Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 27 Gž Zk-284/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun kao predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović kao izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. B. n. M., OIB:…, B. n. M., zastupanog po punomoćniku L. M., odvjetniku u Z. protiv tuženika M. N., OIB:… iz B. n. M., zastupanog po punomoćnici J. S., odvjetnici u B. n. M., radi brisanja postojećeg upisa, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu poslovni broj P-786/2018-18 od 18. siječnja 2021., na sjednici vijeća 7. srpnja 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja odbija se u cijelosti i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu poslovni broj P-786/2018-18 od 18. siječnja 2021. u točkama I., II. i III. izreke.

II. U nepobijanim točkama IV. i V. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio presudu čija izreka glasi:

''Odbijaju se tužbeni zahtjevi koji glase:

I - Utvrđuje se da je uknjižba prava vlasništva u suvlasničkom udjelu od 1/7 dijela u korist tuženika na nekretnini oznake čest. 2931/1 k.o. B. n. M. na temelju rješenja Općinskog suda u Zadru, posl. br Z-7803/17 pravno nevaljana. Nalaže se brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovi rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni br. Z-7803/2017 te uspostavu novog zemljišnoknjižnog stanja tako da se briše pravo vlasništva tuženika u suvlasničkom udjelu od 1/7 dijela nekretnine oznake čest. 2931/1 k.o B. n. M. sa imena tuženika uz istovremeni upis prava vlasništva u korist tužitelja G. B. n. M., OIB:… za 1/7 dijela, sve u roku od 15 dana.

II - Utvrđuje se da je tužitelj G. B. n. M. OIB:…, stekao vlasništvo nekretnine oznake čest. 2931/1 k.o. B. n. M. u suvlasničkom udjelu od 1/7 dijela što je tuženik N. M., OIB:… dužan priznati i trpjeti da tužitelj temeljem ove pravomoćne presude izvrši uknjižbu prava vlasništva na nekretnini uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika, sve u roku od 15 dana.

III - Utvrđuje se da je tužitelj stekao vlasništvo dijela nekretnine oznake čest. 2931/1 k.o. B. n. M. u površini od 225 m2 koji je na skici vještaka prikazan slovima A-B-C-D- A i koja skica je sastavni dio ove presude što je tuženik N. M., OIB:… dužan priznati i trpjeti, sve u roku od 15 dana.

IV – Dužan je tužitelj tuženiku nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 7.500,00 kn. V - U preostalom dijelu za iznos od 1.875,00 kn zahtjev tuženika za naknadom troška se odbija.''

2. Navedenu presudu pravodobnom žalbom pobija tužitelj u dijelu kojim su odbijeni zahtjevi za utvrđenje vlasništva za 1/7 suvlasničkog dijela (točka I., II. i III. izreke) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik je u odgovoru na žalbu u cijelosti osporio sve žalbene navode tužitelja te predložio odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u cijelosti.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev za utvrđenje da je uknjižba prava vlasništva na suvlasničkom dijelu od 1/7 dijela u korist tuženika na nekretnini čkbr. 2931/1 površine 3469 m2 k.o. B. n. M. na temelju rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z- 7803/2017 pravno nevaljana te zahtjev za brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog provedbom navedenog rješenja i uspostava novog zemljišnoknjižnog stanja na način da se na suvlasničkom dijelu od 1/7 briše vlasništvo tuženika uz istovremeni upis suvlasništva tužitelja, a koji zahtjev činjenično temelji na tvrdnji da je u postupku obnove zemljišnih knjiga na predmetnoj nekretnini bilo upisano suvlasništvo tužitelja u 1/7 dijela i tuženika u 6/7 dijela, ali je po prigovoru tuženika kao predlagatelja u ispravnom postupku rješenjem Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-7803/2017 od 20. ožujka 2018. usvojen prigovor predlagatelja i na nekretnini čkbr. 2931/1 određena uknjižba prava vlasništva za korist M. N. u cijelosti uz istovremeno brisanje uknjižbe vlasništva G. B. n. M. za 1/7 dijela, iako je tužitelj suvlasnik predmetne nekretnine u 1/7 dijela jer je predmetna nekretnina nastala spajanjem čestica stare izmjere, među kojima je i čkbr. 109/14 a koja je bila vlasništvo tužitelja. Tužitelj je postavio i eventualno kumulirane tužbene zahtjeve na utvrđenje prava vlasništva na suvlasničkom udjelu od 1/7 dijela, odnosno zahtjev za utvrđenje prava vlasništva realno određenog dijela čkbr. 2931/1 površine 225 m2.

6. Prvostupanjski sud je, na temelju iskaza tuženika, iskaza svjedoka M. R. i N. R., provedenog uviđaja uz sudjelovanje mjerničkog vještaka G. d.o.o., te dokumentacije priložene u spisu, ocjenu pravne neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja utemeljio na slijedećim nespornim i dokaznim postupkom utvrđenim činjenicama:

- da je predmetna čestica u naravi kuća sa okućnicom, da je kuću sagradio tuženik (u obrazloženju očito omaškom navedeno tužitelj – napomena ovog suda) osamdesetih godina XX. stoljeća, da je cijela predmetna nekretnina ograđena zidićem i žičanom ogradom,

- da iz iskaza svjedoka proizlazi da tu nije prolazio put barem 70 godina, te da je zemljište bilo vlasništvo obitelji R., čiji je sljednik predmetnu nekretninu prodao tuženiku osamdesetih godina XX. stoljeća,

- da je tuženik predmetnu nekretninu stekao kupnjom od T. P. prema ugovoru o kupoprodaji od 22. studenoga 1980., te da je stanje predmetne čestice jednako stanju kakvo je bilo nakon avio-snimke iz 1971. kada puta više nije bilo.

