Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 35 Gž-771/2021-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tanji Novak-Premec kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. K., OIB: ..., iz Z., koju zastupa punomoćnik S. P. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika T. O. d. d., OIB: ..., Z., kojeg zastupaju punomoćnici S.

V. i dr., odvjetnici u Odvjetničkom društvu V. & . d.o.o. u Z., radi naknade štete, povodom žalbe tužiteljice podnesene protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-519/2017-69 od 25. svibnja 2021., dana 6. srpnja 2021.

r i j e š i o  j e

Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-519/2017-69 od 25. svibnja 2021.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je prigovor tužiteljice kao neosnovan i potvrđeno rješenje poslovni broj: Pn-519/2017-64 od 14. travnja 2021. u dijelu kojim je naloženo tužiteljici platiti sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 200,00 kn (preko iznosa od 200,00 kn).

2. Pravodobno podnesenom žalbom prvostupanjsko rješenje u cijelosti pobija tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog drugostupanjskom sudu da ukine pobijano rješenje i rješenje kojim joj je naloženo plaćanje pristojbe te donese novo rješenje o plaćanju pristojbe u iznosu od 200,00 kn, a podredno da pobijano rješenje stavi izvan snage u dijelu u kojem joj se nalaže platiti sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 200,00 kn jer je u tom iznosu pristojbu već platila.

3. Žalba je neosnovana.

4. U obrazloženju pobijanog rješenja sud prvog stupnja navodi da je rješenjem o pristojbi naloženo tužiteljici platiti sudsku pristojbu na prvostupanjsku presudu u iznosu od 400,00 kn, a tužiteljica se protivi plaćanju pristojbe iznad iznosa od 200,00 kn jer smatra da se na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku pristojba plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke. Prvostupanjski sud takav prigovor smatra neosnovanim jer s obzirom da tužiteljica nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, sukladno odredbi čl. 335. st. 9. Zakona o parničnom postupku smatra se da joj je dostava presude obavljena 14. travnja 2021. te je sud presudu istaknuo na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova. Kako, prema tome, prvostupanjska presuda tužiteljici nije dostavljena u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda u smislu odredbe čl. 7. st. 3. Zakona o sudskim pristojbama, zaključak je suda prvog stupnja da je tužiteljica dužna platiti sudsku pristojbu u iznosu od 400,00 kn, a ne u visini polovice tog iznosa, neovisno o tome kada je platila sudsku pristojbu.

5. U odgovoru na žalbene navode, kojima se tužiteljica poziva na odredbu čl. 7. st. 3. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj: 118/18 – nastavno: ZSP) i ističe da joj nije presudom naloženo platiti sudsku pristojbu na presudu, nego rješenjem suda od 14. travnja 2021. koje je njezinu punomoćniku dostavljeno sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda, valja reći da je rješenjem od 14. travnja 2021., koje je potvrđeno pobijanim rješenjem, tužiteljici naloženo plaćanje pristojbe za prvostupanjsku presudu, a ne za to rješenje. Odredbom čl. 7. st. 3. ZSP propisano je da se na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke, a u konkretnoj situaciji riječ je o plaćanju sudske pristojbe za prvostupanjsku presudu, a ne za rješenje kojim je tužiteljici naloženo plaćanje te pristojbe. Stoga je pravno irelevantno što je potonje navedeno rješenje tužiteljici putem punomoćnika dostavljeno u siguran elektronički pretinac, a odlučno što presuda, za koju je naloženo plaćanje pristojbe, tužiteljici nesporno nije dostavljena na takav način, nego putem e-oglasne ploče iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanog rješenja.

6. Pobijano rješenje stoga je osnovano i na isto ne utječe činjenica da je tužiteljica u međuvremenu platila nesporni iznos pristojbe od 200,00 kn, jer je to učinila 16. travnja 2021., dakle nakon donošenja rješenja o plaćanju pristojbe od 14. travnja 2021. To znači da je u vrijeme donošenja navedenog rješenja, koje je potvrđeno pobijanim rješenjem, egzistirala obveza plaćanja sudske pristojbe za presudu u punom iznosu (400,00 kn) te je takvo rješenje zbog toga pravilno, dok naknadna djelomična uplata u svakom slučaju predstavlja razlog zbog kojih se u tom dijelu ne bi mogla provesti ovrha radi prisilne naplate sudske pristojbe. Imajući kraj svega navedenog u vidu i da je presudom u ovom predmetu tužiteljici, na teret tuženika, dosuđena naknada troška sudske pristojbe upravo u iznosu od 400,00 kn, valjalo je u konačnici odbiti njezinu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje, sve primjenom čl. 380. toč. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19).

U Varaždinu 6. srpnja 2021.

Sutkinja

Tanja Novak-Premec v.r.