Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: 37 Gž-1622/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tanji Novak-Premec kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja N. A., V., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. Z., odvjetnik u R., protiv tuženice J. Č. iz Z., , OIB: ..., koju zastupa punomoćnica V. B., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući povodom žalbe tuženice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola od 21. srpnja 2020. poslovni broj: Povrv-200/2019, 6. srpnja 2021.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj: Povrv-200/2019 od 21. srpnja 2020.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom u točki I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika A. K.-Ž. iz Z. poslovni broj: Ovrv-762/19 od 8. svibnja 2019. kojim je naloženo tuženici da tužitelju u roku 8 dana isplati iznos od 1.138,00 € u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju HNB na dan isplate sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 138,00 € od 21. lipnja 2017. do isplate, na iznos 250,00 € i 750,00 € od 14. ožujka 2018. do isplate, dok je točkom II, izreke naloženo tuženici da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 5.080,00 kn.
2. Navedenu presudu pravodobnom žalbom pobija tuženica zbog iz žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 – dalje u tekstu: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu da usvoji žalbu i preinači pobijanu presudu na način da ukine platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi te ujedno obveže tužitelja da joj naknadi trošak postupka, a podredno da ukine prvostupanjsku presudu u cijelosti i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba tuženice nije osnovana.
5. Osnovanost tužbenog zahtjeva da se održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika kojim je naloženo tuženici da tužitelju isplati iznos od 1.138,00 € u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate sa zahtijevanom zateznom kamatom, prvostupanjski sud utemeljio je na slijedećim, provedenim dokazima utvrđenim činjenicama:
- da su tužitelj i tuženica kao vlasnica apartmana za odmor 13. srpnja 2016. sklopili ugovor za 2016. i 2017. godinu,
- da je tuženica raskinula naprijed navedeni Ugovor dopisom od 9. svibnja 2017.,
- da je Ugovorom o pružanju usluga smještaja od 13. srpnja 2016. (dalje u tekstu: Ugovor), te člankom 6. 6.1 Općih uvjeta i rokova propisano da se Ugovor između vlasnika smještajne jedinice i N. automatski produljuje do trenutka u kojem jedna od ugovornih strana ne raskine ugovor, dok se sve promjene kao i eventualni raskid ugovora za narednu sezonu dostavljaju u pismenom obliku putem elektroničke pošte ili preporučene poštanske pošiljke najkasnije do 31. svibnja tekuće godine, a u slučaju nepravovremenog raskida suradnje, vlasnik je dužan podmiriti naknadu za operativne i marketinške troškove u visini 750,00 €;
- da je i na samom Ugovoru izričito navedeno da se ugovor može prekinuti najranije 14. siječnja 2018.;
- da je tuženica dopisom od 9. svibnja 2017. raskinula ugovor za tekuću godinu u kojoj je imala rezervaciju gosta J. M. koji je 7. ožujka 2017. rezervirao smještajnu jedinicu šifra CDZ903 u vremenu od 1. srpnja do 8. srpnja 2017. zbog čega je tužitelj istom ponudio drugi smještaj kojeg gost nije prihvatio;
- da je naprijed imenovani gost odsjeo u objektu s čijim vlasnikom tužitelj nema sklopljen ugovor zbog čega je tužitelj izgubio ugovorenu dobit od 138,00 €;
- da je odredbom članka 6.2 Općih uvjeta određeno da se iznajmljivač obvezuje, u slučaju nepoštivanja ugovornih odredbi kao što je i nepravovremeni raskid ugovora, snositi naknadu za pokretanje troškova premještaja u visini 250,00 € za svaku rezervaciju.
Materijalnopravno uporište za obvezu tuženice isplatiti tužitelju utuženi iznos prvostupanjski sud nalazi u naprijed citiranim odredbama Ugovora i Općih uvjeta i rokova kao i u odredbama članka 364. i 368. Zakona o obveznim odnosima.