6.1. Prvostupanjski sud, polazeći od navedenih činjeničnih utvrđenja, utvrđuje da je predmetna čestica ovako formirana postojala 1971., da je najkasnije od 1971. u posjedu tuženika (u obrazloženju očito omaškom navedeno tužitelj – napomena ovog suda) i njegovih prednika i da se na njoj nalazi kuća tuženika, te zaključuje da je vlasništvo tužitelja prestalo jer je tuženik vlasništvo predmetne čestice stekao temeljem odredbe čl. 24. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91 – dalje u tekstu: ZOVO) kao i dosjelošću temeljem čl. 159. st. 3. u vezi čl. 160. st. 2. i čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012, 152/2014 i 81/2015 – dalje u tekstu: ZV), pri čemu se poziva i na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražen u odluci Rev-291/2104 od 17. travnja 2018., slijedom čega je odbio tužbeni i eventualno kumulirane zahtjeve tužitelja kao neosnovane. Odluku o trošku prvostupanjski sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014 i 70/2019 – dalje u tekstu: ZPP), utvrdivši tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 7.500,00 kn, a koji trošak se odnosi na trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku određen sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa).

7. Tužitelj u žalbi prvenstveno ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, koju obrazlaže tvrdnjom da pobijana presuda nema sve sastavne dijelove propisane odredbom čl. 338. st. 4. ZPP-a, da nisu navedena imena saslušanih svjedoka na čijim je iskazima prvostupanjski sud u bitnome utemeljio svoju odluku, da je nejasno na koji način je utvrđeno posjedovanje T. P. obzirom da su svjedoci iskazivali o posjedovanju obitelji R. te da prvostupanjski sud nije naveo koje je odredbe materijalnog prava primijenio i zašto. Pogrešnu primjenu materijalnog prava tužitelj nalazi u činjenici da je prvostupanjski sud svoju odluku utemeljio na odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-291/2014 te naglašava da sudska praska nije neposredan izvor prava na kojoj je sud ovlašten zasnovati svoju odluku već samo pomoćno sredstvo. Tužitelj smatra da pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje postoji u pogledu činjenice predstavlja li sporna 1/7 suvlasničkog dijela predmetne nekretnine javni put odnosno nerazvrstanu cestu ili ne predstavlja, zbog čega je ostvaren i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava jer je prvostupanjski sud propustio primijeniti čl. 101. st. 2. Zakona o cestama (''Narodne novine'' broj 84/2011, 18/2013, 22/2013, 54/2013, 148/2013, 92/2014 i 110/2019).

8. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga, ovaj sud ne nalazi počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer, suprotno žalbenim navodima tužitelja, pobijana presuda je obrazložena na način propisan odredbom čl. 338. st. 4. ZPP-a, prvostupanjski sud je u obrazloženju dao jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama koji razlozi nisu u proturječju sa stanjem spisa i provedenim dokazima, jasno je naveo koje se činjenice i iz kojih razloga smatraju utvrđenim (u obrazloženju su navedena imena svjedoka), naveo je materijalne propise na kojima je utemeljio svoju odluku, izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a prosudio je prema slobodnom uvjerenju, a svoje stečeno uvjerenje opravdao je uvjerljivim i logičnim razlozima koji ovom sudu omogućavaju provjeru ima li uvjerenje prvostupanjskog suda pravnu i činjeničnu osnovu. Prvostupanjski sud nije počinio niti bilo koju drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

9. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je ocjenom provedenih dokaza pravilno zaključio da je tuženik dokazao da se najkasnije od 1971., uključujući i posjed svog prednika T. P., nalazi u poštenom, istinitom i zakonitom posjedu predmetne nekretnine, što je nedvojbeno utvrđeno iskazima saslušanih svjedoka koji su o faktičnom posjedu tužitelja i njegovih prednika i gradnji imali neposrednih saznanja, te uvidom u priloženi kupoprodajni ugovor sklopljen između tuženika i njegovog prednika T. P. i priloženi zapisnik od 20. ožujka 2018. sastavljen u ispravnom postupku, kao i stanjem utvrđenom uviđajem na licu mjesta prema kojem je predmetna nekretnina u naravi obiteljska kuća sa okućnicom ograđena zidićem i žičanom ogradom, te je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 159. st. 2. u vezi čl. 160. st. 2. ZV-a zaključio da je tuženik vlasništvo stekao dosjelošću, a koja činjenična utvrđenja kao i primjenu materijalnog prava pravilnim prihvaća i ovaj sud, te žalbenim navodima tužitelja nisu dovedena u sumnju.

9.1. Obzirom da tužitelj u tužbi navodi da je utužena čestica sastavljena i od dijela čestice stare izmjere broj 109/14, koja je bila njegovo vlasništvo, a u podnescima navodi da je broj čestice stare izmjere 309/14, dok iz skice sa lica mjesta izrađene prilikom uviđaja proizlazi da je čestica stare izmjere imala broj 3109/14, to su žalbeni navodi tužitelja kojima tvrdi da je čestica stare izmjere, a koja je ušla u sastav ovdje utužene predmetne čestice, društveno vlasništvo i javni put, neosnovani i ničim dokazani obzirom da čestice koje navodi sam tužitelj uopće nisu ušle u sastav ovdje utužene čestice (prema skici lica mjesta u sastav utužene čestice ušla je čestica stare izmjere broj 3109/14 u površini od 220 m2).

10. Budući da nije osnovan niti jedan od žalbenih razloga zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a nije ostvaren niti jedan od žalbenih razloga na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

11. U nepobijanim točkama IV. i V. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu, 7. srpnja 2021.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun v.r.