REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Splitu
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
21000 Split
Poslovni broj: Ref 29 P : Pn-386/2020-16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu Josip Mrkonjić u pravnoj stvari tužitelja R. V., O. …, J.
zastupanog po punomoćniku M. J., protiv tuženika H. M. d.o.o. za
izdavačku djelatnost, O. …, Z. zastupanog po
punomoćniku O. D. H. & P. d.o.o.; A. J., radi Naknada štete - mediji, 6. srpnja 2021.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„1. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 37.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama počevši od dana 02. 06. 2020. godine pa do isplate.
2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana po pravomoćnosti, objaviti u dnevnim novinama S. D. ispriku tužitelju, te integralni dio presude bez
komentara, o trošku tuženika.
3. Dužan su tuženi u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici troškove postupka.“
II Dužan je tužitelj u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.750,00 kuna.
Obrazloženje
Kod ovog suda zaprimljena je dana 27. 07. 2020. godine tužba tužitelja protiv tuženika radi naknade štete.
U tužbi se navodi je dana 02. lipnja 2020. godine u dnevnim novinama „S. D.“ na naslovnoj strani objavljen je naslov: „…...“ dok je na str. 4 navedenih dnevnih novina objavljen članak autora L. V. pod naslovom „ ……..“. U navedenom članku objavljuje se potpuno neistinita i senzacionalistička vijest prema kojoj je tužitelj kao J. B. iz O. (ili kako se u tekstu naziva gradu na ušću C.) naplatio strankama troškove ostavinskog postupka čak 24 puta više no što li je to propisano pravilnikom o visini nagrade i naknade troškova javnog bilježnika kao povjerenika suda u ostavinskom postupku.
Vezano za navedeni članak, iz kojeg je potpuno jasno kako se radi upravo o tužitelju obzirom je isti jedini javni bilježnik u gradu na ušću C., treba istaći kako autorica članka nikada nije kontaktirala samoga tužitelja glede provjere objavljenih informacija niti je očigledno ikada izvršila uvid u predmet o kojem je ista napisala sporni članak. Da je ista doista učinila bilo što od navedenog, sasvim je sigurno kako nikada ne bi pisala ovakav članak kakav je objavljen o samome tužitelju.
Kako je rečeno navedeni članak pun je neistinitih i neprovjerenih informacija, te je kao takav u cijelosti zlonamjeran i senzacionalistički sačinjen. Naravno, kao posljedica navedenog postupanja tuženika, pojavljuju se krajnje neugodne posljedice za osobu tužitelja, koji je doživio čitav niz neugodnosti, posebice imajući u vidu javnost njegove funkcije koju obavlja, između ostaloga i kao povjerenik suda.
Predmetni članak koji je usmjeren na tužitelja objektivno vrijeđaju privatnost, čast, ugled i dostojanstvo istoga, posebice ako se u obzir uzme njegovu funkciju javnog bilježnika. Kao takve sasvim je izvjesno da su podobno sredstvo za nanošenje iznimno teških duševnih bolova, koje je tužitelj sasvim sigurno i trpio, a još ih i trpi. Naime objavljivanje ovakvih informacija o tužitelju kao javnom bilježniku koji potkrada stranke u svakom slučaju će djelovati i na njegovo poslovanje.
Posebno se treba naglasiti kako je tužitelj radi predmetnih napisa doživio izuzetno veliku bol, jer je pored svog posla koji obavlja savjesno i pošteno dugi niz godina, isti prikazan kao osoba koja se bavi najobičnijim prevarama koje više priliče osobama sa
dna društvene zajednice.
Kako je tuženi ovakvim napisima o tužitelju očito povrijedio njegovu privatnost, ugled, čast i dostojanstvo, odnosno tužiteljevo pravo osobnosti, to po osnovi Čl. 21 i 22. Zakona o medijima i Zakona o obveznim odnosima je u obvezi istome naknaditi štetu koju ovaj trpi.
Tužitelj smatra, a imajući u vidu težinu povrijeđenog prava, te posljedice koje uslijed ovog trpi, visina štete iz osnova duševnih boli za tužitelju bili bi primjerena u iznosu od 37.000,00 kn.
Tužitelj se prije pokretanja ovog postupka obratio tuženiku sa zahtjevom za ispravkom navedenih informacija, sve u smislu čl. 40. Zakona o medijima.
Radi svega navedenog tužitelj ima pravni interes tražiti od suda donošenje slijedeće:
PRESUDE
1. Dužan je tuženi u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 37.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama počevši od dana 02. 06. 2020. godine pa do isplate.
2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana po pravomoćnosti, objaviti u dnevnim novinama S. D. ispriku tužitelju, te integralni dio presude bez
komentara, o trošku tuženika.
3. Dužan su tuženi u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici troškove postupka.
U odgovoru na tužbu tuženik navodi da se protivi tužbi i ističe da je tužbeni zahtjev činjenično i pravno neosnovan. Postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj u skladu s čl.21. st.6. Zakona o medijima (”NN” broj
59/04, 84/11 i 81/13, dalje u tekstu: ZM).
Stoga, ako bi u daljnjem tijeku postupka tužitelj dokazao postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu, tuženik ističe da je u konkretnom slučaju ispunjena pretpostavka iz čl.21. st.4. t.3. ZM-a.
Naime, u čl.21. st.4. t.3. ZM-a propisano je da nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri.
