REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Jž-1798/2020

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja:

Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog D. D. zbog prekršaja iz članka 39.a stavak 1. točka 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“ broj 117/03, 71/06, 43/09 i 34/11), odlučujući o žalbi okrivljenog D. D., podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj:59.PpJ-2061/2020 od 13. listopada 2020., na sjednici vijeća održanoj 7. srpnja 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba okrivljenog D. D., preinačuje se pobijana presuda u odluci o zaštitnoj mjeri zabrane odlaska na športska natjecanja u inozemstvu u kojima sudjeluje hrvatska reprezentacija i HNK Hajduk s obvezom javljanja u policijsku postaju u trajanju od jedne godine, na način da se ta zaštitna mjera ukida.

II. U ostalom dijelu žalba okrivljenog D. D. odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

III. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj:107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljenik je obvezan na naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okrivljeni D. D. je proglašen krivim da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz članka 39.a stavak 1. točka 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, za koji prekršaj je kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 kuna, a u koju kaznu je na temelju odredbe članka 40. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme provedeno u uhićenju po policiji od dana 12. srpnja 2020. u 23,35 sati do dana 13. srpnja 2020. u 12,00 sati kao 600,00 kuna novčane kazne, odnosno kao dva dana kazne zatvora, pa okrivljenik ima za platiti novčanu kaznu u iznosu od 4.400,00 kuna, koju je obvezan platiti u roku trideset dana po pravomoćnosti presude, a ako u tom roku uplati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.

2. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u svezi sa člankom 138. stavkom 2. i 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kuna.

3. Okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane prisustvovanja nogometnim utakmicama u kojima sudjeluje Hrvatska reprezentacija i HNK Hajduk na području cijele Republike Hrvatske s obvezom javljanja u policijsku postaju u trajanju od jedne godine, a sukladno izrečenoj zaštitnoj mjeri iz članka 32. stavak 1. podstavak 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, okrivljenik je dužan najmanje dva sata prije početka određenog športskog natjecanja pristupiti u nadležnu policijsku postaju prema mjestu prebivališta, a ako je odsutan iz mjesta prebivališta, a nalazi se u Republici Hrvatskoj u najbližu policijsku postaju javiti se dežurnom policijskom službeniku i izvijestiti o adresi na kojoj će se nalaziti u vrijeme trajanja određenih športskih natjecanja, kao i za vrijeme do isteka dva sata nakon završetka tog natjecanja, s time da navedena adresa ne može biti unutar područja dva kilometra od športskog objekta na kojem se održava športsko natjecanje osim u slučaju da unutar navedenog područja ima prebivalište i boravište ili mjesto rada ili drugim opravdanim slučajevima, a ako je iz opravdanih razloga i zdravstvenog stanja ili profesionalnih obveza koje ne trpe odgodu u nemogućnosti postupiti po navedenom, dužan je javiti se telefonom u policijsku postaju prema mjestu prebivališta i izvijestiti ga o adresi na kojoj se nalazi (članak 32.a stavak 1., 2. i 5. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima).

3.1. Nadalje, okrivljeniku je na temelju odredbe članka 32. stavak 1. podstavak 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima izrečena zaštitna mjera zabrane odlaska na športska natjecanja u inozemstvu u kojima sudjeluje Hrvatska nogometna reprezentacija i HNK Hajduk s obvezom javljanja u policijsku postaju u trajanju od jedne godine, a sukladno izrečenoj zaštitnoj mjeri okrivljenik je dužan najkasnije dva sata prije početka određenog športskog natjecanja pristupiti u nadležnu policijsku postaju prema mjestu prebivališta, a ako je odsutan iz mjesta prebivališta, a nalazi se u Republici Hrvatskoj u najbližu policijsku postaju javiti se dežurnom policijskom službeniku te ga izvijestiti o adresi na kojoj će se nalaziti za vrijeme trajanja određenih športskih natjecanja, kao i za vrijeme do isteka dva sata nakon završetka toga natjecanja, s time da navedena adresa ne može biti unutar područja od dva kilometra od sportskog objekta na kojem se održava športsko natjecanje, osim u slučaju da se unutar navedenog područja ima prebivalište ili boravište ili mjesto rada ili u drugim opravdanim slučajevima, a ako iz opravdanog razlog radi zdravstvenog stanja i profesionalnih obveza koje ne trpe odgodu u nemogućnosti pristupiti po navedenom dužan je javiti se telefonom u policijsku postaju prema prebivalištu i izvijestiti o adresi na kojoj se nalazi (članak 32.a stavak 1., 2. i 5. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima).

