Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-406/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu po sutkinji Mariji Šimičić, u pravnoj stvari tužiteljice Z. Š. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica Z. G., odvjetnica iz Z., protiv tuženika Bolnice, Z., OIB: ..., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 4 Pr-524/2020-18 od 29. siječnja 2021., 7. srpnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 4 Pr-524/2020-18 od 29. siječnja 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice, kao što se potvrđuje i u dijelu pod točkom II. izreke, kojim je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi troškove postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 14.602,79 kuna s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedine mjesečne iznose, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a kako je to specificirano u izreci presude (točka I. izreke).

2. Odlukom o troškovima postupka naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi parnični troška u iznosu od 10,000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 29. siječnja 2021. do isplate, po stopi kako je to navedeno u izreci presude (točka II. izreke), dok je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu za iznos od 1.250,00 kuna sa zatraženim kamatama (točka III. izreke).

3. Protiv te presude žali se tuženik pobijajući je u cijelosti, ali kako nema pravni interes pobijati je u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice, to je pobija u dijelu pod točkom I. izreke, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice i u dijelu pod točkom II. izreke, kojim je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi troškove postupka, zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. – Odluka USRH, 123/08. – ispra., 57/11., 148/11-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH i 70/19. – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači tako da se odbije tužbeni zahtjev, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike manje isplaćene plaće za razdoblje od siječnja 2015. do veljače 2020. s naslova dodatka na plaću zbog posebnih uvjeta rada temeljem odredbe članka 57. stavak 1. i 2. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13. – u daljnjem tekstu: KU/2013.), kojom je određeno da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću i to za vrijeme prekovremenog rada, dok je neprijeporno da je taj dodatak tužiteljici isplaćen za redovni rad.

7. Nadalje, predmet spora je i zahtjev za isplatu s naslova dodatka na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata temeljem odredbe članka 5. Dodatka I. KU/2013. („Narodne novine“, broj 96/15. - u daljnjem tekstu: Dodatak I.), kojim je dodan članak 59.a, kojim je određeno da iznimno od članka 59. ovoga Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće.

8. Predmet spora je i zahtjev tužiteljice za naknadu po osnovi prekovremenog rada koji joj nije plaćeno.

9. Tužbeni zahtjev usmjeren je posljedično navedenom i na isplatu s naslova razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad.

10. Novi Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopljen je 26. ožujka 2018. („Narodne novine“, broj 29/18. – u daljnjem tekstu: KU/2018.), koji se primjenjuje od 1. ožujka 2018., sadrži identične odredbe kao KU/2013., odnosno odredba članka 55. KU/2018. sadržajno je ista kao i odredba članka 57. KU/2013., dok je odredba članka 58. KU/2018. sadržajno ista kao odredba članka 59.a KU/2013.

11. Prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev smatrajući da se na rad tužiteljice ima primijeniti odredba članka 36. stavak 2., 57. i 59.a KU/2013. te Dodatka I. i odredbe članka 34. stavka 2., 55. i 58. KU/2018., dok odredba članka 86. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09., 61/11., 82/12. i 73/13. koji je bio u primjeni od 1. siječnja 2010. do 6. kolovoza 2014. – u daljnjem tekstu: ZR/09.), propisuje da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Identična je odredba članka 94. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14. i 127/17. koji je stupio na snagu 7. kolovoza 2014. – u daljnjem tekstu: ZR/14.).

12. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.

13. Nije ostvaren ni razlog žalbe pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sporne odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu odredbe članka 8. ZPP te je na isto pravilno primijenio materijalno pravo.

14. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:

- da je tužiteljica zaposlenica tuženika na radnom mjestu medicinske sestre, čiji je rad organiziran u 24-satnim dežurstvima,

- da je tužiteljica u cijelom utuženom razdoblju radila na istom radnom mjestu i bila izložena istim uvjetima rada;

- da zbog rada u procesu dijagnostike i liječenja uvijek ima odgovornost za život i zdravlje pacijenata (kako za one pacijente koji se liječe u redovnom radnom vremenu, tako i za one pacijente koji se liječe u prekovremenom radu);

- da navedeni dodaci na plaću nisu paušalno određeni iznosi koji se svaki mjesec isplaćuju u istom iznosu;

- da tužiteljica ima pravo na isplatu dodataka za posebne uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi;

- da tužiteljici predmetni dodaci nisu plaćeni za sve odrađene sate;

- da KU u nijednom dijelu ne isključuje isplatu bilo kojeg uvećanja plaće u prekovremenom radu i

- da se predmetni dodaci međusobno ne isključuju,

- da je zbog navedenih umanjenih isplata tužiteljici, tuženik s naslova naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplatio umanjene iznose tih naknada,

- da je visina tužbenog zahtjeva postavljena prema nalazu i mišljenju Centra ... d.o.o., koji je u cijelosti prvostupanjski sud prihvatio kao stručan i objektivan.

15. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud zaključuje da tuženik nije tužiteljici platio utuženi iznos, a što da je obvezan prema citiranim odredbama KU/2013., Dodatku I. i KU/2018.

16. Prema shvaćanju prvostupanjskog suda, što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, tužiteljici pripada pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje, neovisno o tome je li rad ostvaren u redovnom radnom vremenu ili kao prekovremeni rad. Naime, tumačenje tuženika da tužiteljici taj dodatak pripada samo za redovan rad nije prihvatljivo kod nesporne činjenice da otežani uvjeti rada i iznimna odgovornost za život i zdravlje pacijenata postoje pri redovnom i pri prekovremenom radu.

17. Iz podataka dostavljenih od strane tuženika te rezultata vještačenja proizlazi da je obračun dodataka izvršen u odnosu na redovni rad tužiteljici, iako je kao radne sate u cilju utvrđenja osnovice za izračun dodataka trebalo računati i platiti dodatak i na sate provedene na prekovremenom radu, a što je tuženik propustio.

18. Pri tome, valja istaknuti da tužiteljica (kolektivni ugovor joj daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka), ima pravo na isplatu kumulativno tih dodataka po osnovi članka 57., 59.a i 60. KU/2013. te članka 55. i 58. KU/2018., zajedno s dodatkom za prekovremeni rad, pa tumačenje tuženika da tužiteljici navedeni dodaci pripadaju samo za redovan rad nije prihvatljivo kod nesporne činjenice da otežani uvjeti rada i iznimna odgovornost za život i zdravlje pacijenata postoje i pri redovnom i pri prekovremenom radu, što se ponovno navodi.

18. Stoga se u odnosu na pozivanje na zaključak Povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora, u kojemu je navedeno da se za slobodan dan nakon dežurstva vikendom i blagdanom ne evidentira i ne obračunava osam plaćenih slobodnih sati dodatno, ističe, da zaključak treba tumačiti na način da se taj slobodni dan ne evidentira u mjesečnu satnicu, niti se ne obračunava u prekovremene sate, ali se plaća.

20. Za navesti je, da je na 8. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 9. prosinca 2019., pod brojem Su-IV-56/19-18, zauzeto shvaćanje:

„Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.“

21.. Isto tako, suprotno navodima žalbe Zaključkom broj 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s osam sati, a svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad i tako trebaju biti plaćeni. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Navedenim Zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci Povjerenstva 21., 48. i 148.

22. S druge strane Zakonom o blagdanima i neradnim danim u Republici Hrvatskoj regulirano je, da su dani blagdana neradni dani, koji ne ulaze u mjesečni fond radnih sati jer mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana. Stoga, nema mjesta primjeni Zaključka broj 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU, iz razloga što je kogentnom zakonskom odredbom propisano da su blagdani neradni dani, a neradni dani ne ulaze u mjesečni fond radnih sati.

23. Pravilno je prvostupanjski sud i u pogledu razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene spriječenosti za rad istu tužiteljici dosudio jer joj pripada na temelju odredbi članka 36. stavka 2. KU/2013. i članka 34. stavka 2. KU/2018.

24. Budući da tužiteljici dosuđeni iznos od 14.602,79 kuna bruto tuženik za sporno razdoblje nije isplatio po navedenim osnovama, to je pravilno prvostupanjski sud postupio kada joj je taj iznos dosudio skupa s pripadajućim kamatama koje teku na točno određene mjesečne iznose od dospijeća do isplate pozivom na odredbu članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – u daljnjem tekstu: ZOO).

25. Pravilna je i odluka o trošku jer se temelji na odredbi članka 154. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 148/09., 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.). Stoga, neosnovano tuženik posebno osporava odluku o isplati zakonske zatezne kamate na trošak financijskog vještačena u iznos od 2.500,00 kuna, iz razloga što predujam na ime vještačenja čini parnični trošak, pa tužiteljici pripadaju zatražene zatezne kamate na taj trošak na temelju odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20.) u vezi s odredbom članka 29. stavka 1. i 2. ZOO-a od dana donošenja pobijane odluke 12. studenoga 2020., a kako je to pravilno prvostupanjski sud i dosudio.

26. S obzirom na to da nisu ostvareni žalbeni razlozi, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanim dijelovima te odlučiti kao u izreci ove presude.

U Splitu 7. srpnja 2021.

Sutkinja:

Marija Šimičić, v. r.