6. Tuženica u žalbi ističe da se prvostupanjski sud ne osvrće na problematiku ograničenog trajanja privremenog rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu nakon 31. prosinca 2016. te da je i to razlog za prestanak ugovora, iako to posebno nije navodila u svom dopisu tužitelju, a za koju činjenicu je tužitelj znao cijelo vrijeme. U vezi rješenja o privremenom odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu poziva se na odredbe članka 2. Zakona o obveznim odnosima prema kojem sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu RH, prisilnim propisima i moralu društva te zaključuje da bi Ugovor nakon prestanka važenja privremenog rješenja tj. nakon 31. prosinca 2016. bio protivan prisilnim propisima i stoga sukladno članku 322. ZOO ništetan na koju ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti (članak 327. ZOO). Zaključno smatra da je sve i da nije izjavila raskid ugovora, Ugovor nakon 31. prosinca 2016. ništetan jer je samo do tog trenutka postojalo odobrenje za iznajmljivanje što je preduvjet za obavljanje navedene djelatnosti te je nakon tog vremena postao protivan prisilnim propisima. Uz to ukazuje da su i tužitelj i tuženica znali za ograničeno trajanje dozvole, a osim toga i da joj tužitelj za 2016. nije poslao ni jednog gosta zbog čega je opravdano držala da ugovor više ne može biti na snazi. Kako činjenicu o prestanku odobrenja za iznajmljivanje prvostupanjski sud nije uzeo u obzir prilikom odlučivanja, zaključuje i da je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer presuda nema razloge o odlučnim činjenicama te da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
7. Činjenicu da je tužitelj bio upoznat sa rješenjem o privremenom odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu do 31. prosinca 2016. tuženica je isticala već u prigovoru na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika posl.broj: Ovrv-762/2019 od 8. svibnja 2019. kao i tijekom prvostupanjskog postupka te se i u svom stranačkom iskazu pozivala na to rješenje. Kako iz iskaza svjedokinje A. P. proizlazi da je tuženik s tim rješenjem bio upoznat, to je i po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud time što se nije očitovao na to rješenje kao razlog za raskid ugovora, odnosno kao razlog za prestanak ugovora, počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 – dalje u tekstu: ZPP). Međutim, unatoč počinjenoj bitnoj povredi, usvojivši tužbeni zahtjev, prvostupanjski sud nije pogrešno primijenio materijalno pravo.
8. Naime, člankom 2. Zakona o izmjenama Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti („Narodne novine“ broj:121/16) izmijenjeni su članci 25. stavak 1., članak 34. stavak 4. i 5. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti („Narodne novine“ broj:85/15) na način da se riječi „31. prosinca 2016.“ zamjenjuju sa riječima „31. prosinca 2020.“, a u članku 3. Zakona o izmjenama Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti propisano je da ugostitelji, iznajmljivači i nositelji ili članovi obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva koji na dan stupanja na snagu tog Zakona obavljaju ugostiteljsku djelatnost, odnosno pružaju ugostiteljske usluge temeljem privremenog rješenja iz članka 25. stavka 1., članka 34. stavka 4. i 5. i članka 39. stavka 9., u vezi s člankom 34. stavcima 4. i 5. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti („Narodne novine“ broj:85/15), temeljem istih privremenih rješenja nastavljaju obavljati ugostiteljsku djelatnost, odnosno pružati ugostiteljske usluge, najdulje do 31. prosinca 2020. Obzirom na citirane odredba Zakona o izmjenama Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti koje zakonske izmjene su bile poznate tužitelju kako to proizlazi iz iskaza svjedokinje A. P., tvrdnje tuženice o protivnosti Ugovora prisilnim propisima nakon 31. prosinca 2016. nisu materijalnopravno utemeljene. Kako sukladno citiranim odredbama nema zapreke za nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti sve do 31. prosinca 2020., to se tuženica neutemeljeno poziva na rješenje o privremenom odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu do 31. prosinca 2016. kao jednim od razloga za prestanak Ugovora sklopljenim s tužiteljem.
9. Budući Ugovor o iznajmljivanju apartmana tuženice iz naprijed navedenih razloga nije 2017. postao ništetnim, to isti obvezuje tužiteljicu sukladno članku 342. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 125/11, 78/15 – dalje u tekstu: ZOO) kojim je određeno da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno i u svemu kako ona glasi. Kako uz navedeno nije počinjena bilo koja druga bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH – dalje u tekstu: ZPP/14) u vezi članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 70/19 – dalje: ZID ZPP) zbog kojih bitnih povreda se može pobijati presuda u sporu male vrijednosti kakav je predmetni spor u smislu članka 458. stavka 1. ZPP primjenom članka 467. stavka 1. ZPP/14 u vezi članka 117. stavka 1. ZID ZPP, to je ovaj sud odbio žalbu tuženice kao neosnovanu i na temelju članka 373.a stavka 3. ZPP potvrdio pobijaju presudu uključujući i odluku o troškovima koju prvostupanjski sud pravilno temelji na članku 154. stavku 1. ZPP u vezi članka 155. ZPP time da tuženica u svezi odluke o trošku ne navodi nikakve konkretne žalbene razloge već ju očito
pobija posljedično pobijanja odluke o glavnoj stvari.
U Varaždinu 6. srpnja 2021.
Sutkinja
Tanja Novak-Premec v.r.
