 1. travnja 2021. pa nadalje sve dok za to postoje zakonske pretpostavke, time da je dospjele obroke dužan platiti odjednom, a ostale do posljednjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, sve sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po stopi koja se određuje uvećanjem za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od dospijeća svakog pojedinog obroka pa do isplate, na račun majke …, kod Z. banke d.d., a sve to u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za uzdržavanje djece mlt. F. J. i mlt. T. J. za mjesec ožujak 2021. u ukupnom iznosu od 2.000,00 kn.

V. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za plaćanje uzdržavanja za mlt. F. J. od 220,00 kn i u iznosu od 291,00 kn za mlt. T. J..

VI. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak ovog postupak u iznosu od 2.500,00 kn."

2.Protiv ove presude, a kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, pod točkom I izreke, zatim pod točkom II izreke u dijelu gdje je određeno da će T. J. ostvarivati isključivo samostalnu skrb nad dvoje djece, te protiv točke III i VI izreke žali se tuženik "iz svih propisanih žalbenih razloga", a iz sadržaja žalbe iz žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3.U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava osnovanost navoda žalbe i predlaže da se odbije kao neosnovana.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Prvostupanjski sud u bitnom navodi da iz iskaza stranaka sud je utvrdio da su odnosi u braku stranaka nedvojbeno teško i trajno poremećeni pa je razveo brak temeljem čl. 51. t. 2. ObZ.

Tužiteljica je predložila samostalnu roditeljsku skrb čemu se je tuženik usprotivio. Kako prema čl. 105. ObZ-a samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi od strane jednog roditelja u pravilu nije u skladu s dobrobiti djeteta, dok je prema čl. 104. ObZ propisano da roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb. Prema čl. 105. st. 4. ObZ roditelj koji se protivi zajedničkom ostvarivanju roditeljske skrbi, dužan je dokazati da zajednička roditeljska skrb nije za dobrobit djeteta.

Stranke nisu sklopile plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, niti su tijekom sudskog postupak postigle sporazum.

Kod donošenja odluke o ostvarivanju roditeljske skrbi i uzdržavanja djece, sud je prvenstveno uzeo u obzir stručno mišljenje Centra za socijalnu skrb Z..

Centar za socijalnu skrb Z. dostavio je sudu mišljenje za M. J. od 18. siječnja 2021. i izvješće Centra za socijalnu skrb I. o psihosocijalnoj obradi D. J., te je na temelju istih kao i provedenog razgovora s mlt. djecom predložio samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi za M. J..

Iz stručnog mišljenja Centra za socijalnu skrb Z. proizlazi kako je M. J. izjavila pri Centru za socijalnu skrb da se djeca boje oca, posebice stariji sin F., da je ona do ada pretežito izvršavala roditeljsku skrb, uzdržavala ih i brinula oko škole, dok je otac djece samo povremeno davao džeparac. Iz izvješća Centra za socijalnu skrb I. vidljivo je da i sam D. navodi da se malo uključivao oko skrbi o djeci navodeći da je radio na terenu i da je njegova uloga bila pretežito financijske naravi. M. smatra da je suprug ovisnik o alkoholu i jako ljubomoran u odnosu na nju. Iz izvješća Centra I. navodi se da se prilikom dolaska u Centar osjetio miris alkohola te da anamnestički podaci u kombinaciji sa opservacijom ponašanja daju osnove za sumnju na zlouporabu alkohola te je dojam da je prema navedenom nekritičan, a obzirom na nekritičnost, teško je za očekivati promjene ponašanja. Od strane psihologinje Centra proveden je razgovor sa mlt. djecom prilikom kojeg se o majci izjašnjavanju u pozitivnim terminima, a na spomen oca, vidi se promjena raspoloženja, postaju uznemireni i tužni, iznose da je otac puno vikao i vrijeđao ih, a F. jasno verbalizira osjećaj straha koji je i nadalje prisutan. S obzirom na dob dječaka i stupanj zrelosti koji iskazuju, smatramo opravdanim uzeti u obzir njihove navode koji idu u smjeru ozbiljnih propusta u očevoj skrbi o njima. Zbog kaznenih djela „nasilje u obitelji“, „prijetnje“ i „povreda djetetovih prava“, D. J. se nalazio u istražnom zatvoru, kazneni postupak je u tijeku, a sada su još uvijek na snazi mjere opreza i to zabrane približavanja i zabrane uspostavljanja veze sa suprugom i mlt. djecom, kao i mjera udaljenja iz doma. Stoga u trenutku donošenja mišljenja postoje pravne zapreke koje onemogućavaju izvršavanje zajedničke roditeljske skrbi

Temeljem svega navedenog Centra za socijalnu skrb je predložio da tužiteljica ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb.