4. Protiv te presude okrivljeni D. D. je pravodobno podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o prekršajnopravnim sankcijama. Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga zbog kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom na štetu okrivljenika počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 6., 7, 9. i 10. Prekršajnog zakona, i jesu li povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika. Pritom ovaj Sud utvrdio da pravilno žalitelj ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo u odnosu na zaštitnu mjeru zabrane odlaska na športska natjecanja u inozemstvu u kojima sudjeluje Hrvatska reprezentacija i HNK Hajduk s obvezom javljanja u policijsku postaju u trajanju od jedne godine, a na temelju odredbe članka 32. stavka 1. podstavka 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, te da je žalitelj dužan najkasnije dva sata prije početka određenog športskog natjecanja pristupiti u nadležnu policijsku postaju prema mjestu prebivališta, međutim pravilno žalitelj ističe da je odredbom članka 32.a stavak 4. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima propisano, da osoba kojoj je izrečena zaštitna mjera iz članka 32. stavak 1. podstavka 3. ovoga Zakona je dužna najkasnije pola sata prije početka određenog športskog natjecanja pristupiti u policijsku postaju prema mjestu prebivališta, dakle ne dva sata kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presudu u odnosu na navedenu zaštitnu mjeru.

6. Jednako tako žalitelj pravilno ističe da je odredbom članka 32. stavka 1. podstavka 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima između ostalog, propisano da prekršajni sud počinitelju prekršaja propisanog ovim zakonom pored zaštitnih mjera i mjera opreza propisanih Prekršajnim zakonom izreći i zaštitnu mjeru zabrane odlaska na određena športska natjecanja u inozemstvu na kojima sudjeluju hrvatske reprezentacije ili športski klubovi, s obvezom javljanja u policijsku postaju i obvezom predavanja putne isprave. Slijedom navedenog kako obveza predavanja putne isprave nije navedena u izreci pobijane presude u odnosu na navedenu zaštitnu mjeru, pa je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno prava, ovaj Sud je preinačio prvostupanjsku presudu u tom dijelu, te ukinuo prvostupanjsku presudu u odnosu na zaštitnu mjeru zabrane odlaska na športska natjecanja u inozemstvu u kojima sudjeluje Hrvatska reprezentacija i HNK Hajduk s obvezom javljanja u policijsku postaju u trajanju od jedne godine, a koja je izrečena na temelju odredbe članka 32. stavak 1. podstavak 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, odnosno zaštitna mjera na način kako je izrečena nije propisana primijenjenom odredbom Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima.

7. Okrivljenik je u žalbi istaknuo da se žali i zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona navodeći da je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, te da pobijana presuda nema razloga, a niti su u njoj navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, oni razlozi koji su navedeni potpuno su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, navodeći da nije u činjeničnom opisu navedeno koju vrstu je pirotehničkog sredstva (koja kategorija F1 ili F2 ili F3 ili F4 ili T1 ili T2 ili P1 ili P2) bacio, te da je tako navedena izreka nepotpuna i da se ne može prvostupanjska presuda ispitati, jer da iz izreke ne proizlaze zakonska obilježja prekršaja iz primijenjene odredbe zakona.

