REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3963/2019-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. o. d.d. Z., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu P. & partneri u R., protiv tuženika A. n. d.o.o. G., OIB ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-8312/2016-2 od 22. svibnja 2019. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-206/2016-8 od 13. srpnja 2016., u sjednici vijeća održanoj 7. srpnja 2021.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom ukinut je platni nalog iz rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-1119/15 donesen po javnom bilježniku M. K. iz V. i odbijen je tužbeni zahtjev na isplatu 1.372.224,21 kn sa zateznim kamatama. Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 5.000,00 kn.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljeva kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijanu presudu preinači ili podredno da se obje presude u postupku koji je prethodio reviziji ukinu uz vraćanje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija nije osnovana.

6. Odredbom čl. 392a. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 43/13 i 89/14 - dalje: ZPP) propisano je da je revizijski sud ovlašten ispitati pobijanu presudu samo u onom dijelu kojim se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZPP na koju povredu se ukazuje revizijom jer su u pobijanoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.

8. Ti razlozi nisu nejasni niti proturječni,a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječje između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava te samih isprava i zapisnika zbog čega presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

9. Suprotno tvrdnji podnositelja revizije postupak je proveden i ocjena izvedenih dokaza je donesena u skladu s čl. 8. ZPP, a takva ocjena dokaza u svojoj ukupnosti nije dovedena u sumnju ni podnesenom revizijom.

10. Naime, valja ukazati da je još ZID ZPP 117/03 napuštena odredba st. 1. čl. 7. ZPP po kojoj je sud bio dužan potpuno i istinito utvrditi činjenično stanje već je raspravno načelo prihvaćeno kao načelno određujuće ne samo u odnosu na činjenice već i u odnosu na dokaze budući da je izmijenjenom odredbom čl. 7. st. 1. ZPP propisano da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

11. U predmetnom sporu tužitelj kao osiguratelj je svoj novčani zahtjev, prvotno postavljen u vidu platnog naloga zasnovao na više ugovora o osiguranju pobliže pobrojanih u pobijanoj presudi od kojih od ugovaratelja osiguranja potražuje neplaćene premije.

12. U svrhu dokazivanja tužitelj je pored izvoda iz poslovnih knjiga dostavio opće uvjete za osiguranje usjeva i plodova, djelomično čitljive ili nečitljive fotokopije polica osiguranja za koje je tvrdio da su potpisane i ovjerene pečatom tuženika.

13. Analizirajući i personalne dokaze (saslušanje direktora tuženika i saslušanje svjedoka) sudovi u postupku koji je prethodio reviziji pravilno su zaključili da primjenom pravila o teretu dokazivanja tužbeni zahtjev treba odbiti kao neosnovan jer su ispisi iz otvorenih stavaka tužitelja jednostrani akti, a iz ostale dokumentacije (nečitljivih ili teško čitljivih fotokopija polica osiguranja) nije bilo moguće bez daljnjeg dokazivanja sa sigurnošću utvrditi osnovu kao i visinu predmetne novčane tražbine.

14. Pogrešno tužitelj u reviziji navodi da obveza tuženika proizlazi iz "javnih isprava", kao i da je tužitelj priloženom dokumentacijom "nesporno dokazao" osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. U prvom redu valja reći da izvaci iz poslovnih knjiga, kao i fakture nisu javne već vjerodostojne isprave dok su javne isprave, isprave koje izdaju osobe s javnim ovlastima u granicama svoje nadležnosti zbog čega takve isprave glede dokazne snage sadrže predmnjevu o istinitosti svog sadržaja.

15. U konkretnom slučaju isprave na koje se pozvao tužitelj nisu javne isprave te je o osnovanosti tužbenog zahtjeva pravilno odlučeno primjenom čl. 221.a. ZPP koje sadrži pravilo o teretu dokazivanja.

16. Dakle, u postupku koji je prethodio reviziji nisu ostvarene ni relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 8. i 221a. u vezi čl. 354. st. 1. ZPP na koje se pozvao podnositelj revizije.

17. Osim toga neke činjenice mogu biti ili nesporne pa njihovo dokazivanje nije potrebno ili su sporne što iziskuje dokazivanje, a ne mogu biti "nesporno dokazane".

18. Pri tome još valja dodati da u revizijskom stupnju postupka nije moguće isticati prigovore koji u svojoj suštini upućuju na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (arg. iz čl. 385. ZPP), a revizijski navodi u biti upravo upućuju na takve prigovore.

19. Na osnovu izloženog, valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393.ZPP) jer je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena.

Zagreb, 7. srpnja 2021.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v. r.