Posebna skrbnica je također predložila da majka samostalno ostvaruje roditeljsku skrb.

Iz provedenih dokaza utvrđeno je da je tužiteljica do sada izvršavala pretežni dio svakodnevne skrbi o djeci, da je tuženik pretežno bio odsutan zbog rada na terenu, da je tuženiku izrečene zaštitna mjera zabrane približavanja supruzi i djeci.

Temeljem navedenog sud je donio odluku da će djeca stanovati s majkom na istoj adresi. Kako je tužiteljica do sada izvršavala gotovo u cijelosti roditeljsku skrb uz minimalnu uključenost tuženika kojemu je izrečena zaštitna mjera sud je odredio da će majka samostalno ostvarivati roditeljsku skrb.

Prema čl. 310. st. 1. i 2. ObZ-a roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

Prema čl. 311. ObZ-a ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta. Ukupne materijalne potrebe djeteta određuju se prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja.

Prema čl. 314. st. 1. ObZ-a ministar nadležan za poslove socijalne skrbi odlukom će odrediti minimalne novčane iznose koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta, koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom. 19. Prema Odluci Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, koja je objavljena u „Narodnim novinama“ broj 39/2020 i stupila je na snagu 1. travnja 2020., minimalni novčani iznosi koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj, koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom, iznose: za dijete od 7-12 godina 17% prosječne plaće – 1.291,00 kn, a za dijete od 13-18 godina 22% prosječne plaće – 1.420,00 kn. Prema čl. 314. st. 3. toč. 1. ObZ-a propisano je da iznimno od stavka 2. istog članka, potrebe maloljetnog djeteta za uzdržavanje mogu se utvrditi u iznosu nižem od zakonskom minimuma, ali ne manje od jedne polovice zakonskog minimuma ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece. S obzirom da parnične stranke imaju dvoje djece koje je tuženik dužan uzdržavati, sud je tuženiku naložio plaćanje uzdržavanja u iznosima nižim od zakonskog minimuma za svako dijete i to za mlt. F. u iznosu od 1.200,00 kn mjesečno, a za mlt. T. 1.000,00 kn, dok će majka svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjavati kroz svakodnevnu skrb o djeci, koja se smatra jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

Obveza uzdržavanja maloljetne djece ima prioritet u odnosu na sve ostale obveze, ali financijska situacija roditelja ipak utječe na standard života roditelja i djece i na mogućnosti da se djetetu pruži sve što mu je potrebno.

Temeljem svih navedenih okolnosti, sud je doprinos tuženika za uzdržavanje odredio u manjem iznosu od minimalnih propisanih iznosa za djecu uzrasta kao što su mlt. F. i T.. Navedeni iznos je primjeren s obzirom na ocijenjene ukupne potrebe djece, koje su prosječne, s obzirom da se radi o zdravoj djeci, pri čemu je uzeto u obzir da mlt. djeca, osim školskih, sudjeluju i u izvanškolskim sportskim aktivnostima.

Sukladno citiranim zakonskim odredbama, sud je utvrdio da su djeca stranaka starosti 13 i 11 godina i nije dokazano da njihove potrebe ne bi bile uobičajene kao i kod većine ostale djece tog uzrasta.

Iz iskaza tuženika i priložene opće uplatnice utvrđeno je daj e tuženik za mjesec ožujka 2021. djelomično ispunio svoju obvezu uzdržavanja djece time što je platio 2.000,00 kn, što iznosi 1.000,00 kn po djetetu. Sud je stoga naložio tuženiku da za mjesec ožujak 2021. plati uzdržavanje za djecu u preostalom iznosu od 200,00 kn, te je tužbeni zahtjev u odnosu na uzdržavanje za taj mjesec u iznosu od 1.000,00 kn po djetetu, ukupno 2.000,00 kn odbio kao neosnovan.

6.Tuženik određeno ne navodi razloge zbog kojih pobija točku I izreke pobijane presude, međutim, u situaciji, a kako to proizlazi iz stanja spisa a i utvrđuje prvostupanjski sud, kada su zbog dovođenja u stanje alkoholiziranosti tuženika bračni odnosi trajno i teško poremećeni, te su u konačnici doveli i do nasilja prema tužiteljici bez obzira što to nije utvrđeno pravomoćnom sudskom presudom, ali proizlazi iz stanja spisa, onda su ispunjeni uvjeti za razvod braka iz čl. 51. toč. 2. Obiteljskog zakona (''Narodne novine'' br. 116/03., 17/04., 136/04., 107/07., 61/11., 25/13., dalje ObZ).