8. Međutim, nije počinjena gore navedena bitna povreda kako to ističe žalitelj budući da izreka prvostupanjske presude je razumljiva i nije proturječna sama sebi i razlozima presude, te pobijana presuda ima razloge o odlučnim činjenicama u odnosu na krivnju okrivljenika. Naime, okrivljenik je naime proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 39.a stavka 1. točke 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, kojom odredbom je propisano, novčanom kaznom od 5.000,00 do 25.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 30 dana do najdulje 60 dana kaznit će se za prekršaj fizička osoba koja: 3. pali ili baca pirotehnička sredstva (članak 4. stavak 1. podstavak 8.), a tim člankom je propisano da se protupravnim ponašanjem u smislu ovoga zakona smatra paljenje i bacanje pirotehničkih sredstava, te kako je u izreci pobijane presude navedeno da je osuđenik u vrijeme odigravanja nogometne utakmice prve HNL između GNK Dinamo i HNK Hajduk sa prostora južnog dijela zapadne tribine gdje su bili smješteni navijači HNK Hajduka takozvana Torcida bacio pirotehničko sredstvo (topovski udar) u pravcu donjeg dijela zapadne tribine, a koja je jako detonirala, dakle iz tako koncipirane izreke proizlazi zakonsko obilježje prekršaja iz primijenjene odredbe zakona, te nije počinjena bitna povreda koju žalitelj ističe.

9. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik obezvrjeđuje dokaznu snagu CD snimke, navodeći da se iz pregledane snimke ne može utvrditi da bi on bio osoba koja se nalazi na snimci, da na zapisniku mora biti konstatirano što je izvođenjem te radnje utvrđeno, koje su odlučne činjenice vidljive iz snimke, te da mora biti konstatirana ne samo radnja pregledavanja nego i sadržaj dokaza, a što da u ovom postupku nije učinjeno, te da drugostupanjski sud nema niti mogućnost kontrole i analize utvrđenih činjenica. Navodi nadalje, da je nakon završetka utakmice odmah priveden, te da nije kod njega utvrđena nikakva rezervna odjeća, te da osoba na pregledanom video zapisu nema niti približno istu odjeću kao on, a prvostupanjski sud je olako donio zaključak da se radi o istoj osobi jer je zaključio da se mogao u međuvremenu presvući.

9.1. Međutim, suprotno tvrdnjama žalbe, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica. Bezuspješan je pokušaj okrivljenika da obezvrijedi vrijednost CD snimke koja je pregledana na zapisniku o ispitivanju okrivljenika sastavljenom 13. srpnja 2020. godine, te su se i okrivljenik, tužitelj i branitelj okrivljenika očitovali o sadržaju navedene CD zapisa. Prvostupanjski sud navedenu CD snimku je valjano argumentirano i detaljno obrazložio, te je svoje uvjerenje da je okrivljenik osoba na snimci koja je bacila pirotehničko sredstvo potkrijepio činjenicom da je i sam okrivljenik u svojoj obrani naveo da je na početku CD zapisa njegova fotografija, a da naknadno iz CD snimke nije vidljivo da bi se radilo o njemu. Međutim, prvostupanjski sud je dao razloge zbog kojih nije prihvatio obranu okrivljenika, koje razloge u cjelini prihvaća i ovaj Sud, te na njih upućuje žalitelja radi nepotrebnog ponavljanja, odnosno ni za ovaj Sud nema nikakve dvojbe da su se u ponašanju okrivljenika ispunila sva zakonska obilježja djela za koji je proglašen krivim i kažnjen, a žalbenim navodima činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica, pa nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Iz sadržaja žalbe proizlazi da žalitelj smatra da je počinjena i povreda odredaba prekršajnog materijalnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona jer da djelo za koje je optužen (bacanje pirotehničkog sredstva) na način na koji je to činjenično opisano u izreci pobijane presude po propisu nije prekršaj, odnosno da iz izreke ne proizlazi da su ostvarena zakonska obilježja prekršaja koja mu se stavljaju na teret. Valja naglasiti da je ovu žalbenu osnovu ovaj Sud obrazložio u odnosu na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, a koju je žalitelj istaknuo navodeći da je izreka nerazumljiva jer da nije navedena vrsta pirotehničkog sredstva, dakle ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje, te činjenično stanje pravilno podveo pod odredbu članka 39.a stavak 1. točka 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, za odluku o krivnji dao valjane i argumentirane razloge, odnosno provedeni dokazi imaju potrebnu dokaznu snagu i vrijednost i na kojima je utemeljena odluka o krivnji žalitelja.

