Republika Hrvatska
Broj: Ppž-2191/2021
Visoki Prekršajni Sud Republike Hrvatske
Zagreb
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca:
Siniše Senjanovića, predsjednika vijeća, te Renate Popović i Kristine Gašparac Orlić članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog I.I. zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17, 126/19), rješavajući o žalbi okrivljenog I.I. zastupanog po branitelju D.K. odvjetniku iz Z., podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Prekršajni odjel od 1. veljače 2021., broj: 25. Pp 186/2021, na sjednici vijeća održanoj dana 7. srpnja 2021.
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog I.I. i prvostupanjska presuda potvrđuje.
II Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15,70/17,118/18), okrivljeni I.I. je obvezn naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna u roku 30 dana od primitka ove presude.
O b r a z l o ž e n j e
1.Presudom Općinskog suda u Sesvetama, Prekršajni odjel od 1. veljače 2021., broj: 25. Pp 186/2021, proglašen je krivim okrivljeni I.I. zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci, te je kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.300,00 kuna u koju se kaznu na temelju članka 40. Prekršajnog zakona uračunava vrijeme na koje je okrivljenik bio zadržan od 22.1.2021 u 10,00 h do 11,30 h kao jedan dan zatvora, odnosno 300,00 kuna tako da ima za platiti još 1.000,00 kuna, te je upozoren ako u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude plati 2/3 te kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.
Nadalje, okrivljenik su obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 250,00 kn.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni Ivan Ivanović je pravodobno po branitelju podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i povrede materijalnog prekršajnog prava.
Žalitelj predlaže da se njegova žalba prihvati, pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ 107/07.), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti su počinjene one bitne povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj ističe kako ga je oštećena provocirala, kako su oboje izjavili da je oštećeni navedene zgode zvao sina u Njemačku i ispričao mu što se dogodilo, a da sin na te okolnosti nije ispitan kao svjedok, te da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio dokaz suočenjem okrivljenika i svjedokinje jer ljudi različito emocionalno nastupaju u nesvakidašnjim situacijama i različito izražavaju emocije.
6. Protivno tim žalbenim navodima prvostupanjski sud je valjano proveo dokazni postupak u kojem je ispitao okrivljenika i oštećenu žrtvu kao svjedokinju, te je proveo dokaz njihovim suočenjem jer su o događaju iskazivali različito. Obranu okrivljenika prvostupanjski sud je ocijenio neuvjerljivom i usmjerenom na izbjegavanje prekršajne odgovornosti, dok je vjeru poklonio iskazu oštećene ocijenivši njezin iskaz uvjerljivim, detaljnim i logičnim, naročito kad je o događaju ponovno iskazivala prilikom suočenja s okrivljenikom. Tom je prilikom prvostupanjski sud na temelju slobodne ocjene dokaza držanje svjedokinje ocijenio uvjerljivijim jer je svjedokinja iskazivala emotivno gledajući u oči okrivljenika, dok okrivljenik okreće glavu i navodi: “Ti si uvijek u pravu, pa dobro“.
Pravilno je prvostupanjski sud zaključio na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica da je okrivljenik nedvojbeno počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret. Žalbeni navod kako činjenično stanje nije potpuno utvrđeno jer na okolnost izgovorenog nije kao svjedok ispitan sin okrivljenika i oštećene je neosnovan jer okrivljenik isti nije naveo kao dokazni prijedlog, dok je u svojoj obrani navodio kako je o događaju obavijestio sina ali valja napomenuti kako je i oštećena govorila da je i sinu putem telefona govorio „svakakve gadosti „ o njoj.
7. Po ocjeni ovog suda ispitivanjem sina kao svjedoka sud bi eventualno dobio posredan dokaz o tome što mu je okrivljenik govorio ali i o tome što mu je ispričao da je oštećena govorila te po ocjeni ovog suda takav dokaz o sadržaju izrečenog između okrivljenika i svjedokinje ne bi bio koristan naročito s obzirom na procesna pravila o ispitivanju svjedoka.
Po ocjeni ovog suda prvostupanjski je sud proveo sve dokaze budući je nesporno da događaju nisu prisustvovale druge osobe, ispitao je okrivljenika i svjedokinju i proveo je dokaz njihovim međusobnim suočenjem kako bi otklonio proturječnosti njihovih navoda pa je time u potpunosti poštovao odredbe članka 88. stavka 1. Prekršajnog zakona.
Sukladno odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona prvostupanjski sud je na temelju slobodne ocjene dokaza ocijenio kako obrana okrivljenika nije dovoljno uvjerljiva jer je suprotna obrani svjedokinje čiji je iskaz ocijenio istinitim.
8. Pravilan je i zaključak prvostupanjskog suda da okrivljeniku ne treba izricati zaštitnu mjeru zabrane približavanja, uspostavljanja i održavanja veze s žrtvom jer je žrtva decidirano navela kako smatra da navedena mjera nije potrebna niti svrsishodna i da se ne boji okrivljenika.
9. Slijedom navedenog neosnovani su žalbeni navodi žalitelja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede materijalnog prekršajnog prava, dok žalbeni navod bitne povrede postupka žalitelj nije ničim konkretizirao.
10. Ispitujući potom odluku o kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud cijenio sve okolnosti odlučne za odluku o kazni iz članka 36. Prekršajnog zakona, pravilno je do sada nekažnjavanom okrivljeniku izrekao novčanu kaznu kao blažu vrstu kazne i to sasvim blizu zakonom propisanog minimalnog iznosa za navedeni prekršaj opravdano držeći da je tako izrečena kazna primjerena težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika. I po ocjeni ovog suda izrečenom novčanom kaznom u konkretnom slučaju, ostvariti će se svrha kažnjavanja, a to je specijalna i generalna prevencija, a okrivljenik je upozoren na zakonsku pogodnost plaćanja 2/3 izrečena kazne u paricijskom roku.
11. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13), propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 200,00 kn što je po mišljenju ovog suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika.
12. Na temelju članka 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 7. srpnja 2021.
ZAPISNIČARKA :
PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Koraljka Polak Medaković, v. r.
Siniša Senjanović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sesvetama u 6 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja, žrtvu nasilja nadležni Centar za socijalnu skrb i tužitelja.