7. Iz sadržaja žalbe proizlazi da tuženik u biti pobija točku II izreke u dijelu u kojem je određeno da će majka M. J. ostvarivati isključivu samostalnu skrb.

8. Odredbom čl. 92. ObZ propisano je što čini temeljni sadržaj roditeljske skrbi. Treba reći da po odredbi čl. 105. st. 1. ObZ jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o određenom bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje obiteljske skrbi u tom dijelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti. Po stavku 2., jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb na temelju sudske odluke ako roditelji nisu postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazum tijekom sudskog postupka, pri čemu je sud dužan posebno voditi računa koji je od roditelja spreman na suradnju i sporazum o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sukladno čl. 416. st. 2. i 3. tog zakona. Po stavku 4. toga članka, roditelj koji se protivi zajedničkom ostvarivanju roditeljske skrbi, odnosno sklapanju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazumu dužan je dokazati da zajednička roditeljska skrb nije za dobrobit djeteta, u protivnom sud može samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi povjeriti drugom roditelju ako je to u skladu s dobrobiti djeteta.

9. U ovoj pravnoj stvari tužiteljica je dokazala da zajednička roditeljska skrb nije za dobrobit djeteta, a što je i predložio CZSS uzimajući u obzir da tuženika zbog svog terenskog rada i odsutnosti iz obitelji reducirano ostvarivao taj temeljni sadržaj roditeljske skrbi, kao i uzimajući u obzir mišljenje CZSS iz kojeg jasno proizlazi iz iskazivanja djece da prilikom razgovora o ocu djeca vidljivo mijenjaju raspoloženje, postaju uznemireni i tužni te iznose da je otac puno vikao i vrijeđao ih te da T. govori da se tada osjeća grozno, a F. jasno verbalizira osjećaj straha koji je i nadalje prisutan.

10. Dakle da za sada postoje opravdani razlozi da majka izvršava sadržaj roditeljske skrbi pri čemu valja žalitelju reći da to ne znači da neće moći ostvarivati osobne odnose sa djecom u situaciji kada prestane važiti mjera opreza koja mu je izrečena u kaznenom postupku koji se vodi radi nasilja u obitelji i kojom mu je zabranjeno približavanje na razdaljinu od 200 metara i zabrana uspostavljanja i održavanja izravne ili neizravne veze s tužiteljicom i djecom, kao što mu je i izrečeno udaljenje iz doma. Iz sadržaja žalbe je razvidno da žalitelj pobija prvostupanjsku presudu i pod točkom III izreke, iako posebno ne obrazlaže razloge zbog kojih smatra da mjesečni iznosi uzdržavanja koji su određeni za svakog od djece ne odgovaraju potrebama djece odnosno prelaze njegove mogućnosti, pa radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja ovaj sud ukazuje na pravilno i dostatno obrazloženje pobijane presude, s tim da valja reći da je prvostupanjski sud taj mjesečni iznos uzdržavanja, sukladno čl. 314. st. 3. toč. 3. ObZ odredio u iznosu nižem od zakonskog minimuma.

11. Međutim, pogrešno prvostupanjski sud je uzeo u obzir samo iznos uzdržavanja koji je u tijeku prvostupanjskog postupka platio tuženik u mjesecu ožujku 2021. jer iz stanja spisa jasno proizlazi da je iznos od 2.000,00 kn (list 75 spisa) uplatio i za mjesec veljaču 2021., pa dakle, tim iznosom je platio mjesečnu obvezu uzdržavanja za mlt. T. koja je određena u mjesečnom iznosu od 1.000,00 kn i za mlt. F. u iznosu od 1.000,00 kn, ali u odnosu na njega je prestala obveza za taj mjesec u iznosu od 200,00 kn obzirom da je prvostupanjski sud utvrdio mjesečnu obvezu uzdržavanja za njega od 1.200,00 kn mjesečno. U odnosu na dati iznos na raspravi od 750,00 kn, obzirom da je taj iznos dat "na ime dara za djecu za Uskrs", onda se taj iznos ne može smatrati ispunjenjem, pa makar i djelomično, obveze uzdržavanja, već se radi o uobičajenom poklonu roditelja za blagdan. I odluka o trošku je pravilna i zakonita i utemeljena na odredbi čl. 363. st. 1. ObZ.

12. Zbog navedenog, a temeljem čl. 368. st. 1. i čl. 373.a, st. 1 toč. 2. uvezi st. 4. ZPP odlučeno je kao u izreci (točka I do II).

13. Odluka o trošku postupka u povodu pravnoj lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. i 2. i čl. 154. st. 5. ZPP u vezi čl. 346. i čl. 366. ObZ (točka III).

U Zagrebu 7. srpnja 2021.

Predsjednik vijeća:

Vanda Senta