11. Nadalje, ispitujući odluku o izrečenoj novčanoj kazni ovaj Sud je utvrdio da ista nije previsoka niti prestroga, budući da je za počinjeni prekršaj kao što je već naprijed navedeno propisana novčana kazna i alternativno kazna zatvora, a prvostupanjski sud se prilikom izbora vrste i mjere prekršajne sankcije odlučio za novčanu kaznu, te istu okrivljeniku izrekao u visini posebnog minimuma zakonom propisane kazne, a nije prihvaćen žalbeni navod okrivljenika u kojem pobija odluku o kazni navodeći da je prvostupanjski sud kao otegotnim cijenio njegovu uporno poricanje djela prekršaja.

12. Naime, pravilno žalitelj ističe da se navedena okolnost ne može uzimati kao otegotna okolnost, međutim kako je okrivljeniku izrečena novčana kazna u visini zakonom propisanog minimuma kazne, razvidno je da prvostupanjski sud gore navedenu otegotnu okolnost nije niti cijenio kod izricanja kazne, pa stoga kako ta okolnost nije imala odraza u izrečenoj novčanoj kazni ovaj Sud je prihvatio izrečenu novčanu kaznu kao primjerenom težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje, te ostalim okolnostima odlučnim za odmjeru novčane kazne, odnosno da će se izrečenom novčanom kaznom u minimalnom propisanom iznosu ostvariti svrha kažnjavanja, tako da žalitelj ubuduće neće činiti iste ili slične prekršaje.

13. Jednako tako okolnost da je prvostupanjski sud citirao u obrazloženju prvostupanjske presude podnesak Policijske uprave zagrebačke, Sektora policije, Službe za osiguranje i dostavu podataka okrivljeniku vezano za njegova ranije ponašanja na športskim natjecanjima, a koji je i zatražio od Policijske uprave zagrebačke, međutim navedeni podnesak prvostupanjski sud kod odluke o kazni nije cijenio, te stoga nije prihvaćen niti taj žalbeni navod.

14. Nadalje, ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri zabrane prisustvovanja svim nogometnim utakmicama na kojima sudjeluje Hrvatska reprezentacija i HNK Hajduk na području cijele Republike Hrvatske s obvezom javljanja u policijsku postaju u trajanju od jedne godine po ocjeni ovog Suda okolnosti počinjenog prekršaja upućuju na potrebu i nužnost primjene izrečene zaštitne mjere kao što je to osnovano zaključio i prvostupanjski sud jer je zaštitna mjera nužna kako bi se otklonile okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja, koji je predmet ovog postupka i kako bi se dodatno preventivno djelovalo na buduće ponašanje okrivljenika. Duljina trajanja izrečene mjere od jedne godine, dakle u minimalnom zakonom propisanom trajanju primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog.

15. Nadalje, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova drugostupanjskog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona u paušalnom iznosu od 200,00 kuna, imajući u vidu trajanje i složenost žalbenog postupka, a sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13) kojim rješenjem je propisan opći raspon paušalne svote od 100,00 do 5.000,00 kuna.

16. Zbog navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 7. srpnja 2021.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Stanislav Walaszek v.r.

Ivanka Mašić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.