Dakle, informacije iz članka nisu bile podobne povrijediti pravo osobnosti tužitelja jer se radilo o točnim činjenicama i njegov identitet nije otkriven. Također, postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu informacija i postupano je u dobroj vjeri.
Stoga, tuženik prigovara osnovi i visini tužbenog zahtjeva i predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan i obvezati tužitelja da tuženiku naknadi troškove postupka.
U dokaznom postupku sud je pregledao članak S. D. od 02.lipnja 2020 godine pod nazivom ………", dopis JB R. V. od 29.lipnja 2020 godine, zaključak HND 30/20, dopisa ministarstva pravosuđa, U. za
organizaciju pravosuđa od 30.lipnja 2020 godine, mišljenje H. E. povjerenstvo od 3.srpnja 2020 godine, zapisnik o suočenju u E. predmetu od H./O/203/19 od 3.srpnja 2020 godine, dopis JB R. V. od 23.kolovoza
2019 godine, kopije računa br. 2101/GP/1 od 19.KOLOVOZA 2019 GODINE, JB R. V., žalbe J. R. V. od 19.listopada 2020 godine, odluku
H. od 15.lipnja 2020 godine, rješenje ovog suda broj R. 1882/2020/4 od 6.listopada 2020 godine, odluku H. od 10.listopada 2020 godine, spis H.-a koji se vodi povodom zahtjeva R. V. iz O. protiv L. V., spisi
HJK-a koji se vodi pod poslovnim brojem O-203/19, spis ovog suda koji se vodi pod poslovnim brojem R2-1882/20, saslušanjem tužitelja, te svjedoka L. V.,
Punomoćnici stranaka popisali su parnični trošak.
Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu nematerijalne štete i objavu isprike i presude od strane tuženika za koju tvrdi da mu je nanesena člankom objavljenim dana 02. lipnja 2020. godine u dnevnim novinama „S. D.“
na naslovnoj strani objavljen je naslov: „…“ dok je na str. 4 navedenih dnevnih novina objavljen članak autora L. V. pod naslovom „…“,
„…“.
Prema odredbi čl. 22. st. 1. Zakona o medijima, dalje: ZM-a nematerijalna šteta u pravilu se naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika, te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava.
Prema odredbi čl. 22. st. 2. ZM pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete sukladno općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć.
Nije sporno da je tužitelj prethodno od nakladnika zatražio objavljivanje ispravka sporne informacije.
Među strankama je sporna osnovanost tužiteljevog traženja.
Sporni novinski članak obrađivao je temu rada JB što je
nedvojbeno djelatnost od javnog interesa. Nigdje se u članku ne otkriva identitet JB, a članak je pisan na način da bi se javnost upoznala sa načinom
rada jb službe i što im se pri korištenju njihovih usluga sve može
dogoditi.
Informacija koja je objavljena u svezi je s obavljanjem javne djelatnost koja može i treba biti podvrgnuta kritičkoj ocjeni, a zacijelo postoji interes javnosti da se upozna s radom i ponašanjem JB.
Analizirajući dokaze provedene u ovom postupku sud ocjenjuje da su informacije objavljene u spornom novinskom članku istinite, a autorica informacije imala je osnovani razlog povjerovati da su one istinite, budući da ih je dobila iz više izvora, pa i od korisnika usluga JB.
Po ocjeni ovoga suda objavljena informacija, u kontekstu sadržaja cijelog članka, ne može objektivno diskvalificirati tužitelja kao osobu, koji se u ostalom u članku i ne spominje s imenom i prezimenom, povrijediti njegovu privatnost, čast i ugled, te mu prouzročiti trpljenje duševnih bolova takvog intenziteta koji bi opravdavali dosuđivanje bilo kakve nematerijalne štete s osnove pretrpljenih duševnih bolova.
Iz novinskog članka proizlazi da bi transparentnost rada javnih bilježnika, posebno način naplate njihovih usluga zasigurno trebalo dovesti na jednu višu razinu tako da stranke unaprijed znaju što im se u postupcima pred javnim bilježnicima može dogoditi odnosno da stranke unaprijed znaju kolike su njihove naknade i na koji način se te naknade obračunavaju u određenim javnobilježničkim postupcima. Jedna od uloga mediji u društvu je da ukažu i javno obznane i moguće devijacije. Autor spornog članka nije izišao izvan okvira slobodne novinarske kritike.
Sud smatra da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 22. st. 1. ZM za objavljivanjem isprike nakladnika, te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava, te da su ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 21. st. 4. ZM kojim se propisuje oslobađanje nakladnika od odgovornosti za naknadu štete, zbog čega je tužbeni zahtjev tužitelja trebalo kao neosnovan odbiti i odlučiti kao u izreci.
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.
Tuženiku je sukladno važećoj odvjetničkoj Tarifi, popisanom trošku i VPS-u, trebalo obistiniti trošak sastava odgovora na tužbu 1.000,00 kuna, za zastupanje po punomoćniku na dva ročišta po 1.000,00 kuna, ukupno 3.000,00 kuna. Utvrđeni iznos trebalo je uvećati za 25% troška PDV-a, ukupno 3.750,00 kuna.
U Splitu, 6. srpnja 2021.
Sudac
Josip Mrkonjić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na Županijski sud u
.._.._.._.._.._.._.._.., pisanim podneskom u 3 primjerka.
